Archive for the ‘Uncategorized’ Category

Tonćevih top 15 albuma 2017.

Siječanj 20, 2018

15. Allie X – Collxtion II
Jako simpa zbirčica post-edm electro-popa, ako Allie i ne uspije kao singer-songrajterica (a vjerojatno neće) pred njom je onda barem dobra songrajterska karijera, u pjesmi na linku mi se posebno sviđa kako među razlozima zbog kojih voli svog dragog navede “YOU MAKE ME NOT WANNA DIE.” ^_^

14. Ty Dolla $ign – Beach House 3
Stonerski R&B koji ne ostaje ležati u kutu sobe obavijen dimom nego ide van u život, jer Ty$ voli feštu, i ribu kod staroga Duje!

13. Girl Ray – Earl Grey
I dalje najbolji pitch s I Love Music: “if Stereolab were filtered through Brill building/Laura Nyro/70s art-pop rather than VU/Ye-Ye/Krautrock”, dobro bi im došlo malo diverzifikacije u zvuku ali su s druge strane uspjele i isfurati stvar od TRINAEST MINUTA (nije ova na linku, bez straha!) a da drži vodu, svaka čast.

12. Susanne Sundfør – Music for People in Trouble
Susanne u razgovoru za The Quietus: “With the titles of my two last albums – ’10 Love Songs’ and ‘Music for People in Trouble’ – I wanted them to be a bit stupid. I’m drawn to that kind of art where you’re told: ‘This is what it is.’ And then you have to figure out yourself the depth of it, instead of having a very extravagant and deep title and trying to work out what it’s about.” ❤ ❤ ❤ Album počne zabrinjavajuće, čini se kao da je nakon electro-raskoši “10 Love Songs” zvuk svela na šturu, nezanimljivu kantautorijadu – a onda se stvari lagano počnu komplicirati i album postaje sve zanimljiviji, i na kraju opet ispadne raskošan samo na drugi način.

11. K. Michelle – Kimberly: The People I Used to Know
I dalje nedovoljno slavljena jerbo je jedno od najvećih imena suvremenog R&B-ja i ima već četiri jebačka albuma za pojasom – prva dva su mi najkonzistentniji, kroz treći je ravnomjerno rasuta šačica stvari koje mi nisu napete a na ovome su mi sve nenapete u zadnjoj trećini, što je dosta praktično. A inače, i dalje je jako ogorčena na muški rod (mada ne i u numeri na linku!).

10. Lee Ann Womack – The Lonely, the Lonesome and the Gone
Zanemario sam country i prošle godine. 😦 Ali ipak ne toliko da ne bih poslušao novu country-soul divotu Lee Ann Womack.

9. Louise Burns – Young Mopes
Samo najzagriženiji veteranski poptimisti se možda sjećaju Lillix, kanadske Avril-klon girl-grupe iz prve polovice nultih koja je bila ok al ništa posebno, otad nisam čuo ništa od njih ili vezano za njih – sve dok njihova bivša basistica prošle godine nije izdala album koji je bio sve što sam htio da zadnji album Frankie Rose bude a nije, go figure.

8. Saint Etienne – Home Counties
“Good Humour” jest odličan album ali je ostavljao i malo gorak okus u ustima jer su na njemu Saint Etienne pomalo kaskali za britpopom – koji je, jel, bio svojevrsna degeneracija st-etienneovske revalorizacije starog engleskog popa u ‘mi smo dečki kaj pijemo stoječki’ debilanu, a ovaj album zvuči kao “Good Humour” koji su u nekoj paralelnoj dimenziji snimili odmah nakon “So Tough”, dakle kada je projekt britpopa bio još u povojima te mogao otići tko zna kojim sve smjerovima umjesto onoga najkonzervativnijeg kojim je na kraju krenuo; rijetki su, JAKO rijetki bendovi koji i nakon više od 25 godina karijere snimaju ovako dobre albume.

7. The Regrettes – Feel Your Feelings Fool!
Neki govore da je ovo punk rock, meni zvuči kao nešto što se kad sam ja bio mlad jednostavno nazivalo alternativom (ovaj album je čak i – kao što je nerijetko bivalo s punky alterna bendovima u devedesetima – izašao na Warneru!), a kad smo kod mladosti – liderica benda Lydia Night ima tek sedamnaest godina! Tata joj je bio vlasnik noćnog kluba a mama kao tinejdžerka svirala u metal bendu, odveli su Lydiju na koncert The Donnas kad joj je bilo pet godina i ona je tad odlučila što želi biti kad odraste – ali neka vas to ne odvrati jer ovo je puno, PUNO bolje od The Donnas.

6. Girlpool – Powerplant
Pružam ruku pomirenjima indijanerima dok god traje revival indieja devedesetih – LIMITED TIME OFFER! – a nakon toga nastavljam srati po The Pants, Concrete Wolf, Ameliji Teargas, Henryju Patraczynskom ili kako se već budu zvali indie idoli sutrašnjice. 😀

5. Japanese Breakfast – Soft Sounds from Another Planet
Počne kao balearski indie a onda ode u Spectora i euroviziju, mi lajki.

4. SZA – Ctrl
Iščekivao sam liste albuma godine spreman za svekoliko zgražanje i snebivanje nad magazinima i portalima koji će imati Kelelu iznad SZA-e i Kehlani… a kad ono na kraju svi imali SZA-u debelo iznad Kelele, pa čak je i Fact Magazine – od kojeg sam najviše očekivao da će me izazvat da se oću tuć dok sam vruć – iznad Kelele imao SZA-u i Kehlani! Ali najbitnije je ipak da je SZA zaživila u narodu, to mi je tako drago. ❤

3. Charly Bliss – Guppy
S jedne strane mi je bed što mi se od indieja uglavnom svidi samo onaj koji zvuči kao indie iz devedesetih kad sam ga zadnji put volio (stari prdonja alert!) (nisam imao takvih problema s uživanjem u revivalu housea ranih devedesetih jer sam se za house pošteno zakačio tek s francuskim valom i usponom funky housea pa mi je taj revival bio skoro kao da slušam takvu muziku po prvi put), s druge strane indie je ionako općenito oduvijek bio jako retro-minded pa nije nešto zbog čega neću moći spavati, a i napokon sam dočekao bend koji skida LETTERS TO CLEO što je najbolja retro ideja ikad! I ne samo da imaju zvuk nego imaju i PJESME.

2. Kehlani – Sweetsexysavage
Obično mi kad R&B albumi traju sat ili više vremena to legne jedino ako imaju izvjesnu enciklopedijsku kvalitetu, ovdje to nije slučaj – većinu vremena je u ‘nije baš banger iako malo je, niti je baš balada iako malo je i to’ spektru (hm, koja je ono riječ koju tražim… ah, da, MIDTEMPO, lol!) – ali su pjesme tako dobre da je to milina.

1. Paramore – After Laughter
Kad su već same Haim zakazale, Paramore su uskočili i izdali Haim album godine – i ljetni album godine, i poletni album o depresiji godine, i album godine općenito.

Oglasi

Tonćevih top 15 albuma 2016.

Siječanj 19, 2018

Ne, nije štamparska greška – ovo je izbor koji sam složio još krajem 2016. ali ga zbog lijenosti tada nisam importirao s fejsa na Gorilu! Podjednako je relevantan kao i tad (mislim da bih jedino “Lemonade” pogurnuo nekoliko mjesta više) jer nemam baš običaj slušati stare albume pa je tako bilo i prošle godine… A importirat ću do ponedjeljka i svojih top 15 albuma 2017. !

15. Miranda Lambert – The Weight of These Wings
Ovo sam do slaganja liste poslušao samo jednom jer, ono, dupli album, ali Maren Morris nisam nijednom a MORAM imati neki country album na listi pa evo.

14. Tweet – Charlene
Iz rubrike nepravedno zapostavljenih comebackova godine: Tweet nastavlja tamo gdje je stala prije više od desetljeća kao da se ništa nije dogodilo, što nije nimalo bed jer jedna je Tweet – ima svoj jedinstveni južnjački bluesy stil pa nitko nikada nije zvučao niti će zvučati kao ona, preporučujem i ljubiteljima Solanž.

13. Kero Kero Bonito – Bonito Generation
Faux naif ali uvijek dovoljno maničan i/ili plastik-fantastik da ne bude (pre) twee, a i taman dovoljno kratak i šaren da ne dopizdi.

12. Solange – A Seat at the Table
Da mi je netko prošle godine rekao da će ove Solange i Beyonce izdati albume, očekivao bih da će Solange dominirati po godišnjim listama a ja na to strastveno njurgati da opet indie-mentalitet šta serete bla bla jebala vas Solange Beyonce je kraljica itd itd – a kad ono, ne samo da svi vole i cijene Beyonce koja dominira na listama, nego mi još i oba albuma tu negdje! Tonći zbunjen. 😦

11. Beyoncé – Lemonade
Meni je za slušljivost ovog albuma bio ključan moment kada sam skužio da uz samo par klikova mogu maknuti “Don’t Hurt Yourself” (Jack White? Jack jebeni WHITE?!? Argggghhhh mičite to govno s moje dragocjene Beyonce, fuj fuj FUJJJJJ!!!) i “Freedom” (koja načelno nema veze s Jackom Whiteom ali mi zvuči kao nešto što Jack White zamišlja kao idealni klupski R&B) i nakon toga je manje-više sve bilo tip-top, mada bih STVARNO volio da se napokon jednom već pošteno vrati klupskim bangerima, u tome joj nitko nije ravan i tolerirat ću joj najviše još jedan album s manje od 30% klupskih bangera a nakon toga počinjem slati pisma i žalbe svim nadležnim institucijama.

10. Angel Olsen – My Woman
Nisam je prije slušao jer sam kontao da je to neka alt.folkmericana OF DOOM a ovo sam čekirao jer sam čitao da je pristupačnije – i bome jest dosta pristupačnije od onoga kako zamišljam da je Angel Olsen prije zvučala! Neka moja seljačka recenzija albuma bi ukratko glasila: prva polovica 120 minutes, druga polovica Lana Del Rey, može, prodano.

9. Britney Spears – Glory
Izgleda da je postala šema da je svaki drugi album Britney dobar pa ajde, nakon GROZNOG “Britney Jean” ovo je melem za fanovske uši (preostali fanovi Britney Spears u 2016.: dio LGBTQ zajednice, ja), jest da nije uzbudljiv kao peak-Britney jer ni prevladavajući ugođaj aktualnog popa (mellow & midtempo) nije baš nešto Britney-friendly pa nema baš s čim brusiti oštricu – ali je svejedno jako dobar album, štoviše zapanjujuće ujednačen s obzirom na stilsko šarenilo na njemu, naravno da će nenaklonjenom uhu to biti samo = monotono i bezlično ali vjerujte mi, naslušao sam se u životu pop-albuma na kojima raznorazni žanrovski izleti strše kao Ivan Pernar u grupi normalnih, mentalno uravnoteženih ljudi tako da je to kvaliteta koju definitivno ne uzimam zdravo za gotovo!

8. Ana Nikolić – Labilna
Ana Nikolić i Rasta? Now, THAT’S what I call a power couple! Tko zna koliko će to trajati (tabloidi pisali da su se potukli prije par mjeseci i da ih je razdvajala policija, oni naravno demantirali) (razveli se nedavno – op. ur) ali ako i ostane na ovom kompaktnom, nabijenom albumu karibirizanog street-wise folk-popa – već će i to biti dovoljno velika stvar.

7. The 1975 – I Like It When You Sleep, For You Are So Beautiful Yet So Unaware of It
Nije mi nikada bila napeta njihova ambijentalna strana pa me i album malo pogubi u središnjoj ambijentalnoj dionici ali nema veze, epski album je epski – tour de force najambicioznijeg i najzanimljivijeg pop-rock benda današnjice, toliko obilja na trpezi da se ne mogu previše žaliti što nije baš sve po mom ukusu.

6. The Avalanches – Wildflower
Očekivao sam “Australian Democracy” pa sam ostao više nego ugodno iznenađen, jest da su skoro svi nesemplirani glasovi na albumu mravi na torti ali to mu je ujedno i jedina bitnija mana… Osim možda, ajde, još jedne sitnice koja je i minus i plus a to je završna “Saturday Night Inside Out” – minus jer je toliko nenormalno dobra da baca u vodu sve ono prije, plus zato što imaš album koji je tako grandiozno putovanje i onda završava s nečim što bi trebalo predstavljati kraj puta – ali zapravo mi zvuči kao početak nekog novog, još većeg, čudesnijeg i misterioznijeg putovanja.

5. Esperanza Spalding – Emily’s D+Evolution
Ovo je za mene poprilično ekstreman izlet u ‘inače stvarno ne slušam ovakvu muziku ali…’ vode jer sam oduvijek imao alergičnu reakciju na sve što je fusion-jazzasto pa nisam ni skroz siguran zašto mi se ovo sviđa, osim što ima i R&B-ja i dosta hookova (mada primjećujem da ju se, baš kao i masu ‘nisam skroz siguran zašto mi se ovo sviđa’ muzike koja mi se zadnjih godina sviđa, nerijetko uspoređuje s JONI MITCHELL), tako da – dosta mi se sviđa ali nemojte samo sad očekivati od mene da ću počet slušat Weather Report!

4. Crying – Beyond the Fleeting Gales
Grozničavi indie-pop + pompozni ejtiz sintovi + J-pop & chiptune prizvuci = The Go! Team za dvijetisućedesete, s razlikom da su The Go! Team bili instantna senzacija a ovi su i dalje opskura – nadam se ne još zadugo.

3. Carly Rae Jepsen – Emotion: Side B
Da, je, istina je, jesam, toliki sam fanboy, šta sad, ubijte me! A sad, info-kutak za one koji nisu fanboyevi/girlovi: za svoj zadnji album “Emotion” (legenda od albuma!) Carly je bila složila kojih 250 pjesama, a od onih 230-ak koje nisu upale izabrala ih je osam za “Emotion Side B” – osam pjesama koje ne zaostaju puno za onima na “Emotion” i skupa čine album koji fino teče, baš albumast album, ne bi nikad rekao da su restlovi s prethodnog albuma! Tj. bar ja teži fanboy ne bih, jel.

2. Ariana Grande – Dangerous Woman
Era je ta da kad je album Ariane Grande dobar malo što je bolje od njega, deal with it.

1. KING – We Are KING
One su kraljice a ovo je njihova kruna. Najljepša muzika.

Tonćevih top 10 serija 2017.

Siječanj 8, 2018

Prije nego što krenemo s Gorilinim izborom naj serija 2017. (bude tokom dana!) – evo moj osobni top 10.

A inače, kad smo već kod toga, pišem sada o serijama za Kulturpunkt pa evo što sam još dosad napisao:

Rick and Morty: Moj galaktički dida i ja

Transparent: I bogati, sebični, razmaženi plaču

Scandal: Ovalni nered

Mr. Robot: Što je ostalo od revolucije?

Tonćevih top 15 folk singlova 2017.

Prosinac 29, 2017

15. Tamara Milutinović – Hajde da zažmurimo
Znao sam i prije raditi liste narodnjaka godine ali to je više bilo diletantsko nabacivanje, ove godine sam po prvi put počeo redovito pratiti folk produkciju – pa bih rekao da mi je ovo prva folk lista s nekom težinom! A što se “Hajde da zažmurimo” tiče, mnogo je toga kod folka što veseli u modernista u meni ali ipak je to roots n’ future muzika, ne moš volit folk a da bar tu i tamo ne prigrliš komad dobrog old schoola poput ovoga.

14. Aleksandra Prijović – Mesto zločina
Ok, još samo malo old schoola – ovaj put u više fist-pumping powerfolk varijanti – pa onda prelazimo na moderniji repertoar, časna pionirska!

13. Naida Bešlagić & Buba Corelli – Premija
Nije (SPOILER ALERT! lol) jedino pojavljivanje Jale & Bube na ovoj listi – ali je svakako najtvrđe.

12. MC Stojan feat. Darko Lazić – Mein Schatzi
Malo tko se u povijesti prodavanja tako impresivno prodao kao MC Stojan: ono, mogao sam prije deset godina dati ruku u vatru da će ga se do danas sjećati samo najrevniji kroničari internetskih one hit wondera – da bi on potom izgradio i održao jako uspješnu folk karijeru! U kojoj je bilo toliko smeća da mi je čisto neugodno kad mi se nešto od njega svidi ali šta je tu je, ovo je stvarno neodoljiva klupska debilana. “CEO GRAD SE PITA DA LI PLATILI SMO POREZ!”

11. Ljupka Stević x Rasta – Ćao ćao
Da više košarkaških dvorana ima ovakav light show i ugođaj noćnog kluba – možda bi i mene košarka više vidila! Lajkam Neptunes-like beat i grime-like 8-bar strukturu i kako sve skupa zvuči kao da je sklepano nabrzinu u trenutku nadahnuća bez naknadnog prčkanja, easy in easy out.

10. Maya Berović – Harem
Malo rastežem pojam “singla” pošto je jedna od stvari na albumu koje nemaju spot nego samo lyric video, mada opet vrijedi napomenuti i da ovo ima više pregleda od dva službena najavna singla! Album u pitanju je naravno “Viktorijina tajna”, u cijelosti ga je napisao hitmejkerski dvojac godine u naponu snage, ako volite dobru glazbu možete ga naći cijelog na youtubeu.

9. Tea Tairović – Nevolja
Prvoklasni EDM folk, Afrojack bi bio ponosan.

8. Relja x Coby x Stoja – Samo jako
Da me probudite u bilo koje doba noći i pitate koji je moj entrance song, isti tren bih ko iz puške ispalio da “Ruff Ryders Anthem” ‘i “Took the Night”… i tako već skoro deset godina: nisam baš nešto ažurirao osobni panteon entrance songova, vjerojatno zato što sam tip osobe koja zapravo preferira i doći i otići tiho i nezamijećeno (o kakvom god da eventu bila riječ), mada opet – i ja sam čovjek od krvi i mesa koji ponekad mašta da ima armiju hejtera koji se prezrivo i zavidno okreću za mnom gdje god se pojavim! Pa ono, jest da izgubim interes za ovu pjesmu nakon prve minute ali ja joj to nimalo ne zamjeram – ta šta će ti više od jedne minute entrance songa?

7. Nikolija – Loš momak
Gender flip “Crnog sina” s produkcijom za prste polizati, i audio (dizalica ususret posljednjem refrenu/post-refrenu je maestralna) i video (ODLIČAN spot koji se, nenamjerno ili ne, sprda s krajnje otrcanim sentimentom teksta – Nikolija je većinu vremena sa svojim curkama a “loš momak” je šminker s kojim ima nula kemije).

6. Ina Gardijan feat. Kristijan Tudor – Ako budem htela
Ovo mi najviše baca na ono kad preslušavaš neki jamajkanski riddim i usred hrpe verzija koje su samo za predanu ekipu naletiš na neki mali pop-dragulj od tipa Alaine ili Tami Chynn za koji bi se kladio da bi dobro legao i široj ekipi; jest da s jedne strane pjesmi nije mjesto na ovoj listi jer mi ne titra toliko folk-receptore u mozgu koliko prvenstveno receptore za Jamajku i slično – ali isto tako smatram i da nešto ovako dobro tropsko-karipsko-a-balkansko može proizaći uglavnom samo iz folk miljea pa mi je ok to honorirati.

5. Marina Tadić – Ubica
Kako se godina primicala kraju bilo je sve teže ne osjećati a barem lagano zasićenje Jalom & Bubom, no sa zadnjim kvartalom je došao i njihov naj stylish banger.

4. Milica Pavlović – Operisan od ljubavi
Nisam od likera pa iako zasigurno jesam u više navrata u životu ponegdje vidio natpis “aperol” – moj mozak to očito nije bio registrirao, tako da sam prvo mislio da pjeva kako miješa rakiju s PEROLOM, i pitao se da što je taj “perol” – je li to kakva droga, možda neki sedativ? Jer stvarno sam jako htio vjerovati da Marina Tucaković – žena u sedmom desetljeću života – ne samo da ima svoju molly+percocet šemu, nego i da brije na droge za koje ja nisam ni čuo. 😀 Spot je masterpis, pjesma isto.



3. Elena – Zlato

E najbolje mi je kad ljudi i dalje ful ozbiljno raspravljaju da je li Madonna i dalje “kraljica popa” i ako je ko bi onda bila princeza, pa mislim stvarno ljudi ALOOOOO, pa pogledajte samo koliko različtih mladih pjevačica sa svih strana svijeta skida Rihannu, kakva Madonna, kakva Britney, kakvi bakrači, Rihanna je kraljica i princeza i Isus Bog i Majka bogorodica, njeno je kraljevstvo i slava i moć sad i za vijeke vjekova, amen!

2. Milan Stanković feat. Jala Brat & Buba Corelli – Ego
Znaju ljudi ponekad uspoređivati folk s rapom pa evo jednog primjera kako je folk ipak humaniji žanr, u rapu bi ovo bila ‘took yr girl, dawg’ stvar u kojoj je žena obična moneta u mužjačkom potkusurivanju – a ovdje njen dečko nije suparnik kojeg treba poniziti nego samo, ono, gnjavaža koje se treba nekako riješiti, u fokusu je ona i samo ona, i jest da Milan u jednom trenu kaže da “noćas ubiće nekoga” da bi bar malo ispao macho ali nije da je pritom osobito uverljiv. 🙂

1. Goga Sekulić x Coby – Red i zakon
Bilo je na ovoj listi mnogo dobrih spotova koji su svoje pjesme činili još boljima – ali nijedan u tako perverznoj sinergiji kao ovaj, koji na svakom koraku sabotira ljetni ugođaj pjesme koju prati… Jer ono, “Red i zakon”, ljetni leđero-banger kao stvoren za Gogino očijukanje s hunky policajem-striperom na rivijeri, ne? E pa ne, biće specijalci, naoružani! Jel mogu onda ti specijalci plesati, ili se bar nešto muvati u ritmu? Ne, biće NEPOMIČNI specijalci kojima se vide samo oči! OK, a može bar rivijera, ili bar neki beach bar, nešto? Ne, ima da bude INTERIJER! Pa oće li bar onda interijer imati neke umjetne palme i jezerce, nešto a la Calvinovi “Feelsi” or something? Jok, potpuno ogoljeni interijer, s HLADNIM bojama! Sve to, plus doberman, zarobljenik s vrećom preko glave i prijeteća figura u sjeni s kubankom! Sraz toplog i hladnog kao u kineskom pohanom sladoledu, a malo koji desert mi je draži od kineskog pohanog sladoleda.

Tonćevih top 10 hrvatskih singlova 2017.

Prosinac 27, 2017

10. Mental Blue feat. Barb June – Kraj
Naravno izlišno je spominjati da je deseto mjesto na listi hrvatskih singlova godine ekvivalentno tipa četrdeset i nekom mjestu na listama stranog popa i folka godine, realno bi najpoštenije bilo da sam radio top 6 al šta ćeš kad je sirenski zov okruglih brojeva jači! Ovo nije nešto vrhunsko ali mi je simpatično pa vam eto deseto mjesto, dance anonimusi s Aquarius Recordsa.

9. Antonela Doko – Odlična stvar
More like “Onak, okej stvar” lol, uvodimo informatiku u škole i nudimo svoje odgovore na Adele/Amy/Duffy/Paloma-core – Hrvati polako ali sigurno hvataju korak sa svijetom!

8. Jole – Maksimalno
Ok, s ovim i idućim mjestom prelazimo iz kategorije “može proći” u “dobro”! Uvijek imam vremena za feelgood Čaglja.

7. Učiteljice feat. DJ Mateo – Tako se to radi
Sama po sebi ovo jest dosta dobra pjesma (kako to već biva s pjesmama čiji refren sadrži stihove “Volim sve što vole mladi” I “Ja napila sam se, PA ŠTA!”), ali… je i pjesma koju je (barem što se muzike tiče) Dušan Bačić već napisao i zvala se “Tri čaše”? Srpski pop je zdrav, vitalan pop u kojem oni koji su bili hitmejkeri prije tri-četiri godine u međuvremenu postanu staro gvožđe i bolno passe, hrvatski pop je u takvoj komi da mu je Dušan Bačić u 2017. jedan od najtraženijih pjesmopisaca. *slow clap*

6. Jelena Rozga – Žileti
“Kava ti se već ohladila deset puta” mi je drugi najdraži glupi stih godine (#1 je naravno “Željna tvog mirisa, ŽELJNA ZA GUINESSA” Ministarki u “Tutto completo”), “Lete suze kao da gađam se žiletima!” isto top materijal, ne mogu vjerovati da ovaj tekst nije napisala Vjekoslava Huljić. 😀

5. Domenica – Vidi se iz aviona
Tonči Huljić : Domenica :: Nakata Yasutaka : Mito Natsume, znam da malo tko ovdje prati J-pop pa će i malo kome što značiti usporedba ali morao sam izbaciti iz sistema, hvala na razumijevanju!

4. Luka Basi – Kombinacija (Balkan Rmx)
Dudebro križanac Ivana Zaka i Luke Nižetića i Balkan, jako dobra kombinacija! P. S. dragi Luka, ti si svjestan da kad pjevaš “nikad nisam znao ja u dvoje trajati” da to malo zvuči kao da imaš problema s preuranjenom ejakulacijom?

3. Jelena Rozga – Ne pijem, ne pušim
Ja pijem i pušim, Rozgu ne bih nazvao porokom ali ako i je pa šta sad, i alkohol i duvan su poroci pa šta im fali!

2. Lana Jurčević – Kim Kardashian
Lepršava, zajebantska Lana >>>>> Lana koja se štreberski napinje iz petnih žila da ispadne seksi.

1. Severina feat. Jala Brat – Moj otrove
Kao da nije već dovoljno bed što najveća hrvatska pop-zvijezda mora unajmljivati nehrvatske producente kako bi pratila svjetske pop-trendove (nemam, naravno, ništa protiv nehrvatskih producenata – samo želim reći da nije normalno da u cijeloj zemlji nemamo nijednog novog, mlađeg producenta koji može složiti dobar DJ Snake beat!), spot je još dodatna pljuska nacionalnom ponosu bez pokrića: u nekim sretnijim okolnostima bio bi tek obična stilska ‘United Colors of Benetton: The Street Grit Edition’ vježba, ovako je elegičan prikaz hrvatske kakva je mogla biti u 2017. – moderna, europska, multikulturalna, inkluzivna – da nije desetljećima ogrezla u plemenskom primitivizmu.

Tonćevih top 15 stranih pop hitova 2017.

Prosinac 26, 2017

15. Disciples – On My Mind
U trenutnom generalnom poretku popa ima jako malo mjesta za house (ne računajući naravno tropical house, za koji bi pošteniji naziv bio tropical DANCE) pa one rijetke house stvari koje se uspiju prošvercati u hit-paradu baš iskaču, i to uglavnom na dobar, osvježavajući način: ne mogu staviti ruku u vatru da bi mi “On My Mind” bila zapela za uho na vrhuncu engleskog vala 90’s-throwback housea prije tri-četiri godine, ali kad uleti na radiju nakon Eda Sheerana i Imagine Dragons – zvuči kao nektar bogova.

14. Axwell & Ingrosso – More Than You Know
Možda i ne znam puno o sportu, ali znam predviditi rezultat nogometne utakmice u okvirima statističke pogreške (plus/minus deset golova) i znam prepoznati potencijal za navijačku himnu, a ako tribinama i dalje ne odzvanjaju sumnje u heteroseksualnost suca na melodiju refrena ove pjesme – to onda samo govori o stanju današnjeg nogometa u kojem su se pogubile sve vrijednosti, u kojem korumpirani Mamići iz FIFA-e jedu sargaški kavijar iz dijamantnih bokala u VIP-ložama a navijači im ne mogu ništa jer su im vuvuzele pojele mozak. Tužno!

13. Dua Lipa – New Rules
Aaaa dakle OVAKO to izgleda kad se druže samo cure bez frajera, elegancija na sve strane i ludilo pokreti po hotelskim sobama i bazenima? Kad se skupe samo frajeri bez cura mi samo sjedimo za stolom i pričamo o traktorima i lustraciji. 😦

12. Starley – Call on Me (Ryan Riback Remix)
S jedne strane mi je malo žao što nakon klavirske dizalice i pokliča YOU CAN’T STOP THESE TEARS FROM FALLING DOWN drop bude pomalo, pa, slabašan… mada opet, kada bi se sručio s više force bio bi običan piano diva house – a ovako je sve skupa rastrzano između uživanja u ležernosti i potrebe za bombastičnošću, nije baš house ali se ni ne zadovoljava time što je tropical.

11. Julia Michaels – Issues
Njezin je potpis na nizu lowkey mini-klasika iz zadnjih godina (Selena Gomez “Me & the Rhythm’! Gwen Stefani “Where Would I Be”! Pia Mia “Touch”! Snakehips “Either Way”!), a može i sama više nego dobro otpjevati svoje pjesme, hvala na pitanju!

10. Future – Mask Off
Godina je 2017, rap i r&b su skupa pretekli rock i postali najstreamanija muzika u Americi, rapa je sve više i na europskim top-listama a bogme je i kod nas popularan (čuo sam trapa čak i onaj jedan put kad sam ovo ljeto bio na hodočašću u Zrću!) – zašto je onda bilo praktički nemoguće čuti ovo u domaćem pop eteru? Dijelom vjerojatno ima veze s time što radijski urednici smatraju da je publika konzervativnija nego što jest, mada opet, kada ih čuješ kako svršavaju nad arijevskim sranjima tipa Adele i Sam Smith – teško se oteti dojmu da im ipak najviše smeta što tamo neki crnci nešto pričaju? (Trolam samo 40% btw.)

9. Maggie Lindemann – Pretty Girl (Cheat Codes x Cade Remix)
Poklopilo se da sam ovu pjesmu zavolio taman negdje početkom ljeta kada sam si sredio novu frizuru – s kojom sam bio toliko zadovoljan da sam se počeo identificirati s protagonisticom pjesme! (Šalim se samo 60% btw.)

8. Lauv – I Like Me Better
Refren prema kojem ćete se ravnati ovisno o tome koliko vam se sviđa muzika, ako vam se sviđa onda je o tome kad si s nekim tko ne samo da je najsuper na svijetu nego te i još čini boljim čovjekom i HVALA joj/mu na tome a ako vam se muzika ne sviđa čujete samo ‘ja pa ja pa opet ja’, meni se muzika jako sviđa.

7. Jason Derulo feat. Nicki Minaj & Ty Dolla $ign – Swalla
Kako ja zamišljam da Jason Derulo bira pjesme koje mu donesu za konsideraciju: “Di si druže, imam pjesmu za tebe…” “Je li blesava?” “Blesava brate ko pingvin na stazi punoj kora od banane” “DAJ VAMO!!!” Nije da uvijek upali (ova nova s French Montanom je beze veze), ali kad upali – to uvijek bude jedan od vrhunaca pop godine.

6. Bruno Mars – That’s What I Like
Ok ovo je sad malo varanje jer nije baš bio hit (osim u Americi) pa ajde recimo da sam ispucao džoker ‘stavi ne-baš-hit singl izvođača koji inače ima velike hitove’, prejeben spot!

5. Kygo & Selena Gomez – It Ain’t Me
Ljudi koji vole raditi godišnje liste su od Selene na svoje liste uglavnom stavljali “Bad Liar”, i mada jesam svjestan koliko osvježavajuće zna biti kada nešto tako odudara od aktualnog dominantnog pop templata – ja ponekad svoje ‘hip hip hura!’ ipak rezerviram za ono što je templat izbrusilo do savršenstva.

4. Jax Jones feat. Raye – You Don’t Know Me
House ekvivalent “Wild Thoughts”: posezanje za “Body Language” riddimom u teoriji bi trebalo izazivati podjednako kolutanje očima kao i posezanje za “Maria, Maria” riddimom, ali u praksi…

3. Rita Ora – Your Song
Za nekoga tko mi je inače potpuno nezanimljiv kao pop-zvijezda – Rita Ora bome impresivno priprema teren za jedan killer best of u doglednoj budućnosti! Moja ljubav za ovu pjesmu je prebrodila čak i naknadno otkriće da ju je napisao moj veliki neprijatelj Ed Sheeran. 😦

2. Calvin Harris feat. Pharrell Williams, Katy Perry & Big Sean – Feels
Ovu svi znate i volite pa vam je ne moram pitchati jel tako pa bih iskoristio ovu priliku da se pospem pepelom što na prošlogodišnjoj listi nisam imao MY WAY jerbo bih se instantno oraspoložio svaki put kad sam je čuo negdje vani ove godine. (P. S. Nabijem svaku radio-stanicu koja je vrtila onaj clean edit “Feels” u kojem je izbačeno “pills” iz “I know you ain’t afraid to pop pills”, stići će vas ruka rejverska!) (P. P. S. Ovo je drugi put zaredom da mi je Calvin “Bombaš” Harris završio na drugom mjestu ove liste, jadni Calvin – uvijek djeveruša, nikada nevjesta!)

1. Luis Fonsi feat. Daddy Yankee – Despacito
Nema do velikog, najvećeg mogućeg ljetnog hita o kojem svi pričaju i o kojem svatko, ali baš SVATKO ima mišljenje, i nema boljeg nego kad je muzika utkana u svaku poru društvenog života, i to ne kao pozadina nego u prvom planu pulsirajućeg organizma ljetne svakodnevice! I super je pisma, isto.

Muzika koju sam vjerojatno najviše slušao prošle godine…

Siječanj 9, 2017

tropical_chill

… je post-EDM tropical/trap/chill, stonerska elektronika od milenijalaca za milenijalce – u svakom pogledu superiornija priprostim stonerskim pizdarijama s kojima sam se ja kad sam bio mlad morao krpati u ime “chill outa”!

Napravio sam i dvije youtube-plejliste takve mjuze:

ova je otprije mjesec dana

a ova je od ljeta

Molim, prijatno.

Tonćevih top 10 hitova narodne muzike 2016.

Siječanj 7, 2017

10-maus_maki

10. Maus Maki – Skupo x bahato
Onaj veliki prošlogodišnji Makijev hit mi muzički nije bio posebno napet (iako moram priznati da mi sa svakim novim slušanjem ulazi sve više u uho! Jbg tako je to kad ne ideš u klubove s ovakvom muzikom i nemaš di čut na radiju pa si prepušten svojevoljnim klikovima na kompu, da slušam i živim ovu muziku kako bog zapovijeda “Gadafi” bi mi već odavno curio iz ušiju i imao bih o njemu betonski izgrađeno mišljenje ali šta je tu je) pa mi je preostalo zdvajati nad tekstom o “sponzorušama” (zašto pod navodnicima – više u idućem entryju na listi) koji mi je baš, onak, jeftino, cinično trololo i nema autentičnog prkosa kojeg je mogao imati da ga je napisala ekšli neka žena umjesto Djomle KS-a, “Skupo x bahato” mi je puno bolje, refren je lit af, jest da žena vokalom ne dominira ni bukvalno ni u prenesenom ili bilo kojem smislu al ono, girl next door-šarm i to, girl next table takoreći.

09-rasta

9. Rasta – Euforija
Dakle, mislim da je fama o “sponzorušama” u najmanju ruku – bešćutna, jer: a) život bez ljubavi je tužan i jadan život, tko god pristane na takav život radi materijalne sigurnosti/određenog standarda plaća ogromnu, bolnu cijenu, b) socijalna mobilnost u društvu je sve manja, tko se rodi u siromašnoj obitelji ima manje šanse da si poštenim radom omogući pristojan život, krivite sistem a ne one koji su ga gejmirali iz bezizlaznog očaja, c) za razliku od raznoraznih lopuža i izrabljivača što su gejmirajući sistem unesrećili brojne jadnike ispod sebe, te žene unesrećuju samo sebe (… i eventualno djecu koja odrastaju u takvim brakovima – ali u tom slučaju su i njihovi partneri podjednako odgovorni, ne?), d) za tango je potrebno dvoje, muškarci ne završavaju sa “sponzorušama” zbog bačenih zlih čini ili nekim državnim dekretom nego svojom voljom – a opet, oni gotovo nikad nisu ona polovica jednažbe koju se kinji, što dovoljno govori o tome koliko je koncept mizogini bulšit, e) kada muškarci krenu s tiradama protiv “sponzoruša”, najčešće je teško pobjeći dojmu kako u korijenu nije neka kivnost na društvenu nepravdu, ili što već – nego jednostavno ono tipično nezrelo muško posesivno kretensko “zašto ona daje drugima a ne MENI?!?”… Ako želite stvarno dobru, suosjećajnu pjesmu, majstorsku karakternu crticu o ženi koja je odabrala takav život – imate “Mascaru” Jazmine Sullivan; ako želite mizogino (ali muzički uzbudljivo) prenemaganje – imate prva dva Rastina breakout-hita, ovaj put se manio svoje omiljene teme mada ni to nije moglo proći bez mizoginog momenta (“Ali kad je skinem iz Armani emporija, u krevetu je ispod mene inferiornija”), pošto je moment samo jedan ovo mi je utoliko i manje guilty pleasure od “Kavalija” i “Kavasakija” (koji mi je po muzičkom pležru i dalje #1).

8. Tamara Đurić feat. Teča Gambino – Panamera
Trend godine u narodnoj muzici je bio trap-folk a u malo kojoj manifestaciji je bio ovako trijumfalno samouvjeren, Tamara got swagger for days.

07-lidija_bacic

7. Lidija Bačić – Nezamjenjiva
Skoro sve nakon “Viskija” je bilo bofl-roba uz koju je nisam iskreno mogao braniti od “da se makne ton bio bi ovo dobar pornić HA-HA KAKO SAM ORIGINALAN I DUHOVIT, PODERAĆE MI SE GAĆE OD DUHOVITOSTI I ORIGINALNOSTI!” ekipe, no ne i ovaj put: pokrijte se ušima, hejteri, i kidajte nalijevo – jer je ova Lidijina pjesma stvarno ‘NEZAMJENJIVA’! Ok, u redu, možda i ne toliko nezamjenjiva jer je čista Bugarska 😀 od reggaetonastog beata preko “alelelelele” pa sve do šeme s bazenom; jest da bugarski spotovi u prosjeku imaju više frajera za gej oči (Rozga se tu pokazala progresivnijom s “Nasljednikom” – no i dalje mi je njen đir premediteranski da bih to nazivao narodnom muzikom pa je nećete naći na ovoj listi, iako je stvar prva liga!) ali i jedan mišićavi apolonko je ok – ako će već mora objektivizirati, nek se bar onda objektivizira i muško i žensko! I super mi je ambijentalni touch s likom koji pri kraju napadno beogradskim naglaskom zapoji “dušššo moja, dušššo jedina.” 😀

6. Ceca – Trepni
Postoje trenuci kada čovjek pomisli da je možda ipak malo previše vremena proveo na ovoj planeti, kao recimo kad doživi da Ceca ima vaporwave lyric video :\ … skoro. 😀 Jerbo lyric video za “Didule” nije vaporwave nego neonske VHS-osamdesete, ali i to mi je nekako… off za cecu, i to off na “hmmm? način – “Trepni” mi je pak off na “mmmm!” način, ima nešto u spoju te sjetne pastoralne melodije i starinskih snimki u videu i trap beata koji zvuči kao da je nadosnimljen pet minuta prije masteringa te sve skupa spušta na zemlju i čini krhkijim dok je tu istovremeno Ceca koja je definicija nekrhkosti, so many feels.

05-aleksandra_prijovic

5. Aleksandra Prijović – Totalna anestezija
Nekim ljudima mi je, ni krivima ni dužnima, teško zapamtiti točno prezime – npr je li Sandra Švaljak ili Švaljek, ili evo recimo je li Aleksandra Prijović ili PrijANović, činilo mi se da ću memorizirati preko “Aleksandra, to je ona koja ima priju” no onda sam pomislio “Aleksandra, to je ona koja ima… prijana? je li to uopće riječ? ono, tipa, muška prija?”, pa mislim da ću se sad vjerojatno prebaciti na “Aleksandra, to je ona što vozi prijusa”! A inače, Aleksandra, to je ona što pjeva ko zmaj (iako su u tom pogledu “Senke” jači showcase), jedino što u ovoj pjesmi ne valja je tekst koji je po potpunoj ništavnosti level hrvatski pop (da ne spominjem krindžasto-trapavo “Nikad niže pao si zbog nas, sad ti treba hitna”) ali šta sad, zažmirio sam jebenim stvarima na loše tekstove milijun puta i zažmirit ću i JOŠ milijun puta ako treba, moj život – moja stvar!

4. Ana Nikolić – Labilna
Zašto valja zazirati od stavljanja više pjesama od istog izvođača na ovakve liste – jasno je svakome tko je vidio Pitchforkov top 50 najboljih pjesama 2016, nitko si više ne bi smio dozvoliti takvu otužnost pa neću ni ja, iako me to dovelo u poziciju da sam se, evo, cijeli dan nećkao bi li sa zadnjeg Aninog albuma (btw odlična recenzija!) stavio ovo ili “Malu”, paaa… evo, recimo… da je narodna dub-reggae muzika pobijedila? Ovaj put.

3. Cvija & Relja Popović feat. Coby – Crni sin
Maaaaaj-kooooo… Majko stara, slušaj pjesmu milenijalca svog!

02-djomla_ks

2. Djomla KS feat. Petra Kovačević – Limunada
Kad sam svom folk doušniku bio rekao da mi ovo baš dobra stvar a da je njemu sigurno previše, pa, limunada, on je odgovorio da mu je previše… CMC. Nije mi dotad palo na pamet – ali baš je, totalno! Pitam se jel i u Srbiji ponekad imaju rasprave o svojoj muzici ko mi o našoj koja ‘vuče na istok’, ono tipa “šta je ovo, kakva je ovo latinica, pa ovo je NAJCRNJI SPLIT, mrš s tim u pičku materinu!” 😀 Odrastao sam uz more i sunce, vratim se suncu i moru kad god mogu, i kao čovjek mora i sunca jako volim ovu pjesmu.

01-jala_brat

1. Jala Brat – Skandal
Ne znam koliko ih je bilo dosad ali ovo je prvi TEAL+ORANGE folk spot koji je meni zapeo za oko, svi filmofili se žale da dokle više to pa ću ja stati u obranu teal+orangea i reći da mi se ta šema baš jako sviđa (da, da, i dalje!) i da će mi biti jako žao kad ispadne iz mode, eto! U svakom slučaju “Skandal” je najsuperiorniji trap-folk u godini dominacije trap-folka a ja sam sad upravo išao guglati tekst pjesme i skužio da je sve ove mjesece krivo čujem: naime, refren ne ide “Ona pije samo moje, i svi pitaju ko je ta/ Druge je se boje, nisu joj ni do koljena” – nego “ona pije samo MOET”!!! To mi malo mijenja doživljaj pjesme – prvo fabularno (jer sam dosad mislio da se refren odvija neko vrijeme nakon prve strofe), a potom i ugođajno (prva varijanta mi je više imala romantični ‘nas dvoje protiv svijeta’ štih) – no dobro, shit bangs kako god okreneš.

Tonćevih top 50 remiksa 2016.

Siječanj 7, 2017

bringback

1. Rain Man feat. OLY – Bring Back the Summer (Snuf Remix)
2. Charli XCX feat. Lil Yachty – After the Afterparty (Chocolate Puma Remix)
3. Boehm feat. Molly Moore – Swallow My Pride (Viceroy Remix)
4. Halsey – Colors (Audien Remix)
5. A-Trak feat. Phantogram – Parallel Lines (Doobious Remix)
6. Saint Tropez Caps feat. Damae – Human Nature (Luca Debonaire Remix)
7. Matoma & Astrid S – Running Out (Alexander Lewis Remix)
8. Kaskade & CID – Us (The Geek x Vrv Remix)
9. Robert Falcon & Sentinel – Warru (Nari & Milani Remix)
10. S-Man & Riddim Commission feat. Richard Judge – Intimidating Love (Endor Remix)
11. Lucas DiPasquale – Pager (Lucky Rose Remix)
12. Redlight x Taya – Here with Me (Lobster Boy Mix)
13. Matoma & Astrid S – Running Out (Throttle & Niko the Kid Remix)
14. Sia – Cheap Thrills (Cyril Hahn Remix)
15. Gwen Stefani – Make Me Like You (RAC Mix)
16. Dantiez Saunderson & Khila – Everywhere You Go (Curtis Gabriel Remix)
17. Yellow Claw feat. Naaz – Feel it (Moksi Remix)
18. Pete Sabo & Who Knows – Like This! (Sharam Jey Edit)
19. Destructo feat. Ty Dolla $ign & ILOVEMAKONNEN – 4 Real (Chris Lorenzo Remix)
20. Jonas Blue feat. Raye – By Your Side (Madison Mars Remix)
21. Tough Love feat. Arlissa – Touch (Tobtok Remix)
22. GITCHII – OWM (Soslo Remix)
23. Kiiara – Feels (AWAY Remix)
24. Kaskade & CID – Us (Ardalan Remix)
25. Selena Gomez – Kill Em with Kindness (Riddler Remix)
26. That Poppy – Lowlife (Slushii Remix)
27. Sigala feat. Imani & DJ Fresh – Say You Do (TS7 Remix)
28. Dinky – Slowly (Matthew Styles Remix)
29. Tove Lo – Moments (Samuraii Remix)
30. The Chainsmokers feat. Halsey – Closer (Jauz Remix)
31. Cheat Codes x Kris Kross Amsterdam – Sex (Drianu Remix)
32. Rainsford – Too Close (Ninski x Mickey Valen Remix)
33. Maggie Lindemann – Things (Taylor Wise Remix)
34. Fergie – M.I.L.F. $ (Suspect 44 Remix)
35. The Chainsmokers feat. Phoebe Ryan – All We Know (Oliver Heldens Remix)
36. Melanie Martinez – Soap (Max Liese Remix)
37. Missy Elliott feat. Pharrell Williams – WTF (Vindata Remix)
38. Inna – Heaven (Dirty Nano Remix)
39. Flume feat. Kai – Never Be Like You (Wave Racer Remix)
40. Selena Gomez – Hands to Myself (Fareoh Remix)
41. Anne-Marie – Alarm (Oliver Nelson Remix)
42. Rudimental feat. Anne-Marie & Will Heard – Rumour Mill (The Him Remix)
43. LP – Lost On You (Swanky Tunes & Going Deeper Remix)
44. AlunaGeorge feat. Popcaan – I’m in Control (The Magician Remix)
45. Lil Jon – Get Loose (Garmiani Remix)
46. Bridgit Mendler – Do You Miss Me At All (Marian Hill Remix)
47. Black Coast feat. Soren Bryce – Sleep Alone (Dulsae Remix)
48. As I Am – All Away (Tom Shorterz Remix)
49. Klingande feat. M-22 – Somewhere New (Naxxos Remix)
50. Audien feat. Deb’s Daughter – Crazy Love (Niko the Kid Remix)

Tonćevih top 15 pop hitova 2016.

Siječanj 6, 2017

15-alan_walker

15. Alan Walker – Faded
Puno slabija berba popa prošle godine nakon superlativne 2015. koja je bila krcata evergreenima u nastajanju, no čak mi je u neku ruku i zanimljivije bilo slagati top listu od takvog materijala – nadam se da će i ponekome od vas biti zanimljivo za čitati! Svečanosti otvaramo s post-EDM fantasy šlagerom.

14. The Chainsmokers feat. Halsey – Closer
Mogla mi umjesto ovoga upasti i “Don’t Let Me Down”, jednako su mi dobre ali eto, trenutno raspoloženje i to, a inače najdraža stvar od Chainsmokersa mi je “Roses” a od slabije poznatih jamčim za “Waterbed.”

13. Imany – Don’t Be Shy (Filatov & Karas Remix)
Vidim da se nakon ovoga powers that be uporno trude pogurati Filatova i Karasa ali neće nikaaaaada, nema se tu što pogurati, muzički su generički ruski house da generičkiji ne može biti (možda zvuči kao ofrlja primjedba ali, vjerujte mi, nije uopće – nove house stvari preslušavam i preko jednog vkontakte sajta te stoga JAKO dobro znam kako zvuči generički ruski house!) i ovdje se jednostavno potrefilo da je u spoju s jednim dobrim, staromodno divaškim toplineom ispalo nešto što zvuči kao izgubljeni eurodance klasik devedesetih, slučajna alkemija koja će se teško ponoviti.

12-clean_bandit

12. Clean Bandit feat. Sean Paul & Anne-Marie – Rockabye
“Tears” je bio neuvjerljiv pokušaj ponavljanja formule “Rather Be” (a usto je i jedna od onih frustrirajućih stvari u kojima valja sve osim jebenog REFRENA – reverse “Starboy”, tako ja to zovem), ovo nije rađeno u grču i to se čuje i sasvim pošteno što je postalo hit, trebalo bi uvesti zakon da odsad svaka pjesma o samohranim majkama mora imati featuring Seana Paula koji u nekom trenutku u pozadini vikne “DAILY STRUGGLE!” 😀

11. Rae Sremmurd feat. Gucci Mane – Black Beatles
Jedna od milijun pozitivnih posljedica toga što je trap postao lingua franca je što sada opet ima američkih rap stvari koje i u ovim krajevima svijeta ekšli budu hitovi, pravi, ful hitovi među širokim masama a ne samo probranim studentskim enklavama, ono, hitovi-hitovi, s velikim H i sve, šteta što se proces nije još malo ubrzao pa da je narodno veselje i uz “Broccoli” i bar nešto od telefonije (“Pick Up the Phone”, “2 Phones”…) ali neka, glavno da se kreće!

10. LP – Lost On You
Swanky Tunes & Going Deeper remiks je moja go-to verzija ali red je da pokažem poštovanje i originalu, pa evo!

09-cheap_thrills

9. Sia feat. Sean Paul – Cheap Thrills
Šta je ovo, već DRUGI put Sean Paul na listi hitova godine, pa koja je ovo godina, ništa mi više nije jasno?! *zbunjeno gleda u kalendar* Anyhoo, vjerojatno se u ovom stadiju svi možemo složiti da ne osjećamo potrebu da čujemo ovu pjesmu više ijednom do kraja svojih života – ali onih prvih 20-30 puta je bilo baš dobro, ne?

8. Zara Larsson – Ain’t My Fault
Kada bi mi samonametnute regule dopuštale da imam “Lush Life” na listi, bila bi mi možda čak i #1 – ali ne mogu kad je još u studenom 2015. dobrano chartala po europi, tko mi je kriv što sam tad bio u jednom od svojih zimskih perioda izolacije od popa pa ubrao tek na proljeće! A “Ain’t My Fault” je “Problems” Ariane Grande, samo izvedena kako treba – nije krš u potrazi za pjesmom nego baš temeljito realizirana, punokrvna trap-pop bomba; ujedno mi je i “Bonbon” koji ima replay value. #sorry #notsorry

07-charlie_puth

7. Charlie Puth feat. Selena Gomez – We Don’t Talk Anymore
Nemam pravo žaliti se kako ljudi ne cijene dovoljno Selenu Gomez – kad je ni JA nisam dovoljno cijenio sve do ove pjesme! Naime, svojedobno sam revno pratio diskografske aktivnosti Disneyjevih i Nickelodeonovih uzdanica, većinu njihovih albuma bih poslušao bar jednom – bilo ih je i koje nisu pjevački dorasle zadatku (pozz Mirandi Cosgrove), i kojima paše samo određeni tip materijala (šta ima, Demi Lovato?), ali Seleni je ležalo sve, od dancea (“Love You Like a Love Song”) do rocka (“Crush”), i sve bi uvijek besprijekorno, majstorski otpjevala… Što je ponekad lako uzimati zdravo za gotovo, a koliko je zapravo jebeno dobra – iskristaliziralo mi se tek kad sam je čuo u kontrastu s Charliejem Puthom, pjesma bi mi bila #1 da je nije većinom otpjevao konstipirani douchebag za kojeg se nadam da će što prije pasti u vulkan ili bar neku provaliju ali ono, can’t keep a good song down a Selenina solo-dionica je toliko apsolutno, savršeno, nestvarno lijepa, toliko me uvijek rastopi da sam čak i ovom zlikovcu do nje voljan progledati kroz prste.

6. Kungs vs Cookin’ on 3 Burners – This Girl
“Pa NARAVNO da je ovo hit, Europljani uvijek puše ovakve stvari”- bila mi je prva reakcija, no onda sam se zapitao… a što bi TOČNO bile te “ovakve stvari”? Jer i nije riječ o samo jednoj, ovo je skoro ko neka mini-enciklopedija zadnjih nekoliko godina europskog dance-popa: ima obrisa electroswinga, tropicala, fejk tropicala, fejk deepa, istovremeno je i sve i samo svoja, meni vjerojatno najveći pop grower 2016.

05-dj_snake

5. DJ Snake feat. Justin Bieber – Let Me Love You
Jel ima neki naziv za taj vokalni (ili, bolje rečeno, vokalno-instrumentalni? Instrumentalno-vokalni?) hook a la “Lean On” ko što je u ovoj stvari i nebrojenoj masi drugih prošlogodišnjih, ono kad zvuči ko neki raspjevani vrtni gnom? Ili bar kako ja zamišljam da zvuči raspjevani vrtni gnom, nije da sam imao puno prilike čuti. 😀 Sigurno ima NEKI naziv a da ja ne znam, mora biti! To je zvučni detalj po kojem će se u budućnosti hitovi sredine ovog desetljeća najlakše, instantno datirati, zbog kojeg će za pet godina današnji hitovi zvučati nepodnošljivo smiješno i ofucano – ali će onda pak još nekoliko godina kasnije zazvučati šarmantno uz laganu dozu “ah, nema više ovakve muzike” sjete i tako ostati, the circle of pop life.

4. DNCE – Cake by the Ocean
Ne može lista proći bez nekog od braće Jonas, a kako je Nick prošle godine zakazao – rapidno trošeći stečene kredite s glupostima poput “Close” (“Space was just a word made up by someone who’s afraid to get close” – wow, kako oh so duboko) i otužnim bro-preseravanjem u “Bacon” (“nemam žensku da me tlači pa mogu JESTI ŠPEKA KAD GOD OĆU, ROKT-ROKT!”) – Joe je dobio priliku da šarmira profinjenijim gastronomskim izborom: tortom. I to ne bilo kakvom, nego tortom uz OCEAN!

3. Dua Lipa – Be the One
Kosovska dijaspora je svijetu dala “I Will Never Let You Down” i “Be the One”, hrvatska dijaspora je dala… respawn ustaša? Kosovo – Hrvatska 1:0.

02-calvin_harris

2. Calvin Harris feat. Rihanna – This Is What You Came For
Rihanna je prošle godine imala jedan od svojih suvislijih albuma (iako je i dalje bio kupus, ne bi bio album Rihanne da nije!) koji ujedno i, nažalost, nije bio baš nešto hitoidan, izuzev “Work” koja mi je ionako dopizdila nakon cirka dva slušanja. 😀 Vjerujem da je i “Sex with Me” imala potencijala da bude nešto više od kultnog deep cuta ali nema veze, bar su joj uskočili u pomoć svemoćna Tay-Tay te Calvin Harris u jednom od svojih producentski suvislijih izdanja, pitaj Boga ko mu je ovo ghost-producirao ali se nadam da ga je platio suvim zlatom, bio bi red!

01-ariana_grande

1. Ariana Grande – Into You
Recite vi što god oćete o 2016. ali to je bila godina u kojoj me na spomen Ariane Grande ljudi napokon više nisu gledali na onaj “joooooj OPET ti s tim svojim teeny sranjima, daj ubij se molim te” način. 😀 (Nego, sad kad su svi uskočili u Grande vlak – prvi album, ljudi, PRVI ALBUM!!!) Mnogima su najbolji dio “Into You” sintovi u middle eightu, meni pak najbolji dio odmah nakon toga, ono na što uvijek bez greške padam: veliki refren kreće u zadnju rotaciju ali bez bas-linije (može i da je bas spušten na pola ili manje, to mi isto igra), na trenutak ostane visiti samo glas a onda – WHOOOSH – ful refren se obruši svom silinom, potpuna euforija, mašem imaginarnim bocama šampanjca u rukama i imaginarno špricam sve oko sebe!

2016. dosad – top 50 by tonći

Ožujak 30, 2016

king

01/ king – carry on
02/ gwen stefani – make me like you
03/ tweet – the hardest thing
04/ ella mai feat. ty dolla $ign – she don’t
05/ saint tropez caps feat. damae – human nature (luca debonaire remix)
06/ lincoln jesser feat. yuna – baby boy
07/ sigala feat. imani & dj fresh – say you do (ts7 remix)
08/ mij mack – shukka
09/ wiwek & yellow claw feat. lil debbie – pop it
10/ beyonce – formation
11/ bixel boys & poupon – ain’t your girl
12/ flume feat. kai – never be like you (disclosure remix)
13/ dua lipa – be the one
14/ kaskade & cid – us (ardalan remix)
15/ fantasia – no time for it
16/ alexandra stan feat. mohombi – balans
17/ patrice roberts – old & grey
18/ riton feat. kah-lo – rinse & repeat
19/ joshua brooks & chris gresswell – taken
20/ akon – hypnotized
21/ the knocks feat. carly rae jepsen – love me like that
22/ alunageorge feat. popcaan – i’m in control (the magician remix)
23/ pep & rash – love the one you’re with
24/ syn cole feat. madame buttons – the daze
25/ kaskade & cid – us (the geek x vrv remix)
26/ dnce – cake by the ocean
27/ r3hab & ciara – get up
28/ kat deluna feat. jeremih – what a night
29/ oliver heldens & throttle – waiting
30/ sannie – how long (grant nelson remix)
31/ rihanna feat. drake – work
32/ danny l harle – broken flowers (zac samuel remix)
33/ matroda – chronic
34/ meghan trainor – no
35/ taisun – senorita
36/ frey – hit the streets
37/ era istrefi – bonbon
38/ fais feat. afrojack – hey
39/ fifth harmony feat. ty dolla $ign – work from home
40/ teenage mutants x laura welsh – falling for you (le youth remix)
41/ coldplay – adventure of a lifetime (audien remix)
42/ selena gomez – hands to myself (fareoh remix)
43/ middle milk – beards
44/ kero kero bonito – lipslap
45/ all saints – one strike
46/ rae sremmurd – by chance
47/ delta heavy – white flag
48/ the 1975 – the sound
49/ kerli – feral hearts
50/ pegboard nerds feat. tia – heartbit

Mojih top 17 albuma 2015.

Siječanj 9, 2016

17-dawnrichard

17. Dawn Richard – Blackheart
Kako je moguće da je ovo album godine Fact magazineu (a.k.a. anglofilskom Resident Advisoru, dakle nisu neki nebitan faktor) – a nije ga bilo na gotovo nijednoj drugoj većoj godišnjoj listi? Pa, tako nažalost što je Dawn Richard i dalje predobro čuvana tajna glazbenog svijeta i nikako do dopre do šire kužerske publike, koji god da razlog tome bio – muzika definitivno nije, jer izdaje artistički jako ambiciozne i zanimljive i razigrane i epske genre-bending albume kakvi su među određenim slušateljskim krugovima uvijek na cijeni, ono po čemu se Dawn izdvaja iz mora susreta elektronike i R&B-ja je što kod nje susret kreće iz smjera R&B-ja, dakle nije neka šema da takvu mjuzu radi netko iz svijeta elektronike pa još i usput voli R&B tipa Kelela, keleraba, koraba ili ko već – nego netko tko cijeli svoj glazbeni život živi i diše R&B! Moj jedini problemčić je što mi je Dawn ipak u konačnici u kategoriji izvođača koje više cijenim nego baš stvarno ful volim ali nema veze, to je defekt mene kao slušatelja a ne Dawn Richard čiji je “Blackheart” toliko impresivan da sam ga morao staviti na listu (P.S. kad smo već kod muzike koju u Hrvatskoj slušamo očito samo Ivna Franić i ja, lemme just say kako adoriram zadnji singl Tinashe).

16. The Bird and the Bee – Recreational Love
Greg Kurstin je jedno od onih imena koje nije poznato većini ljudi, iako stoji iza mnogih jako im dobro poznatih hitova: jest da nije toliko zlatna koka-posvuduša kao Max Martin ili Dr. Luke, ali često recimo sklada sa Sijom Furler i uvijek se poveselim kad na nekom pop-albumu vidim njegovo ime među songwriting creditsima. The Bird and the Bee je njegov indie-pop (barokni pop? sanjivi power-pop? neki pop-NOT-pop u svakom slučaju) projekt, prethodni album mi je bio malo ovakav malo onakav – ovaj mi je cijeli dobar za slušanje.

15. Razni izvođači – Chutney Rum Shop Vol. 15
Ovaj serijal kompilacija je kao stvoren za casual ljubitelje chutneyja (muzika žitelja Trinidada i Tobaga podrijetlom iz Indije) kojima se ne da kontinuirano pratiti chutney produkciju – u što sam se, tugo moja, i ja pretvorio 😦 – uvijek svi veliki hitovi na jednom mjestu, uvijek raspašoj. Kao i zadnji put kad sam intenzivnije pratio chutney, hitovi su praktički soca s indijskim naglaskom i uglavnom imaju veze s indijskom muzikom koliko i moderni srpski pop-folk sa starim srpskim folkom, jedna promjena koju uočavam je da je sad, čini se, osjetno manje pjesama u slavu opijanja rumom (ima ovdje čak i jedna u kojoj se lik u refrenu diči “I AM NOT A HEAVY DRINKAH, RUM COULD NEVER BE ME LOVAH!”).

14-phases

14. Phases – For Life
Osamdesetast synth-pop, wow, toga se stvarno nismo naslušali u zadnjih 10-15 godina 😀 a to što jedan ovakav album imam na listi u 2015. spomenik je mojoj patetično neutaživoj glađi za synth-popom, i u to ime se ispričavam i sebi i bogu i ljudima! Al nije ni ovima lako, čak im i vizuali vrište da su SUPER late to the party, ono zvuče kao doslovno zadnji ljudi u gradu koji su čuli da ima negdje taj neki tulum (a kako je riječ o bivšim članovima Phantom Planet, Rilo Kiley i nečega što se zvalo “The Like” – nije ni čudo), ni po čemu upečatljiva produkcija i aranžmani priliče pjesmama koje su realno mogle biti snimljene u bilo kojem drugom ruhu iz repertoara američki fejk-indie radio-friendly bendova iz proteklih desetak godina (Foster the People, Cage the Elephant, Kurac the palac…) a to što su se u ovom trenutku u povijesti odlučili baš za synth-pop je bizarno promašen strateški potez, barem tržišno gledano, no mora im se priznat da znaju napisat dobru pjesmu i da ih imaju dosta ovdje pa im evo četrnaesto mjesto.

13. Miguel – Wildheart
Album s kojim se Miguel dodatno potvrdio kao jedno od osebujnijih imena koja će se pamtiti u analima glazbe ovog desetljeća, jedino što je za moj ukus mrvicu previše proširio područje borbe – album mi je povremeno preraspršen, fali mi zaokruženost “Kaleidoscope Dreama” – ali soul-rock mu u svakom slučaju jako dobro stoji i dovoljno vjerujem u njega da se ne bojim da će se po putu pretvoriti u novog Lennyja Kravitza, čak i unatoč tome što mu gostuje na jednoj stvari.

12-janetjackson

12. Janet Jackson – Unbreakable
Nakon lutanja na zadnjih par albuma, Janet je uzela pauzu i vratila se nekoliko godina kasnije s albumom koji je u cijelosti snimila sa svojim starim i provjerenim suradnicima Jam & Lewisom, stara magija je i dalje tu, kao da se nikada nisu ni razišli, nema više bezglavog naganjanja trendova iz doba kad je bila s Jermaineom Duprijem – nema ni skoro ništa naganjanja trendova uopće, što je malo šteta jer su i Janet i Jam & Lewis znali briljirati u okušavanju u novotarijama i aktualijama, mislim ono pa valjda se može naći i neka sredina između ponosite postojanosti i naguravanja svih mogućih producenata i pjesmopisaca i gostujućih repera u studio, koliko ih god budžet može pokriti, Fetty Wapa, DJ Mustarda, Calvin Harrisa, Srillexa, Dušana Bačića, Young Thuga, The Weeknda, Sonny Digitala, Pharrella, Ines Strenju Linić, pa kud puklo da puklo! Što je ipak nevelik prigovor jer malo koja pjevačko-producentska simbioza je tako čudesna i plodonosna kao ona Janet Jackson i Jam & Lewisa, kad su u elementu nitko im nije ravan – a ne sjećam se jesu li ikada ne-bili u elementu.

11. Tove Styrke – Kiddo
Da, još jedna muzikalna Šveđanka koja se zove Tove, bože mili ko će ih sve popamtiti!! Mada bi je se prije dalo uspoređivati s Robyn, pošto je također startala u ranoj mladosti u teenybopperskim vodama (pobjedila na švedskom Idolu), treba joj sto godina da napravi album (zadnji je izašao u 2010.), ima uho za melodiju te joj je baza skandinavski electro-pop, mada zna i često razdrmati zvučnu sliku s neočekivanim žanrovskim začinima – uleti acida posebno dobro legnu.

10-ashleymonroe

10. Ashley Monroe – The Blade
Neozbiljan sam slušatelj countryja, poslušam cca tri-četiri country albuma godišnje – jedan-dva od starih dragih lica, jedan-dva od onih koje se najviše hvalilo na I Love Music (njihovi konsenzusi oko najboljih country albuma su nepogrešivi imho), ovaj spada u obje kategorije jer mi je bio odličan i prošli album Ashley Monroe a ovaj je jako hvaljen čak i izvan I Love Music (zanemarite što je na raznoraznim godišnjim listama puno bolje kotirao dosta inferiorniji drugi album Kacey Musgraves, tipičan primjer onog sindroma kad kritičari kasno otkriju super album nekog izvođača pa nadoknade s prekomjernim hvalospjevima slabijem albumu-nasljedniku), ima čak i čvrst pečat podrške mog partnera-primata u ruralnom kriminalu Goge P. pa vi vidite!

9. Grimes – Art Angels
Koja vatrometna potvrda da je “Visions” bio samo početak jednog dugog, divnog prijateljstva! S lakoćom je zaobišla praktički svaki mogući način na koji je grimes-goes-pop šema mogla ispasti flah, album nakrcan s toliko ideja i energije da je to milina, nije mi pokoje mjesto više jedino jerbo: a) album mi malo zvuči tranzicijski, kao da je samo uvertira u nešto slično samo još majstorskije, b) Clairein glas + gitarijada mi povremeno daju neželjene flashbackove na Daisy Chainsaw.

8 . Jeremih – Late Nights: The Album
Nitko nije tako šarmantan u R&B-kroz-oblak-dima igri kao Jeremih, kod drugih taj đir ponekad zvuči kao da ne žive dekadenciju nego je zamišljaju po noći za laptopom dok puše travu s imaginarnim prijateljima, Jeremih zvuči kao da ima stvarne prijatelje i život.

07-jazminesullivan

7. Jazmine Sullivan – Reality Show
Jedan od onih albuma po kojem se vidi kako su R&B i country sestra i brat (ili obratno, ili sestra i sestra, ili brat i brat, kako vam god milo!), minuciozno ocrtane vinjete s puno suosjećanja za likove u njima, klasicistički zvuk koji nije retro nego jednostavno nastavak tradicije koja nije uniforma koja guši nego je okvir unutar kojeg možeš naslikati što god hoćeš, bilo starom ili novom kičicom i bojama.

6. Ellie Goulding – Delirium
Otprilike ovogodišnji ekvivalent “1989”: optuživati Ellie Goulding da se “prodala” je skoro podjednako besmisleno kao i optuživati Taylor Swift da se prodala, obje su već u samom startu bile toliko radiofonične da stvarno nije neki veliki korak, a kamoli skok, od “Lights” i “You Belong with Me” do šurovanja s Max Martinom, album kao album nije savršen ali deluxe izdanje ipak ima preko dvadeset stvari (!) i bogata je riznica u kojoj svatko tko voli suvremeni pop, rekao bih, može naći barem desetak stvari za sebe, ako “We Can’t Move to This” ne bude singl to će biti kriminal galaktičkih proporcija.

05-ciara

5. Ciara – Jackie
Ono u čemu se razilazim s fanovima Ciare – i zbog čega bi se možda i moglo reći da sam prije štovatelj/simpatizer negoli fan-fan Ciare? – je što mi je svaki njen album bio manjkav i polovičan… Sve do “Jackie” na kojem se najviše dosad, i iznenađujuće uspješno, otisnula u pop-vode, prenijevši slatku sanjivost najboljih prijašnjih balada na više radio-friendly i klupskije beatove (uz dosta booty-bassa, mmmm!) i zaključujući priču u svom najnenadjebivije militantnom stilu s “One Woman Army.”

4. CHVRCHES – Every Open Eye
Ako je “Bones of What You Believe” bio njihov “Is This It”, “Every Open Eye” je “Room on Fire” – još istoga, koje jest ovaj put BOLJE i samouvjerenije i mesnatije ali zbog istosti nema više tako bum-efekt kao prvi put pa prošlo manje zapaženo iako nije fer jer ploča ko ploča odlična, here’s hoping da im idući album neće biti “First Impressions of Earth” lol.

03-susannesundfor

3. Susanne Sundfør – Ten Love Songs
Susanne Sundfør je Norvežanka koju ste mogli čuti u gostima kod Royksopp, Kleerup i M83, i iz tih imena možete dobiti sasvim solidnu okvirnu predodžbu kako zvuči njena vlastita muzika te stoga, ako vam to djeluje kao vaša šolja čaja a niste je dosad čuli, ne morate ni čitati do kraja ovu crticu nego odmah ravno skidanje, no za slučaj da ste nastavili čitati ja ću samo reći da ja nju isto nisam nikad prije slušao ali ovaj album WOW, koja epska albumčina! Ono, tip albuma gdje se samoj sredini nađe desetominutna pjesma koja iz grandiozne balade izraste u čistu klasičnu glazbu a da to nimalo ne remeti flow inače pretežno electro-popastog albuma, i onda još ulet “Delirious” nakon tog desetominutnog epa kao najgenijalniji trenutak albumskog sequencinga u 2015.

02-juliaholter

2. Julia Holter – Have You in My Wilderness
Da i ja nešto pokradem, najdraži opis ovog albuma: “It’s like you’re walking through this perfectly manicured formal garden with perfectly clipped box hedges and immaculate edging and symmetrical borders, then you slip through a hole in the maze and you realise that the whole beautiful construction is on the edge of a wind-swept island, which makes you marvel at the artistry of it all the more.”

01-carlyraejepsen

1. Carly Rae Jepsen – Emotion
Bio nedavno na zagrebačkom koncertu Torche, bilo sramotno malo ljudi, jedva stotinjak ako i toliko, no nisu ni vani koliko sam skužio baš sad neki bend koji puni hale… što je pomalo nevjerojatno kad se uzme u obzir koliko im je muzika pitka i pristupačna i instantno zadovoljavajuća – ono, nisam od rocka a bogme ni od stoner metala pa svejedno i ja totalno guštam u njima, kao što bi i siguran sam puno PUNO ljudi kad bi ih samo uspjeli negdje i nekako čuti, ali ne uspijevaju zbog… Objavljivanja na nekom skroz lijevom labelu? Lošeg / neodgovarajućeg / nepostojećeg PR-a? Agenta koji ih ne zna progurati? Nemaju para za progurati se? No opet, ni velik budžet ni jako industrijsko zaleđe nisu garancija da ćeš uspjeti doprijeti do ljudi kojima bi mogao pasati jer… Pa, evo recimo uzmimo Carly Rae Jepsen: njen album je po zvuku u kategoriji ‘skoro-pa-pop muzika za cool odrasle i sve koji se vole takvima osjećati’ (Haim, Robyn i slično) ali… prvi je singl bio poluhit (a usto i jedna od slabijih stvari na albumu) dok oni naredni nisu ni okrznuli mainstream, jest da je dobila tu i tamo ponešto jako pozitivnih i entuzijastičnih kritika i završila na ponešto godišnjih lista ali nedovoljno za neki ozbiljniji crossover, sve u svemu generalna percepcija Carly Rae Jepsen je ostala ista – za većinu ljudi ona je i dalje one-hit wonder, a koliko god da taj hit mnogima bio simpa, nakon njega je za njih ona praktički prestala postojati… Što je velika nepravda jer ovaj album je suludo dobar, čak i još bolji i još više all-killer-no-filler od prošlog, prava mala enciklopedija caka i trendova zadnjih nekoliko godina osamdesetastog popa (je, sve stalno neki osamdesetast pop na ovoj listi, a šta da vam kažem? Slušam samo od traka house, od mikseva DJ Q-a, od albuma osamdesete u desetima, što sam stariji sve sam eklektičniji!), ono jebote album toliko darežljivo genijalan da si može priuštiti bacanje pjesama poput “Favorite Color” (!), “I Didn’t Just Come Here to Dance” (!!) i “Never Get to Hold You” (!!!) među BONUS trackove na deluxe izdanju, džizs!

Top 17 pop singlova 2015.

Siječanj 3, 2016

17-coldplay

17. Coldplay – Adventure of a Lifetime
Dobar dan i dobro mi došli u moju regularnu gnjavažu rekapitulaciju glazbene godine! Ovaj put izlistavam po 17 najdražih pop singlova i albuma 2015., zašto 17, pa eto pasalo mi je a i broj nije bez svoje simbolike, rođen sam sedamnaestog, sedam je broj Boga, jedan je Bog, jedan + Bog = 17, prikladno za ove vjerske blagdane! A na počasnom sedamnaestom mjestu Coldplay koji su nenadano brzo izbacili novi album, navodno zato što je Chris Martin toliko uživao u švalerisanju nakon razvoda da su potekli, ehmmm, kreativni sokovi, sori ako sam vam sad u mozak urezao vizije Chrisa Martina koji ide i jebe okolo! “Adventure of a Lifetime” ne samo da je jedan od najboljih singlova Coldplaya dosad, nego je i uzorit primjer kako se uklopiti u promijenjeni pop-krajolik (ovaj put u bojama tropical housea) a pritom ostati svoj, nemjerljivo uzoritiji od “A Sky Full of Stars”, i još Ruralna gorila-friendly spot kao točka na ‘i’!

16. Demi Lovato – Cool for the Summer
…A kad kažem ‘pop’, mislim naravno na pop u najužem smislu – pop kao popularno, najpopularnije pjesme (za potrebe ove liste – najpopularnije u nas te u ovom dijelu kontinentalne Europe ili tako tu negdje), uz pokoji blagi otklon od te najstrože definicije pa na listi tako imam i, redom: jedan minorni hit, jedan generator memova od inače turbopopularne pjevačice koji je više bio kultni klupski hit negoli IRL svenarodski hit, jedan flop inače popularne pjevačice, i… Demi Lovato koja kao jest nešto okrznula euro top-liste s ovim iako i dalje nemam baš neki dojam da je postojana kao pop-pojava izvan Sjedinjenih američkih, u svakom slučaj majstorska stvar s prizvucima Justice za ekstra faktor svježine, Plastic Plates remiks također podržavam.

15-felix_jaehn

15. Felix Jaehn feat. Jasmine Thompson – Ain’t Nobody (Loves Me Better)
Je li ovo zadnje pojavljivanje Felixa Jaehna na listi ili još slijedi znate-već-što? NASTAVITE ČITATI PA VIDITE! Usporedbe s originalom Chake Khan su neizbježne, poglavito na vokalnoj razini: Chaka sa svojim powerhouse glasom ponosno obznanjuje svoj ljubavni status da svi čuju i znaju dok Jasmine zvuči sramežljivo i nesigurno, kao da je dio nečega što joj se čini predobrim da bi bilo istinito i da ju je strah da bi se ljubav mogla raspršiti ako je prizna naglas, Chaka na kraj naslova pjesme stavlja uskličnik a Jasmine upitnik.

14. The Weeknd – Can’t Feel My Face
‘’These kids, you know, they don’t have a Michael Jackson, they don’t have a Prince. They don’t have a Whitney. Who else is there? Who else can really do it at this point?’’ reče mladi šjor Vikend u jednom intervjuu, lijepo je kada čovjek vjeruje da može biti što god poželi ali… treba ipak i imati neko pokriće za megalomanske ambicije? Ne moš se jednostavno probuditi jednog dana i reći “ja sam Michael Jackson, JA ĆU BITI MICHAEL JACKSON!”, ne ide to tako, kao što uostalom i pokazuje većina njegovog crossover-albuma na kojem uglavnom nastavlja utabanim stazama tugaljivo-komatoznog (a navodno i dosta mizoginog ali nije da mi ga se dalo puno slušati a kamoli tekstove pa ne mogu potvrditi) “atmosferičnog” r&b-ja s tek pokojim nepobitnim zgoditkom, prije svega ovim.

13-major_lazer

13. Major Lazer & DJ Snake feat. MØ – Lean On
Evo svim dobrim velikodušnim samarićanima ako žele udijeliti koji klik ubogom bojniku Laseru, fali mu još dvadesetak milijuna do milijarde! Praćenje penetracije elektroničke mjuze u američki pop mi je jedna od omiljenih trainspotterskih zabava već desetljećima pa mi je srcu milo što je doguralo dotle da i nešto s instrumentalnim hookom umjesto refrena može sad i onamo postati megahit.

12. Jason Derulo – Want to Want Me
Ha, tko bi svojedobno očekivao da će se Jason Derulo s vremenom prometnuti u jednu od najzanimljivijih pojava na pop-krajoliku? Njegova diskografija je postala poput bombonjere, nikad ne znaš što ćeš dobiti kada otvoriš osim da će biti zabavno i vjerojatno bar malo šašavo, ako niste slušali album preporučujem da čekirate i “X2CU” i “Pull Up.”

11. Omi – Cheerleader (Felix Jaehn Remix)
Yep, i dalje neapologetski volim ovo, jel imate neki problem s tim 😛 😀 Zarazno kao zarazna bolest osim što nije bolest nego je zdravo, meni bar!

10-justin

10. Justin Bieber – What Do You Mean?
Bio nedavno na jednoj pop-večeri u Klub.u, mjesta na koje izlazi mahom naj cool mladež Zagreba (ili je bar to moj dojam – slobodno navalite drvljem i kamenjem ako držite da sam u krivu!), i nije bila čak ni večer tipa da je sve neka klinčadija (većina ekipe bila cca u dvadesetima ili tu negdje) a unutar sat-dva špice se izvrtila te s oduševljenjem bila dočekana – TRI zadnja singla Justina Biebera!!! Nije neočekivano da je došlo do toga, ali jest nevjerojatna brzina s kojom se Justin prometnuo u uvaženog člana pop-zajednice – još do ljeta se takvo što doimalo nemogućim u bližoj budućnosti! No opet, mislim da se ispod sve te lavine hejta već neko vrijeme nazirala i izvjesna dobra volja, da je dobar broj ljudi jednostavno čekao da muzički maturira i zgrabi zeitgest za muda s par killer singlova Timberlake-style (pri čemu mu je jako mudar potez što je uskočio u tek zahuktali vlak tropical housea prije svih drugih američkih pop-teškaša), schadenfreude na najjače @ sva ona mala govanca što svoju mržnju prema gejevima i curama kamufliraju u mržnju prema Justinu Bieberu a sada kad su se obreli u svijetu u kojem ga čak i odrasli ljudi naširoko vole i cijene i hvale mogu samo pojesti fedoru od muke 😈

9. Meghan Trainor – Better When I’m Dancin’
Hmmm, ovo ispao tako brutalan crickets & tumbleweed flop da mi se ponekad čini kao da ovu pjesmu ne voli ama baš nitko na svijetu osim mene i… Meghan Trainor, valjda? I eventualno njene mame (a čak ni za nju ne bih stavio ruku u vatru!)? A šteta, trinidadska soca je najprirodniji okvir za njen manijakalno goebbelsovski ‘budite svi sretni svi uvijeksvi sretni sretni happy happy SVI SVI SAD ODMAH HAPPY SVI HAPPY HAPPY SAD SVI SAD ISTI TREN!!!!1!!’ fazon i nadam se da je komercijalni podbačaj ovog singla neće obeshrabriti da nastavi u tom smjeru.

08-justin

8. Justin Bieber – Sorry
Kad je Bieber prije par godina izdao “Boyfriend” a.k.a. svoj “Like I Love You” cosplay, bio je to neuvjerljiv pokušaj preslikavanja formule pop-odrastanja Justina Timberlakea umjesto autentičnog hvatanja *duha* Timberlake-šeme – ušemio se kako treba tek sada, čak i do te mjere da mu je album kao album, baš kao i Timberlakeov prvijenac, tek polovično uspješan: naime, kad se maknu singlovi većina “Justifieda” je drugorazredna roba (štoviše, sve Timbalandove produkcije osim “Cry Me a River” su srednja žalost) a tako je nekako i s “Purpose”, koji kao album također ima i tako loš anti-flow da ga, jebiga, nikako ne mogu uvrstiti na listu albuma godine, ma koliko god da mu vrhunci bili vrhunski… Ali, da, singlovi – sve bomba do bombe, Justine sjedi, odličan, pet.

7. Years & Years – King
Ženski glas mi je jedan od najdražih instrumenata i većinom slušam i volim muziku sa ženskim vokalima, tako da me dobrano iznenadilo kad se ispostavilo da u ovom top tenu žene imam na samo – dva mjesta!! I još od muških svi strejt, pa zar sam stvarno toliko ogrezao u opačini heteronormative?! :\ Tj. svi osim ovih tu, ili bar pjevača im, nemam pojma za ostale u bendu.

06-justin

6. Skrillex & Diplo feat. Justin Bieber – Where Are Ü Now
Tamo gdje je sve počelo. Justin Bieber: novi početak. Bieber 2: više Justin nego ikad. Justin: dominacija. Moglo biti fantomska prijetnja a ispala nova nada. Justin Bieber: jači nego ikad. Justin Bieber forever and forever, 100 years! Justin running around and… Bieber time! All day long, forever, Justin Bieber forever a hundred times! Over and over, justinbieber.com. http://www.justinbieber.com, http://www.justinbieberadventures.com. All 100 years. Every minute, justinbieber.com. http://www.100timesjustinbieber.com

5. Rihanna – Bitch Better Have My Money
Rihanna je najistaknutiji glas moderne škole pop-songwritinga u kojem više nije dovoljno imati samo jak refren nego stalno mora ići hook za hookom, od otvaranja (posebno bitno, da se zakači ljude odmah kako ne bi promijenili stanicu) pa do samog kraja pjesme, s bar nečim pamtljivim, ljepljivim u svakom zavoju, i čak i kad joj ne priskoče u pomoć ni Calvin Harris ni Stargate ni Sia niti itko tog kalibra nego evo s nekom ležernijom družbom snimi singl ‘za ekipu’ bez nekih osobitih komercijalnih pretenzija – opet dođe na isto, jedan veliki refren od pjesme, utoliko slađe što mi isprve uopće nije zvučalo tako nego čisto nasumično nabacano.

4. Avicii – Waiting for Love
Recite vi što hoćete ali nijedan video protekle godine nije toliko dirnuo ovu staru sentimentalnu budalu kao ovaj lyric video, P.S. nisam nikad gledao “Hachika” jer mislim da ja to ne bi preživio majke mi!

03-mark_ronson

3. Mark Ronson feat. Bruno Mars – Uptown Funk
‘Pop singl godine, koje godine? 1915? LEL!’ E pa, slušaj me, mister imaginarni pop-policajče u mojoj glavi: tehnički ovo jest singl iz 2014, studenog 2014. ako ćemo biti precizniji, i priznajem da isprve nisam bio u žurbi da ga čujem jer su mi negativne asocijacije vezane za kombinaciju riječi “Mark”, “Ronson” i “funk” bile nadvladale pozitivne asocijacije na riječi “Bruno” i “Mars” – a i uostalom, 2015. je ipak bila godina u kojoj je postao THE superuberhit (barem do onog zla od Adele) od kojeg naprosto ne možeš pobjeći htio-ne htio, i skidam kapu dobroj staroj fortuni što je posložila karte da od svih pjesama baš “Uptown Funk” dopadne ta sudbina, mnogo dobar izbor: retro ne kao geekovsko slinjenje za kao boljom prošlošću nego retro kao maskenbal ekipe koje se ide napit i zezati, drugi najbolji retro (prvi je onaj kad neki novi klinci revaloriziraju 15-20 godina staru mjuzu ali dobro, neću sad daviti s digresijama!)

02-nick_jonas

2. Nick Jonas – Jealous
Još jedna stvar iz 2014, u ovom slučaju se kvalificirala jerbo je na europske top-liste došla tek ove godine, enivej što sam htio reći… Od profesora u srednjoj definitivno najveća kulerica mi je bila profa iz hrvatskog, i ne samo meni, svima je bila jako draga jer je znala kako se naći na istoj valnoj duljini s nama tinejdžerima a da to ne bude ni patronizirajuće ni fejk, dosta smo na satovima pričali o koječemu tek usputno vezanom za predmet, i u pamćenje mi se urezao jedan put kad se složila s nečim što sam rekao a u što danas više ne vjerujem (da je samoubojstvo suštinski sebičan čin), i jedan drugi put kad se nije složila s nečim što sam rekao te je pritom bila potpuno u pravu – kad sam bio rekao da je ljubomora pokazatelj ljubavi, a ona na to da ne, ljubomora je samo pokazatelj bolesti. 🙂 Parafraziram naravno, ne sjećam se ni što sam jeo dan prije a kamoli desetljećima starih školskih razgovora! A ovo je jedna super pjesma (tko god voli “Style” od Taylor Swift a nije čuo neka baci uho – to je taj sound) sa super-problematičnim tekstom u kojem Nick Jonas ne samo da naslovno bolesno-posesivno sranje predstavlja kao nešto sasvim normalno i prihvatljivo, nego i još kaže – u refrenu! – “it’s my RIGHT to be hellish, i still get jealous!” Cccc, Nikola… E moj Nikola, Nikola crni sine, pa što ti je to trebalo… i nemoj mi samo mislit da si se izvukao s onim “… ’cause you know i get excited when you get jealous, too”!

01-drake

1. Drake – Hotline Bling
Pjesma, beat, spot, Drakeov ples, sve je u kategoriji instantnog klasika – sve osim teksta, koji je instant nešto ali… pa, problem je što mi nije jasno kako bi se zapravo trebali odnositi prema protagonistu pjesme: jesmo li tu da svjedočimo njegovoj otužnosti i prijekorno odmahujemo glavom, ili bi ga trebali sažaljevati, ili oboje? Očekuje li se od nas da ga simpatiziramo cijeneći njegovu iskrenost, ili da mu kažemo da iskrenost nije alibi za srati gluposti? Načelno Drake u pjesmi ispada luzer: on je još kivan na svoju bivšu dok je ona nastavila dalje sa svojim životom, ide vani, zabavlja se i upoznaje nove ljudi dok on i dalje cvili i cmolji… pa onda u klimaksu pjesme kaže “you should just be yourself, right now you’re someone else”, ili u prijevodu: “otkad nisi sa mnom, NISI VIŠE SVOJA”! I još gore: “used to always stay home, be a good girl, you was in a zone”, ne pada mu ni na pamet mogućnost da možda i nije da je cura bila svoja dok je bila s njim a sada je u kurcu, nego upravo suprotno – da je prije bila stalno doma baš zato što JEST bila u kurcu, zato što jest bila nesretna upravo s njim! Pa je pitanje da li to ne pada na pamet samo protagonistu pjesme, barem zasad (možda je još svježe nogiran te i dalje toliko u depri da još ne može normalno razmišljati i za sve i dalje krivi nju nju nju i tek treba doći dotle da se upita da nije možda kojim slučajem i on nešto skrivio?) – ili ne pada na pamet ni Drakeu kao takvom? Ne znam je li manjak kritičkog odmaka u pjesmi zato da svatko izvuće sam svoje zaključke, ili samo odražava to da je njen autor seronja kojem je uvijek netko drugi, posebno žene, kriv za sve – ali sam se odlučio ipak za ovu prvu varijantu, pa “Hotline Bling” doživljavam kao živopisan prikaz postprekidne ogorčenosti u svom njenom jadu i bijedi.

2015. dosad – top 50 by tonći

Svibanj 9, 2015

causenaffect

01/ cause & affect – get to the chopper
02/ the-dream feat. t.i. – that’s my shit
03/ croatia squad – milking (earstrip & torha remix)
04/ shift k3y – name & number
05/ nick jonas – jealous
06/ kiesza – sound of a woman (shift k3y remix)
07/ pete graham & chris lorenzo – everything i need
08/ chris lorenzo vs kelis – hooch
09/ natalie la rose feat. jeremih – somebody
10/ caroline koch – timeless (tchami remix)
11/ blonde feat. alex newell – all cried out
12/ ciara – kiss & tell
13/ brookes brothers feat. camille – anthem (scales remix)
14/ tamia – sandwich and a soda
15/ perfume – relax in the city
16/ mark ronson feat. bruno mars – uptown funk
17/ jidenna feat. roman gianarthur – classic man
18/ jazmine sullivan – stanley
19/ tori kelly – unbreakable smile
20/ ellie goulding – love me like you do (scales remix)
21/ mike mago & dragonette – outlines (redondo remix)
22/ karen harding – say something (wookie remix)
23/ shermanology – i want you
24/ adri block – it must be love
25/ princess nyah – butterflies (trc remix)
26/ becky g – lovin’ so hard
27/ bassboy feat. clarity – rainbow
28/ hardrive – deep inside (low steppa remix)
29/ le youth – t o u c h
30/ dempagumi.inc – mamonaku, dempagumi.inc ga ririku itashimasu
31/ susanne sundfør – slowly
32/ jessie ware – champagne kisses (tcts remix)
33/ bluford duck & cheap picasso – all of that
34/ jason derulo – want to want me
35/ bassboy vs kelis – milkshake
36/ kelly clarkson – let your tears fall
37/ etienne de crecy – you (todd edwards dub)
38/ maliibu n helene – figure 8
39/ rihanna – bitch better have my money
40/ kehlani feat. coucheron – alive
41/ sean paul – temperature (gypsyhook remix)
42/ hercules & love affair – do you feel the same? (todd terry remix)
43/ honey cocaine – sundae
44/ hybrid theory – octopus
45/ pia mia feat. g-eazy – f**k with u
46/ jess glynne – hold my hand (chris lake remix)
47/ carly rae jepsen – i really like you (mike williams future house bootleg)
48/ dawn richard – castles
49/ years & years – king
50/ calippo – get it on

+

top 15 stvari iz 2014. koje sam otkrio u 2015!

01/ andrew diggs – the ghost
02/ sirus hood – don’t stop
03/ phantogram – fall in love
04/ beyonce – irreplaceable (lindsay lowend remix)
05/ migos feat. young thug – yrn
06/ format:b – chunky
07/ carpainter – saltflake snow
08/ j3n5on – maverick
09/ odahl – i 3 u
10/ jack u feat. kiesza – take u there (tchami remix)
11/ clean bandit feat. jess glynne – real love (basspimp ‘jackin future house’ remix)
12/ stonebridge feat. therese – put ’em high (alex van alff remix)
13/ usher feat. juicy j – i don’t mind
14/ tinashe – 2 on (development remix)
15/ myon & shane 54 – summer of love (inpetto remix)

Tonćevih top 20 albuma 2014: #10-#1

Siječanj 2, 2015

10-haerts

10.  HAERTS – Haerts
Što je više bendova koji se kreću zvučnim terenom na kojem su se proslavile HAIM, sve se upadljivije ističe njihova idiosinkratičnost, unikatne značajke – poput mahnito razigranih vokalnih melodija, ili gitara primarno kao izvora ritmičkih informacija – zbog kojih su nešto puno više od pukog zbroja indie-pop elemenata du jour; Haertsima svakako ne polazi za rukom da postanu nešto više od tog zbroja, no malo tko je potpuno imun na generičku muziku koja precizno generira nešto što im se u danom trenutku baš jako sluša pa eto, nisam ni ja, šta da vam kažem.

9. Tinashe – Aquarius
Rasplinuti post-Drake/Jhene Aiko post-post-Cassie/The-Dream R&B mi i nije baš najuzbudljiviji podžanr i čekirao sam ga tek jedva sporadično pa ću vjerovati na riječ onima koji kažu da je “Aquarius” prvi stvarno dobar i zaokružen album takvog R&B-ja, ono po čemu se definitivno osjeti da je nekoliko klasa iznad sličnih pokušaja su PJESME – zvuči kao da su prvo napisane jake pjesme i tek onda zaogrnute u to (nadam se ipak ne još zadugo) trendy ruho a ne obrnuto, i zato unatoč cijelosatnom trajanju album spretno izbjegava zamke monotonije iako naravno, ja kao ja, ne bih imao niš protiv ni da se našlo mjesta i za još koju klupskiju stvar poput “2 On” i “All Hands on Deck”!

08-toni_babyface

8. Toni Braxton & Babyface – Love, Marriage & Divorce
Toni Braxton je provela cijelo desetljeće neuspješno se muzički upucavajući mlađoj ekipi istovremeno ignorirajući stariju koja bi je dočekala natrag raširenih ruku, Babyface je ne pretjerano tražen veteran koji je zadnjih godina, čak i u ovako poodmaklom stadiju karijere, napisao neke od svojih najboljih pjesama, bili bi savršen studijski par čak i da nije cijelog ‘ej ti si se nedavno razvela, ja se isto ne pretjerano davno, AJMO ALBUM O TOME!’ koncepta – kao što je i bilo za očekivati, love je manje pokriveni dio jednadžbe (iako pak s druge strane ima i više pomirbenih pjesama nego što je možda bilo za očekivati!), vrhunac divorce dijela je “I Wish” u kojem Toni hrabro lista sve ružne i djetinjaste i očajničke misli o svom bivšem, ali cijeli album je milina za slušati – Toni i ‘Faceu oldajtermski R&B kroj stoji kao sašiven i pjesme su aaaight.

7. Charli XCX – Sucker
Pop-albumi uz koje poželim isti tren izletiti iz kuće i tumarati okolo s nekim vigorovim otrovom u ruci i nisu neka ekskluziva, pop-albumi uz koje poželim tumarati okolo s nekim vigorovim otrovom i s bejzbol palicom razbijati poštanske sandučiće – e to je već nešto!

06-especia

6. Especia – Gusto
… iiiiii JOŠ povratka u osamdesete, sva sreća da nije još izumljen vremeplov jer bi me dvadesetogodišnji ja sad došao zadaviti od muke (mislim da ga ne bi od gnjeva odvratilo ni kad bi mu probao objasniti da i dalje ne slušam muziku ekšli IZ osamdesetih)! Ovaj put je posrijedi freestyle (ne onaj reperski nego vrsta mahom hispanoameričkog popa iz druge polovice osamdesetih) u japanskoj idol izvedbi, što je zgodna kombinacija jer ni jedno ni drugo nije bazirano na jakim vokalima i deficitarnost u tom pogledu je dio ‘pokupili random cure s autobusne stanice’ šarma, ako ste ga jelte u stanju doživjeti kao takvog… OK zapravo freestyle je ovdje tek mali dio priče, “Gusto” se navodno napaja i na vrelu japanskog city popa osamdesetih (kažem ‘navodno’ jer ne znam ništa o japanskom popu osamdesetih pa samo prepisujem!) a proteže se i sve do devedesetih, softcore proto-trip hopa (očaravajuća “L’elisir d’amore”) i – paz sad ovog vizionarskog poteza – ACID JAZZA!!! Tako da, puno zanimljivih pustolovina na ovom albumu ako možete prožvakati te vokale.

5. Passepied – Makunouchi-ism
Nisam baš slušao japanskog rocka, u čemu naravno nisam usamljen – avant rock tipa Boredoms i Boris je uglavnom jedini j-rock koji nalazi publiku izvan granica Japana dok onaj za širu j-raju uglavnom ne šljivi nitko osim j-raje, ono što sam malo čuo takvog mi je bilo pre ‘osjeti… moju… BOL’ ali očito se ipak dade naći i nečega što nije niti kozmiše psihodelija ili što već niti ‘JA IMAM OSJEĆAJE KREAGH BUNDOLO!’ nego nešto treće što je već mom uhu puno prihvatljivije, ne znam koliko točno ima takvih stvari ali recimo Tricot su mi super (i trebali bi naći boljeg PR-a jer sam siguran da bi se svidili MASI zapadne indie ekipe kad bi uopće čula za njih) a evo i Passepied, sintasti indie-pop kojeg epske pretenzije povremeno odvedu na rub prog-rocka (ali nikad preko njega).

04-k_michelle

4. K. Michelle – Anybody Wanna Buy a Heart?
Ova žena je za zadnje valentinovo – točno na valentinovo – izbacila mikstejp “Still Zero Fucks Given” s naslovima poput “She Can Have You”, “Fuck You” i “Drink Bleach”, koja carica. 😀 Što tematski nije bio eksces jer K. s muškarcima nikako na zelenu granu, seks tu i tamo bude dobar ali je uvijek na kraju razočaraju, i ne samo da otvoreno šera svoju ljubavnu nesreću nego se i u nju unosi stopostotno, pjevajući svaku pjesmu kao da joj je zadnja, a opet s predivnim soul-hop beatovima njene gorke pilule se gutaju kao bomboni.

3. Maria Minerva – Histrionic
Ovo mi je prošle godine bio go-to album za kad sam mamuran ili je vani neka odurna kišurina ili, avaj, OBOJE! No istovremeno nije ni samo atmosferična kaljuža za uvaljat se, daleko od toga štoviše, za jedan eterični elektro-darkeraj “Histrionic” je vanserijski nakrcan HOOKOVIMA – toliko puno momenata koji bi mi se nenadano zaljepili za mozak i nastavili lelujati po njemu.

02-kreso_zuvi

2. Krešo i Žuvi – Brokva
Iako se barem od dana vrhunaca Public Enemyja (a vjerojatno i još ranije) na rap pokušava diskurzivno nakačiti sveta dužnost savjesti društva, izvori rap fandoma su oduvijek upravo suprotni – kao i otprilike za metal, za rap se klinci i klinceze mahom kače upravo zato što mahom jest društveno neodgovorna muzika fantazije u kojoj se mogu osjećati kao opaki frajeri i frajerice, i hrvatskom rapu je trebalo frustrirajuće dugo vremena da apsolvira tu bazičnu istinu: prvo je ZG rap s varirajućim ali tek djelomičnim uspjehom (uz iznimku “Spremni za rat”) pokušavao naći autentično hrvatski prijevod američkog streetwise rapa, onda je uslijedilo mračno srednjevjekovno razdoblje vladavine TBF-a, Elementala i Ede maajke u kojem je cro rap bio tek puki prirepak rock kulture… E da bi se onda NAPOKON sa scenom koju je izrodio uspjeh Dječaka razvio autentično, prepoznatljivo hrvatski odgovor na američki rap nihilizam: gard ‘ja sam hood rich i nitko mi ne može ništa, boli me kurac’ bi u nas bio neuvjerljiv, ali je zato ‘ja u ovom društvu ne mogu ništa pa duvam do besvijesti, boli me kurac (i povremeno si utvaram da sam hood rich al moš mislit)’ već nešto u čemu se skoro svatko od nas može bar malo prepoznati, makar i by proxy, i nitko nije tako slikovito i tako smiješno – a opet istovremeno i totalno kulerski – opjevao život i životarenje ovdašnjeg hašomanskog lumpenproleterijata kao Krešo i Žuvi.

01-taylor

1. Taylor Swift – 1989
Taylor mi je kao Buffy na način da nisam nikad gledao Buffy ali sam čitao puno pametnih ljudi kako pišu strastveno i pametno o toj seriji dok su s druge strane praktički svi koje znam uživo uvijek govorili “Buffy, to je ona TV-glupost s vampirima?” i meni bi uvijek došlo da kažem “pa nije glupost pobogu, VIDIO SAM STO PUTA NA INTERNETU PAMETNE LJUDE KAKO PAMETNO OBJAŠNJAVAJU DA JE TO PAMETNA SERIJA ZA PAMETNE LJUDE!!!” ali nisam jer sam osjećao da se nemam pravo petljati kad jebiga nisam gledao Buffy i ko mi je kriv, i isto tako sam čitao masu pametnih ljudi kako pišu masu pametne stvari o Taylor Swift i o tome kako joj je ne samo muzika super nego i tekstovi dok bi s druge strane praktički svi koje znam uživo uvijek govorili “Taylor Swift, to je ona što samo non-stop šalala-tralala cvrkuće o dečkima s kojima je hodala?” a meni bi došlo da na to počnem lamatati rukama “a-a-ali! Internet!! PAMETNI LJUDI!!!” i opet nisam mogao, jer nisam obraćao puno pažnje na njene tekstove a kamoli da sam poslušao ijedan od albuma koje su hvalili svi ti pametni ljudi koje sam doživljavao kao svoje suborce. :\ Enivej i dalje ne obraćam puno pažnje na tekstove Taylor Swift (mada mi ono što registriram zvuči skroz dobro) pa iskreno nemam pojma koliko je na “1989” uspješna navodna tranzicija iz pjevanja o odraslim ljubavima iz adolescentske perspektive u pjevanje o adolescentskim ljubavima iz odrasle perspektive – ali muzički album mi je SUPER, sve hit do potencijalnog hita, jedan od onih s kojih su se u nekim drugim vremenima singlovi skidali dvije godine.

Tonćevih top 20 albuma 2014: #20-#11

Siječanj 1, 2015

20-ariana

20. Ariana Grande – My Everything
Prvi joj je album jedan od THE pop albuma desetljeća a ovaj je samo… dosta ugodan za slušati? Nema više one prpošnosti s “Yours Truly”, niti su hajlajti toliko hajlajtasti kao “Piano” ili “Tattoed Heart”, a umjesto da su zabačeni na kraj albuma EDM-asti i slični napadni trendovski ustupci su, iako i dalje nebrojni, rasuti po cijelom albumu taman da razbiju ako ne čaroliju onda barem povremenu naznaku čarolije, i sve skupa je više nalik dobrim ali kronično neuzbudljivim albumima J.Lo iz njenih bizantskih dana negoli nečemu što bi priličilo jednoj tako mladoj pop-zvijezdi u strelovitom usponu, i moglo je to sve skupa biti puno bolje ali mi je isto dost ok leglo pa eto, štajaznam, “My Everything” na broju dvadeset, upucajte me!

19. Lee Ann Womack – The Way I’m Livin’
Unutar uobičajene prosinačke groznice preslušavanja albuma radi ove liste (impuls je naizgled potpuno glup i nerazuman – ali me istodobno i kao nealbumskog čovjeka natjera da bacim uho na dosta albuma na koje bez tog impulsa vjerojatno ne bi nikad ni bacio uho, tako da bih ipak rekao da to ima i svoju dobru stranu!) obično poslušam i šačicu country albuma koji se opetovano pojavljuju na raznim godišnjim listama i onda od njih pri dnu liste stavim jedan za koji ću kasnije vjerojatno zažaliti što ga nisam stavio više, tvoj red ove godine Lee Ann!

18-nikkinack

18. tUnE-yArDs – Nikki Nack
To kako je ovaj album prošao tiho i nezapaženo je dosta zanimljiv slučaj jer… Pa, okej, možete ako baš hoćete kao i uvijek hipstere optuživati da su prevrtljivi i da su im jučerašnje vruće novosti današnje neugledno smeće, ali što onda reći za kritičare koji su redom hvalili ovaj album a jedva da ga ima za viditi na ikojoj godišnjoj listi – dok je prošli bio #1 te godine na listi Pazz & Jopa, nastale zbrojem glasova nekoliko stotina američkih glazbenih kritičara? Jest da ‘Nikki Nacku’ fali bomastičnijih trenutaka koji bi iskakali + saksa generalno (tko bi rekao da ću se jednom naći i u situaciji da mi ta demonska naprave NEDOSTAJE, ha?), ali dajte ljudi, pa ovo stvarno nije toliko daleko od “w h o k i l l” da bi opravdavalo baš toliki nesrazmjer u recepciji, i pouka ove priče bi bila da prevrtljivost nije nešto što se događa samo drugima, da smo SVI ponekad pretvrtljivi – pa čak i oni koji se najviše ufaju u to da NISU prevrtljivi – i da je svakome od nas, ponekad, spike ponekog gosta jedan album dosta, neovisno o tome je li gost na idućem albumu spiku pozitivno izbrusio ili ne.

17. The Preatures – Blue Planet Eyes
Ljubitelji gallovskog detektiranja “utjecaja” bi imali piknik s ovim albumom ali ja ne slušam više staru muziku (ne navodim to kao neku trolastu značku ponosa – nego čisto i isključivo kao činjenično stanje) pa mi je ta igra jel se ovdje čuju Fleetwood Mac ili Blondie ili Joan Jett ili netko četvrti ili netko peti postala potpuno nezanimljiva (a i ne mogu je više ni igrati JER SAM ZABORAVIO KAKO STARA MUZIKA ZVUČI LOLZ!!!), meni je ovo samo jedan kratak ali sladak album jednog ‘dajte nam malo tog haim novca pls’ benda i kraj priče što se mene tiče.

16-ineffable

16. DJ Q – Ineffable
Nakon rasapa UK garagea pri početku milenija različiti likovi i različite scene su održavale/oživljavale različite ukg vibre no DJ Q je jedini koji zadržao vjeru da UK garage može i treba biti SVE, samodostatni ekosistem koji može zadovoljiti sve emotivno-plesne potrebe do te mjere da u teoriji ne moraš uopće posezati za ikojom drugom muzikom na svijetu: u tom pogledu je odluka da mu dugosvirajući prvijenac bude samo i 100% poppy garaža bila možda malo razočaravajuća, no opet, nisam siguran je li njegov uobičajeni united colours of UK garage tretman uopće i izvediv u punom sjaju izvan formata miksa – a i nema smisla puno kukati kad su sve trake na mjestu i “Ineffable” jest skroz dobar platonski pop-album.

15. Miranda Lambert – Platinum
Nije nikakva rijetkost da mainstream country albumi istovremeno barataju i up-to-date i old-timey tropima, no ovdje ima countryja u toliko puno različitih obličja da ne samo da svatko može naći nešto za sebe, nego se “Automatic” čak i može nazvati pravom pravcatom malom enciklopedijom countryja! Fali jedino country koji zvuči kao Weezer ali šta sad, nije da se “Fine Tune” ikome (osim eventualno… ne znam, Weezeru?) desi na svakom albumu a kamoli Mirandi.

14. Mariah Carey – Me. I Am Mariah… The Elusive Chanteuse
Zadnja dva albuma su joj bili toliko kohezivno albumski Albumski da sam, nakon ljetnog stonerskog tuluma “E=MC2” i Mimi+The-Dream power-couplinga “Memoirs of an Imperfect Angel”, ipak očekivao album koji će zvučati kao nešto više od… naramka pjesama koje je snimila i nabacila na kompakt? No iako nedostaje krovne vizije album ima neki svoj flow, i središnja polovica je dosta jebena.

13-onedirection

13. One Direction – Four
Najbolji boyband album ikad? Barem što se tiče onih najvećih, planetarno osvajačkih boybandova? Barem od onih četiri-pet koje sam u životu poslušao? Barem to, da. Ali stvarno je fora album!

12. Betty Who – Take Me When You Go
Ne mora naravno ispasti naposlijetku uopće tako – ali ovaj album mi djeluje poput finalnog odredišta revivala/revalorizacije 80ih: prvo, jest da ima i više ne-cool stvari za emulirati od “I Wanna Dance with Somebody” ali, prvo su se emulirale cool stvari iz ranih osamdesetih, pa ne-cool iz ranih, pa cool iz poznih i sad napokon ne-cool iz poznih, ta što više uopće preostaje? I drugo, ovdje je već toliko zamućena granica između retro 80ih i modernih 10ih da je teško razaznati gdje završavaju 80te iz n-te ruke a gdje počinju 10e u rasponu od Ellie Goulding do EDM-a, nije bitno, nema veze, nikog briga, it’s all good.

11. Ronika – Selectadisc
Yay još faux-80s Popjustice-friendly šatro-popa, stvarno sam se iskazao ove godine. :\ Dvije bitne stvari po kojima se Ronika izdvaja od konkurencije: elan s kojim se unosi u svoje pjesme, i ne zvuči kao cura koja izigrava curicu nego kao ŽENA!

Top 21 hrvatskih singlova 2014.

Prosinac 24, 2014

21-silente

21. Silente – Morski ljudi, morske žene
Terca na tišinu? GOVNO NA NAJJAČE MORE LIKE!!! ‪#‎2013calledanditwantsitsjokeback‬ I svaka im čast na naslovu ove pjesme s kojim su pokazali da su koliko muzički toliko i rodno progresivni! 😀 Al eto svejedno moram bit pošten i priznat, ovo je simpa inna ‘Svadbas se jednom svakih deset godina sjete snimiti nešto slušljivo’ stylee.

20. Jole – Kada žene tulumare
Čuješ u prolazu refren “kada žene tulumare najbolje se troše pare” i rezoniraš da je neka klasična spika tipa da di god u noćnom objektu ima puno žena tu će biti i puno frajera koji će trošiti pare, rezon bude dodatno potvrđen stihom “zadnju paru spiskat ću, cijele noći pjevat ću”, ali čekajte malo, gle što još onda Jole kaže – “jer su žene bekrije, najbolje mušterije”! JOLE JE FEMINIST!

19. Nives Celzijus & TS Petica – Karanfili
Koliko mi god priče a la četrdesete su nove tridesete i tridesete su novi vrtić bile bljeh, svejedno mislim da je dobro i potrebno da držimo bar malo živim dijete u sebi, i kao što mislim da bi svatko i u poznijim godinama trebao imati u sebi još bar jedan mali djelić onog klinje što se smijuljio svakom spomenu spolnih organa na satu biologije u trećem osnovne – tako mislim da je od vitalnog značaja i da smo kao kultura u stanju u 2014. i najdebilnije moguće beavis&buttheadovske bećarce učiniti hitovima! “Karanfili” nije pjesma koju ću si ikada pustiti svojevoljno, ali me veseli kad je god čujem negdje i UŽASNO mi je drago što kao takva postoji. 🙂

18-djecaci

18. Dječaci – Bile starke
Jedno skoro dobre tri minute čini se kao da bi mogli imati posla s rijetkom ovoprostornom muškom women-be-like pjesmom koja ne otsklizne u mizoginiju, ali avaj. :\ S druge strane, VELIKI plus za spot – je li ikada bilo ijednog hrvatskog spota kojem je toliko pošlo za rukom da hedonističko bauljanje gradom prikaže kao nešto tako glam i cool i ‘aaaaaa OĆU OĆU I JA TAKO!!!’? Mislim da nije.

17. Mejaši – Zavela me Ana
Shvatite ovo prvenstveno kao mea maxima culpa što nisam stavio “Zoricu” na prošlogodišnju listu (stvarno jest veselica to end all veselice!), ali mora se reći i da su Mejaši nadišli moja očekivanja da će biti samo petnaestosekundna senzacija i da prerastaju u respektabilnu hitmejkersku silu, nova stvar sa Šušnjarom je isto dobra i mogao sam je komotno staviti na #22 ali činilo mi se ipak zabavnijim započeti listu sa svojim kao zakletim neprijateljima Silente. 😀

16. Sara Renar – Jesen (Drop Dopers Remix)
Imam to neko interno pravilo da od stvari s EP-ja kao ‘singlove’ računam samo A1 (osim ako neka od ostalih traka ne zaživi nekim svojim nezanemarivim životom) tako da nažalost ne mogu na listu staviti “Basta’s Track” ali i ovo je sasvim dostojna zamjena, ful čudan osjećaj kad netko u Hrvatskoj radi ne samo moderan house kakav inače slušam nego i DOBAR moderan house kakav inače slušam, DD remiks “Emotions” Mariah Carey je isto aaaaaight btw.

15. M.O.R.T. – Meni se skače
Meni ovo simpa party-debilana u rangu “Blister in the Sun” koja STVARNO nije ama baš ništa više od simpa party-debilane, tako da je to što za razliku od “WHY in the Name of Fuck Is This Such an Everlasting Presence in the Sun” ovo nećete i dalje slušati na tulumima za 20-30 godina – samo još jedan veliki dodatni bod za “Meni se skače.” 😉

14-kreso_zuvi

14. Krešo i Žuvi – Mirela Holy
Jedan od najdražih ovogodišnjih trenutaka glazbenog društvenog (ili bar, ajde, vankućnog!) života mi je bio kad sam sjedio u busu iza tri klinca od kojih desetak godina koji su si naizmjence vrtili pjesme s mobitela i jedan pustio “Megamasu” i repao uz prvu strofu suzdržavajući se istovremeno od smijeha. 😀 “Megamasa” je definitivno najveći hit s hrvatskog albuma godine – ali nije i onaj koji ima spot (ergo SINGL) nego ga ima “Mirela Holy”, koja pak isto ne zaostaje puno po ikoničnosti te je još jedan dokaz da je Žuvi show-stealer dvojca i da ne bih imao ništa protiv kakvog solo mikstejpa.

13. Jelena Rozga – Tsunami
Joj ne znam, trinaest dana je premalo za pošteno proživit život s event-singlom (A KOJI NIJE?!?) Jelene Rozge, sto posto ću u roku par mjeseci zažaliti što sam “Tsunami” stavio ovako nisko! I mislim da ćemo ovim tempom morati početi dizati spomenike Dušanu Bačiću već do proljeća?

12. Grupa Vigor – Da sam ja on
Jednom jako davno bio u nekom bircu i netko na džuboksu pustio nekoliko stvari grupe LATINO i ja pomislio ‘u jebote, pa ovo je… dobro? PA OVO JE DOBRO!’, nešto godina kasnije sam se bio opskrbio s kompletnom diskografijom Latina ali je nikad nisam poslušao i ne znam jel je još imam gdje pri ruci, moraću to jednom provjeriti! U svakom slučaju siguran sam da Kruška osluškuje ovo sa svog oblaka u raju i zadovoljno kima glavom u ritmu (A NIJE JOŠ NI MRTAV!!!). P.S. Jel možemo tu vintage pin-up ‘groznicu’ nekako, ono, sravniti s napalmom ili tako nešto? UGH.

11. Lana Jurčević – Majica
Popriličan earworm koji mi je relativno brzo dodijao, ali pratio me u mislima dobar dio ljeta pa mislim da ne bi bilo pošteno da je išta niže? A i kad je već Perez Hilton morao nasumično hajpat jedan ovogodišnji hrvatski hit – ovo je sasma neloš izbor. P.S. Da li se žene stvarno pale na frajere ko ovaj u spotu ili je to samo Lanino lukavo bacanje koske gej sljedbi a da to nitko drugi ne skuži?

10-severina

10. Severina & Učiteljice – Generale
Severinin comeback je poprilično impresivan, nakon praktički cijelog desetljeća u kojem je bila slavna po tome što je slavna – i, okej ajde, možda i po još jednoj ekstrakurikularnoj sitnici 😀 – zadnjih godina niže redom najveće hitove u zemlji a vjerujem da i u regiji dobro kotiraju, što je srpskija sve mi je draža, GO SEVE!!!

9. Jelena Rozga – Život je čudo
Daaaaamn girl uspori malo, UBIJAŠ nas sa svim ovim bangerima!

8. Maja Šuput – Djevojačko veče
Ah djevojačke večeri, nepresušan izvor fascinacije i misterija za muški rod – iako nas žene konstantno uvjeravaju da se tu zapravo ne događa ništa posebno i da na njima uglavnom samo “piju i ogovaraju Martinu”! Super vesela pjesmica, bonus poen za roza ‘hen party’ lentu.

07-lana

7. Lana Jurčević – Hollywood
Ovo je u biti takva basic bitch od pjesme (napisali Denis Dumančić i Fayo, no shit) da se – kao i u slučaju “Break Free” na stranoj listi – moram lagano ispričavati što je imam tu (plus Boris Đurđević sa svojim upornim inzistiranjem na brostep uresima nakon što im je ODAVNO istekao rok trajanja rapidno gubi kredite što ih je stekao koristeći ih prvi na ovim prostorima) ali jebiga kad mi je napeta i šta se tu može, neodoljivi istočnjački motiv u refrenu i “opa, a lupila vrućina i Lanina blizina A-RATATATA TA-TA-TA TAAAAOU” su imho momenti koji ovo vlastoručno dižu iznad generičke dance razine. P.S. Ehmm ako je njen bivši u pjesmi kao tobože indiferentan a gleda je “kao da je za njom lud”, onda njegova gluma… baš i nije “čisti Hollywood”? Mislim kakvi god bili – glumci koji doguraju do holivuda obično ipak jesu u stanju odglumiti nešto tako jednostavno, rekao bih? Sort it out Lana pls.

6. Pink studio – Kako ćemo reći mamama?
‘Kako ćemo se malo odmaknuti od općih mjesta postljubavnih pjesama? UBACIMO STARCE U PRIČU!’ je tako jednostavan i očit manevar da je po bilo kakvoj logici stvari u ovako poodmaklom stadiju igre trebao biti već dozlaboga izlizan but here we are.

5. Maja Šuput – Neprilika
To volim kod muzike, kako nema pravila i nikad kraja iznenađenjima, evo recimo provedeš cirka desetljeće i pol misleći Maja Šuput, što, zašto, čemu to postoji, kadli odjednom – imaš dva njena singla u godišnjem domaćem top tenu!

04-lidija

4. Lidija Bačić – Viski
Šteta što je većinu godine provela pokušavajući biti nu-Severina junior jer je u nju krenula s puno unikatnijom popudbinom: seljačija koja se niti dz ne trudi biti fina i uglađena (znam da ovako na papiru pari ‘lol moš mislit što toga fali’ ali kad bolje pogledaš/osluhneš takva mjuza obično barem dz pokušava biti fina i uglađena – pa često i više od barem) a istovremeno je i sassy je osvježavajuća kombinacija koja je dosta dugo falila dalmatinskom hopa-cupa zabavnjaku, najnoviji singl “Kaktus” nažalost isto ništa ne valja ali je barem načelni povratak na te staze (do te mjere da čak i zvuči kao namjerno trolanje onih koji je ne mogu smisliti!), pa Lidiji nazdravljam u nadi da će me u 2015. počastiti s još kojim “Viskijem”!

3. Begini – Napala me s leđa
Ajde, lijepo da se tamburaši probudili iz svog crnog domoljubno-grudoljubnog sna Kali-ma! I BILO JE VRIJEME.

2. Jelena Rozga – Okus mentola
Nikada nisam pušio tu spiku ‘Huljić = narodnjak’, naravno da njegova muzika jest kompatibilna s cajkama ali “Okus mentola” je super primjer kako Huljić čak i u najistočnjačkijem izdanju ima taj neki mediteranski štih, dakle i Huljić i cajke su zakon ali ipak na kraju krajeva RAZLIČITI entiteti, okej? I Rozga je kraljica naravno. 🙂

01-severina

1. Severina feat. Ministarke – Uno momento
Obožavam kako hrvatski desničari znaju fulati baš ceo fudbal, i kao što su recimo u devedesetima hrvatski jezik grčevito ‘branili’ od fantomskih srbizama dok su mu se istovremeno anglizmi uvlačili sa svih strana u sve pore – tako danas fantomske obnovitelje Jugoslavije traže po stranačkom nebu dok im istovremeno pod nosom djeca masovno slušaju srpske cajke čak i u najdesnijim utvrdama poput Zadra a najvećim hrvatskim pop-zvijezdama hitove pišu Srbi… The ironing is delicious, rekao bi Homer Simpson. 😀

Top 10 stranih pop singlova 2014.

Prosinac 20, 2014

10-prayer_in_c

10. Lily Wood & The Prick – Prayer in C (Robin Schulz Remix)
Volim pop između ostalog i zato što volim biti dijelom nečega većeg od sebe (iako sam svjestan da vjerojatno 95% svog životnog vremena uopće ne ostavljam takav dojam!), a ovo je bila jedna od onih stvari kakve obično nalete jednom godišnje, veliki sjedinjujući pop hit koji vole naizgled SVI, od ‘ne volim inače pop, ali…’ ekipe pa sve do… pa, mene!

9. Taylor Swift – Blank Space
GO LOVELY STARBUCKS LOVERS! Ako je istina da je ovo pjesma o njenoj vezi s Harryjem Stylesom, i ako je istina da je prohodala s Mattom Healyjem iz The 1975 (a nadam se da je jer ono ZOMG NAJBOLJI CELEB PAR IKAD) – pa koliko će samo kad dođe na red biti dobra pjesma o njemu?!

8. Mr Probz – Waves (Robin Schulz Remix)
Zvuk jada u… ako ne pretjerano onda barem dovoljno dalekom retrospektu, nekako ti drago da si i to proživio i što si bogatiji još jedno bitno iskustvo, nekad je boljelo ali sad je samo dio bogate životne tepiserije… Netko drugi će u “Waves” čuti vjerojatno nešto drugo, netko treći nešto treće, tako je to kad neumoljivo ugodno meets neumoljivo melankolično – svatko može iščitat što god želi, dobro je to.

07-klingande

7. Klingande – Jubel
Saksofon je jedan od najglupljih instrumenata i kad ga god netko upotrijebi da ispadne tobože više classy to u najboljem slučaju zvuči tragikomično a u najgorem ubibože iritantno, Klingande kuži koliko je saks imanentno ĆIZI i s time na umu bezbrižno leti preko Rubikona.

6. Ariana Grande feat. Zedd – Break Free
Ariana s EDM cash-inom odbacuje sve zbog čega je bila osvježavajuća pojava na pop-krajoliku, Zedd nastavlja cupkati u mjestu, plus jedan od najnezgrapnijih stihova iz radionice Maxa Martina (“I only wanna die alive, never by the hands of a broken heart” ehmm.. molim?) i spot je najgori ikad – nemam apsolutno NIKAKVO opravdanje za to što mi se ovo toliko sviđa da sam morao staviti na šesto mjesto i iskreno se ispričavam svima na tome. :\

5. Tove Lo – Habits (Stay High)
Uvijek nekako zamišljam da se Šveđani jebu jedni s drugima non-stop, što mi dodaje samo još jedan sloj dirljivosti ovom ionako već dostatno dirljivom i velebnom dodatku kanonu ‘fuck the pain away… yeah, right :(‘ pjesama.

04-katy_perry

4. Katy Perry – This Is How We Do
Zlurado veselje nad fijaskom “Unconditionally” na top-listama (‘ajde, fala kurcu da ne može proći baš SVE što ova proba progurati!’) lagano je kroz ostatak godine prerastalo u užas kad je raja podjednako indiferentno dočekala i “Birthday” i “This Is How We Do” (‘ej ej ljudi pa što to radite, to je DOBRA Katy Perry ZAŠTO TO RADITE?!?’) (iskoristio bih također ovu priliku i da kažem kako je “Roar” jedna od onih pjesama kod kojih pak ja posežem za ‘je, zarazna je, I EBOLA JE ISTO! ‘)… Enivej – supa dupa stvarčica s overwhelming post-post-postmodernističkim vrhuncem trenda spotova koji izgledaju kao da su namjerno rađeni kao rasadnici animiranih gifova.

3. Rita Ora – I Will Never Let You Down
Iz megauspjeha “Summer” čovjek bi zaključio da prolazi što god da Calvin Harris izvuče iz guzice, pa zašto je krahirala njegova najbolja produkcija još od barem “Sweet Nothing” – ja stvarno nemam pojma, pa gdje je tu pravda, gdje je nestala ljudskost, ljudi moji meni ništa više nije jasno. 😦 Mislim jebote, taj refen. taj. REFREN. Koja euforija!

2. Becky G – Shower
Zaljubljivanje je jedna od najsuper stvari na svijetu i u životu, ma čak i kad je nesretno – a kad je sretno onda je JOŠ NAJSUPERIJE! Soundtracka za to ima koliko i soundtracka za odljubljivanje, a najantisuperosti ovog potonjeg doprinosi i to što je teško naći prekidnu pjesmu koja odražava baš tvoju situaciju – uvijek bude ono, nekoliko stihova kad klimaš potvrdno glavom da bi odmah potom naletio neki koji ti bude ‘wtf šta je sad ovo, PA KAKVE OVO VEZE IMA S MENOM I MOJOM SITUACIJOM?!’ i sruši ti cijelu konstrukciju – dok su pjesme o zaljubljivanju obično poprilično univerzalne i svatko se može prepoznati u manje-više svakoj, ovisno o vlastitim muzičkim sklonostima, meni recimo ova legla savršeno.

01-clean_bandit

1. Clean Bandit feat. Jess Glynne – Rather Be
Jel ima još ko taj problem da ponekad najmanje ima nešto za reći o pjesmama koja najviše voli? “Rather Be” je pjesma kojoj se bilo tako lijepo iznova i iznova vraćati zbog njene naizgled jednostavne a zapravo raskošne arhitekture, svog tog bogatstva detalja koji su se otkrivali i hookova koji su se nametali s novim slušanjima, ali što se tiče nekog emocionalnog učinka mimo toga da me sam je vrtio kad sam se osjećao sretno i da bi uvijek malo zatitrao kad bi je čuo negdje vani… errr, nemam pojma? Kako god bilo, predivna pjesma koju jako volim.

P.S. Malo je falilo da u top 10 upadnu i:

Ariana Grande feat. The Weeknd – Love Me Harder
Sia – Chandelier
Kiesza – Hideaway
Justin Timberlake – Not a Bad Thing
David Guetta & Showtek feat. Vassy – Bad
Meghan Trainor – All About That Bass (šta je, šta me tako gledate, IMAM I JA PRAVO NA SVOJ GILTIPLEŽR!)
Iggy Azalea feat. Rita Ora – Black Widow
Kylie Minogue – I Was Gonna Cancel
Route 94 feat. Jess Glynne – My Love
Zhu – Faded

P. P. S. Pop, naravno, iz hrvatske/europske perspektive – npr. ovo je bila sjajna godina za američke rap singlove ali to su kod njih i dalje pop hitovi dok je kod nas danas striktno hipsterska spika, jel.

Pozdrav iz komesarijata!

Travanj 30, 2014

truth

HOUSE MUZIKANAJBOLJA MUZIKA

sve druge muzike mogu samo da ga duvaju

(isto vrijedi i za house od prošle godine)

truth2

P.S. Shift K3y je BOG

P.P.S. moj novi house & bass miks!

Tonćevih top 20 albuma 2013: #10-#1

Prosinac 31, 2013

10chvrches

10. CHVRCHES – The Bones of What You Believe
Kako su se redale godišnja lista za godišnjom listom, sve sam više kolutao očima na redovno pojavljivanje “The Bones of What You Believe” negdje između 20. i 30. mjesta (‘wow ni vi nemate chvrches u top 10, very macho, so alpha, such nick cave, wow’) pa evo da dadem svoj skromni prilog ispravljanju krivih drina! Čisto mi žao što sam preslušavanje manje-više svih jesenjih albuma ostavio za prosinac jer bi mi “Gun”, da sam je čuo na vrijeme, išla na GGGG13 bez jebemti, totalno jedna od pjesama godine.

9. Brandy Clark – 12 Stories
Brandy je koautorica tri od četiri najbolje pjesme na albumu Kacey Musgraves (vitalna informacija nakon koje nikome od vas život više neće biti isti, znam, znam!) i mada nijedna od pojedinačnih pjesama na “12 Stories” ne doseže baš te vrhunce “Same Trailer, Different Parka”, “12 Stories” mi je nekako ujednačeniji i mislim da to što ništa drastično ne iskače čak i na neku ‘tiha voda brege dere’ foru daje dodatnu težinu svim tim pričama o sjebanim i/ili zajebanim malim ljudima! Brandy Clark je nevjerojatno dobra story-tellerica, zna s tako sitnim detaljima oslikati toliko puno, i kad usporediš kako se u širim rock-vodama i dan-danas pjevanje o ičemu osim vlastitih duševnih previranja često doživljava kao ‘neiskreno’, ‘izvještačeno’ i sl dok je istovremeno u countryju najnormalnija stvar da netko poput Brandy napiše nešto poput “Just Like Him”, tekst da se smrzneš a nije autobiografski – pa, to dovoljno govori o tome koliko je rock i dalje generalno infantilna muzika a country od odraslih za odrasle ljude, ne?

8. Sky Ferreira – Night Time, My Time
U redu, to što je uhićena s nešto eksera i što u intervjuima ponekad zna izgledati malo off ne mora nužno značiti da se drogira išta više od većine svojih vršnjaka, ali album svakako zvuči drogeraški – ili barem u najmanju ruku drogeraškije od ičega što je dosad radila (a što mi je sve bilo presterilno) – i zvuči jebeno dobro, pa eto ako i ispadne da si ekšli uništava život onda si ga barem ne uništava nizašto heh! “Night Time, My Time” je isto zanimljiv kao jedna od prvih lasta koja nagovještava koliko bi neminovno predstojeće masovno prekapanje naslijeđa alterna-popa prve polovice devedesetih moglo biti užasno zabavno i plodno, mislim nisam nikad ni sumnjao ali lijepo je dobiti i službenu zvučnu potvrdu 🙂

07kyary

7. Kyary Pamyu Pamyu – Nanda Collection
Naravno da NIKADA neće nadmašiti “Ponponpon” ali šta sad, pa zar joj itko to može zamjeriti, tako hevi psihodeliju majka dvaput ne rađa! Koliko god da rad Yasutake Nakate za Perfume bio od vitalnijeg značaja, pri radu s Kyary mu očito ide u prilog što ne osjeća toliki gejmčejndžerski nagon/pritisak pa se opuštenije ludira u okvirima onoga što ja kao jpop analfabet percipiram kao… neku klasičnu jpop spiku? Uglavnom, štogod da bilo turbo je, bombastično prezabavno.

6. Ariana Grande – Yours Truly
Ahhhhhh koje osvježenje, R&B-jast pop u 2013. koji ne ide EDM-rutom (…osim u zadnjoj stvari, koja je isto super!)!!! “Baby I” nije nužno doslovno najjača stvar na ovom albumu (mada naravno nije ni daleko) ali nevino veselje Mariah Carey ranih devedesetih + she’kspereovsko prešaltavanje na dvostruku bpm-ažu ranih nultih + trap snareovi ranih jedanaestih = esencija vrtoglavo atemporalnog užića “Yours Truly”.

05paramore

5. Paramore – Paramore
Koje li odvažnosti i samouvjerenja, otvoriti album s rifom koji tako frapantno podsjeća na rif koji otvara “Celebrity Skin”, odmah u glavu i bez ikakvog pardona: ‘ja sam budući klasik pop-rocka, HEAR ME ROAR!!!’ Mislim, Paramore sad već do srži JESU pop-rock, emo su onoliko koliko su i No Doubt bili ska od “Don’t Speak” pa nadalje – a i, jelte, koliko su Hole na “Celebrity Skin” bili ‘alternativa’ – a “Paramore” je zvuk benda u punoj zrelosti, punom zamahu, spremnog za prvu ligu i jebeš prvu ligu ako ga takvog ne privije čvrsto uza grudi! Krute nedo pa čak su i Hayleyini ukulele-međuci esencijalni, koja albumčina.

4. The 1975 – The 1975
Hmm izgleda da ovaj bend volimo samo ja, ekipa s ILM te određeni soj tinejdžerki? Ne znam đe je ba zapelo, ‘muzika za imaginarni film Johna Hughesa’ je dosta zeitgeistast koncept, dečki mu pristupaju sa svih mogućih strana, imaju odlične pjesme, imaju puno odličnih pjesama, produkcija nije puki glanceraj nego kristalno čista na način da se sve čuje kako treba i ništa ne gubi, je dosta ušminkano sve skupa al nikome to ne smeta kod recimo HAIM, stvarno nemam blage zašto ih svi ne obožavaju?

03youngalaxy

3. Young Galaxy – Ultramarine
Post-the knifeovski bendovi/projekti nisu nešto na što sam obraćao pretjerano puno pažnje pa je lako moguće da serem kvake, al enivej kod takvih sam uvijek bio dojma da, čak i kad okrenu priču na vedriju stranu, uvijek barem u nekoj mjeri teže hladnoći i/ili minimalizmu – dok kod Young Galaxy toga nema ni u tragovima, samo toplina i ekspanzivnost, kroz neke daleke, strane nedođije. Čaroban album!

02quadron

2. Quadron – Avalanche
Robin Hannibal je toliko zastrašujuće hiperproduktivan da se izbezumim samo razmišljajući odakle da krenem s jedno pola tuceta njegovih alter-egoa/projekata (ima čak i još jedan s istom tom ženom iz Quadron!!) pa sam se zasad zadržao na Rhye, koji su mi bili neloši al uglavnom li-la, i Quadron, uz koje poželim voditi ljubav s IKEA-namještajem!!! Ok ne doslovno, štajaznam ne znam šta da napišem o ovom albumu pa sam probao nešto smiješno ili bar neočekivano 🙂 a i ono: romantika, elegancija, coffeetable spika, stolić za kavu je vjerojatno od IKEA-e, kava je turska ali kemija je instant, ima i vina za kasnije, jako se dobro osjećam uz ovaj album. (Ispričavam se odmah za ovo s kavom i kemijom – jbg godine ghostwritanja za Vjekoslavu su ostavile duboke tragove na psihi!)

01haim

1. HAIM – Days Are Gone
Osim po broju albuma koje sam volio ova albumska godina mi je iznimna i po tome što, po prvi put od ne sjećam se kad, nemam jedan album koji mi baš osjetno iskače od ostalih! Bilo koji od prva tri je komotno mogao završiti na prvom mjestu, a i ovih nekoliko ispod je kaskalo tek za pedalj-dva, pa… zašto HAIM? Iako mi je većinu vremena najbolja neka za većinu nikad čuo-muzika to nije nešto što namjerno isfuravam, štoviše to je nešto s čime nisam sretan jer zapravo VOLIM kad volim iste stvari (ne doslovno uvijek sve, naravno!) koje vole i drugi ljudi! Tako da ima taj moment, ima i onaj programatsko-aktivistički kad ekstra stajem u obranu hypea koji mi je po volji (‘wtf zašto je ovo toliko nahajpano’ ‘ZATO ŠTO JE SUPER, KONJINO!!!’), a ima i to da je bilo ove godine albuma s moćnim otvarajućim rafalom od po tri do četiri killera ali nijedan drugi s njih čak SEDAM!