Gorilina naj jela: #15-#11

Ožujak 9, 2017 by

15. Bakalar bianco
[321 bod / 6 glasova]
Bakalar bianco ili bakalar na bijelo izgleda kao komplicirano jelo, a uopće nije. Namačeš sušeni bakalar isto kao i za “onaj drugi” (da ne kažem inferiorni :)) bakalar, onda ga skuhaš, sačuvaš vodu u kojoj se kuhao, pa u toj vodi skuhaš otprilike istu masu krumpira kao što je bilo bakalara, očistiš bakalar od kostiju i kože, ubaciš krumpir, sve zgnječiš u pire (ako se mene pita – ne previše “gladak” jer volim da ima i komadića), začiniš s podosta sjeckanog češnjaka, maslinovog ulja i peršina, posoliš, popapriš i eto ti ga na.

Svi bakalari bianco koje sam probala u životu bili su u najgorem slučaju dobri. Nema mi lošeg. Možda je nešto lošiji bio tek jedan koji je moj stari napravio jednom dok se preseravo sa zdravom prehranom i u tom smislu štedio na ulju da ne bi bilo premasno pa je bilo pomalo vodenasto, ali i to se dalo jest, ne bez gušta. Dobri su mi čak i oni kupovni, u staklenkama, koji se nekako drugačije rade, mislim da u njima nema krumpira, ali su svejedno fini – ako nikako drugačije, a onda kao namaz za male sendviče koji se serviraju za predjela. Ukratko, nema bakalara na bijelo koji ja ne bih pojela. I nakon svakog ću se oblizivati od sreće, zadovoljstva te blagdanskog blaženstva jer u mojoj se kući možda ne ide u crkvu na polnoćku, možda smo pri odrastanju bili malo zbunjeni glede toga donosi li poklone mali Isusek ili drug Božo iz sindikata preobučen u Djeda Mraza, ali U BAKALAR BIANCO VJERUJEMO i bez njega nema Badnjaka. A može i o nekoj drugoj prilici.

No postoji jedna finta zbog koje je bakalar koji se radi u našoj kući meni uvijek bolji nego bilo gdje drugdje. Moja majka, naime, ima običaj tu cijelu smjesu, nakon što je zgnječi, začini, izmiješa i doda u nju već neki svoj voodoo – ubaciti u vatrostalnu posudu, zagladi je, preko nje prelije malo maslinovog ulja tako da ga se može razmazati po cijeloj površini, zatim preko toga ravnomjerno namelje papra – i onda sve stavi u pećnicu na cca 200 stupnjeva da DOBIJE KORICU.

E, ta korica! Mogla bih joj posvetiti sonet, sakralni napjev, budnicu, davoriju i Nobelovu nagradu! I sam joj se Isus o Božiću raduje! To je kruna ionako savršenog blagdanskog jela. I nemojte mi samo o jušnim bakalarima, bakalarima na crveno, brudetu od bakalara, blablabla. Sve je to fino i nemam ništa protiv, ali JEDAN JE BIANCO! Krenete li na tu dogmu, ekskomunicirat ću vas. 🙂 (ZP)

14. Bakalar jušni, badnjački
[355 bodova / 6 glasova]
Uz nemanje imperativa odlazaka na misu nedjeljom ujutro, kad bismo se mi unuci partizana i oficira skupili i bacili na balun dok su nam vjernici zavidjeli iz svojih crkvenih klupa, najbolja komponenta odrastanja u dalmatinskoj ateističkoj obitelji je bila riba (pečena, frigana, lešo…) na jelovniku znatno češće nego samo u posebnim prigodama posta petkom. Jedna od najlošijih, međutim, također je vezana za spizu i ribu, jer je neobilježavanje vjerničkih blagdana sa sobom povuklo i nepoštivanje kulinarske tradicije, pa ja tako sve do točno Badnjaka 2010. godine nikad nisam kušao bakalar. Časna riječ. Ali zato sam ga, momentalno oduševljen, otad krenuo obilno nadoknađivati – šteta što se ova crtica objavljuje danas, a ne sutra, kad ću ga ručati fanatičnom redovitošću! – i čini mi se da sam s popunjavanjem propuštenog stigao barem do 2003., ako ne već i 2004. godine. Toliko ga danas obožavam da mi se čini kako je sudbina baš zbog njega odlučila da mi se gadi koristiti čačkalice, svojem jeziku nalažući neumorne rudarske ekspedicije po zakucima zazublja i usne šupljine. Ako mi ništa nije zapelo barem do sutrašnje večere, kao da bakalar zapravo nisam ni jeo. (GP)

13. Biftek
[355 bodova / 7 glasova]
Kad sam čula da ću pisati o bifteku, uhvatila me trema. Ja biftek volim, JAKO ga volim, ali iskreno – NIŠTA ne znam o njemu. Ok, znam da nije piletina. Ali one fore o zrenju, angus govedima, rare-midium-done i te fore – zaboravi. Shodno tome, svaki put kada me u nekom finom restoranu ili, još gore, u steakhouseu, obaspu pitanjima o tome kakav točno biftek želim, ja kao zadnja seljača ispalim „samo da nije prekrvav ili žilav“. Potom redovito dobijem prezirni pogled jer „naši bifteci nisu žilavi, gospođo, oni su od najkvalitetnijeg mesa bla bla bla“ (tu negdje se isključim i bacim na predjelo, nadajući se da mi nitko nije pljunuo u njega).

Uglavnom, iako nemam pojma o majstorijama i čarobiranju vezanom uz idealni biftek, vrlo dobro znam što mi se sviđa. Meso mora biti mekano tako da se topi u ustima, nikako ne smije biti krvavo (najviše što toleriram jest roskasta boja, ali ako je sočni sos koji kapne iz bifteka crvenkast, onda smo u problemu) i moram lagano svršucnuti prilikom prvog zalogaja. Taj dio isto zna biti nezgodan, ali što sad, hrana je tu da se u njoj uživa.

Želite li obratiti štokojeg vegetarijanca ili vegana ili samo nekoga tko tvrdi kako „ne voli meso“, biftek je vaše najmoćnije oružje. Odgovorno tvrdim da će samo rijetki uspjeti odoljeti zovu tog mirisnog, savršenog komada mesa. Dodatni plus je što, za razliku od većine ukusne hrane, biftek ne spada u skupinu namirnica koje debljaju kad samo i pogledaš u njihovom smjeru. Ukratko – navalite! (A možete me i pozvati). (MM)

12. Sarma
[355 bodova / 8 glasova]
U našoj je kući sarma jedno od onih jela koje su više od obroka. Da, lijepo je jesti sarmu, ali još je ljepše utopiti se u cijelom doživljaju pripreme sarme, mirisa koji već dan prije uživanja u slasnim smotuljcima izaziva zavist susjeda. Osobno je volim s mnogo suhog mesa u sarmama i oko njih, s ječmom umjesto riže. Najdraža mi je dugo, dugo kuhana, po mogućnosti i par puta ohlađena i ponovo podgrijana. Još ako je uz nju dobro spremljeni restani krumpir – mojoj sreći nema kraja. (OB)

11. Pršut
[372 boda / 7 glasova]
Ne kužim na koju je foru pršut završio na listi jela koja mogu biti čitav obrok?? Mislim, tko se ikada najeo od prušta?! Skupo je! Ajde, možda Kerum, koji ga ima dosta da si ga lijepi po čelu, ali pretpostavljam da on ne čita Gorilu. OK, pršut super ide u brdo jela, jaja s pršutom, pašta s kaduljom i pršutom, pizza, ali… sve je to super, ali nekako mi se uvijek činilo da se pršut mora doživjeti kao takav. Onako lijepo mastan, sušen na buri negdje na planini, saftan da se topi u ustima, mekan da ga možeš prstima trgati, uz samo malo kruha i fakat više ništa ne treba uz to, samo će smetati… Nda, volio bih da se mogu najesti od pršuta. (NP)

(pisali: Zrinka Pavlić, Goran Pavlov, Martina Maričić, Oleg Berić, Nikola Pezić)

Oglasi

Gorilina naj jela: #120-#91

Ožujak 9, 2017 by

120. Pečenica / Pasta puttanesca [65 bodova / 1 glas]
119. Pečena piletina [66 bodova / 2 glasa]
118. Pohani mozak [66 bodova / 2 glasa]
117. Mortadela [67 bodova / 2 glasa]
112. Curry / Pastrva sa žara / Varivo od leće / Zapečeno povrće punjeno faširanim / Pita od mesa, špinata i luka [70 bodova / 1 glas]
111. Francuska salata [71 bod / 2 glasa]
109. Šopska salata / Sir i vrhnje [72 boda / 2 glasa]
108. Toast sendvič [72 boda / 3 glasa]
107. Pečeni losos [75 bodova / 1 glas]
106. Juha od gljiva [76 bodova / 2 glasa]
104. Kuhana govedina / Perkelt s divljači [77 bodova / 1 glas]
103. Bečki odrezak [79 bodova / 3 glasa]
102. Salata od šparoga s jajima [79 bodova / 4 glasa]
101. Sekeli gulaš [80 bodova / 2 glasa]
100. Ajvar [80 bodova / 3 glasa]
98. Njoki u umaku od teletine / Povrće na roštilju [81 bod / 2 glasa]
97. Kuhani buncek [83 boda / 2 glasa]
95. Bosanski lonac / Bučnica [84 boda / 2 glasa]
94. Škampi na gradele [85 bodova / 1 glas]
93. Tuna steak [85 bodova / 2 glasa]
92. Vajngulaš [86 bodova / 2 glasa]
91. Mozzarella [87 bodova / 2 glasa]

Gorilina naj jela: #20-#16

Ožujak 8, 2017 by

20. Kulen
[279 bodova / 6 glasova]
Koliko pita ste čuli rečenicu: “Imam ti vezu za pravi domaći kulen”? Gotovo da se radi o šifri vječne moći. Slavonci su poznati kao veseli ljudi, koji vole pjesmu i društvo, no prva asocijacija na Slavoniju je kulen, neki bi rekli i kulin. Svatko od nas se kune kako ima čovjeka koji radi najbolji kulen na svijetu, jer je baš on uzgojio šampionsku svinju, ima tajne začine, posebno crijevo, pitaj Boga šta. Osobno sam probao puno verzija – skroz ljute, blage, od vepra, i nikad mi ga dosta. Istina, kulen je nešto čime se zaista trebamo ponositi, a meni je sendvič od domaćeg kulena i paškog sira čisto savršenstvo. Evo, i dok ovo pišem mi cure zazubice, a ponovno ne mogu da se ne zapitam: kako netko pored takvog bogatstva okusa može namjerno biti vegetarijanac? (SM)

19. Frigane lignje
[283 boda / 5 glasova]
Već 15-ak godina, moj petak jednostavno nije petak bez osjećaja ugodne težine friganih lignji s pomfritom i tartar-umakom u trbuhu. Poput Pavlovljeva psa, prve zalogaje ukusnih glavonožaca vezujem uz smiraj još jednog radnog tjedna i uvod u sve ono zbog čega volimo vikend. Da – kolesterol, kalorije, sol, masnoća, sve su to argumenti koji bi me trebali omesti u uživanju, ali baš im nekako slabo ide. Za razliku od svih ostalih načina pripreme liganja gdje je uvijek bolje imati domaće jadranske lignje, kod friganih je to manje važno. Kalifornijske ili patagonijske, velike ili male, smrznute ili svježe – svake valjaju! (OB)

18. Škampi na buzaru
[300 bodova / 6 glasova]
Jedna stvar koju morate znati o meni je da mi je čitanje novina uz jelo jako bitna stavka obroka – skoro jednako bitna kao i sama hrana, nema mi dobrog zalogaja bez dobrih šuškanja po kuloarima i kolumnističkih osvrta na posljednje unutarstranačke obračune u HDZ-u ili SDP-u! A kad sam iz “pristojnosti” (stavljeno pod navodnike jer bi, ako mene pitate, najpristojnije bilo da SVI za stolom čitaju novine!) prisiljen ne čitati novine zato što sam u restoranu ili na nekom većem obiteljsko/frendovskom okupljanju, obrok mi bude nekako tužan i nedorečen – i najfiniji, najsočniji odrezak na svijetu mi je upola manje sočan ako nije popraćen upijanjem najnovijih sočnih priča “neimenovanih izvora bliskih stranačkom vrhu” o nadjebavanju Plenkovića i Hasanbegovića!

Zato i maksimalno izbjegavam jedenje jela s prstima, kako mi ne bi otežavalo listanje stranica kad prelazim na idući članak: ako se naprimjer nešto treba glodati, glođanje ostavljam za sam samcat kraj, kada sam potpuno uvjeren da ću finalizirati obrok prije nego što dođem do kraja finalnog članka. I tu leži jedna od moje dvije zamjerke škampima na buzaru: riječ je, jelte, o jelu koje se jede isključivo rukama pa ih svako malo moram brisati da okrenem stranicu, te se stoga moram truditi da umjesto kraćih vijesti i osvrta odaberem što duže reportaže ili kolumne, one koje se protežu preko cijele stranice-dvije novina (idealna prilika za odraditi neki mediokritetski davež Jelene Lovrić!).

Druga zamjerka je poluzamjerka, jer s jedne strane nisam baš neki slow foodie i ne volim kad mi jelo traje duže od 15-ak minuta, 20 uvrh glave… No opet, škampi na buzaru ipak jesu spektakl, poput pravo dobrog, epskog dvoipolsatnog holivudskog blocbkustera – da, iziskuje vremena, ali se itekako isplati! Ima se tu za ćućat, ima se za TOĆAT, i za čistiti i jesti škampe, užitka na sve strane – crtu podvlačim jedino kod kliješta s kojima mi se stvarno ne da zajebavati, pa ih samo najneprimjetnije što mogu prebacujem u teću za ostatke, izbjegavajući možebitne prijekorne poglede ukućana konto toga što bacam savršeno dobro i jestivo meso (… kojeg ima u mikroskopskim količinama pa mi se stvarno ne da jebat s tim, al dobro!). Al nema do toćanja, ljudi moji, posebno ako je fino gust toć – aaaaaaaaaaaaaaa KOJA RAPSODIJA, Počistim sve na tanjuru dok Jelena Lovrić po milijunti završava kolumnu s nekom varijacijom na to kako tonemo u klerofašistički mrak! (TK)

17. Sushi
[301 bod / 6 glasova]
Moj prvi susret sa sushijem dogodio se u halucinogenom bunilu. Ne zajebavam se. Bila sam prvi put u posjetu sestri u Americi prije jedno dvadeset godina, i u kalifornijski gradić Berkeley, gdje je ona tada studirala, stigla sam s netom preboljenom gripom. Od gripe mi je, naime, još bio ostao samo naporan kašalj. Jednoga sam se dana tako s tim kašljem bila uputila na popodnevnu projekciju filma “American Beauty” u lokalnom kinu i fakat me već živciralo što toliko hropćem (neću sad o svim onim hipohondrijskim paranojama zbog kojih sam mislila da vjerojatno živim svoje zadnje dane na planeti, to ionako stalno brijem, ali taj je put bilo zbog kašlja). Ušla sam u prvi Wallgreens i na polici s lijekovima koji se dobivaju bez recepta zgrabila prvi sirup protiv kašlja koji mi je došao pod ruku. U pakiranju je bila čašica za doziranje, ali nisam se ja na to obazirala – samo sam lijepo ravno iz bočice progutala otprilike polovicu cijelog sadržaja, misleći da gutam neku biljnu mućkariju tipa islandski lišaj, trputac, jaglac, votevr.

Tek poslije, kada sam se otrijeznila iz višesatne drogiranosti s izrazito čudnim efektima – vidjela sam dopplerov efekt dok su ljudi prolazili pokraj mene, za asfaltnu podlogu po kojoj sam hodala imala sam dojam da je strunjača, doživjela sam pravi pravcati freakout u kinu – saznala da Ameri bez pol beda i recepta prodaju sirupe protiv kašlja koji SADRŽE MORFIJ. Barem je to tako bilo tada, možda su u međuvremenu došli k pameti, ali s obzirom da im je sad Trump predsjednik, vjerojatno ne.

I sad se pitate KAKVE TO JEBENE VEZE IMA SA SUSHIJEM?

E, pa ima. Kada sam sestri prepričavala što mi se događalo nakon eksanja pola bočice američkog sirupa za kašalj, jedna od čudnovatih stvari za koje sam mislila da mi se pričinjavaju bila je izlog restorana u kojem su svi ljudi sjedili za kružnim šankom, uz čiji je unutarnji brid također ukrug tekao maleni potočić vode, a po njemu su plutali brodići s malim pladnjevima nekakve hrane, koju su onda ti ljudi uzimali s brodića i jeli. ‘Jebote, koji trip!’ – zaprepašteno sam rekla sestri, a ona je preokrenula očima i sljedećeg me dana odvela u restoran ‘Sushi-a-float’ koji se nalazio (možda se i dalje nalazi) na Aveniji Telegraph u Berkeleyu. Tada sam prvi put probala sushi.

Moram priznati da sam ga taj prvi put jela s nelagodom. Sirova riba, aaaaaaaaAAAAA! Gore sam već spomenula hipohondrijska nagnuća pa sam u skladu s njima ostatak dana – a vjerojatno i tjedna – provela očekujući da će mi kroz oči ispuzati crvi ili mi paraziti pojesti mozak ili mi se dogoditi već neka grozomorna stvar iz urbanih legendi, a koji put i istinitih priča o lošem sushiju. No ne mogu reći da mi se nije svidio. I najviše mi se bila svidjela izvjesna California Roll – sushi rolica s rižom izvana, a mesom raka, krastavcem i avokadom iznutra. “To se uvijek najviše sviđa svim početnicima”, rekla mi je sestra. Istina – poslije sam zavoljela i brojne druge vrste sushija, ali California Roll mi je i danas jako fina.

Dugo godina moje je konzumiranje sushija bilo vezano gotovo isključivo uz Ameriku, odnosno posjete k sestri. Nakon Berkeleya se preselila u Mountain View, gradić u samom srcu Silicijske doline gdje nema gotovo ničega osim suburbanih rezidencija s jedne strane autoputa i sjedišta IT kompanija s druge, ali zaposlenici tih IT kompanija moraju negdje jesti tijekom svojih pauza za ručak pa uz kuće, stanove i korporacijske zgradurine ipak ima i dosta restorana. Jedan od njih je i ‘Satsuma Sushi’ u Mountain Viewu. Oko njega su u proteklih dvadesetak godina nicali i propadali razni lokali, samoposluge, prodavaonice knjiga, računalne opreme, sladoledarnice, frizeraji i manikirnice – ali ‘Satsuma’ i dalje stoji. I svakog je dana u doba ručka NAKRCANA. Zašto? Zato što je to – i ovo sada odgovorno tvrdim nakon što sam isprobala mnogo različitih sushija na svim krajevima svijeta osim Japana – najbolji sushi u svemiru. Mama, sestra i ja redovito se osramotimo kada odemo onamo jer pojedemo više nego svi ostali gosti u restoranu zajedno. Imamo i nekoliko svojih favorita – Crunch and caliente roll, na primjer, hrskava rolica s tunom, avokadom i ljutim sosom. Sad bih je radije zagrizla nego, štajaznam, riješila gospodarske neprilike u Hrvatskoj.

No iako je, rekoh, moje konzumiranje sushija godinama bilo vezano isključivo uz Ameriku, to sada više nije tako. Isprobala sam sjajnih sushija na svim stranama svijeta, imam čak i omiljenu sušionicu u Londonu, u blizini Covent Gardena, kamo obično idem s frendicom Petrom pa se tamo zajedno sramotimo na isti način kao i mama, sestra i ja u ‘Satsumi’. Petra mi je tamo otkrila i da postoji nešto što se zove hand roll, a što je veća varijanta sushija koja izgleda kao tuljac s kestenima, samo što se i onaj ‘omot’ od tuljca jede zato što je od onih crnih algi. My favorite – spicy tuna hand roll. Sočna dimljena i marinirana tuna s ljutkastim umakom od čilija i avokadom mojem nepcu i jeziku poput su starog prijatelja, koji, usput budi rečeno, u zaborav baca sve one nekadašnje hipohondrijske paranoje o sushiju.

Isprobala sam sjajnih sushija i ovdje, u Hrvatskoj – od preskupog, ali ipak izvrsnog ‘Takenoka’, preko jeftinijih, ali skroz kvalitetnih drugih varijanti, a posebno me bilo obradovalo kada sam prije par godina, sudjelujući na Pričiginu u Splitu, odsjela u hotelu Bellevue i otkrila da točno nasuprot ulaza u hotel postoji – sušionica! Organizatori Pričigina bili su mi dali neke kupone za obroke po finim dalmatinskim konobama i inim popularnim splitskim restoranima, ali ja ih uglavnom ne bih do kraja iskoristila. Zasjela bih u taj sushi restoran ili čak uzela sushi za van pa ostavljala flekove od soja-sosa i wasabija po hotelskoj posteljini. Prošle sam godine opet bila na Pričiginu. Sa zadovoljstvom sam utvrdila gradivo.

I da ovu predugu sagu o sushiju završim najosobnijim od svih osobnih tonova – sushi je u zadnje dvije i pol godine jelo koje vežem i uz ljubav. Moj dragi, naime, sjajno sam priprema jednu varijantu California rolls pa nam je svako malo spravi za ručak ili večeru. Voljela bih ga i bez toga, ali sushi-maherstvo bonus mu je koji bih svakako uvrstila na hipotetski popis njegovih kvalifikacija za titulu idealnog muškarca. I tako vam je to. To je moja romansa sa sushijem. Započela nečim za što sam mislila da je halucinacija, a nastavila se u ljubavi. Sestrinskoj, gurmanskoj, pa na kraju i romantičnoj. (ZP)

16. Hamburger
[312 bodova / 6 glasova]
Do nekih godinu dana unatrag nisam bila velika ljubiteljica hamburgera. Bili su mi ok, ali ne među top hranom. E, onda sam kakti otišla na neku malo ozbiljniju dijetu na kojoj sam svemu odolijevala bez jebemti, ali sam posve neočekivano razvila ooooooooogroman craving za hamburgerima. Maštala sam o tom komadu mesa u pecivu živopisnije nego što je Borat maštao o Pameli iz “Baywatcha”, i to ne o onim sramotama od hamburgera kakve su radili u tipičnim našim zalogajnicama prije nego što je zadnjih godina došlo do booma posh hamburgera – pljosnato pecivo kao lepinja, puno umaka, tanko razvučeno meso – nego o onim pravim, „američkim“ hamburgerima poput onog iz Papasa ili Submarinea. Kada sam se konačno odvažila i prekršiti dijetu (“Svi ćemo ionako umrijeti, u kontekstu vječnosti tak je svejedno jesam li prase ili Pamela”) i prvi put naručila hamburger uz neizostavnu kolu (kunem se da ću, ako ikada bude ovakav izbor za pića, o Coca-Coli napisati barem 20 kartica) mislila sam da ću umrijeti od užitka. No, preživjela sam i od tada odlazim na hamburgere (budimo iskreni – na cheeseburgere; nije to to bez rastopljenog sira) barem jednom mjesečno.

Znam puno ljudi koji su iziritirani činjenicom da su hamburgeri odjednom postali in hrana, da hamburgerdžinice niču kao gljive poslije kiše i da njihove cijene znaju biti itekako paprene, ali jebi ga – ako je hamburger dobar, isplati se. Majkumu, isplati se! Long live hamburgeri!

P.S. Uz hamburgere jako dobro paše pomfrit, ali ZABOGA, neka netko prosvijetli našeg Ruralnog gorilca Tonćija – pomfrit se umače isključivo u kečap, kao što odavno stoji u 1. poglavlju drevnog Priručnika o pomfritu! (MM)

(pisali: Samir Milla, Oleg Berić, Tonći Kožul, Zrinka Pavlić, Martina Maričić)

Gorilina naj jela: #159-#122

Ožujak 8, 2017 by

159. Chilli con carne / Janjeći kotlet / Kroketi / Pašteta / Pileća juha / Ramstek [39 bodova / 1 glas]
158. Pohani sir [41 bod / 2 glasa]
152. Jezik u umaku s kaparima / Kozji sir / Manistra na pome / Varivo od slanutka / Zobena kaša / Milanski rižoto [42 boda / 1 glas]
151. Patlidžan parmiggiana [42 boda / 2 glasa]
149. Salata od tune / Stubička pisanica [44 boda / 1 glas]
148. Faširanci ilitiga polpete [44 boda / 2 glasa]
147. Fuži s tartufima [44 boda / 3 glasa]
146. Pečena patka [46 bodova / 1 glas]
145. Pohani kruh [46 bodova / 2 glasa]
144. Oglavina [48 bodova / 1 glas]
143. Falafel [48 bodova / 2 glasa]
142. Prisiljeno zelje  [50 bodova / 2 glasa]
141. Zagrebački odrezak [51 bod / 1 glas]
140. Buđola [52 boda / 2 glasa]
139. Šparoge rolane u šunku i sir [52 boda / 2 glasa]
138. Salata od mahuna s češnjakom [52 boda / 2 glasa]
137. Ražnjići [53 boda / 2 glasa]
133. Hladetina / Kajmak / Mozak / Raštika [54 boda / 1 glas]
132. Palenta [54 boda / 2 glasa]
131. Mongolsko meso [55 bodova / 1 glas]
130. Soparnik [57 bodova / 2 glasa]
129. Njoki u umaku od sira [57 bodova / 2 glasa]
128. Dimljeni jezik [58 bodova / 2 glasa]
127. Humus [58 bodova / 2 glasa]
126. Pohani morski pas [60 bodova / 2 glasa]
125. Rebarca [60 bodova / 2 glasa]
124. Lahmacun [62 boda / 2 glasa]
123. Gazpacho juha [62 boda / 2 glasa]
122. Pesto [63 boda / 2 glasa]

Gorilina naj jela: #25-#21

Ožujak 7, 2017 by

25. Jetrica na žaru
[244 boda / 8 glasova]
Mnogi će, čak i oni okorjeli mesojedi, na pomisao o iznutricama reagirati gađenjem. Iznutrice ne spadaju u široko popularna jela, i iako su se nekoć tripice, jetrica na kiselo ili pohani mozak na obiteljskom stolu našli često, danas su poslastice u kojima više uživaju oni koji sebe smatraju gurmanima.

Jetrica su, od svih iznutrica, najviše mainstrem i njih će najčešće pojesti i oni koji se neće odvažiti probati ovčji  želudac punjen zobenom kašom i lojem ili kozleće tripice sa usirenom krvlju (za koje osobno garantiram da su senzacionalno jelo).  Za svaku hranu, a za jetrica posebno, najvažnije je da budu skroz i sasvim svježa. Zato svaki ostrašćeni jelac zna da je za kupnju dobrih  iznutrica važno imati „svog“ mesara. Em znaš kad dolazi friško meso, em će te tvoj dio čekati ispod pulta, skriven od potencijalnih otimača. Svaki je mesar koji drži do sebe pomalo kao diler. Ima svoje mušterije i ima slučajne namjernike. Za svoje čuva najbolju robu i prima rezervacije. I dok se ostale vrste mesa kočopere po vitrinama i lelujaju na kukama, iznutrice su skrivene u frižiderima van dohvata pogleda običnih smrtnika.  Ako pitaš ima li možda teleće jetrice, on baci brzi sumnjičavi pogled kojim skenira situaciju među ostalim kupcima i malo tišim glasom te pita: “A koliko bi trebali, suseda?”

Za jetrica ima jako puno recepata i priprema jetrica na žaru možda nije najučestaliji način pripreme, ali ja pobožno vjerujem da je najbolji. To je jedno od onih jeftinih i užasno jednostavnih jela koja posvuda po sebi imaju ispisan pridjev „starinsko“ i podsjećaju na djetinjstvo, na vrijeme prije straha od kravljeg ludila, kolesterola i opsesije nemasnom piletinom i integralnom rižom.  Interneti preporučaju „pileća jetrica u zagrljaju slanine“ na žaru, i dok je njihov zagrljaj vrlo skladan – ja mislim da se teleća jetrica sa žarom grle još bolje. Narezana na ni pretanke ni predebele fete, pečena po par minuta sa svake strane (jer tko voli žvakat opanak) i soljena i paprena nakon pečenja. Servirati uz bilo koje povrće, salatu ili pomfri, paše sve.

Moj osobni izbor?  Najbolje je kad ih serviraš uz teleću bržolu na plati miješanog mesa na teraci neke konobe tik do mora. (LM)

24. Pomfrit
[254 boda / 5 glasova]
Ako je jedno jelo koje se pejorativno običava nazivati “dodatkom” zaslužilo upasti u top 30 – onda je to svakako legendarni pomfrit. Jer, da parafraziram repliku iz filma “Threesome”, pomfrit je pomalo kao pizza: čak i kad je loš, i dalje je poprilično dobar!

A najbolji mi je kad je mekan i masan, dakle najbolji mi je onaj iz kućne radinosti, kad je ulja na sve strane (mičite isti tren salvete koje bi ga trebale upiti, FUCK. THAT. SHIT!) i onda još na pijat sa strane istreseš vrećicu majoneze, i što ti više uopće treba? Tko je SAD “prilog”, ha?!? A to što na kraju na tanjuru ostanu samo močvarasti tragovi mješavine majoneze i ulja, to je kao s borama na ljudskom licu – neki će zazirati od prizora ali zašto pobogu, kad odaju mudrost (… spoznaje da je pijat pomfrija s majonezom cjeloviti obrok), iskustvo (… da znaš napraviti pomfri da je što mekši a da ne bude baš gnjecav, da se ne dovedeš u tragičnu situaciju da ti fali majoneze), i užitak duboko proživljenog života tj. obroka. (TK)

23. Paradajz juha
[263 boda / 6 glasova]
Omiljeni neživotinjski plod naše planete – paradajz, popravlja sve okuse i ide uz sve. Paradajz juha, bilo da se radi kao bistra povrtna, bilo da se radi s dinstanim lukom, bilo da se radi s vodom u kojoj se kuhao krumpir, tjestenina, bilo da se radi kao krem juha, uvijek je najbolja juha na svijetu, slatkasta ili ljuta, s noklicama, rezancima, rižom ili prazna, bilo da je s maslinovim uljem ili bez ikakve masnoće, bilo da je jedem žlicom, bilo da je pijem, jedina juha koju sam u stanju raditi u pola dva ujutro. Juha savršena nakon alkoholiziranih večeri koja liječi svaki, pa i najgori mamurluk. (SĐQ)

22. Kebab
[270 bodova / 7 glasova]
Ne sjećam se kad sam prvi probao kebab, no bila je to ljubav na prvi pogled. Onaj hipnotizirajući ražanj s kojeg vam se pilom reže meso i servira u lepinji ima gotovo terapeutski učinak, a spoznaja o tome gdje se jede najbolji kebab prenosi se poput strogo čuvane tajne. Kad u Zagrebu izađete vikendom vani gotovo da je nezamislivo da nakon alkoholiziranja ne odete na dobar kebab, najčešće u jedan od onih kioska na Savskom mostu. A najbolje kod kebaba je da ga svatko jede drukčije, odnosno s drugim prilozima. Moja kombinacija je ljuti umak, luk i kupus. A vaša? (SM)

21. Fajitas
[272 boda / 6 glasova]
Zajebite spartansku sliku iznad: priznajem samo tortilje prelivene s toliko bijelog i salsa umaka da maltene plivaju u tanjuru i još to sve pod bujnim pokrivačem od naribanog sira jer mislim ono, kad je bal nek’ je jebeni BAL, neka je toliko agresivno visokokalorično da se više od jedne tortilje jede isključivo na vlastitu odgovornost!

Čini se na prvu kao da nije neki trošak – malo piletine, povrća, šta, neš ti meni… E, al kad onda kreneš po sve što ti treba, pa uzmeš piletine, uzmeš tortilje, uzmeš sira, nekoliko vrsta sira (jer tako mi nalaže recept za bijeli umak), meksički umak, salate, pomidora, pičke materine, jebote znao se račun popeti i preko 150 kuna! Pa ako se jede u paru – više se isplati otić u Mex cantinu.

No ako se radi za cijelu obitelj/ekipu, onda se itekako isplati. I još je usto zabavno za praviti: nema praznog hoda, samo non-stop akcija, stavim piletinu pa onda dok se prži pravim umake (salsa umak pravim po ovom receptu a bijeli po ovom, uz napomenu da po tim mjerama bijeli ispadne prevodenasto – treba staviti više svježeg i/ili krem sira te manje jogurta) i ruke su mi stalno zauzete, u kuhinji sam od početka do serviranja jela i to je kul, pošto mi je kuhanje slično pranju suđa u smislu da se nevoljko uhvatim toga (“jooooooj KO ĆE SAD SVE TO, kuku lele!”), ali nakon što se uhvatim – na mene ima neobično ljekovit, smirujući učinak. Pa makar se i istovremeno tata u dnevnom boravku uhvatio youtubea i opalio baš po blues-rocku. Ništa mi neće ovu nirvanu pokvarit!

A tek kad naposlijetku sve stavim na stol, zamotam meso u tortilju i potopim je bujicom bijelog i salsa umaka i bombardiram je sirom… e, TO je tek nirvana! (TK)

(pisali: Lukrecija Meštrović, Tonći Kožul, Sandra Đ Queen, Samir Milla)

Gorilina naj jela: #207-#165

Ožujak 7, 2017 by

207. Mozak s jajima [3 boda / 1 glas]
206. Kobasice za kuhanje [4 boda / 1 glas]
204. Bademov maslac / Pohani oslić [5 bodova / 1 glas]
203. Pita zeljanica [12 bodova / 1 glas]
201. Kajgana / Krumpir-pire [14 bodova / 1 glas]
199. Janjetina ispod peke / Vrganji s jajima [15 bodova / 1 glas]
198. Mapu tofu [19 bodova / 1 glas]
197. Piletina Tikka Massala [21 bod / 2 glasa]
195. Pohane gljive / Rezanci 4 blaga [22 boda / 1 glas]
194. Pečeni šampinjoni [22 boda / 2 glasa]
193. Pečeni buncek [23 boda / 1 glas]
192. Jambalaya [23 boda / 2 glasa]
190. Proljetne rolade / Šalša [24 boda / 1 glas]
189. Quiche lorraine [24 boda / 2 glasa]
185. Pohane palačinke / Prstaci / Sopa de maiz / Žgvacet [25 bodova / 1 glas]
184. Špinat na lešo [27 bodova / 1 glas]
183. Burek sa zeljem [27 bodova / 2 glasa]
182. Ajngemahtes [27 bodova / 2 glasa]
181. Dimljena šunka [28 bodova / 1 glas]
180. Zapečene palačinke [28 bodova / 2 glasa]
179. Chicken nuggets [29 bodova / 1 glas]
178. Slana štrudla [30 bodova / 1 glas]
177. Mekano kuhana jaja [30 bodova / 2 glasa]
169. Francuski krumpir / Mesna štruca / Pastrmajlija / Repa s grahom i suhim mesom / Restani krumpir / Skradinski rižot / Šaran na rašljama / Tarator salata [33 boda / 1 glas]
168. Kuhana šunka, uskršnja [34 boda / 1 glas]
167. Krem juha u kruhu [34 boda / 2 glasa]
166. Tatar od ribe [36 bodova / 1 glas]
165. Pečeni krumpir [37 bodova / 2 glasa]

Gorilina naj jela: #30-#26

Ožujak 6, 2017 by

30. Čvarci
[211 bodova / 4 glasa]
Ja sam jedan od onih koji je u djetinjstvu uredno odvajao bijelo od crvenog na pršutu, i gadio se svakog oblika masnoće na mesu, panceti i sličnim proizvodima. Stoga mi nikako nije bio jasan moj stari koji je često u frižideru imao čvarke. Pa on jede ono najmasnije kod svinje, doduše, isprženo i osušeno!

Kad sam postao odrasliji, a i sam puno masniji, čvarci su mi postali totalni guilty pleasure, baš kao i bijeli dio kod pršuta. Osjećaj kad ti se čvarak topi u ustima je pravi gastro stimulans. Lani sam prvi put bio na klanju u Slavoniji, i naravno da sam se prijavio za rezanje slanine za čvarke i topljenje u kotlu. Tada sam prvi put probao i kakvi su topli čvarci čim izađu iz kotla, a ti ih još malo začiniš vegetom. E da, imam i jedan prijedlog kad su čvarci u pitanju. Kad već u kinima prodaju kokice, kikiriki, čips i ostale gluposti, zašto ne bi mogli kupiti i vrećicu čvaraka, pa da dok gledamo film dvostruko uživamo? (SM)

29. Pasta carbonara
[213 bodova / 4 glasa]
(Šetamo frend i ja, zovimo ga Lukša, doma nakon treninga. Rekonstruiram po sjećanju.)

Lukša: Aj sad bok, idem u dućan kupit za karbonaru.
Ja: Šta stavljaš?
L: Jaja, sir, vrhnje…
J: Kakvo vrhnje? Pa ne treba ti vrhnje.
L: Kako to misliš ne treba? Pa bit će suho.
J: Pa karbonara je saftna od jaja.
L: Kako od jaja?
J: Eto tako, ne treba ti nikakvo vrhnje ić. To ti je fejk karbonara.
L: Ma nemoj. A po čemu je tvoja karbonara prava? Što definira karbonarastost karbonare?
J: Pa jaja koja naprave kremoznost. I papar. I špek. Di ti je špek, uostalom?
L: Ja ne stavljam špek.
J: To ti onda nije karbonara.
L: (neka uvreda)

Uglavnom, karbonara je zakon. Lukša je super čovjek, al eto ne zna skuhat karbonaru po PS-u. Fakat vam ne treba vrhnje. (NP)

28. Goveđa juha
[215 bodova / 6 glasova]
Sjećate se onoga u “Životu na sjeveru”, kada ludi pustinjak i masterchef Adam kuha demi-glace, smeđi francuski umak za meso koji se bazira na temeljcu od goveđe juhe? Sjećate li se kako nacistički muči svoje naučnike da moraju neprekidno mrežicom skidati pjenu koja se podiže na vrh juhe? I sjećate li se da tu juhu kuha OD KOSTIJU ČETRDESET KRAVA?

E, pa moja mama je samo malo manji fanatik kada je riječ o goveđoj juhi (jusi?). I zato je goveđa juha by gđa Lovorka, barem što se mene tiče, daleko najbolja. Ta divna smećkasto-žuta tekućina za koju su mnogi ustvrdili da sedam jezika govori, osmi malo zapliće! Taj sirupasti nektar koji klizne niz grlo, ostavljajući za sobom kremasti okus mesa, slatkoću mrkve, miris peršina i oštru aromu celera! Taj griješni užitak kada se svemu tome još pridodaju i domaći rezanci ili tarana! Taj vrhunac obroka kada se iz te juhe izvadi i očisti meso pa se pojede s umakom od rajčice i krumpir-pireom! Postoje ljudi koji juhe smatraju tek bezveznom toplom vodom u kojoj se bez veze raskuhavaju vrijedne namirnice. S takvim ljudima uopće ne želim razgovarati o hrani.

Ni ja ni moja mama, po čijim naputcima sam naučila kuhati (a i jesti) ovu predivnu juhu ne koristimo pritom kosti, pa ni meso četrdeset krava, ali smo vrlo izbirljive pri odabiru mesa koje ćemo staviti u juhu. Nikakvi flamovi koje neke domaćice vole koristiti za juhu zato što se pri kuhanju napuhnu pa onda na kraju dobiješ iluziju o većoj količini mesa nego što si stavila kuhati. Bez veze. Nikakvi ramsteci – to nije za juhu. Juha se kuha od mišića i od komada rebra, eventualno pokoje kosti s onom divnom moždinom. I sve to u omjeru koji debelo ide u korist mišića. Jer on je najbolji.

Možete je kuhati satima u normalnom loncu, a možete i pola sata u ekspres loncu (znam, nekima je to bogohulno, ali zapravo nije), važni su zapravo sastojci. I važno je da je skuhate dan prije, ostavite da se ohladi, da se na vrh podigne masnoća, i da tu masnoću onda oberete i bacite. Možda ne baš svu, ali 90%. Jer kvalitetna govedska juha NIJE ona koja je premasna. Nikako vam na žlici, nakon što iz nje posrčete juhu, ne smije ostati sloj masnoće. Onda ste fulali. Osim klasičnog grincajga, možete u nju dodati i korabu, jednu papriku (očišćenu od koštica, peteljke i membrana), jedan CIJELI paradajz (nikako pelat, nikako koncentrat, on je tu da daje okus, a ne da vam ZAMUTI juhu, koja mora biti savršeno bistra). Ali sve što se kuhalo u juhi – osim mrkve i mesa – poslije se baca. Možete baciti i mrkvu ako je ne volite u kuhanom izdanju (ja volim), ali meso nemojte nikako. Ono služi za onaj “jušni post-festum” s paradajz-sosom i krumpir-pireom, a koji je gotovo jednako dobar kao goveđa juha.

Rekoh – GOTOVO jednako dobar. S juhom se ipak ne može do kraja natjecati. Nemojte mi proturječiti. Pretvorit ću se u Adama. (ZP)

27. Crni rižoto
[237 bodova / 4 glasa]
Nemam pojma od čega se crni rižot pravi – mislim, pretpostavljam da je od sipe ili neke druge morske spodobe koja ispušta crnilo, pa valjda otud ideja prvome kulinarskom alkemičaru za ovu deliciju – ali još manje imam pojma zašto ga kao klinac nisam volio jesti. Namirnice bijele boje najčešće prezirem – riža, mlijeko, umaci, majoneza… – ali crna je oduvijek bila moja boja, no nešto u izgledu me dugo bilo priječilo u prepuštanju i uživanju. Ne znam ni zašto se točno to ignoriranje vremenom prometnulo u sve manje odmjerenu opsesiju, ali zato znam kako i kada, a riječ je o ulasku u godine u kojima su se moji prike vršnjaci počeli ženiti i udavati, a najkuliji od njih bi na svojim pirovima ponudili i mediteransku varijantu menija. A kako jako volim prijatelje i pirove i pirove svojih prijatelja, tako sam zavolio i crni rižot, koji je od bijelog u efektu za nepce bolji barem onoliko koliko su ljudi crne boje kože bolji od bijelih u košarci i repanju. Ne možeš ih nadmašiti i jebiga. (GP)

26. Plava riba na gradele
[239 bodova / 5 glasova]
Tamo gdje sam ja odrasla, riba se jela sedam  i pol dana u  tjednu.

Odrasla žvačući sirove lupare koje bi iščeprkala noktima kad bi se morski val povukao da napravi udah, i uvijek sam lagano s visoka gledala na gurmane i znalce  kojima sline cure na oboritu ribu. Da, pjenica od nebeskih oblaka koju su satkale morske vile u modrim dubinama zaista jest svojevrsna poslastica, i nitko pri zdravoj pameti neće odbiti brudet od škarpine, ali moj je stav kad je u pitanju riba, oduvijek bio – go hard core or go home.

Zadnjih godina oko nutritivnih prednosti plave ribe podigao se pravi hajp, jer tko ne želi kvalitetnije žile i bolje podmazan mozak da ga nose kroz život. Međutim čak i ako zdravstvene blagodati plave ribe stavimo na stranu, te morske ptice selice imaju i nekih drugih prednosti.  One su, kako ih je moj otac u svojim pjesničkim porukama serviranima uz ručak volio zvati – „demokratska vrste ribe“, što je u njegovom rječniku značilo da su, u davnini i u blizini, cjenovno bile i ostale puno pristupačnije široj populaciji. Za već petnaestak kuna, tročlana obitelj se najede omega3 masnih kiselina da im dostaje za pola tjedna.

Zašto još mislim da je plava riba kraljica tanjura?

Zato jer se plava riba ne ispričava. Nema u njoj ničeg delikatnog i lepršavog.  Ona je svoja. U njoj ima gorčine mora i slanosti života.  I dok tuna ljubi mješavinu maslinovog ulja, češnjaka i petrusimula, a lokarda i palamida cijene draškanje ružmarinovom grančicom dok se peku, prava je istina da je plava riba odlična i ako imaš samo par zrna krupne morske soli i dec maslinovog ulja.

Kako pripremiti plavu ribu?  Možeš ju frigat, odlična je. Ako ti ostane viška, baciš u marinadu pa možeš danima čopkat iz frižidera za marendu. Možeš brudet. Brudet se može skuhati i od morskog kamenja pa što ne bi i od plave ribe.

Ali najbolja je kad ju baciš na gradele.  Šta korištenije to bolje. Po mogućnosti naslijeđene, one koje začinjaju ribu patinom generacija. Ništa rostfraj, ništa pranje, ništa dupla rešetka koju okrećeš da ne moraš okretat ribu. Potamnjele od upotrebe, četkane i paljene, koje vise na zidu kraj komina, to su gradele na koje ciljamo.

Doma u dvoru usred zvizdana pa za ručak, u berbi maslina za marendu s ekipom dok su ti prsti malo promrzli, a leđa te bole od rada, navečer uz komin isto s ekipom dok se degustira domaće vino, negdje u borovini na cjelodnevnom kupanju (izuzetno paziti na mogućnost požara), plava riba na gradele je dobra uvijek i svugdje. Moj svekar je ispeče na gusanoj roštilj tavi na plinskom štednjaku, i kunem se da ni to nije loše.

Što uz ribu? Zna se da riba pliva tri puta; prvo u moru, onda u ulju i na kraju u vinu. Obilno maslinovog ulja, najbolje onog za koje si masline brao sam, komad kruha za močit i uz to pomidor šljivar još topao od sunca, dosta ljubičaste kapule i sve to s mrvu soli, malo maslinovog ulja i kap domaće kvasine. U drugoj varijanti divlje zelje na lešo s maslinovim uljem. S puno divljeg luka i obaveznih nekoliko grančica koromača.

I dok su oni šta se zaklinju u bijelu oboritu ribu, za mene potajno oduvijek bili pomalo kao ispijači čaja iz porculanskih šalica s podignutim malim prstom, ipak odgovorno tvrdim; ne diskriminiramo inače, pa nećemo ni riblje!  Sve su ribe različite, ali jednako vrijedne. Jednakija među jednakima jedino je srdela. Kako je pjesnik jednom rekao, dragulj siromaha. Najbolja riba pod plaštem morskim. Za mene je srdela ono što je Braco sa Srebrnjaka za Naomi Campbell; kad me pogleda praznim pogledom, duša mi odmah ozdravi.

A srdela je najbolja ljeti. Kako mi je otac govorio, “Zapamti Lukre, kad se znoji čovik, znoji se i srdela” – što znači da je najmasnija i najsočnija ljeti.

I zato radujte se narodi, štajun od srdela je tek ispred nas. (LM)

(pisali: Samir Milla, Nikola Pezić, Zrinka Pavlić, Goran Pavlov, Lukrecija Meštrović)

Sjednite svi za stol, jer vrijeme je za… GORILINA NAJBOLJA JELA!!!

Ožujak 6, 2017 by

00prsut 00pizza 00ribagradele 00sarma

Ne, oči vas ne varaju, dočekali ste Gorilinu gozbu koja nije glazbena – napokon smo izabrali najbolju (slanu) hranu!

U izboru je sudjelovalo nas 18, a to smo: Oleg Berić, Jan Biškup, Tomislav Biškup, Mirela Blažanović, Aleksandar Dakić, Lovorka Ivče, Tonći Kožul, Martina Maričić, Zdenko Maričić, Martina Matezović Biškup, Lukrecija Meštrović, Samir Milla, Sandra Đ Queen, Zrinka Pavlić, Goran Pavlov, Nikola Pezić,Mia Weslek i Matko Žurić.

Veliko hvala svima koji su glasali, i još velikije hvala onima koji usto još i pišu crtice! Ide top 30, svaki dan po pet komada, uz uobičajene međutke u kojima se izlistavaju i jela koja nisu upala u top 30, a prva tura bi trebala biti servirana danas predvečer – vidimo se na gozbi!

R.I.P. Ante Perković

Ožujak 5, 2017 by

Prerani i prebolni kraj putovanja Slijepog putnika.

Evo imate još TRI DANA za glasanje za GORILIN IZBOR NAJBOLJIH JELA!!!

Veljača 23, 2017 by

gorillafood

Dosad stiglo samo deset lista pa se glasanje produljuje do nedjelje 26. veljače – ajmo dobri ljudi, glasajte ako još niste!

Pravila su i dalje na ovom linku, koji pak uključujuće i dodatni link na šalabahter s preko 200 jela koji bi vam trebao olakšati glasanje. U slast!

Svi svi SVI ste pozvani da sudjelujete u… GORILINOM IZBORU NAJBOLJIH (SLANIH) JELA!!!

Veljača 13, 2017 by

gorilahrana

Dakle, ovako:

– na vama je da glasate za najmanje deset, a najviše pedeset najdražih vam SLANIH jela

– lista može biti rangirana, a može biti i nerangirana, kako vam je god draže ili lakše

glasa se isključivo za slana jela, ili bar pretežito slana; možete glasati za kiselo-slatke stvari tipa kineska kuhinja – ali u svakom slučaju NE računaju se slatki kolači i ine slastice

– glasa se isključivo za jela koja mogu biti puni obrok, bilo sama, bilo uz dodatak kruha ili nekog drugog priloga; dakle, NE računaju se grickalice tipa kokice i čips

– zamolio bih vas da, koliko je god moguće, na svoju listu kopipejstate stvari s ovog šalabahtera, i da na svoju listu stavljate samo jela koja smo mi skroz zaboravili staviti – a ne jela koja su podkategorije onih na šalabahteru (npr. nemojte glasati za oradu na gradele ili brancina na gradele, nego za oboritu bijelu ribu na gradele) ili varijacije onih na šalabahteru (npr. nemojte glasati za ‘pečenu piletinu s krumpirima’, nego za pečenu piletinu, ili pečene krumpire, ili oboje; glasovi za ‘ćevape u somunu’ ili ‘ćevape s lukom’ će se jednostavno brojati kao glasovi za ćevape; itd); kad god netko nabaci neko jelo koje nije varijacija ili podkategorija onih na šalabahteru, ja ću ih dodati na šalabahter

– kad složite svoju listu, pošaljete mi na djevojke et yahoo točka com; liste se primaju do srijede 22. veljače

– i naravno, molim vas da mi javite ako ste voljni napisati koju crticu 🙂 Ne znam još oće li biti top 20 ili top 30 ili top 50, ovisi koliko ljudi  bude glasalo i koliko ih bude pisalo crtice, što više ljudi bude voljno pisati crtice – više će se i izlisati jela!

Eto, to je to, ako ima nedoumica – razbistrimo u komentarima (gdje možete spomenuti i ako vam padne na pamet nešto što smo zaboravili a bilo bi zgodno dodati na šalabahter), a ako nema, možete lagano početi slagati svoje liste… Dobar tek!

R.I.P. Robert Fisher

Veljača 13, 2017 by

Gromada legendarnosti i prekrasnosti. 2017. je već sad ukurcija od lani.

Gorilin izbor najboljih jela: šalabahter

Veljača 13, 2017 by

salabah

Ajngemahtes
Ajvar
Bademov maslac
Bakalar bianco
Bakalar jušni, badnjački
Bečki odrezak
Biftek
Blini
Blitva na lešo
Boršč
Bosanski lonac
Brizle
Brudet
Bučnica
Buđola
Burek s mesom
Burek sa sirom / pita sa sirom
Burek sa zeljem (tj. kupusom – dakle, nije zeljanica)
Canelone sa sirom i špinatom
Carsko meso
Cezar salata
Cheeseburger
Chicken nuggets
Cordon bleu
Crni rižoto
Curry
Češke knedličke
Čobanac
Čvarci
Ćevapi
Dagnje na buzaru
Dimljena šunka
Dimljeni jezik
Dimljeni losos
Đuveč
Falafel
Faširanci / polpete
Fileki / tripice
Fiš paprikaš
Francuska salata
Francuski krumpir
Frigane lignje
Frigane srdele
Frigane trlje
Fritaja od šparoga
Fuži s tartufima
Gazpacho juha
Gonbao
Goveđa juha
Grah ćušpajz
Grah salata
Grah s kupusom
Gravče na tavče
Guacamole
Gulaš
Haggis
Hamburger
Hladetina
Hobotnica ispod peke
Hot Dog
Humus
Hrenovke
Jaja na oko
Jaja utvrdo
Jambalaya
Janjetina ispod peke
Janjetina na ražnju
Japrak
Jastog
Jetrica na žaru
Jetrica sa špinatom
Jezik u umaku s kaparima
Juha od gljiva
Kajgana
Kajmak
Kalja / bosanski lonac
Kamenice
Kebab
Kelj čušpajz
Kobasice za kuhanje
Kotlovina
Kozji sir
Krem juha u kruhu
Krpice sa zeljem
Krumpir-pire
Krvavice s dinstanim zeljem
Kuhana šunka (uskršnja)
Kuhani buncek
Kulen
Kunjke
Lahmacun
Lazanje
Lignje na žaru
Mahune lešo
Maneštra od bobići
Manistra na pome
Mapu tofu
Mekano kuhana jaja
Mesna štruca
Meso ala wild
Meso s roštilja
Mongolsko meso
Mortadela
Mozak
Mozak s jajima
Mozzarella
Musaka
Njoki u umaku od sira
Njoki u umaku od teletine
Oborita bijela riba (zubatac, orada, kovač…) na gradele
Oglavina
Pad Thai
Paella
Palenta
Panceta
Paradajz juha
Pasta carbonara
Pastrmajlija
Pastrva sa žara
Pašta-fažol
Pašteta
Pašticada
Patliđan parmiggiana
Pečena piletina
Pečene ribe u soli
Pečeni buncek
Pečenica
Pečeni krumpir
Pečeni losos
Pečeni lungić
Pečeni odojak
Pečeni šampinjoni
Pekinška patka
Pileća juha
Piletina Tikka Massala
Piletina u slatko-kiselom umaku
Pire od graška
Pita krumpiruša
Pita zeljanica
Pizza
Plava riba (srdela, skuša, lokarda…) na gradele
Pljeskavica
Pohana piletina
Pohane gljive
Pohani kruh
Pohani morski pas
Pohani mozak
Pohani oslić
Pohani patlidžani
Pohani sir
Pohani tofu
Pohane palačinke
Pohane tikvice
Pohani smuđ
Pole (krumpir)
Pomfrit
Povrće na roštilju
Prisiljeno zelje
Proljetne rolade
Prstaci
Pršut
Punjene lignje
Punjene paprike
Punjene tikvice
Purica s mlincima
Puževi escargot
Quiche lorraine
Raštika
Ravioli
Ražnjići
Rebarca
Repa s grahom i suhim mesom
Restani krumpir
Rezanci 4 blaga
Riba na lešo
Riblja juha
Ričet
Rižoto od kozica
Salata Caprese
Salata od hobotnice
Salata od krastavaca s vrhnjem i češnjakom
Salata od mahuna s češnjakom
Salata od tune
Salata od šparoga s jajima
Šopska salata
Sarma
Sataraš
Sekeli gulaš
Sir i vrhnje
Skradinski rižot
Slana gibanica
Slana štrudla
Slane srdele
Slanina / špek
Sopa de maiz
Soparnik
Stroganoff
Sushi
Šalša
Šaran na rašljama
Škampi na buzaru
Škampi na gradele
Špageti bolognese
Špageti milanese
Šparoge rolane u šunku i sir
Špinat na lešo
Špinat na mlijeku
Tacosi
Tarator salata
Tatarski biftek
Tjestenina s pestom
Toast sendvič
Topli sendvič
Tortilje (fajitas)
Tuna steak
Vajngulaš
Varivo od graha
Varivo od leće
Varivo od mahuna
Varivo od poriluka
Varivo od slanutka
Vege rižoto
Vepar na lovački
Vrganji s jajima
Zagorski štrukli
Zagrebački odrezak
Zapečene slane palačinke
Zapečeni grah
Zapečeno povrće punjeno faširanim
Zobena kaša, slana
Žablji kraci

Pa, onda, oćemo probati izvesti… GORILIN IZBOR NAJBOLJE HRANE?!

Veljača 3, 2017 by

gorilapizza

Predugo ovo najavljujem – ajde da napokon probam realizirati!

Birali bi najdraža nam jela – slanu hranu, onu koja ti može biti puni obrok, ručak ili večera.

No, prije nego što krene svečanost demokracije – ajmo prvo svi skupa zajedničkim snagama probati složiti jedan šalabahter za glasanje.

Zašto? Zato jer:

a) šalabahter će biti jako koristan podsjetnik prilikom glasanja, da se izbjegnu situacije tipa da pošalješ listu i onda se nekoliko dana kasnije, kad je već završeno glasanje, užasnuto uhvatiš za glavu kad ti sine “a u vražju mater, ZABORAVIO SAM SARME!!!” 🙂

b) nakon što se izredaju prijedlozi, kroz nekih tjedan dana bi se na piću skupio Gorilin gremij (neće biti neko tajno, ekskluzivno tijelo – može nam se pridružiti svatko tko tada bude u Zagrebu i želi navratiti!) da raspravimo o šalabahteru te dokučimo za što se sve može glasati… Naprimjer: da li bi glasali samo za ‘sendvič’ i ‘prženu ribu’, ili bi se moglo glasati za različite vrste sendviča i prženih riba? Da li se može glasati za ‘pršut’, ili samo za nešto s pršutom? Ili recimo pomfrit, ja bih rekao da nije samo prilog nego se broji i kao obrok, jeo sam ga samog u svojstvu ručka ili večere i što se mene tiče za pomfrit bi se trebalo moći glasati- no bi li se moglo i za, ne znam, čips ili kokice? Ja bih rekao da ne, ali to je samo moje mišljenje – konačnu odluku će zajednički donijeti gremij. 🙂

A nakon toga se na Gorilu stavlja konačni šalabahter te službeno kreće glasanje, za kojih desetak dana.

Pa eto, nabacite u komentare sva draga vam jela kojih se možete sjetiti, 3, 2, 1… SAD!

Gorilini naj albumi 2016: #5-#1

Veljača 2, 2017 by

05-beyonce

5. Beyoncé – Lemonade
[491 bod / 3 glasa]
Nemam baš naviku razgovarati sa svojim prijateljima o muzici na kavama i slično jer je to, realno, uglavnom dosadna tema i jer imam tu sreću da nitko od njih ne otkida na “jebačke riffove” i “strava bas-linije”. Ako i razgovaramo o muzici, to je najčešće u stilu “jesi vidila da Ceca u spotu za Nevina izgleda ka gospa od Winterfella” i “kako misliš šiptarska renesansa”, a ako se i spomenu neka “ozbiljnija” imena to se svede na “bi li se meni svidia taj Bon Iver” i “jesu svi albumi Arcade Firea ko ovaj zadnji ili su neke gitarice”, tj. poneku usputnu preporuku ili poser. Kao dežurni beyspondent odgovorila sam na sto pitanja u stilu “misliš li da je to stvarno tako bilo ili je sve samo zbog publicitetima” i vodila desetke rasprava o tome je li to uopće bitno i o važnosti “iskrenosti” u umjetnosti. Zato obožavam pop! Naravno da je nazvati “Lemonade” pop-albumom žanrovski skroz krivo, ali zbog recepcije i diskusije o njemu, kao i krucijalne činjenice da je Beyoncé Beyoncé, “Lemonade” je čisti “pop”. Glazbeno (i vizualno) album je epsko remek-djelo o ženskosti, rasi, boli, bijesu i oprostu i o tome nema smisla puno pisati jer je napisano već bezbroj puta. Prekrasan je. I prejeben. Njen feminizam mi je u najmanju ruku problematičan i manjkav, ali bojni pokliči poput “Formation” i “Freedom” daju mi osjećaj da mogu vlastoručno razvalit i Trumpov zid i onu njegovu glupu facu, a to mi je isto dosta bitno. Čak je i Jacka Whitea ubacila i ne smeta mi to, sviđa mi se štoviše! “Hold Up”, “All Night”, “Sorry”, sve su to pjesme koje uz navedene čine neki vrh ultimativne Bey plejliste. Na nastavak ćemo vjerojatno pričekati par godina (ili par mjeseci, ima li išta više Bey od toga da isti dan izbaci i dvoje djece i dva albuma!?), u međuvremenu – I SLAY ALL DAY! (MR)

The women of KING (from left): Anita Bias, Paris Strother and Amber Strother.

4. King – We Are King
[499 bodova / 1 glas]
Na Lakim notama rečeno je da su se na King prošle godine najviše palili R&B lojalisti, no mislim da je glavna odlika R&B lojalista da imaju puno razumijevanja i ljubavi za tvrdu jezgru žanra, tu neku sredinu (često zlatnu, i još češće ignoriranu) koja niti je dovoljno pobožno retro za konzervativne čistunce, niti će privući padobrance s flashy produkcijom – K. Michelle, Jazmine Sullivan, Fantasia  i tako taj đir, snažnog songwritinga i glasova koji se nadovezuju na tradiciju bez da žive ščućureni u njenoj sjeni, koji su u dosluhu s modernom produkcijom ali su dovoljno samouvjereni da nemaju potrebu nakeljiti neki plink-plonk samo da bi završili na 37. mjestu godišnje liste Factmaga; iako jesam R&B lojalist te mi “We Are King” jest album godine, nemam osjećaj da ga volim kao R&B lojalist – ovo jest R&B ali u promijenjenom agregatnom stanju, lagano rasplinut i lagano rastopljen i pušten da otpluta tko zna gdje duboko u svemir, nije glazba tijela s nogama čvrsto na tlu nego više nalik astralnom, vantjelesnom iskustvu, i nema kome ne bih preporučio njegovu ambijentalnu raskoš, kome god i čemu god bili lojalni i nelojalni. (TK)

03-wild_nothing

3. Wild Nothing – Life of Pause
[501 bod / 1 glas]
Jack Tatum bi svom Wild Nothingu trebao promijeniti ime u Amazing Something ili Beautiful Everything, jer tek bi tada nomen postao istinski omen i uistinu imenom sugerirao što nas to sve lijepo i čarobno čeka na bilo kojem od njegovih dosad izašlih nosača zvuka. Iz albuma u album biti sve bolji i kreativniji mogu samo oni najveći, a mi imamo čast biti svjedocima nečeg upravo takvog i na “Life Of Pause”, jednom od (uvjerljivo) najboljih izdanja sezone. (DM)

02-valentino_boskovic

2. Valentino Bošković – Marsovska listina
[516 bodova / 3 glasa]
Tulumi koje smo uništili puštajući “Roketomobil” na youtubeu ili, još gore, pjevajući ga „na suho“, sigurno se broje u desetcima.  Boce vina koje smo ispili uz “Ispovid šanpjera kozmonauta” nije ni moguće izbrojiti, isto kao ni začuđene poglede onih koji bi prvi put čuli tu pjesmu i ne bi se zaljubili u nju, ali to su ionako oni za koje nema spasa, oni koji ništa ne razumiju. Glupi plesni pokreti koje smo izvodili uz “Koloče” nikada nisu trebali biti izmišljeni, a Sandra je na neku foru, podlo i neobjašnjivo, postalo najpopularnije žensko ime i svi se, zahvaljujući pjesmi “Leteći pijati i jorcot (i Sondra)” kunu da znaju Sandru i pritom nije ni najmanje bitno tko je ustvari zna, a tko ne.  Sve su to pjesme s prvog albuma Valentina Boškovića, divnog, prekrasnog i najljepšeg “VSSR”, a tu su i još dvije koje mi nisu ništa manje važne od nabrojanih iako ih nisam posebno izdvojio.

Taj je album u svakom pogledu bio generacijska priča. I sito. Mi, svi koji smo ga voljeli, bili smo ista generacija bez obzira koliko zapravo imali godina. Bili smo na istoj strani. Ispočetka nas je bilo malo, ali broj se povećavao. Svaki novi uništeni tulum donio bi barem jednog novog fana, sve je to raslo i bujalo isto kao i naša želja da Valentinota vidimo uživo, želja za koju je, nažalost, sve manje izvjesno da će se ostvariti. Barem ne prije 14. veljače 2046., na Valentinov imendan i 400. obljetnicu njegovog lansiranja u svemir.

Prvi album, dakle, bio je čista ljubav ako sintagma „čista ljubav“ ikome više išta znači. Bila je to interna zajebancija dvojice nevjerojatno kreativnih likova i fantastičnih glazbenika, frendovska priča koja je nadrasla ne samo njih dvojicu, već i otok Brač na kojem je začeta, grad Split u kojem je rođena, našu lijepu malu Hrvatsku koja se opet sprema uvesti vojni rok, Europu, svijet i, prvoloptaški je znam, postala toliko velika da ju je razumno usporediti samo sa svemirom, ničim manjim.

Baš kada smo se prestali nadati, “VSSR” je dobio nasljednika. “Marsovska listina” je logičan nastavak, divna-pop ploča koja ljubav samo produbljuje i učvršćuje, ponešto drukčija od prethodnika, ali jednako lijepa, zabavna, duhovita i važna.

Ubogi Valentino je izgubljen u svemiru, a njegova patnja postaje i naša. Fini, mekani, linerani pop istovremeno suvereno jaše tu svoju linearnost i blesavo joj se izruguje, sve je onako kako treba biti, psihodelični momenti su ukras, a ne preseravanje, duhovitosti su zaista duhovite, melodije su slatke i zavodljive i sve je, kada slušate ovu ploču, baš sasvim na svome mjestu; sve osim Valentinota koji je morao žrtvovati svoj komfor da bi nama bilo dobro. I hvala mu na tome.

Prije ovog albuma nisam imao pojma što su cicipjoverice. Nitko nije. Nakon nekoliko slušanja cicipjoverice su postale standardni dio mog vokabulara iako i dalje samo naslućujem što znače, ali eto, logika nalaže da bi to morale biti cipele za kišu. Za kišu meteora ili ovu uobičajenu, svejedno. I baš sam neki dan u Borovu kupio cicipjoverice. Hrvatski proizvod. Nisu loše, preporučujem od srca. (AŠ)

01-bon_iver

1. Bon Iver – 22, A Million
[630 bodova / 5 glasova]
Nije još jasno da li je Justin Vernon nakon što je napokon uobličio treći album s Bon Iverom spreman preuzeti odgovornost svoje veličine. S jedne strane planira velike (već odgođene) turneje, a s druge mašta o otvaranju malog cafe bara. S jedne strane je neprikladno skroman, a s druge neodoljivo moćan i zanesen u svojim izvedbama. Tanka je linija između preuzimanja odgovornosti i paralizirajućih napadaja panike (sa Santorinija). Justin Vernon je taj mali prostor ispunio zakompliciranim i pretencioznim konceptima –  strategijom preživljavanja nazvanom “22, A Million”. Bez dodatnih uputa i istraživanja nemoguće je dešifrirati svaki neologizam, svaki deformirani sempl, princip funkcioniranja takozvane Messine, svaki skriveni stih, sve simbole i gomilu skica koje je marljivo stvarao i sakupljao Eric Timothy Carlson, nemoguće je tražiti vezu sa svevišnjim sve dok se barem na trenutak ne osjeti ljubav ili potpuni smiraj. No, ono što je sasvim moguće bez kompletnog uvida u sve gore navedeno je naježiti se i izaći iz vlastite kože slušajući “22, A Million”, osjetiti pobjedu koja se rađa nakon perioda fatalne nesigurnosti. (DS)

(pisali: Maja Rogulj, Tonći Kožul, Dino Marelić, Andrija Škare, Dražen Smaranduj)

P.S. Navratite na Gorilu i sutra – kada će napokon krenuti Gorilin izbor NAJBOLJIH JELA!

Gorilini naj albumi 2016: #40-#21

Veljača 2, 2017 by

40-david_bowie

40. David Bowie – Blackstar [119 bodova / 3 glasa]
39. Sturgill Simpson – A Sailor’s Guide to Earth [120 bodova / 1 glas]
38. Anohni – Hopelessness [125 bodova / 3 glasa]
37. Bernays Propaganda – Politika [130 bodova / 1 glas]
36. Amnesia Scanner – AS EP [134 boda / 1 glas]
35. Poliça – United Crushers [140 bodova / 1 glas]
34. Leonard Cohen – You Want It Darker [150 bodova / 1 glas]
33. Parquet Courts – Human Performace [151 bod / 2 glasa]
32. Teenage Fanclub – Here [165 bodova / 2 glasa]
31. Crying – Beyond the Fleeting Gales [166 bodova / 2 glasa]
30. Haken – Affinity [180 bodova / 1 glas]
27. Metessi i Zvijezde – Ljudi od slame / Moderat – III / Whitney – Light Upon the Lake [200 bodova / 1 glas]
26. Blood Orange – Freetown Sound [200 bodova / 2 glasa]
25. Thee Melomen – Chinatown EP [205 bodova / 1 glas]
24. Mr. Fingers – Outer Acid EP [210 bodova / 1 glas]
23. Leon Vynehall – Rojus [215 bodova / 1 glas]
21. Grant-Lee Phillips – The Narrows / Moodymann – DJ Kicks [225 bodova / 1 glas]

Goriline naj albumi 2016: #10-#6

Veljača 1, 2017 by

Brett Anderson of Suede live at the Roundhouse in London on 14 November 2015. The band presented live as a world premiere their new album titled Night Thoughts, out on Jan 2016.

10. Suede – Night Thoughts
[380 bodova / 2 glasa]
Meni je ovo najbolji bend na svijetu ikada. Što ne znači da im zato trebam gledati kroz prste. Naprotiv! Ponovno okupljanje prije koju godinu bilo je ajde neka vas, bar da vas čujem uživo. Nisam puno očekivao od novog albuma, ali “Bloodsports” je ispao ugodno iznenađenje, onak, još uvijek znaju pisati dobre pjesme. Ali, kad je bilo evo sad će još jedan, lagano mi je bilo dajte sad dosta više, napravili ste svoje, ionako ste najbolji bili s Butlerom… I u prvi mah su mi “Night Thoughts” bile isto u stilu ne sramote se, mogu oni to još, ali držat ću se ranih radova… i onda me odjednom opalio, nije ovo «još znamo pisati dobre pjesme» nego «znamo pisati sjajne pjesme i od njih praviti još bolje albume». Istinabog, nisu više mladi-ludi, razbludni i nadroksani k’o stoka, zreli su to i ozbiljni ljudi s izgrađenim životima. Ali to ih – ključna stvar! – nije udosadnilo, jer sva ona drama, zanos i glamur s kojim su pjevali o mladim ludim razbludnim nadroksanim ljudima i dalje su tu. A to mene veseli, jer i meni je već vrijeme postati zrelim i ozbiljnim. Makar to značilo da imam svoj «Meniksi na prvome mjestu Goriline ljestvice» moment. (NP)

09-lydia_loveless

9. Lydia Loveless – Real
[381 bod / 1 glas]
Sudbina najboljega prošlogodišnjeg albuma i njegova sramotnog previđanja kap je koja je prelila čašu moje davno naslućene, a sad ostvarene spoznaje: Jebemu mater, svijet mainstream popa je izgleda sto puta zahvalniji i pošteniji od underground rocka, s koliko god uvjetnosti i navodnih znakova okružili sve navedene pojmove! Zgođušna nešvilska kaubojka Taylor Swift prvo snima vrlo solidne country-pop albume i publika je obožava, da bi prihvaćenost nadmašila čak i sveopće razine po objavljivanju jako dobroga čistokrvnog pop albuma “1989”. Zdepasta Midwest cow-punkerica Lydia Loveless snima odlične twang-rock albume i čak je i pratitelji nezavisnih zbivanja ne doživljavaju iole ozbiljno, što se prelije i u gotovo potpuno zanemarivanje – tu i tamo album je zahvaljujući fanaticima zagrebao neke donje ili srednje pozicije godišnjih ljestvica – prošlogodišnjeg pop-rock remek-djela “Real”, kojemu je bilo čak i teže zauzeti vrh Lydijine karijere (prethodnik “Somewhere Else” je briljantan) nego se sa sezonskom konkurencijom obračunati dominacijom madridskog imenjaka.

“Real” je autoričin dosadašnji izraz u jednakoj mjeri produbio, čineći to neposrednijom razradom sirovijih, neizbrušenih emocija, koliko i okrenuo na peti i usmjerio u nova zvučna polja mekoće i svilenosti, šira i od slobode zemljopisnog područja s kojeg Lydia dolazi. Za crne dane sačuvane zalihe country-rock drskosti prepoznat će samo stariji poklonici, dok će friška upoznavanja bez prethodne informiranosti album najlakše i najčešće smještati na playliste američkih radio-stanica sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća. Da je Perfektna Christine McVie Amerikanka, jedan od njezinih zlatnih hitova iz imperijalne faze Fleetwood Mac zasigurno bi bio zvučao točno kao “Same to You”, a sve dok se u “Heaven” ne začuje Lydijin glas ja sam zbog milujućeg skakutanja basa ala John McVie i buckinghamskih gitarskih pletera i nakon tisuću slušanja uvjeren kako slušam neki singl koji je povijesni bend snimio samo za sebe i svoje najbliže pa ga ne znamo otprije. Kako vaga prema popu ne bi pretegnula previše – recimo, “Out On Love” je balada koju Cyndi Lauper nije snimila samo kozmičkom nepravdom – singl godine “Longer” (ubojitog stiha za sve ostavljene: “Give me just a little bit longer to get over you”) pokazuje što bismo bili dobili da se Stevie Nicks nekako i uspjela uvaliti Tomu Pettyju u krevet i bend, pa da iskusnog Benmonta Tencha malo pogurne i prema sintesajzerskim ornamentima, dok “Midwestern Guys” (s čijim se otvaranjem “These january nights they really make me hate my life” poistovjećujem iz nekih sjećanja, ne zbog ovoga prekrasnog siječnja) jednostavno mora biti outtake albuma “Long After Dark”.

Takvo muzičko opuštanje i neograničavanje Lydiju je oslobodilo i u pjesničkom pogledu pa se cjelokupni zvučni spa-tretman povlači na stražnje sjedalo iza ranjivosti stihova, među kojima se dva posebno ističu. Sve naše tugice dobrim dijelom izazvane našim kutijama za kucanje komunikacije dobile su spomenik u “More Than Ever”: “But if self-control is what you want, I’d have to break all of my fingers off”, jer drugačije naprosto ne ide, a kad se u “Bilbao” Lydia razotkrije i preda do kraja jednostavnim “Marry me, there’s nowhere in the world I’d rather be”, napokon znam kako ta rečenica zvuči kad je cura koja je izgovara zaista i osjeća, a ne kao kad je dosad jedini put bila upućena meni. (GP)

08-nick_cave

8. Nick Cave & The Bad Seeds – Skeleton Tree
[413 bodova / 3 glasa]
Iako je “Push the Sky Away” naznačio pravac kojim će se bend nastaviti spuštati, i iako je glazbena okosnica za “Skeleton Tree” bila postavljena prije osobne tragedije koja je zadesila Cavea, upravo je ona, kao događaj koji neizbježno ostavlja trag na svakog uključenog – a posredno i na njihovo stvaralaštvo – i kao glavni motiv, u najvećoj mjeri oblikovala i odredila ovaj album, pa smo se umjesto stepenice niže našli u ponoru.

“Skeleton Tree” odiše umorenošću, neovisno o tome koje značenje te riječi uzeli – malaksalost ili smrt. Instrumentali su usporeniji, rastegnutiji, više drone nego što bi odgovaralo standardnom izričaju benda i često se čini da različite dionice vode svoju priču i ne idu putem teksta. Raspon ide od naznaka dooma u uvodnoj “Jesus Alone”, ambijentalnog zvuka u “Distant Sky”, pa do gotovo chill-outa u “Rings of Saturn”. Poruke koje nosi tekst koji ih prati češće treba tražiti na suprotnom nego na istom dijelu spektra. Nad pjevanjem domira recitacija, opet manje živa nego ona na koju smo navikli dosad. Cave opet priča i pjeva o smrti, ali joj nikad nije bio ovako blizu. Stihovi su pojednako mučni i čudni, opisuju najcrnju patnju, a idu i do nadrealnih motiva i naracija. Najniža točka je trenutak koji zvuči kao oproštaj, u kojem se vidi iskreno shvaćanje i pomirenost sa gubitkom svega, pa i vjere, kakva god ona u Cavea bila. “Rekli su nam da će nas naši bogovi nadživjeti, ali su lagali.” Naslovnom pjesmom album se zatvara u optimističnoj noti, što nije atipično za Cavea, ali je ovaj put riječ o onom optimizmu s dna, kada se čini da gore ne može i da je bilo što što slijedi bolje. Bol nikako nije prošla, ali napokon se pojavljuje tračak nade da će jednom proći.

Na etički skliskom terenu smo sebično konzumirajući samo ono pozitivno, u smislu glazbene kvalitete, proizašlo iz nečijeg gubitka, no ne preostaje nam ništa drugo nego obgrliti ovaj dragulj od albuma i čuvati ga za nadolazeća vremena. Nadživjeti će i Cavea i nas, nije laž. (AS)

07-butch_walker

7. Butch Walker – Stay Gold
[429 bodova / 2 glasa]
Na pretprošlogodišnjem albumu “Afraid of Ghosts”, posvećenom njegovu godinu prije preminulom ocu, Butch Walker je točku odrastanja odredio vrlo izravno: “You don’t become a man until you lose your dad, you see”. Ako mu već takvu odraslost ne bi poželio nitko dobronamjeran, za slušatelje je povoljno barem to što je s njom u paketu pristigla i potpuna autorska i izvođačka zrelost, u godini za nama ulovljena na prekrasnom i donekle neočekivanom albumu “Stay Gold”. Nikad nije bilo sporno da Butch dobru pjesmu može napisati lakoćom, a njegov producentski rad na potezu od romantičnih zgubidana rokerskog undergrounda do punokrvnih pop zvijezda ukazivao je i na dobrodošle vještine čisto zanatske komponente. Ali kao da mu je uvijek nešto nedostajalo, a albumima nešto smetalo a da bi ih se nepomućeno obožavalo; možda upravo širinom interesa i sposobnosti sužen prostor za instinktivno djelovanje? Srećom, producentski pečat na dvama lijepim albumima oporavka, Frankovu “Positive Songs for Negative People” i Brianovu “Painkillers”, dobio je priliku opaliti ovjeru i na Butcheve vlastite pjesme, koje su “Stay Gold” prometnule u finale te neformalne trilogije i vjerojatno najslađi prošlogodišnji komad za fanatike svježih varijanti retro-rocka. Osobno nijedan nisam slušao češće.

Probuđena usmjerenost na zabavu, glasnoću i bogatstvo zvuka rezultirala je jedinom današnjom blještavo-ljigavom divotom koja sjaji kao “Born in the U.S.A.”, Springsteenov album koji se, paradoksalno, danas i prečesto previđa u krugovima mlađih poklonika. Nije slučajno da je od svih današnjih Šefovih sljedbenika, ne računamo li Jesseja Malina, Butch najstariji, pa mu spomenuto razdoblje nije faza koju treba proučiti nego formativna prošlost koju i ne pomišlja zaboraviti, nostalgiju kanalizirajući u reske gitare, pumpajuće bubnjeve i poletne syntheve veće od života i svih naših strahova i neodlučnosti. Kantautorski je to pop-rock radijskih osamdesetih koji jednako podsjeća i na legende koje se veličaju nekako uvijek nedovoljno (Petty u “East Coast Girl”), polu-legende koje se kude pretjerano (Adams u “Stay Gold”), čudne pojavnosti koje kod nas nitko ne zna (Mellencamp u “Wilder in the Heart”) i još opskurnije likove za koje sam Butch pouzdano nikad nije čuo (Metessi u “Ludlow Expectations”).

Muzika je to za prekrasne noći s dragim ljudima u dragim kafićima – jer najljepša se muzika nažalost nikad ne pušta u klubovima – u kojima se osmijehom i ekstazom prate čak i takve blesave očitosti da pjesma s Irskom u naslovu (“Irish Exit”) u aranžmanu ima violine, a ona s Meksikom (“Mexican Coke”) trube. Samo što kompletna zabavna ponuda za nas koji uvijek volimo tužne, tužne pjesme naprosto mora uključivati i pozamašan broj gorko-slatkih klišeja za izvikivanje uz grljenje i zaljubljivanje – trenutačni favorit: “And that’s all that I’ve got to give you now, honey, but I’ll give it all tonight!” Otrcano. Jeftino. Prekrasno. Potrebno. – kao i balade gubitka, nedostajanja i žaljenja. Gostujući u “Descending”, diva Ashley Monroe nakon svoje preklanjske “The Blade” opet sudjeluje u nehumanom srcecidu; mazna “Can We Just Not Talk About Last Night” zvuči kao da Fountains of Wayne sviraju “Tumbling Dice” ili da Stonesi sviraju “She’s Got a Problem”, a totalno ima smisla da je zatvarajući stih albuma ovaj iz “Record Store”: “You can love me like you loved me when you could”. Jer sve je rečeno pa poslije toga ništa i ne možeš. Osim ponovno pustiti ovaj blagotvorni melem od albuma. (GP)

06-solange

6. Solange – A Seat at the Table
[471 bod / 3 glasa]
S “Cranes in the Sky” je napokon ostvarila karijerni milestone da ima pjesmu bolju od “Crush”; to je ujedno i jedini istinski transcendentalan trenutak na albumu (da, da, znam, kako se samo usuđujem, bla bla, šaljite sve svoje prigovore na bolimekurac@gmail.com) – što ne znači da je ostatak za baciti, dapače! Nije ni prvi ni zadnji koji je, unatoč tome što je najbolja stvar daleko bolja od svih ostalih, kao cjelina dost dobar, šta fali tome. Solange i dalje ima naviku šurovati u studiju sa sumnjivim likovima (out: Dev “znam tu i tamo nabosti koji zgodan motiv ali ni tad nisam u stanju iz toga razraditi pjesmu koja će držati vodu cijele tri minute, molim sve lovorike ovog svijeta” Hynes, in: Božja pokora zvana Sampha), ali je generalno ovaj put složila personel koji je izvukao ono najbolje iz nje i album baš fino, nježno klizi, svakako je zaradila svoje mjesto za stolom (engl. a seat at the table) na Gorilinoj gozbi. (TK)

(pisali: Nikola Pezić, Goran Pavlov, Ante Spahija, Tonći Kožul)

Gorilini naj albumi 2016: #67-#41

Veljača 1, 2017 by

Charles Bradley's latest album is called Changes

67. Charles Bradley – Changes / Pop. 1280 – Paradise / Yuck – Stranger Things [40 bodova / 1 glas]
64. Anna Meredith – Varmints / HÆLOS – Full Circle 50 / Stian Westerhus – Amputation [50 bodova / 1 glas]
63. Sleaford Mods – T.C.R. EP [57 bodova / 1 glas]
62. James Blake – The Colour in Anything [60 bodova / 1 glas]
61. Jenny Hval – Blood Bitch [61 bod / 3 glasa]
56. Danny Brown – Atrocity Exhibition / Hamilton Leithauser + Rostam – I Had a Dream That You Were Mine / Islands – Should I Remain Here, at Sea? / Jeff Rosenstock – WORRY. / Roger Silverberg – Old Dog [75 bodova / 1 glas]
53. Dinosaur Jr. – Give a Glimpse of What Yer Not / Explosions in the Sky – The Wilderness / Frankie Cosmos – Next Thing [80 bodova / 1 glas]
52. Ezra Furman – Big Fugitive Life EP [85 bodova / 1 glas]
51. Esperanza Spalding – Emily’s D+Evolution [95 bodova / 1 glas]
50. Angel Olsen – My Woman [96 bodova / 2 glasa]
49. Ariana Grande – Dangerous Woman [97 bodova / 1 glas]
48. The Avalanches – Wildflower [98 bodova / 1 glas]
47. Carly Rae Jepsen – Emotion: Side B [99 bodova / 1 glas]
41. ABOP – ABOP / Jan Blomqvist – Remote Control / Kaytranada – 99.9% / Pinegrove – Cardinal / Sunflower Bean – Human Ceremony / Trentemøller – Fixion [100 bodova / 1 glas]

Gorilini naj albumi 2016: #15-#11

Siječanj 31, 2017 by

15-pete_astor

15. Pete Astor – Spilt Milk
[350 bodova / 1 glas]
Nije čudno ako niste čuli za Petea Astora. Nije čudno, ali je šteta. Majstor je na britanskoj sceni aktivan od ranih osamdesetih, osnovao je bendove The Loft i The Weather Prophets i koliko god ti biografski podaci možda bili nužni zbog smještanja u kakav takav kontekst, oni ustvari ne govore ništa o njemu tj. govore daleko manje nego što to čini njegov posljednji album.

“Spilt Milk” je prekrasna ploča: iskrena, izravna, pametna, nevjerojatno melodična, mala i samozatajna i sasvim bez ambicija, ali upravo u tome leži njezina snaga ili, hajde, da budem sasvim precizan, upravo u tome leži nezanemariv postotak njezine snage. Znate već kako to često biva, poslovično tiha voda dere proverbijalne brege i dok vas albumi, stvari i pojave „veći od života“ ostavljaju posve hladnima, ovakvi sitni dijamanti, koji kao da su stvarani za jednu jedinu osobu – a uopće se ne bih čudio da i zbilja jest bilo tako – odrede vas i unerede, upišu vam se u krv, zavuku pod kožu i u DNK, onako suptilno, da ne primijetite.

Astorov život je glazba.  Može zvučati patetično, ali ništa nije istinitije od toga. To ćete čuti i osjetiti već nakon prvih nekoliko sekunda ove iznimne ploče. Uz to što svira, on glazbu proučava, o njoj piše znanstvene radove i predaje na sveučilištu. Ne može bez glazbe; ona mu je ljubavnica, najbolja prijateljica, usud, sudbina, prokletstvo i blagoslov. Zato imam svako pravo posumnjati da kada pjeva o ljubavi i ženama ustvari pjeva o glazbi, a divna i dirljiva, bitlsovska “Mr. Music” posve je sigurno autobiografska. U njoj kaže “Oh dear/ Oh dear/ Oh no/ Oh no/ Poor Mr. Music/ When will you let it go?” Nikad, nadam se. (AŠ)

14-imperial_state_electric

14. Imperial State Electric – All Through the Night
[360 bodova / 1 glas]
Šta li će za 20 godina K Billy’s Super Sounds of the 2010s puštati u svojoj emisiji, da li se nekad pitate? Koja to ploča sadrži pesme koje već 2017. neće nagristi, a 2018. potpuno poslati u zaborav? Kome li se (i) ove godine dogodio momenat u kojoj je svoju običnu, sivu i neretko nesretnu svakodnevnicu uspeo da opiše pesmama koje su veće od nas, sivila i običnosti? Pa, ako mene već pitate, to je ponovo Nike Anderson i njegov Imperial State Electric.

Ono što već na prvo slušanje razlikuje novi album od prošlogodišnjeg remek dela (“Honk Machine”) jeste veća neposrednost na uštrb koherentnosti materijala, “ATTN” je nastao u jednom dahu, u pola daha, bez razmišljanja. Na pitanje novinara kada pre je stigao da objavi novi album, Nike odgovara:  “We play rock ‘n’ roll music. If it takes four years to make a rock ‘n’ roll record, then you have most likely over analyzed an art form that is more about gut instinct. It should feel and this record feels good.” Ova ploča ima tu sigurnost i stamenost, ona se ne stidi nijednog uticaja koji se kreću od gitarskog roka sedamdesetih, popa i psihodelije šezdesetih, pa sve do začetaka rokenrola kakvim ga znamo iz pedesetih. Da kojim slučajem ova ploča može da putuje kroz vreme (a uistinu može!), oko njenog sadržaja bi se grabili mnogi. Džeri Li Luis bi uzeo “Get Off the Boo Hoo Train”, Džin Simons bi ukrao “Bad Timing” i napravio veliki hit za KISS, Bitlsi bi polagali pravo na “No Sleeping”, i tako dalje, ostale bi Nikeu samo korice od albuma, ali nema veze, utiska sam da bi njemu to bilo drago. Uostalom, on plaća dugove svojim uzorima već decenijama. “All Through the Night” je na tragu najboljih rokenrol ploča, originalna, pamtljiva, iskrena, inspirativna i intrigantna. Uz nju, rokenrol je ponovo na dohvat ruke. (PJ)

13-kanye_west

13. Kanye West – The Life of Pablo
[360 bodova / 2 glasa]
Da vam kažem dvije očite stvari: ovaj tip je po svemu sudeći ipak temeljito lud (iako sam neko vrijeme bio uvjeren da su to samo PR akrobacije i/li teške droge). Usto, tip je temeljito genijalan (ali bolje da mu nitko ne kaže to, radi ove prve stvari). Razmišljam sad jesam li ikad prije sedmim albumom nekog izvođača bio tako oduševljen a da mi se pritom i prethodnih šest (dobro: pet) sviđalo jednako kao i epohalni, nikad objavljeni prvi “The College Dropuout”. Izvjesno je da nisam, ali nije sigurno ni da me sjećanje ne vara.

Kao i obično kod Kanyeovih albuma, “Life of Pablo” te uvlači u svoj zvučni borg s nekoliko ubojica. Odmah na početku “Ultralight Beam” vraća doslovno na atmosferu soul početaka jednim nevjerojatnim gospelom. “Famous” mi je od prve sekunde i u obje verzije bolja od cijelog Rihaninog opusa. “Waves” isto radi Chrisu Brownu, a “Wolves” Siji. Kad se početna repeat manija na tih nekoliko dragulja ispuše, počinju iskakati i druge, pa mi je tako trenutno najbolja “Pt. 2” sa svojom rasturenom strukturom i mračnim beatom. Ludo mi je da Kanye takav svakakav kakav jest ipak uspijeva izroditi album s mnogo glava i repova koji ima savršenog smisla, na 19 stvari i 65 minuta dobro odmjeren, s većinom pjesama na dvije-tri minute, skoro kao skice pjesama koje još nisu nastale i koje se prelijevaju iz jedne u drugu, kao i u njegovu prošlost (i budućnost, pretpostavljam). Tu doslovno ima ideja i pjesama za tri albuma, ali Kanye je to bahato sažeo u jedan. Jer može, i čini mi se da samo on to može ovako. (OM)

Oxford based band Radiohead photographed in the attic of the Oxford Playhouse theatre. From left to right: Colin Greenwood,  Ed O'Brian, Thom Yorke, Jonny Greenwood and Phil Selway. Photo©Steve Forrest

12. Radiohead – A Moon Shaped Pool
[360 bodova / 5 glasova]
Rijetki su bendovi koji si mogu priuštiti da rade točno ono što žele, samo onda kad to žele i upravo na način na koji to žele. Radiohead je jedan od njih i ne bi mi uopće bio problem uzeti im kao minus tu privilegiranost da zapravo ne naprave svaki put dobru stvar, pa se onda zadovoljim žaljenjem što nije više onih koji mogu stvarati na taj način.

Bend je sad već debelo zagazio u fazu stalnog usavršavanja kataloga, tako da svakim sljedećim albumom osim nekih novih tendencija dobijemo i nekoliko starijih komada glazbe za koje se znalo da postoje, koje su izvođene uživo, ali za čije se izdavanje čekao trenutak prave izbrušenosti. Ovoga puta je okidač bio duboko osobne prirode, sudeći po mrvicama iz privatnog života Thoma Yorkea koje dospijevaju u javnost, pa se intiman trag proteže kroz sve pjesme, a što bi se moglo nazvati i aktualnim trendom među zrelim glazbenim teškašima. Spomenuta intima dovela je do nešto sporijeg ritma, natruha naivnosti u tekstovima i skoro pa meditativnosti u rocku kojeg prakticiraju. Naravno, društveni komentar ne izostaje, složeni konstrukti se kao i do sada polagano otkrivaju, a album vapi za time da ga se prouči.

Sa strane procjene otvorenosti i adaptabilnosti albuma prema onima van domene ljubitelja ili poštovatelja benda možda i ne mogu biti potpuno objektivan, iako se i na tom polju u odnosu na prošlo izdanje vide apsolutni pomaci barem gledajući raspon glazbenog spektra koji je pokriven, mogu kao “inside man” pozdano reći da je “A Moon Shaped Pool” za one koji su čekali točno ono što su čekali. (AS)

11-frank_ocean

11. Frank Ocean – Blonde
[366 bodova / 3 glasa]
Ovo drugo poglavlje Franka Oceana počelo mi je s “Nikes” i doslovno mi je srce preskočilo na njezinom beatu. Tako je na mjestu, nimalo razmetljiva, najviše i najprije cool a onda sve ostalo. Onda dođe “Ivy” i tu me je već tako temeljito imao da je “Blonde” dalje mogao biti bilo što. “I thought that I was dreaming when you said you loved me”, pjeva mi on na pletenici gitare i lansira ovu pjesmu u onu skupinu najb**ih pjesama svih vremena.

Tek na trećoj “Pink + White” Frank podsjeća da je (pro)izišao iz R’n’B-ja ali i ovaj ne-dekonstruirani zvuk mu leži jednako dobro kao i ostatak koji je po svemu rasplinut između naznaka pjesama, sounda koji nestaje, ono što sam nekad posprdno zvao zvučnim krajolicima. Ovaj momak sve to nekim čudom, pravim čudom, drži na okupu. I “Self Control” koja zvuči kao onaj bend s onom dvojicom s dugim kosama, osim početka koji varljivo najavljuje opet neki R’n’B. Pa jednu baš nekako klasičnu laganicu “Godspeed” na usamljenim klavijaturama. Jedno kratko i slatko poigravanje atmosferom starih Princeovih stvari na “Close to You”. I rasplinuti smiraj na “Futura Free”, čiji tekst morate vidjeti da počnete vjerovati.

Ako dosad niste shvatili, ovaj album je toliko minimalan, skoro pa nepostojeći da na trenutke zvuči kao da će mu sljedeći biti baš skroz acapella, dakle skroz bez ovih naznaka zvukova, beatova, gitara, basa, klavijatura. To nije praznina, poslušajte pažljivo. Jedva da nešto ima, ali veliki plan to spaja u budućnost muzike, stvarajući pritom cijeli novi žanr (ako sam dobro pratio, iz iste te dekonstruktivističke kategorije još su na ovoj listi Kanye i Bon).

Još samo da napomenem na kraju kako ja cijelo vrijeme slušam “Blonde” bez “Be Yourself”. Prvo: ne volim skitove. Drugo: ovaj koji nam dijeli mudrost Frankove mame je baš posebno iritantan (i ne, ne bih rekao da je to namjerno). Jasno da žena ne može sve dobro napraviti, a i sklon sam joj oprostiti jer je rodila Franka. Ali sam ju svejedno zmjutao, pa mi je tako preskočen i taj njen skit OK, a album ono baš potpuno rastura. (OM)

(pisali: Andrija Škare, Petar Jovanović, Ozren Milat, Ante Spahija)

Gorilini naj albumi 2016: #99-#70

Siječanj 31, 2017 by

99-drive_by_truckers

99. Drive-By Truckers – American Band [1 bod / 1 glas]
98. Britney Spears – Glory [3 boda / 1 glas]
96. Ana Nikolić – Labilna / Okkervil River – Away [4 boda / 1 glas]
95. Richmond Fontaine – You Can’t Go Back If There’s Nothing to Go Back To [5 bodova / 1 glas]
94. The Radio Dept. – Running Out of Love [7 bodova / 1 glas]
93. The 1975 – I Like It When You Sleep, For You Are So Beautiful Yet So Unaware of It [9 bodova / 1 glas]
85. DIIV – Is the Is Are / Jayhawks – Paging Mr. Proust / King Creosote – Astronaut Meets Appleman / Lambchop – FLOTUS / Massive Attack – Ritual Spirit EP / Nothing – Tired of Tomorrow / Vince Staples – Prima Donna / Wilco – Schmilco [10 bodova / 1 glas]
84. Tricky – Skilled Mechanics [12 bodova / 1 glas]
83. Repetitor – Gde ćeš [14 bodova / 1 glas]
81. Schoolboy Q – Blank Face / Underworld – Barbara Barbara, We Face a Shining Future [15 bodova / 1 glas]
80. Nicolas Jaar – Sirens [18 bodova / 2 glasa]
78. clipping. – Wriggle / Pinkshinyultrablast – Grandfeathered [20 bodova / 1 glas]
77. Brian Fallon – Painkillers [20 bodova / 2 glasa]
74. Brian Eno – The Ship / The Pines – Above the Prairie / The Slow Show – Dream Darling [25 bodova / 1 glas]
72. Babyfather – BBF Hosted by DJ Escrow / Teen Suicide – It’s the Big Joyous Celebration, Let’s Stir the Honeypot [30 bodova / 1 glas]
70. Ty Segall – Emotional Mugger / Xenia Rubinos – Black Terry Cat [35 bodova / 1 glas]