Archive for the ‘Najbolji likovi iz TV-serija’ Category

Gorilini naj likovi iz TV-serija: #5-#1

Lipanj 28, 2012

5. Eric Theodore Cartman (South Park)
[438 bodova / 10 glasova]
Kada sam bio jedno šesti razred osnovne škole, svakog dana sam se vraćao kući trčeći kako bih stigao na „Prijatelje“ i „Simpsonove.“ I to je meni bilo nešto najbitnije, ta opčinjenost koja traje blaženih 40-ak minuta ispresecanih reklamama. E i onda sam jednog dana upalio oko 9 uveče jedan kanal, a na njemu crtać. Bilo mi je nerealno da ozbiljna televizija emituje crtać kada svi njeni konkurenti izvlače svoje najjače adute. A taj crtać, animiran grozno, da ne može groznije, ali me je bolelo dupe za to. Radnja je bila jedina bitna, a radnja je da klinac ima bazu vanzemaljaca u dupetu, a u međuvremenu prdi i psuje. Posle takvog intenzivnog iskustva, mnogo je toga bilo potrebno da prođe da bih zaboravio na Kartmena kao jednog od najsmešnijih likova u koje sam buljio na televiziji. I očigledno mnogo toga još nije prošlo, jer je debeli govnar i dalje često urnebesno smešan, iako u mnogim epizodama, priznajem, može prilično da promaši. (NN)

4. Homer Jay Simpson (Simpsonovi)
[531 bod / 10 glasova / jedno prvo mjesto]
Nije da se ponosim time al šta je tu je, stekao sam u zadnje vrijeme naviku da čekiram recenzije epizoda određenih serija na AV Clubu – i još gore, da ih čekiram odmah nakon što sam pogledao epizodu. Koja ružna navika, osjećam se ko da potrčim u grm drkati svaki put kad na ulici vidim neku zgodnu ženu! (Zašto mi je sad, od svih mogućih usporedbi na svijetu, baš ta pala na pamet? Nemam pojma. Stvarno bih trebao manje drkati po grmlju!!) Elem, najgore je kod njihovih recenzenata humorističnih serija što u njima stalno traže neku toplinu, emocionalnu srž, razvoj likova i njihovih međusobnih odnosa – valjda zato što ne znaju o čemu bi drugom mogli mozgati i pisati (slično glazbenim kritičarima koji albume recenziraju kao da recenziraju zbirke poezije koje su, onak usput, uglazbljene) – i prvo razmotre taj aspekt a tek onda gledaju je li epizoda bila, ono, SMIJEŠNA n’ stuff? Što je posebno apsurdno kad tako pristupaju nečemu tako nihilističnom kao što je, naprimjer, „American Dad!“ No opet, koliko mi god smetao takav pristup većini humorističnih serija, činjenice su činjenice: na prva dva mjesta svoje liste imam Homera i Cartman, oba su mi urnebesna, svaki ima svoj mali milijun nezaboravnih tikova i uzrečica, ali kad sam morao odlučiti koji će mi biti prvi, odvagnuo sam u korist – onoga koji me je više dirnuo, s kojim se više suosjećam. Jer Cartman je sociopat i psihopat, a Homer je… lijen i glup i sebičan, ali definitivno ne skroz sebičan, i na kraju svake epizode nema sumnja da iskreno voli i da mu je iskreno stalo do njegove obitelji. Ili je bar tako bilo negdje do devete-desete sezone, nakon čega se iz neobzirnog no dobrodušnog idijota pretvorio u ordinarnog bezobzirnog kretena; ako mene pitate to nije Homer Simpson, to je samo tjelokradica koja je zauzela njegovo mjesto (zašto nitko u Springfieldu nikada ništa o tome ne spominje? Bit će da je na snazi nekakva HOMERTA). (TK)

3. Omar Devone Little (Žica)
[603 boda / 10 glasova / tri prva mjesta]
«Žica», najdraži mi televizijski proizvod ikad igdje, raspolaže galerijom likova dovoljno jakih za njima popuniti desetak serija ali Omar tu ipak odskače. Zašto? Svijet «Žice» svijet je u kojem, htio-ne htio, plivaš u govnima ili se u njima utopiš. Nitko se tu ne izvlači čist, pitanje je samo koliko si duboko potonuo. Svaki lik koji taj svijet nastanjuje pliva svojim stilom, no malo tko na kraju balade uspijeva ne (p)ostati neka vrst pizde, gada ili luzera, bio diler na dnu hranidbenog lanca ili gradonačelnik. A Omar se ubraja u rijetke kojima to uspijeva – ili, možda bolje rečeno, njemu uspijeva biti gad s najviše stila i najviše sačuvane ljudskosti, toliko da mu je teško zamjeriti nezgodnu stranu ličnosti. Zato ulicama Baltimorea, a ni televizijskim ekranima uopće, ne kroči zanimljiviji čovjek od njega.

Kad se već iz igre ne možeš izvući, treba je znati igrati po vlastitim pravilima. Moraš imati čelična muda i lukavost veću od Blackadderove da odabereš posao zajebavanja svih gradskih gangstera – ne toliko zbog love koliko zbog guštanja u lovu i poigravanju žrtvama – i dovoljno snage da do kraja podneseš posljedice odabira takve karijere. A ako se već baviš ne toliko prljavim (u Baltimoreu, gdje se nitko ne bavi ničim poštenim, pljačkanje kriminalaca još je i častan zanat) koliko često krvavim poslom, nije to razlog da odbaciš poštenje. Man gotta have a code. Odstrijeliš koje đubre ako zatreba, ali nikad ne opljačkaš ili nedajbože potegneš oružje na civila. Budeš toliko opaka njuška da ti ekipa već po refleksu dobacuje vreće s dopom, ali i pažljiv ljubavnik i brižan unuk koji svake nedjelje upicanjen izvodi svoju baku u crkvu. Licemjerno? Nikako, nije to ona ljigavost mafioza koji u pauzama zgrtanja prljavih para i smicanja protivnika ljube ruke popovima i dijele im izdašnu lemozinu. Ne, Omar je odabrao (ili bio primoran) živjeti životom koji zahtijeva da katkad saspeš sačmu u drugog čovjeka – a da je pritom znao sačuvati srce na pravom mjestu. Zato Omar nije samo istinski kuler već, koliko god to bizarno zvučalo, jedan od rijetkih primjeraka ispravnog čovjeka, za uzor drugima.

Istina, njegov ga je životni stil na kraju stajao glave, jebiga, malo se previše zaigrao i postao neoprezan; ali drukčije zacijelo nije ni moglo biti, nije bio njegov stil da se povuče i skrasi. Znao je jako dobro u što se upušta, i koliki su mu ulozi, pretjerano kockanje vlastitim životom moralo je jednom doći na naplatu. Ako se i preselio na vječna lovišta, mjesto u legendama svakako je osigurao – za razliku od, recimo, jednog Marla Stanfielda, kojeg se tjedan dana po odlasku u udobnu penziju nitko na ulici više nije sjećao. A oko toga «tko će biti Omar» svađala su se i dječica u igri na ulici.

I, naravno, kao da sve ovo i nije dovoljno, na vrh šlaga stiže jagoda: Omar je gej. I to gej na jedan potpuno neopterećen i neortodoksan način, miljama daleko od svakog stereotipa. Nije prvo gej, pa onda sve drugo, kako to kod gej likova često biva, već super lik koji je usto i gej. Ne možete ga zamisliti da izlazi iz ormara, jer teško je povjerovati da je u ormaru ikada bio. A kamoli da ga se može zamisliti kao žrtvu homofobnog nasilja. Znamo svi kakva sranja doživljavaju pripadnici LGBT zajednice u homofobistanu od Lijepe naše, a zamislite koja bi to scena bila da neke pripite skinjare ulete Omaru: «E mamu ti jebemo pedersku!»… morali bi ih strugati s asfalta. Mislim, čovjek ode u dućan u svilenom šlafroku (i to u Baltimoreu, mnogo opasnijem mjestu od Zagreba ili Splita) i ne samo da ga se nitko ne usudi pipnuti, već raja bježi glavom bez obzira. Carski! A kad se malo razmisli o Omarovom odabiru životnog puta, odbacivanju uobičajenog, hrabrom kročenju nesigurnim stazama i bivanju totalno drukčijim od drugih – nije li čak i to totalno gej? I onda se nekakve Britni, Kajli i Madone isfurava kao gej ikone. Dajte me nemojte zajebavati! Smrt Lejdi Gagi, živio Omar Little. (NP)

2. George Louis Costanza (Seinfeld)
[616 bodova / 10 glasova]
AAAAARGHHHH JEBEM LI TI CRTICE DA TI JEBEM!!!!!! NIKAD NA ZELENU GRANU U PIČKU MATERINU NE MOGU VIŠE PUN MI JE JEBENI KURAC SVEGA (TK)

1. Derek Edward “Del Boy” Trotter (Mućke)
[695 bodova / 12 glasova / dva prva mjesta]
On je bučan, nametljiv, prevrtljiv. Bez manira i bez znanja o ičemu. Šepuri se poput pauna, a večernji outlook mu je blještaviji od božićne jelke. Prstenja na rukama ima više i od Pape i od bilo koje mađarske kurve. Ne poznaje sram i ne preže od ničega. Njegov stan u prilazu Nelsona Mandele je alanfordovska inačica vila hrvatskih postprivatizacijskih tajkuna. Da je bogat vjerovatno bi živio u kakvoj vili prepunoj korintskih i jonskih stupova, karijatida, vrtnih patuljaka, a sve to obojano u neku kričavu boju ciklame. Švercao je sve i svašta. Od balonera, video rekordera, misnih vina, naranči, lutaka, florescentnih boja za tunele pa do zvona koje sviraju sve svjetske himne. Samo zbog njega Mike u Kobiljoj glavi drži sastojke za sve moguće i nemoguće koktele, a francuski priča ‘bolje’ od Zaz. Ukratko, Derek Del Boy Trotter je kralj kiča, neugodna prznica koju bi svakako trebalo izbjegavati u širokom luku.

Hm. Dal bi? Ne. Ni slučajno. Del Boy je sve. Najživopisniji i najingeniozniji lik kojeg je televizija ikad izbacila. Stanley Kubrick je jednom rekao da je „Kum“ film sa najbolje pogođenim ulogama u povijesti filma. Vjerovatno. No ako je tako, ja ću mirne duše kazati da je Del Boy lik zbog kojeg je onda televizija i izmišljena. Del možda i jest sitni švercer, no on nikako nije sitna duša. Del je čovjek sa srcem. On će zajebati svakog koga može, pa makar bio to i Rodney, Dida ili Stric Albert. Zajebat će ih jer je to jače od njega i jer gušta u tim sitnim podvalama. No, Del će za svakog od njih ako treba dati i svoj život. Epizoda kad Del preuzima ulogu Rodneya da bi popio batine od Tonyja Mckaya, bivšeg robijaša, samo da Rodneyu koji je Tonyju karao ženu ne padne ni vlas sa glave, možda najslikovitije opisuje lik Del Boya Trottera. Ili mama. Od maminih riječi na samrti napravio je cirkus, no mama je bila sve. Kad priča Rodneyu o mami koja je tako dostojanstveno, u radnom kombinezonu u pubu pila rum-kolu i pušila cigare, iz njegovih očiju stvarno cure suze. Suze ponosa. Jer za Dela, mama je bila jedina dama.

Del je zapravo simbol čitave one potlačene i ponižene britanske radničke klase osamdesetih  koja je željeznom rukom čelične Lady Tatcher istjerana iz svojih tvornica i prisiljena se snalaziti kako god može. Del je svijetlo koje probija tu magluštinu poviše svih tih sivih dokova, i Delova volja za životom je mantra koju je taj prokleti genij John Sullivan poslao svim svojim obespravljenim sunarodnjacima. Nema predaje, nema odustajanja. Samo odvažni pobjeđuju – poručuje Del.

„Mućke“ su najbolja serija svih vremena, a Del… Del je veći od života. (SČ)

(pisali: Nikola Novaković, Tonći Kožul, Nikola Pezić, Saša Čobanov)

Oglasi

Gorilini naj likovi iz TV-serija: #100-#51

Lipanj 28, 2012

100. Tim Riggins (Friday Night Lights) [92 boda / 2 glasa]
99. Leon Black (Curb Your Enthusiasm) [92 boda / 3 glasa]
98. Johnny ‘Drama’ Chase (Entourage) [94 boda / 2 glasa]
97. Jesse Pinkman (Breaking Bad) [96 bodova / 5 glasova]
96. Krusty the Clown (Simpsonovi) [98 bodova / 2 glasa]
95. Adebisi (Oz) [98 bodova / 2 glasa]
94. Karen Walker (Will & Grace) [98 bodova / 2 glasa]
92. Desmond Hume (Lost) / Herr Flick (‘Alo, ‘alo) [98 bodova / 2 glasa]
91. Columbo (Columbo) [99 bodova / 2 glasa]
90. Tom i Jerry [100 bodova / 1 glas]
89. Poručnik George (Crna guja) [100 bodova / 2 glasa]
88. Andy Sipowicz (NYPD Blue) [101 bod / 3 glasa]
87. Eddie Hitler (Šljam) [102 boda / 2 glasa]
86. Patrick Jane (The Mentalist) [103 boda / 2 glasa]
85. Chandler (Prijatelji) [103 boda / 4 glasova]
84. Ryan O’Reily (Oz) [103 boda / 5 glasa]
83. Charlie (It’s Always Sunny in Philadelphia) [105 bodova / 3 glasa]
82. Beavis (Beavis & Butt-Head) [108 bodova / 2 glasa]
81. Frank Pembleton (Homicide) [108 bodova / 2 glasa]
80. Randy Marsh (South Park) [109 bodova / 3 glasa]
79. Boycie (Mućke) [109 bodova / 5 glasova]
78. Leslie Knope (Parks and Recreation) [111 bodova / 3 glasa]
77. Al Bundy (Bračne vode) [111 bodova / 4 glasa]
76. GOB (Arrested Development) [112 bodova / 4 glasa]
75. Barney Stinson (How I Met Your Mother) [112 bodova / 4 glasa]
74. Al Swearengen (Deadwood) [114 bodova / 2 glasa]
73. Pikac (Vratiće se rode) [114 bodova / 3 glasa]
72. Eric (True Blood) [115 bodova / 3 glasa]
71. 7 of 9 (Star Trek: Voyager) [115 bodova / 4 glasa]
70. Ron Swanson (Parks and Recreation) [116 bodova / 3 glasa]
69. Jean-Luc Picard (Star Trek: The Next Generation) [116 bodova / 3 glasa]
68. Chris Keller (Oz) [117 bodova / 4 glasa]
67. Saul Goodman (Breaking Bad) [118 bodova / 2 glasa]
66. Trigger (Mućke) [118 bodova / 4 glasa]
65. Shane (The Shield) [119 bodova / 2 glasa]
64. Zapp Brannigan (Futurama) [119 bodova / 2 glasa]
63. Michael Caffee (Brotherhood) [120 bodova / 2 glasa]
62. Hercule Poirot (Agatha Christie’s Poirot) [120 bodova / 3 glasa]
61. Patsy (Absolutely Fabulous) [123 boda / 4 glasa]
60. David Fisher (Six Feet Under) [124 boda / 3 glasa]
59. Joel Fleischmann (Život na sjeveru) [125 bodova / 2 glasa]
58. Dwight Schrute (The Office US) [127 bodova / 4 glasa]
57. Nosonja (Smogovci) [128 bodova / 4 glasa]
56. Bernard Black (Black Books) [130 bodova / 2 glasa]
55. Adrian Monk (Monk) [133 boda / 3 glasa]
54. Newman (Seinfeld) [137 bodova / 3 glasa]
53. John Luther (Luther) [137 bodova / 4 glasa]
52. Locke (Lost) [137 bodova / 4 glasa]
51. Eddie ‘Fitz’ Fitzgerald (Cracker) [140 bodova / 3 glasa]

Gorilini naj likovi iz TV-serija: #10-#6

Lipanj 27, 2012

10. Walter Hartwell “Walt” White (Na putu prema dolje)
[342 boda / 8 glasova]
U srednjoj sam imala super profesora iz kemije. Nitko kod njega nije imao peticu, čak niti onih dvoje-troje vudrenih. Satovi su mu, retrospektivno govoreći, bili umobolno dosadni – vjerojatno su mu predavanja samo bila teška za pratiti, nikako se nije znao spustiti na razinu nas kretena. Samo jednom nam je priuštio predavanje nakon kojeg smo svi izašli iz učionice kao pokošeni LSD-jem; taj put se baš nekako uživio u ulogu kakvog mjesnog Carla Sagana. Nikada nije stizao ispitati cijeli razred usmeno jer bi mu svako ispitivanje potrajalo po pola sata – zbog toga smo svi morali odraditi pismene testove da bi nam uopće mogao nešto upisati u imenik, a povremene usmene prozivke bile su nešto poput gladijatorskih igara. Nisu čak niti bile toliko strašne, jer smo svi već kretali od toga da smo u susretu s njim osuđeni na propast, pa smo bili lišeni i nade u dobru ocjenu, i straha od blamiranja. Jebao nas je u mozak elektronskim konfiguracijama elemenata kao da nam život ovisi o tome!!

Bio je vitke konstitucije, koščat, kosmat. Crni ćilim na glavi, gust brk za frkanje koji mu je gotovo prekrivao usta. Uvijek neke fine ‘lače i košuljica, nerijetko bijela. Metla u guzici. Jednom smo ga vidjeli u džinsu i prasnuli od smijeha. Zvao se Mirko i, premda nije bio naročito tmuran tip osobe, samo dvaput sam ga vidjela kako se smije – prvi put kad mi je usred nekog boktepita pokusa uvalio pod nos tekućinu od čijeg smrada idu suze na oči, pa ispustio nepatvoreni LOL nakon što se iz mene oteo majmunski urlik gađenja. Drugi je put bio kada se sprdao s nekim koga je ispitivao – okrenuo se prema nama s “dirljivo-je-koliko-ste-glupi” izrazom na licu i razvukao usta u širok osmijeh. Istog trena nas je zabljesnuo impozantan par očnjaka, i rođen je Mirko Vampirko.

Pokoju godinu nakon odlaska iz gimnazijskih klupa pročulo se da naš Mirko ima leukemiju. Ne znam kako se sve to završilo, ali nekako ne mogu njega zamisliti kako u nekoj prikoličici između Tenje i Antunovca kuha crystal meth. Prema vlastitoj slobodnoj procjeni mogu reći da je bio onaj tip stoika koji se kuje u legende, ali i dalje svjetlosnim godinama daleko od američke struje kaubojskog stoicizma g. Whitea, čije su primarno pogonsko gorivo kompleksi i frustracije različitih vrsta u kombinaciji s potpuno zastarjelim osjećajem časti kojemu se istovremeno divimo i čudimo. Opak i zavodljiv koktel, posebice u ovoj našoj eri tobožnjeg sutona muškosti kada šabani poput Davida Benatara štancaju knjige kao što su „The Decline of Men“, „The Myth of Male Power“, „Save the Males“ i „The Second Sexism.“

I možda nas je Walt u početku još i uspio zavarati da je jedan od nas, univerzalna poštenjačina u raljama goblina kapitalizma, čovjek koji samo želi svom djetetu priuštiti kvalitetno obrazovanje i platiti to jebeno zdravstveno osiguranje. Dobro, elementi poput izostanka ikakve natruhe socijalne države ipak su specifično američki, ali mislim da znate što želim reći. Enivej, g. White je posebna čunka.

Već je i sama pilot-epizoda jasno iscrtala glavne koordinate likova i zbivanja. U početku vidimo tog stisnutog, tihog profesora koji je istinski zaljubljen u materiju kojom se bavi, ali mu posao i okolina ne nude apsolutno nikakav intelektualni poticaj. Nema snage dići glas na učenika koji mu se šupački kesi dok namjerno struže stolicom, vukući je po podu do svojeg stola. Nakon škole ga čeka fuš u autopraonici koju drži jebeni Bogdan. Žena mu za doručak ispeče veggiebacon, a on ga šutke žvače kao da mu je dobar. Popodne mu priredi zabavu iznenađenja za 50. rođendan na kojoj uglavnom trpi podjebavanja sirovine Hanka. Navečer ga časti nonšalantnom drkicom, ali našem sirotom, demaskuliziranom Waltu se, naravno, ne diže. A jebiga, u međuvremenu je saznao i to da ima neoperabilni rak pluća a nema para za kemoterapiju. U tom se suočavanju s neminovnom smrću (tja, kao da je ikad minovna) stvari drastično mijenjaju. Do kraja epizode, Walt će zvjerski uzvratiti seronji koji mu ismijava sinov invaliditet, poslat će u kurac Bogdana i njegove obrve, smisliti plan kako da zaradi novac, započeti provedbu tog plana u djelo, pronaći sidekicka, oživjeti svoju strast prema kemiji, eliminirati kap u moru dugačkog niza konkurenata, i na kraju, naravno, životinjski izjebati suprugu (i njoj će se to svidjeti).

I to je bilo to. Dovoljno je bilo da se dogodi taj prasak u suštini Waltova bića, da lovina napokon postane lovac – to je taj ultimativni prijelomni trenutak kada su se prosječnom gledatelju ovlažile gaćice. Taj užitak kada potlačeni uzvrati, koji traje, nažalost, sve dok potlačeni ne postane tlačitelj – s Waltom se to dogodi vrlo brzo nakon što prođe ključni, početni nivo igre, nakon kojeg samo nastavlja srljati i srljati sve dublje, uvlačeći pritom u vlastiti mrak svaku osobu koja mu je ikada išta značila u životu. Moć je postala njegov crystal meth – opojna strast koja zabavnom čini svaku opciju kojom dovodi sebe i bližnje u krajnju opasnost.

„Breaking Bad“ je od svojih početaka možda izgubio neke vrijedne slojeve i pretvorio se u suludu igru prijestolja, a Walter u novog američkog akcijskog (anti)junaka. Ali kako sad ignorirati tu paklenu silu, tog čmrljavca koji je metamorfirao u minotaura, kad nemilice gazi sve pred sobom i ne pokazuje nikakve znakove posustajanja. Na kraju krajeva, zašto bi sve bilo dosadno kad može biti poremećeno i nepredvidljivo? Kada vam netko tko vam je u suštini pomalo mrzak, u kritičnom trenutku u životu nudi pozajmicu – veće su šanse da ćete je uzeti i pregristi to malo dostojanstva, nego se ići jebati s balkanskim narko-podzemljem i glumiti boga, zar ne? E pa zato je jedna stvar vaš život, a druga „Breaking Bad.“

A Walter White je poslan na svijet da vas nasekira. (BB)

9. Stringer Bell (Žica)
[358 bodova / 10 glasova]
*** NEĆETE VJEROVATI ALI – OPET SLIJEDE SPOJLERI! ***
Stringer Bell zapravo nikad nije imao ni grama šanse. Koštala ga je suluda ambicija, koštale su ga pogrešne procijene.Koštala ga je izdaja. Mogao je on biti puno više. Možda je i trebao, ali eto, nije. Bio je ipak samo desna ruka liku koji mu nije bio ni do koljena. Bar je on tako mislio. Ali bio mu je prijatelj. Odrasli su skupa, bili su braća, jebiga. Nije Stringer bio uštogljeni consigliere poput Toma Hagena, no Bože moj, na što bi to i sličilo, ipak su druga vremena i sasvim drugo podneblje.

Zapravo, pravu moć i nije imao Avon, nego baš Stringer. Avon je bio čovjek od akcije, prašinar, gazda kojeg nije zanimala forma već isključivo sadržaj. Avon je guštao u životu, on se zabavljao. A sve ostalo je prepustio Stringeru. No, Stringer… Stringer je bio gazda u uredu, ministar financija i vladar iz sjene. Njega nije zadovoljavalo puko kokošarenje po uglovima. On je ciljao na puno više. Avon je bio igrač starog kova, stare škole. Igrao je po pravilima koje su ga naučili stariji. Kod Avona su postojali neki principi i Avon je čuvao neke kodekse. Avon se brinuo za svako malo crnče koje je Bubblesu i ekipi prodavalo smeće za smrdljivih i sljepljenih 10 dolara. Avon nije Cuttyju dao 10,000 dolara za teretanu, Avon mu je dao 15,000. Avon nikada ne bi dopustio ono što se dogodilo D’Angelu i Wallaceu. Ne zato što mu je D’Angelo bio nećak, nego stoga što to jednostavno nije način rada Avona Barksdalea. On je bio general, oni su bili njegovi vojnici, a na svoju vojsku ruku ne dižeš.

Avon je zapravo bio to što je bio jer nije ni imao izbora. Za ništa bolje nije znao, i to je bilo sve što je znao raditi. On je živio iz dana u dan, bez planova i bez kalkuliranja. Da mu je netko pokazao kako se upravlja lokalom, Avon je možda mogao biti dobar barmen. Da ga je netko naučio kuhati i dao mu kuhaču u ruke da s njom zarađuje za život, Avon je možda mogao biti super kuhar. Da ga je netko poslao na fakultet, mogao je možda završiti u Obaminom timu. Boksač, košarkaš, knjigovođa. Avon je mogao biti bilo što. No, Avon je prve svoje pare zaradio na uglu, i – baš poput Bodiejeve ili Pootove – sudbina Avona Barksdalea je bila odavno zapisana. Vjerovatno i sudbina Stringera Bella, da on nije malo drugačije gledao na te stvari.

On nije na svoj položaj gledao kao na nešto što mu prirodnim poretkom pripada, nego isključivo kao na trampulin koji će ga lansirati u svijet gdje ne obitavaju zaraženi narkići i gdje život ne košta manje od jednog lošeg dopa. Stringer je bio svjestan da je to okruženje toliko labilno, nepredvidivo i puno psihopata, da je “uspjeh” po logici stvari kratkotrajan. Na vrhu si, imaš ekipu koja ti je odana, ne moraš ništa sam obavljati, ali dokle god si unutra dovoljno je da jedan od pacijenata koji okolo šeću naoružani potegne obarač i sve je gotovo. Odeš zabundan u zaborav. Zato je čak i nekome poput Stringera – koji je stvarno imao sve da se može nadati uspjehu – pozicija na vrhu trajala kratko i stalno izmicala. I zato je tako grčevito želio otići s ugla.

On je sanjao o životu koji nikad nije bio njegov, o životu koji nije ni mogao biti njegov. Istina, radio je Stringer na sebi. Naočit, zgodan, pun stila i fakultetski obrazovan, karizmatičan, odavao je više sliku nekakvog crnog Dona Drapera iz žurnala za dobrostojeće bjelkinje koji je odavno odbacio čahuru najvećeg dilera droge Zapadnog Baltimorea. I toga je Stringer bio svjestan. Da se ne uklapa u svijet u kojem vlada i da nužno mora preći na onu drugu stranu. Vjerovao je da je tamo već spreman crveni tepih za njega. Ali, malo se zajebao. Nema moj Strinžeru kruha preko pogače, pa da si još toliki. Zajebao se utoliko što se precijenio. Što je zabrijao da je toliko nadišao ono što ga okružuje da je posve spreman za igru sa velikim igračima. Ali nije bio spreman.

Ok, da se razumijemo, i Avon je bio kriminalac, nije da nije. Proposition Joe ista pašta. Marlo je bio opak i opasan, ali to su ti novi klinci koji donose neke nove finte i unose nova pravila u igru. Možda nikada nisam vidio većeg psihopata od Chrisa. A i ta Snoop, uh. Grk, ah Grk, majku mu jebem (ne mogu mu oprostiti Sobotku), da mu jebem, zajeban igrač. Ipak, ovakvi ili onakvi, svi oni su samo pravi, pošteni kriminalci i ništa više. Ni izbliza oni nisu najveći negativci. Čak ni Stringer Bell. Svi oni ipak skupljaju samo mrvice sa stola sa kojeg se goste velike zvjerke. Clay Davis, Clarence Royce, Maurice Levy, Valchek, Andy Krawczyk…Ti važni, ugledni ljudi u skupim odjelima i svilenim kravatama, oni su te velike zvjerke, oni su taj ljudski ološ koji ljudske sudbine uništava u trenu.I to sa smješkom na licu. Samo jednim običnim potezom pera. I ni mrge poput Stringera Bella nemaju šanse protiv njih. Jer oni su sustav, a sustav se ne može pobijediti.

Tužno je bilo gledati nekoga poput Stringera Bella kako se ponižava pred gnjidom kao što je Clay Davis, no to je bila cijena koju je Stringer morao platiti da uđe u taj zatvoreni krug. I bio je svjestan toga. Bio je svjestan toga da će se morati vezati i s crnim vragom, i ne samo crnim, nego i sa žutim i zelenim da dođe do svojeg cilja. Vezao se, a vrag je pokazao svoje pravo lice. Figa u džepu i sačma u Stringerovim prsima. A zna se tko u „The Wireu“ puca iz sačmarice. Vrag sam. (SČ)

8. Larry David (Bez oduševljenja, molim!)
[374 boda / 6 glasova / tri prva mjesta]
Leri Dejvid treba svima da nam bude uzor u životu, zato što bi onda ovaj svet bio jedno mnogo prijatnije mesto. Bio bi oslobođen svih onih koji stalno nešto izvoljevaju, kenjaju, kukaju, izmišljaju. Da se rukovodiš onim što je razumno, a ne onim za šta je neko rekao da je fino ili pravilno – to je Lerijev projekat, i ja mislim da mu svi ljudi koji se sa tim slažu moraju pomoći. Leri je car zato što ima muda za one stvari za koje inače muda najmanje i trebaju, ali ipak trebaju. Kad Leri osnovano sumnja da je medicinska sestra-lopov ukrala vrednu bejzbol lopticu njegovog prijatelja Ričarda Luisa, on kaže: “Mislim da si ukrala vrednu lopticu mog druga stavivši je u svoju džinovsku vaginu.“ I tako treba da bude, ne treba lopov da prođe nekažnjeno samo zato što je tebi neprijatno da kažeš da je neko lopov ili vlasnik džinovske vagine. On je lopov, raskrinkaj ga, to je ispravno, pa makar i bilo malo neprijatno. Kada Leriju priđe debil i kaže da ne treba da zvižduće kompoziciju Riharda Vagnera zato što je njega voleo Hitler, te je stoga to uvredljivo za Jevreje, Leri njemu kaže (parafraziram): “Ti si debil, i ja ću da zviždim Vagnera jer volim tu muziku, a ako te to vređa po bilo kakvom osnovu, onda si isključivo ti kriv zato što si moron. Sad ću nastaviti sa zviždanjem.” I to je ispravno. Jer, jedna je stvar kad je neko samo debil, a sasvim druga je kada je neko 1) debil, 2) nesvestan svog debilizma i 3) koristi svoj debilizam kako bi uskratio tebe za nešto šta ti voliš da radiš. Suprotstavi se debilu, ne može on to! Sledi Lerija Dejvida, sledeći put kad ti simpatična baba u prevozu na 35 stepeni kaže da zatvoriš prozor jer je promaja, reci: “Neću da držim zatvoren prozor na 35 stepeni, pa makar ti bila Majka Tereza, to je sumanuto!” (NN)

7. Victor Samuel “Vic” Mackey (Na rubu zakona)
[386 bodova / 6 glasova / dva prva mjesta]
Vic Mackey pri samom početku „The Shielda“ napravi manje-više ultimativnu pizdariju koju jedan „prljavi“ murjak uopće može napraviti, i otad pa nadalje pitanje nije koliko daleko može otići (iako će u svojoj odiseji stranputicama pravde otići jako, jako daleko), nego – što ga zapravo pokreće? Je li po potrebi slijep na slovo zakona samo zato da bi priskrbio korist sebi i bližnjima, ili ga vode i neki viši, nesebičniji ideali? A ako naginje više ka ovom prvom… Gdje onda postavlja, kako definira granice između vlastitih interesa i dobrobiti bližnjih? Vic Mackey nije loš čovjek zato što si tu i tamo strpa u džep nešto sa strane, nego zato što za njega cilj uvijek opravdava sredstvo: kad ne biraš sredstva, sve i svatko ti može poslužiti u ostvarivanju cilja, uključujući i one koje doživljavaš kao svoje najbliže – a ako ih pritom povrijediš ili udaljiš od sebe, fatalno je lako naći se u poziciji kad ti prestanu biti dijelom nekog idućeg cilja. (TK)

6. Jack Bauer (24)
[430 bodova / 5 glasova / jedno prvo mjesto]
Među serijama koje su se devedesetih godina pobožno gledale bio je, dakako, „Beverly Hills“. Ta se serija, ovisno već o godinama u kojima ste bili, mogla gledati na više načina. Prijateljev brat i njegova ekipa, tada već fakultetlije, gledali su je onako kako se gledaju sve dobre serije – uz litru, dvije, sedam alkoholnih pića spremnih za konzumaciju. Pilo se svaki put kad bi Steve ili Dylan ispali cool, svaki put kad bi Nat ili Brandonov stari izbacili neku životnu mudrost, svaki put kad bi se Andrea pojavila s lošom frizurom, itd. Uglavnom, do dvadesete minute svi bi se napili ko zvijeri.

Kad bi netko htio sličnu stvar primijeniti na „24“, bio bi pijan do desete. Broj poštapalica koje Jack Bauer izgovori u osam sezona ove serije (i jednom popratnom filmu) – „Dammit“, „I don’t have time to explain, you’re gonna have to trust me“, „We’re running out of time“, „Kim!“, „I need a detailed background“, „You better shoot me or help me, but decide now“, „You need to listen very closely“ itd. – opasno prijeti jetrama svih onih koji se požele okušati u takvom pothvatu.

Kad se govori o Jacku Baueru, treba imati na umu da nije bez vraga ona zajebancija koja kaže da bi se, da se slušalo Jacka Bauera, serija zvala „12.“ Kako ga je rijetko tko slušao (osim vjerne Chloe), jadni je Jack tijekom svih tih  sezona završio u kineskom zatvoru, navuko se na heroin, jedva spasio svijet (il barem Ameriku – dođe vam na isto) od kojekakvih zlikovaca (među kojima se našao i jedan američki predsjednik), dvaput lažirao smrt, preživio detonaciju atomske bombe pokraj Los Angelesa (dotična je detonacija bila – potpuno nevezano uz Jacka – jedan od mnogobrojnih crowning moments of awesome ove serije), i ubio preko dvjesto ljudi. Jack Bauer je do krajnosti doveo onu „svi mi idete na kurac, al šta ću kad sam već tu“ filozofiju akcijskog junaka koju je krajem osamdesetih inaugurirao McTiernan. Bauer je, na kraju krajeva, vratio u život sam koncept akcijskog junaka taman kad smo svi pomislili da je s tim odavno svršeno. U konačnici, s tim je likom Kiefer Sutherland sebi napravio medvjeđu uslugu (a možda i najbolju stvar u životu – teško je to ovako napamet reći).

Kao što se i danas vuče znak jednakosti između Kurta Russella i Snakea Plisskena, Brucea Willisa i Johna McClanea, tako će se i u narednim godinama vući znak jednakosti između Kiefera Sutherlanda i Jacka Bauera. Ne d’o mu bog da se poželi okušati u teatru ili filmskoj adaptaciji kakve šekspirijanske drame. To bi u startu bilo krivo. A možda je zapravo i vrijeme da Hamlet, umjesto da na groblju zdvaja nad sudbinom, izvuče gan i pobije pola dvorca. Pokrene li tko takvu produkciju, Kiefer će biti pravi izbor. Patničkih faca i znakovitih šaputanja glumeći Bauera izveo je i previše. A bez gana ga ionako više ne možemo zamisliti. (MV)

(pisali: Bilanda Ban, Saša Čobanov, Nikola Novaković, Tonći Kožul, Matko Vladanović)

Gorilini naj likovi iz TV-serija: #150-#101

Lipanj 27, 2012

150. Gus Fring (Breaking Bad) [64 boda / 3 glasa]
149. Lester Freamon (Žica) [65 bodova / 2 glasa]
148. Kramer (Seinfeld) [65 bodova / 3 glasa]
147. Aceveda (The Shield) [66 bodova / 1 glas]
146. Tobias Funke (Arrested Development) [67 bodova / 2 glasa]
145. Jeff Murdock (Coupling) [67 bodova / 2 glasa]
144. Jim Profit (Profit) [67 bodova / 2 glasa]
143. Louie (Louie) [68 bodova / 3 glasa]
142. Alan Shore (Boston Legal) [69 bodova / 3 glasa]
138. Carl (Aqua Teen Hunger Force) / Mr Reese (Person of Interest) / Philip Marlow (Raspjevani detektiv) / Dewey (Malcolm u sredini) [70 bodova / 1 glas]
137. Buffy (Buffy the Vampire Slayer) [70 bodova / 2 glasa]
136. Christian Troy (Nip/Tuck) [72 boda / 2 glasa]
135. Alf (Alf) [73 boda / 2 glasa]
131. Hermes (Futurama) / Leroy Jethro Gibbs (NCIS) / Wilson (House MD) / Bepina (Naše malo misto) [75 bodova / 1 glas]
130. Malcolm Tucker (The Thick of It) [75 bodova / 2 glasa]
129. Dennis (It’s Always Sunny in Philadelphia) [75 bodova / 2 glasa]
128. Phoebe (Prijatelji) [75 bodova / 3 glasa]
127. Jeff Green (Curb Your Enthusiasm) [76 bodova / 2 glasa]
126. Princ George (Crna guja III) [77 bodova / 4 glasa]
125. Avon Barksdale (Žica) [78 bodova / 3 glasa]
122. Edina (Absolutely Fabulous) / Super Hans (Peep Show) / Kenny (South Park) [80 bodova / 1 glas]
121. Hurley (Lost) [80 bodova / 2 glasa]
120. Tooms (Dosjei X) [81 bod / 2 glasa]
119. Paulie Gaultieri (Sopranosi) [81 bod / 3 glasa]
118. Quark (Star Trek: Deep Space Nine) [82 boda / 2 glasa]
117. Dean (Supernatural) [83 boda / 3 glasa]
116. Tobias Beecher (Oz) [84 boda / 3 glasa]
112. Dr. Perry Cox (Scrubs) / Meštar (Velo misto) / Mitch Buchannon (Baywatch) / Richard ‘Richie’ Richard (Šljam) [85 bodova / 1 glas]
111. Jax Teller (Sons of Anarchy) [86 bodova / 2 glasa]
110. Daniel Jackson (Stargate SG-1) [87 bodova / 2 glasa]
109. Marko Kosmički (Odmori se, zaslužio si) [87 bodova / 3 glasa]
108. Sledge Hammer (Sledge Hammer) [87 bodova / 3 glasa]
107. Liz Lemon (30 Rock) [89 bodova / 3 glasa]
103. Adama stariji (Battlestar Galactica) / Brandon Walsh (Beverly Hills 90210) / Howard Moon (The Mighty Boosh) / Vaša svitlost (Velo misto) [90 bodova / 1 glas]
102. Joan (Mad Men) [91 bod / 3 glasa]
101. Gene Hunt (Life on Mars) [91 bod / 3 glasa]

Gorilini naj likovi iz TV-serija: #15-#11

Lipanj 26, 2012

15. Edmund Blackadder (Crna guja)
[284 boda / 6 glasova]
Zajebano je ovo slaganje liste i pisanje crtica za čovjeka koji već godinama ne gleda serije, ni stare ni nove (dobro, s iznimkom «Žice»)… Ali eto, dao sam se nagovoriti, pa je trebalo prekopati po sjećanju i iz njega izvući likove koji su se zavrijedili tu nastaniti. Blackadder je bio jedan od nekolicine koji su se odmah nametnuli za mjesto u vrhu. Jest da je začetnik loze Guja bio nesimpatična mi mistrbinovksa kreatura, no potomke mu je bio gušt gledati jer Blackadder je u svakoj inkarnaciji, iako mu je društveni status padao iz sezone u sezonu, ostajao jedna te ista faca. Nije da sličnih likova nije bilo i prije i poslije, ali malo kad su imali toliko šarma. Uvijek ta brza pamet i oštar jezik, nepresušni cinizam, gledanje svisoka na sve oko sebe, određena doza pizdunstva, uvijek novi niz zabavnih nedaća i majstorsko izmigoljavanje iz istih, i, dakako, uvijek to od praoca naslijeđeno kovanje urnebesnih cunning planova koji su obično odlazili u vjetar. Guje povijest nije mazila, nijedan na kraju svoje priče nije doživio hepiend, no nisu se dali i nastavljali su po svome, sve dok zadnji izdanak loze nije tragično skončao u rovovima Prvog svjetskog rata. Tužno je to bilo, a kako i ne bi kad izumre dinastija koja ti je priuštila toliko veselja. (NP)

14. William „Bunk“ Moreland (Žica)
[305 bodova / 8 glasova]
***** NOVI DAN, NOVA CRTICA O „THE WIRE“, NOVO UPOZORENJE DA SLIJEDE MEGA-SPOJLERI *****
BUNK: Mm-mmm.
MCNULTY: It’s not ’cause you’re good police, ’cause, y’know, fuck that, right?
BUNK: Mm. Fuck that, yeah.
MCNULTY: It’s not ’cause when I came to Homicide, you taught me all kinds of cool shit about . . . well, whatever.
BUNK: Mm. Whatever.
MCNULTY: It’s ’cause when it came time for you to fuck me . . . you were very gentle.
BUNK: You damn right.
MCNULTY: See, ’cause you could have hauled me out of the garage and just bent me over the hood of a radio car, and . . . no, you were, you were very gentle.
BUNK: I knew it was your first time. I wanted to make that shit special.
MCNULTY: It was, man. It fucking was.

Svi oni su – što nošeni vlastitim ambicijama, što izazvani različitim okolnostima – lutali u potrazi za srećom i osobnim probicima. Svi osim njega. Jimmy je čitavu seriju hodao na rubu izbacivanja iz policije te se selio iz odjela za umorstva, preko rječne patrole u odjel Žice i nazad u umorstva. Kima se nakon ranjavanja povukla sa ulice u sigurnost i monotoniju ureda. Carver je napredovao. Herc nazadovao i završio kao Java onom đavoljem odvjetniku Levyju. Prez je ionako zalutao u policiju i jasno je bilo da neće drugo trajati. Za poručnika Danielsa je bilo samo pitanje vremena kad će ga politika usisati i ponuditi mu veće i bogatije zalogaje. Čak i Lester. Svi su odlazili i dolazili. Jedino je Bunk od početka do kraja ostao tamo gdje je i bio, kao neka vrsta spomenika, stijene od koje je isklesana baltimorska policija. Barem ono što je časno u toj policiji. Bunk nema odvažnost i ludilo jednog McNultyja, nema niti kristalno čistu jasnoću misli Lestera Freamona, a bome ni uličnu inteligenciju Kime. Bunk je stereotipni prikaz policije na koju smo navikli iz američkih serija i filmova – debeljko s krafnom u ruci i pivom u džepu. No, Bunk bolje od njih svih prepoznaje višeslojnost ljudske prirode, i ima sposobnost tumačenja određenih situacija iz više kuteva. On jednostavno poznaje zajednicu čije policije je predstavnik i tako se postavlja. On točno zna napraviti distinkciju između kriminalca i osobe koja je morala napraviti to što je napravila. Zna razlikovati očaj od obijesti, dobro od zla. On jednostavno Baltimore zna u dušu.

U seriji kao što je Žica, obojanoj isključivo sivim nijansama s vrlo malo jasno crno-bijelih poteza kistom, nije čudo što je baš Bunk nekakva moralna vertikala. Bunk nije svetac. Bunk zna popizditi, puknuti, ponekad pijano zateturati i odlutati u zavodljivi svijet grijeha. Bunk je smiješan kad onako pijan i promukao, pod plavičastim dimom cigara, zavaljen u barsku stolicu promuklim glasom urla Jimmyjevo ime i pokušava od neke dame nespretno iskamčiti kakav snošaj. Da, Bunk nije svetac. Nije superheroj bez mane. Ali zašto bi i bio? Bunk je samo dobar čovjek, odličan policajac koji pokušava preživjeti i ostati normalan u svijetu koji ne prašta suviše. I da, Bunk je divan prijatelj. Mislim da bi svak od nas poželio Bunka za frenda. Ja barem bih. Jer zna biti veoma nježan i zna kad ti je prvi put. A to se cijeni. (SČ)

13. Eric Taylor (Friday Night Lights)
[325 bodova / 4 glasa]
Dečki žele biti kao oni, cure žele biti s njima; fraza je često korištena za dočaravanje statusa frajera koji sretni pojedinci, ili ekipe, uživaju u svojoj uglavnom nesputanoj, razularenoj, potentnoj mladosti pred kojom se otvara cijeli svijet. Može biti riječ o bendu, motociklističkoj bandi, ne znam, propulzivnoj firmi golobradih poduzetnika, a boga mi teksaškoga i o srednjoškolskoj momčadi američkog nogometa. Zaluđenost maloljetnim grmaljima najvećim dijelom proizlazi iz zablude da ama baš uvijek dobiju ono što žele i da ih tako prokleto kul uopće nije briga za trivijalnosti poput obaveza i problema koje sačinjavaju živote onih njihovih vršnjaka koji se moraju povući u kutove školskih hodnika kada njima prolazi vladajuća rulja.

Coach Eric Taylor (barem prvo spominjanje mora otvoriti njegova titula, i to na engleskom!) istodobno je onaj koji im sve to, donekle, omogućuje – ali i potpuna suprotnost, odnosno pozicijom svojeg kontrolirajućeg autoriteta prirodni antagonist bezbrižnom uživanju svojih pulena. Gdje bi njegovi Panthersi i Lionsi igrali igrajući se, on od njih zahtijeva da to rade razmišljajući i bivajući svjesni privilegija koje su im, na kraju krajeva, pružili baš on i njegovi suradnici, pa nikakvo nepoštovanje nije sklon trpjeti ni od onih čije izvedbe i njemu samom jamče plodniju karijeru i dugotrajniji trenerski vijek. Gdje bi osim američkog nogometa zanemarili sve ostale školske aktivnosti, on ih podsjeća da njihov sport u Teksasu doduše jest početak i kraj svega, ali u njihovim je životima najčešće tek četverogodišnja priprema za ozbiljne stvari, makar se njegov vlastiti život toliko u američki nogomet zapetljao da katkad uopće nije jasno što se oko čega vrti.

Takvoga je čovjeka možda teško voljeti, kako uvijek kada se bračnom suživotu ispriječi proučavanje videosnimki nadolazećih protivnika itekako dobro zna njegova supruga Tami, ali je ovoga čovjeka istodobno i vrlo lako voljeti, što se ona prisjeti svaki put kada shvati da je njegova predanost građenju sportaša i ljudi (a prvoga nema bez drugog) od smotanih mulaca tek pozamašan ostatak smjernosti i usredotočenosti kojom svoje kćeri želi odgojiti na jedini ispravan način. Sve pogreške koje u svim tim svojim procesima napravi – Eric Taylor pravi zato što nije pasivan, zato što ne stoji po strani, zato što je toliko otrcan da svima želi pružiti najviše i zato što nikakav prokleti priručnik o balansiranju braka, roditeljstva, posla, podučavanja i bivanja uzorom još uvijek nitko nije napisao, iako je očito da sve te komponente jedna o drugoj ovise najviše onda kada bi mu doista trebalo da nikakve veze među njima nema.

Međutim, ovo nije sprint, kako kažu, ovo je maraton, i trener je ovdje na duge staze, plus je valjda logično da ako dječaci sazrijevaju kasnije od djevojčica – da onda i muškarci sazrijevaju kasnije od žena. Iako se često činilo suprotno, svaka žrtva koju je Tami podnijela u korist Ericove karijere nije prošla nezapaženo, dapače, samo što čovjek s tolikim osjećajem za pravdu gotovo da ne bi mogao svakodnevno normalno funkcionirati neprestano zdvajajući o ispravnosti trenutačnog manjka ravnoteže. Utoliko finalno preseljenje obitelji Taylor u daleku Philadelphiju nije samo scenaristički sretno osmišljen jedini mogući kraj najdraže mi serije ikad snimljene, nego i opravdanje svega što su u Erica projicirali njegova obitelj i njegovi igrači, ali i mi gledatelji. Kada je došao red da se slijede Tamini snovi i prilike, spremno je sjeo na suvozačevo sjedište i iz mjesta u kojem je bio bog otišao negdje gdje će biti tek običan nogometni trener, a ako ste od onih koji se srame zasuziti pred televizorom savjetujem vam izbjegavanje te scene. Sve to Erica Taylora ne čini nekakvim svecem, samo čovjekom kakvim žele biti muškarci i s kakvim žele biti žene. Ako sam odrastao, učinio sam to uz trenera Taylora i „Friday Night Lights.“ (GP)


12. Anthony John “Tony” Soprano, Sr. (Sopranosi)
[329 bodova / 5 glasova]
Jebem ti ovo utjeravanje crtica da ti jebem, u grob će me odvesti! Enivej, sad je već postalo tradicija da se na svakom izboru iskoristi po bar jedan džoker „nismo uspjeli utjerati crticu, jebiga sori, evo vam umjesto toga par rečenica nekih gluposti“ pa eto, tradicija je tradicija, tu je da se nastavi, šta se može. Nekoliko zanimljivosti o Tonyju Sopranu: 1) mafijaš je, 2) redovito ide kod psihijatrice, 3) serija „Sopranosi“ je dobila ime po njegovoj obitelji! (TK)

11. Fox William Mulder (Dosjei X)
[336 bodova / 7 glasova]
Kapa dole Davidu Duchovnyju, ugurao se u top 50 s dva lika. Onom friškijem, “kalifornikatoru” Hanku Moodyju, glas nisam udijelio, iako bi mi – da je izbor organiziran prije koju godinu – vjerojatno bio u prvih deset. Kad se ta serija pojavila pa kroz prvih par sezona, znalo mi je imponirati kada bi me neki drugari kroz zajebanciju nazivali Hankom (a labavih temelja za to je i bilo). No Moody mi je s vremenom dopizdio, spoj neodgovorne bitange i neodoljiva srcolomca prestao je biti uvjerljiv, Hank je jednostavno postao predvidljiv i pomalo naporan, kao i cijela serija (zato sam je i prestao gledati prije sezonu i pol pa je moguće da se u međuvremenu kvaliteta vratila, ali duboko sumnjam). S druge strane, Fox Mulder je vječan. Najspecijalniji od svih specijalnih agenata ostat će mi jedan od TV-heroja vjerojatno i do starosti. Dok se on nije pojavio, vanzemaljci me nisu previše intrigirali, kao ni teorije zavjere, a nije ni da sam se nešto trudio s njima upoznati. Mulder me natjerao da progledam i gotovo povjerujem. Njegova strastvena predanost životnoj misiji i snaga uvjerenja za koje se borio svakim atomom svoga bića bila je jedinstvena. Pokolebati ga nije moglo ništa, ni to što su ga svi, počevši od nadređenih, smatrali zabludjelim čudakom, ni to što je toliko puta kada mu je istina bila nadohvat ruke udarao u zid. Ne, Mulder je ustrajno vjerovao, žrtvujući zbog toga sve što je mogao, i tom vjerom zarazio je mnoge među nama koji smo gotovo devet sezona s njime tražili odgovore. Iako sam ostao uskraćen za dobar dio njih, nisam se razočarao jer, za razliku od “Losta”, kod “X-Filesa” gušt je bio u samoj potrazi, uz bok Mulderu. I njegovoj Scully, naravno, nisam ju zaboravio. Njihova veza – jako sporo, ali tako prekrasno građena kroz seriju – možda je i najljepša među silnim romansama između kolega koje njeguje svaka druga serija. Uvijek su se jedno drugom obraćali po prezimenu, na ekranu su se poljubili, koliko pamtim, svega jednom, iako je Mulder (nije se doznalo kako) postao i otac Scullyjina djeteta. Kemija je od starta bila opipljiva i ostala neponovljiva, a finale serije nije moglo završiti ljepše od onog kadra iz ptičje perspektive i njih dvoje sklupčanih u krevetu, zajedno u mislima o budućnosti. Istina je i za nas i za Muldera ostala tamo negdje vani, ali tek u tom trenutku ni nama ni njemu to više nije bilo toliko važno. (PP)

(pisali: Nikola Pezić, Saša Čobanov, Goran Pavlov, Tonći Kožul, Petar Panjkota)

Gorilini naj likovi iz TV-serija: #199-#151

Lipanj 26, 2012

199. Wooster (Jeeves & Wooster) [46 bodova / 2 glasa]
198. Scully (Dosjei X) [46 bodova / 3 glasa]
197. Dr. Zoidberg (Futurama) [46 bodova / 3 glasa]
196. Bill Haverchuck (Freaks & Geeks) [47 bodova / 2 glasa]
190. Chase (House MD) / James T. Kirk (Star Trek) / L (Death Note) / Roseanne (Roseanne) / Lois (Malcolm u sredini) / Tim Bayliss (Homicide) [48 bodova / 1 glas]
189. Moe Szyslak (Simpsonovi) [49 bodova / 2 glasa]
183. Bobby Bacala (Sopranosi) / Dan Scott (One Tree Hill) / Debra Morgan (Dexter) / Denny Crane (Boston Legal) / Hank Schrader (Breaking Bad) / Betty Draper (Mad Men) [50 bodova / 1 glas]
182. Jefferson D’Arcy (Bračne vode) [50 bodova / 2 glasa]
181. George Cristopher (Bored to Death) [50 bodova / 3 glasa]
180. Claire Fisher (Six Feet Under) [51 bod / 2 glasa]
179. Ziggy Sobotka (Žica) [51 bod / 2 glasa]
178. Billy Walsh (Entourage) [52 boda / 3 glasa]
177. David Addison (Moonlighting) [53 boda / 2 glasa]
176. Steve Sanders (Beverly Hills) [53 boda / 2 glasa]
170. Jennifer Melfi (Sopranosi) / Kevin (Wonder Years) / Michael Knight (Knight Rider) / Josiah ‘Jed’ Bartlett (West Wing) / Giga Popadić (Bolji život) / Lindsay Weir (Freaks & Geeks) [54 boda / 1 glas]
169. Kralj Richard (Crna guja I) [55 bodova / 2 glasa]
168. Londo Mollari (Babylon 5) [55 bodova / 2 glasa]
167. Keith Mars (Veronica Mars) [55 bodova / 2 glasa]
166. Sheldon (The Big Bang Theory) [57 bodova / 2 glasa]
163. Chuck Bass (Gossip Girl) / Richard ‘Dick’ Winters (Band of Brothers) / Rudi (The Mighty Boosh) [58 bodova / 1 glas]
162. Frank Gallagher (Shameless) [58 bodova / 2 glasa]
161. Chris Stevens (Život na sjeveru) [59 bodova / 2 glasa]
160. John Munch (Homicide) [59 bodova / 2 glasa]
159. Rimmer (Crveni patuljak) [59 bodova / 3 glasa]
158. Nucky Thompson (Boardwalk Empire) [61 bod / 2 glasa]
154. Donna Pinciotti (Lude 70e) / Lorelai Gilmore (Gilmoreice) / Nathaniel Fisher (Six Feet Under) / Peter Dragon (Action) [62 boda / 1 glas]
153. Chris Taub (House) [62 boda / 2 glasa]
152. Titus Pullo (Rim) [62 boda / 2 glasa]
151. Jeeves (Jeeves & Wooster) [63 boda / 2 glasa]

Gorilini naj likovi iz TV-serija: #20-#16

Lipanj 25, 2012

20. David Brent (U uredu)
[232 boda / 6 glasova]
Šef kakvoga se samo poželjeti može – efikasan i odvažan lider male korporacije za proizvodnju papira, pjeva, pleše, svira, motivira, filozofira, zbija šale i na tuđi i na svoj račun, prima šale na svoj račun bez imalo ljutnje, rastura u kvizovima, pije po pabovima, nije seksist, nije rasist, zna kako s ljudima, uvijek na strani podređenih, nikad u sukobu s nadređenima, skroman, naočit, zgodan, lijep, šarmantan, bez suvišnih kilograma, ima prijatelje na svakom uglu, ne laže, ne krade, nije sebićan (za razliku od onog majmuna iz Swindona koji misli da je duhovit jednako koliko i učinkovit, koji misli da zna pjevati, plesati, svirati, zbijati šale i na svoj i na tuđi račun, primati šale na svoj račun bez imalo ljutnje…). E da je više takvih u životu…… Bluto (or mr. toad), you’re simply the best!!!!!! (DM)


19. Gregory House (Dr. House)
[253 boda / 4 glasa]
Idealistu, ili bolje rečeno naivcu, na spomen liječničkog zvanja prva je asocijacija humanizam. Oportunistu je vjerojatnije da čovjek u današnje vrijeme izabere studirati pola zrelog života ne bi li zaradio dovoljno novca za lagodan život. Ali nikome osim ludom scenaristu ne bi palo na pamet oživotvoriti lik liječnika mizantropa, i to ne bilo kakvog, već najgenijalnijeg dijagnostičara koji se ikada rodio, od onakve vrste koja dati talent začinjava mizantropijom ne bi li istaknuo svoju superiornost i dokazao vlastitu genijalnost nabijajući je neskromno svima pod nos. Zaista, teško je povjerovati da bi netko tko zapravo ne voli ljude i ne drži do socijalnih kontakata, uvriježenih društvenih vrijednosti, prijateljstva i svega ostalog što pokreće prosječnog pojedinca – posvetio svoj život plemenitoj misiji pomaganja bližnjemu svomu. Previše je to kršćanski za jednog okorjelog ateista, cinika, džankija ogorčenog na svemir što mu je omogućio da pomaže ozdravljenju ljudi koje uglavnom prezire u njihovim patetičnim, minornim i lažljivim životima, kad ne može sebe samoga osloboditi boli, kako fizičke, tako ni duševne, koja ga neprestance prati kroz život. Nadrkani cinik Gregory House doista je neobičan svat i počesto se čini da mu je, osim šuta ili Vicodinea, jedina motivacija za ustajanje iz kreveta demonstracija vlastite intelektualne nadmoći u poslu i uglavnom poremećenim odnosima s ljudima koji ga okružuju. Rijetko tko si dozvoljava ispoljiti baš svaku zločestu misao koja mu prođe kroz glavu, rijetko tko se trudi namjerno povrijediti i maltretirati svojom upornom infantilnošću kolegu ili prijatelja, rijetko tko je toliko ciničan da baš u svakoj gesti, a posebnoj dobronamjernoj, traži skrivenu agendu, rijetko je tko toliko škrt da će za novac zajebati svakoga tko mu okrene leđa. House je sve to i zapravo je pravo čudo da se takav lik može svidjeti bilo kome osim okorjelom mizantropu koji priželjkuje mutaciju insekata koja će konačno stati na kraj specističkoj uzurpaciji prava zlog čovječanstva. Ali ljudi ga vole, i to ne samo zato što na kraju svake epizode baltazarskom genijalnošću spasi svakog otpisanog pacijenta, pa ni zato što sve navedene nepodopštine i gadarije izvodi uz suptilan i britak humor. Vole ga jer se kroz taj čelični oklop nevjerojatne sjebanosti negdje duboko, duboko ipak nazire koliko je taj lik dubinski nesretan u vlastitoj koži i koliko je zapravo sličan svima onima koje tako temeljito prezire – željan ljubavi i bliskosti, baš kao i taj lažljivi gnom kojem spašava život. Ako se pak zagrebe još dublje na površinu pa povremeno iscuri i pokoja kapljica velikodušnosti, tada ju skromno skriva, kao da se srami pokazati trunčicu čovječnosti. Okrutan do besvijesti kada se osjeti krivo tretiranim (čitaj: Cuddyna kuća), autodestruktivan, egocentričan, sebičan i škrt, ovaj je turbo proturječan lik ipak uspio zaokružiti svoje postojanje jednom od najplemenitijih gesti ikada viđenih u nekoj TV-seriji, podredivši vlastito postojanje dobrobiti svog najboljeg prijatelja. Jebiga, neću spojlati, ali moram reći da me rasplakala posljednja epizoda Housea. Rijetko opak lik taj House, dala bih mu da me vrijeđa dok me liječi. (JS)


18. Reginald „Bubbles“ Cousins (Žica)
[257 bodova / 6 glasova]
Ortak i ja smo negde u isto vreme počeli da gledamo „The Wire“ i serija nas je naravno toliko opčinila da smo je zgutali u nerealno kratkom periodu (on u još nerealnijem od mene). Onda smo mi, logično, počeli da pričamo o seriji kada god bismo se videli, i jedan treći naš ortak je u jednom trenutku totalno popizdeo: “Jebite se koliko smarate, čuo sam ‘Meknalti’ i ‘Babls’ i ‘Zigi Sobotka’ po sto puta iako uopšte nisam ni gledao tu jebenu seriju!” I onda sam mu ja objasnio: “Taj Babls, to ti je jedan lik koji je najraspaliji mogući narkoman koji krade, vara, druka da bi imao keš za fiks, ali je tokom sveg tog vremena nekako gospodin čovek”. Na kraju krajeva, Babz je čovek koji je najbolje skapirao “projects” Baltimora, uprkos tome što je narkoman, ili je možda on džanki baš zahvaljujući tome. Bilo mi je izuzetno drago kada ga je Dejvid Sajmon na kraju serije nagradio. (NN)


17. Elaine Marie Benes (Seinfeld)
[278 bodova / 7 glasova]
ELAINE: You know what? I don’t have one female friend left.
KRAMER: Oh, no, of course you don’t. You’re a Man’s Woman. You hate other women, and they hate you.
(epizoda 118 – The Pool Guy)

I tim riječima prijan Cosmo sasvim precizno opisuje zasad najpopularniji ženski lik na ovoj listi. Nije mala stvar probiti se tako visoko među tolike kuronje, ali u Elaine nisam pretjerano sumnjala.

No kada ste svjesni planetarne popularnosti ove kudrave aždahe, nekako je teško pritom povjerovati kako je gđica Benes ustvari bila neželjeno dijete, došlo na ovaj svijet silom prilika.

Kako to već biva, kad se muški late pisanja sitcoma, ženske likove treba onako starinski, vakuumom izvući iz njih, pa šta Bog da. Larry David i Jerry Seinfeld nisu imali Elaine u planu, pogotovo ne kao nekoga tko će biti neraskidivi dio glavnoga kružoka – rođena je jer im je NBC postavio uvjet da ubace neko žemsko koje neće biti sporedno, ili ništa od zelenog svjetla za sitcom. Ali najbolje od svega je to što je rođena na pravome mjestu u pravo vrijeme – kao Njujorčanka s pedigreom, taman ususret zlatnoj, liberalnoj Clintonovoj eri. Mogla je činiti sve što hoće, mada se to “sve” pretežno svelo na seksualno gustiranje nepreglednog niza čudaka i debila, ili barem dokle bi joj potrajale zalihe kontracepcijskih spužvica, he he.

I eto, što reći – tvorci su nadmašili sami sebe uobličivši je kako najbolje znaju i umiju. Malo prema bivšim curama s kojima su ostali prijatelji, malo po kolegicama komičarkama, glumicama, poznanicama, ima tu i natruha Hitlera i Staljina ako joj se malo pomnije u dušu zagledate, i voilá – ubrzo je Elaine zaživjela nekim svojim osvetničkim životom žene koja ne trči nužno s vukovima, nego radije angažira Newmana da ih potamani jer ne može spavati od njihovog jebenog zavijanja.

“If you hear a man say he’s looking for an Elaine-type woman, run in the opposite direction of that man. I am not kidding. Run! That man is a moron. I don’t think she’s made it cool to be single and neurotic.” Julia Louis-Dreyfus

Joj, Julia… molim te, ne seri.

P.S. Dingo je stvarno pojeo bebu! 😮 (BB)


16. James „Jimmy“ McNulty (Žica)
[281 bod / 7 glasova]
Ime Dominica Westa, Engleza s čudesno skinutim baltimorskim akcentom, prvo je koje se pojavljuna špicama svih sezona “The Wirea”, a njegov lik Jimmy McNulty taj koji bude i u prvoj sceni prve i zadnjoj sceni zadnje epizode serije: ako ikoga iz serije možemo nazvati njezinim centralnim likom, svojevrsnim pogonskim gorivom radnje, onda je to McNulty. A takav status u najboljoj seriji u povijesti televizije automatski znači da govorimo o čunki nad čunkama. Bilo je i prije (a bit će i poslije) sličnih detektiva – briljantnih u svom poslu, konzistentnih u sukobljavanjima s naredbodavcima, sklonih cuganju i posljedičnom upropaštavanju svog privatnog života. Takav kakav jest – u do srži sjebanoj, nepoštenoj, korumpiranoj i besperspektivnoj sredini u kakvu je serija ili, bolje rečeno, današnja civilizacija smještena – među rijetkim je pravdoljubivim pojedincima kojima ne nestaje snage zatrti malodušnost i odupirati se. McNultyjev je životni kredo plivati kontra struje, prkositi moćnicima i armijama njihovih dupelizaca, ne odustajati od otpora i kada se to čini potpuno uzaludnim. U tome je spreman ići dalje nego što se itko drugi usudi, čemu je krunski dokaz čin s kojim je zakuhao radnju finalne sezone. McNulty je svjestan gdje živi i radi, pa će učiniti manje zlo za veće dobro, što za njega znači barem jednog dilera manje na uglu ulice i/li jednog tinejdžera dalje od šprice s heroinom. McNulty je neumorni borac protiv svijeta surovih i bešćutnih ljudi sa svih strana zakona i, iako svjestan da neće biti na strani konačnih pobjednika, stavit će na kocku sve što može i borbu svim silama voditi do kraja. Takvih likova, kao i stvarnih ljudi, bolno je premalo. I ja bih u svom profesionalnom životu volio voziti istom linijom kao Jimmy McNulty, ali znam da za to nemam muda, niti ću ih, po svoj prilici, ikad steći. (PP)

(pisali: Dino Marelić, Jelena Svilar, Nikola Novaković, Bilanda Ban, Petar Panjkota)

Gorilini naj likovi iz TV-serija: #248-#200

Lipanj 24, 2012

248. Spike (Buffy) [33 boda / 2 glasa]
240. Corky Sherwood Forrest (Murphy Brown) / Hubert J. Farnsworth (Futurama) / Jerry Seinfeld (Seinfeld) / Master Shake (Aqua Teen Hunger Force) / Pacey (Dawson’s Creek) / Peyton Sawyer (One Tree Hill) / Prez (The Wire) / Queenie (Crna guja II) [34 boda / 1 glas]
239. Dave Lister (Crveni patuljak) [34 boda / 2 glasa]
238. Doctor Who (Doctor Who) [34 boda / 2 glasa]
237. MacGyver (MacGyver) [35 bodova / 2 glasa]
231. Amy Gardner (Zapadno krilo) / Big Chief (Treme) / Clay Davis (Žica) / Cyril O’Reiley (Oz) / Livia Soprano (Sopranosi) / Angela Chase (My So-Called Life) [36 bodova / 1 glas]
230. Ed Chigliak (Život na sjeveru) [36 bodova / 2 glasa]
223. Dick Solomon (Treći kamenčić od Sunca) / Frank Black (Millenium) / Jake (Two and a Half Men) / Log Lady (Twin Peaks) / Red guy (Cow & Chicken) / Steven Hyde (Lude 70e) / Roman (Party Down) [38 bodova / 1 glas]
222. Tommy Gavin (Rescue Me) [39 bodova / 2 glasa]
221. Brian Griffin (Family Guy) [39 bodova / 3 glasa]
219. Bob Kelso (Scrubs) / Matan (Prosjaci i sinovi) [40 bodova / 1 glas]
218. Estelle Costanza (Seinfeld) [40 bodova / 2 glasa]
217. Walter Bishop (Fringe) [41 bod / 2 glasa]
215. Jane Christie (Coupling) / Thomas Magnum (Magnum) [42 boda / 1 glas]
214. Manny (Black Books) [42 boda / 2 glasa]
213. Andy Millman (Extras) [42 boda / 2 glasa]
212. Arya Stark (Game of Thrones) [43 boda / 2 glasa]
211. Sonny Crockett (Miami Vice) [43 boda / 2 glasa]
210. Maurice (Život na sjeveru) [43 boda / 3 glasa]
207. Aeryn Sun (Farscape) / Davis McAlary (Treme) / Tim Canterburry (The Office) [44 boda / 1 glas]
206. Silvio Dante (Sopranosi) [44 boda / 2 glasa]
205. Toby Ziegler (Zapadno krilo) [45 bodova / 2 glasa]
204. Murray Hewitt (Flight of the Conchords) [45 bodova / 2 glasa]
203. Kenny Powers (Eastbound & Down) [45 bodova / 2 glasa]
201. Philip J. Fry (Futurama) / William Murderface (Metalocalypse) [46 bodova / 1 glas]
200. Stevan Kurčubić (Bolji život) [46 bodova / 2 glasa]

Gorilini naj likovi iz TV-serija: #25-#21

Lipanj 23, 2012

25. Hal (Malcolm u sredini)
[207 bodova / 5 glasova]
Ajmo se malo osvrnuti oko sebe i pokušati biti realni i objektivni. Ima li uopće ”normalnih” obitelji? Onih koje funkcioniraju po nekom pe esu. Ma što to bilo. Nema. Svi smo mi na ovaj ili onaj način sjebani. Netko više, netko manje… Evo, recimo, moja obitelj. Ne znam, po meni smo mi sasvim normalna obitelj. Mama, tata, ja i sestra. Nitko nikad nije bio u zatvoru, nitko nije etiketirani nasilnik, pijanac, član radikalno desnih ili lijevih političkih opcija, pripadnik neke seksualne, nacionalne, vjerske manjine. Istina, u crkvu ne idemo, al eto, Božić slavimo (hm, sad nisam siguran dal znači slavit prežderavat se sarmama i francuskom bez neke osobite empatije glede rođenja nekog Židova otprije par iljada godina? ). Više-manje klasika. Ipak, znam da smo čak i od članova vlastite šire obitelji etiketirani kao čudaci koji umjesto da spavaju ko sav pošten svijet noću čitaju, gledaju filmove, kuhaju, raspravljaju o Oscarima, Marku Spitzu, pizdama materinama. I zato serija ”Malcolm u sredini” nije serija o nekim tamo čudnim amerikancima, nego je to serija o svima nama. O nama koji smo sjebani, ili smo zapravo normalni, ili smo…A Hal je car! (SČ)


24. Henry Urban “Hank” Moody (Kalifornikacija)
[213 bodova / 6 glasova]
Sva povijest fiktivnih muških TV-likova, od romantičnih trubadura za kojima žene tobože žude, do zločestih dečki za kojima, budimo realni, žene zapravo žude i na koje se nažalost najčešće nakače – kao da se sublimirala u tom jednom liku ultimativnog jebača, najneodoljivijeg mogućeg muškarca, zemaljskog Borga oko kojega su sve žene sigurne samo u jedno: resistance is futile. Kad kažem ‘sve žene’, stvarno i mislim na žensku sveukupnost; od ženskih likova koje se u “Californicationu motaju” oko njega, do ženskog dijela publike, nema te žene koja je imuna na šarm Hanka Moodyja, tog nestalnog, neodgovornog, nepouzdanog jebivjetra koji zaprašuje Kaliforniju vrijedno kao pčelica, uvjerivši sve oko sebe – pa čak i ljubav svoga života – da je on naprosto takav i da tu pomoći nema. Pa ipak, čak i ako nam se pomalo i gaducka činjenica da Hank umače kao da mu život o tome ovisi (i ovisi mu, sasvim doslovno, jer su njegovi ljubavnički poduhvati osnovni generator dramske radnje u seriji), čak i ako nam je grozno što potpuno opušteno, bez trunčice diskrecije podastire svoje recke svima na uvid, unesrećujući pritom svoje najmilije, nekako mu se čovjek ne može zbog toga ne diviti. Ovdje ponovo mislim na žene, jer sam uvjerena da mu se muškarci dive po defaultu i da bi svaki barem na jedan dan bio on (op.a. uvjerenje proizlazi iz iskustva). Sigurno nije lako postojati na ovom licemjernom svijetu kao čovjek bez inhibicija, otvoren i iskren, lišen ambicije i obavezne zloće koja iz nje proizlazi. Nije lako ni biti hedonist u ljubomornom svijetu koji će te zbog hedonizma osuditi i optužiti te za najgori zločin traćenja vlastitog talenta ili pružanja lošeg primjera. A posebno je teško biti seksualni ovisnik u izrazito monogamnom kršćanskom civilizacijskom krugu, utemeljenom na lažnom moralu i deklarativnim vrijednostima, u kojemu se sve nedolično radi u tišini, dok nitko ne gleda. Zbog svega navedenog prilično je neobično što se takav lik uspio probiti živ kroz punih (za sada) pet sezona, i što više razmišljam o tome kako je moguće da ga već nije ubio ili barem pretukao neki razulareni rogonja, ili kako je uspio preživjeti čak i opaku boleštinu, sve sam uvjerenija da je razlog Hankovog postojanja u svemiru fiktivnih likova taj da usrećuje žene. To je ujedno i tajna njegova uspjeha kod suprotnog spola – svaka iz njegovih ruku izađe bar malo sretnija nego što je bila prije nego što joj je Hank Moody pokazao kako se to radi, s osjećajem da je lijepa i zanimljiva, posebna, i da je njezina uloga u seksualnom lancu da bude zadovoljena, umjesto da zadovoljava. Zato i ja, eto, volim Henčeta, jer mi pruža osjećaj da čak ni muški gad ne mora uvijek biti govno od čovjeka. Makar u serijama, ako već ne u stvarnom životu. (JS)


23. Jonathan J. “Jack” O’Neill (Zvjezdana vrata SG-1)
[218 bodova / 3 glasa]
Nisam gledao seriju, ali sam zato u srednjoj gledao film „Zvjezdana vrata“, u kinu s rođom. Iza nas je bilo par likova od kojih je jedan stalno izvaljivao neke fore, i sjećam se kad je bila jedna scena kad u dugačkoj koloni stoje alt-Egipćani, ili nekakve svemirske izbjeglice, štajaznam, nemam pojma, davno je to bilo… Uglavnom, tip iza je na to dobacio: „Šta ovi tu, čekaju u redu za crni kruv?“ – a Ivo i ja umrli od smija! Po izlasku iz kina smo komentirali kako je super kad ekipa u kinu valja baline, i da bi toga trebalo biti više. (TK)


22. Michael Scott (U uredu)
[224 boda / 4 glasa / jedno prvo mjesto]
Bilo je vremena u kojima sam, priznajem, mislila da nema veće budale od Davida Brenta. Nitko se, pa čak ni George Constanza, nije sramotio tako temeljito i predano, nitko nije bio toliko politički nekorektan, tako socially awkward, tako neumjesan i počesto glup kao taj britanski office-menadžer koji je u samo dvije sezone uspio pokazati svu puninu svog blesavog bića i osvojiti svijet. Bila sam, priznajem, i više nego skeptična kad sam čula za američki remake “The Officea”, misleći naivno da ne postoji ama baš nikakva mogućnost da netko uspije nadići sve ove osobine i vine se u nebesko carstvo kraljevskih budala, uz bok Brentu i Larryju Davidu. O, kako li sam samo pogriješila! Michael G. Scott, menadžer scrantonske papirne veleprodajne poslovnice, ima sve ono što je imao i Brent, i puno, puno više od toga. Za razliku od svog prethodnika, koji je samo neumjesni ljigo što nam u dvije sezone nije uspio pokazati i svoju ljudskost, Michael je unatoč svim svojim nebrojenim manama izrazito simpatično bićence koje ima samo jednu jedinu želju: da mu cijeli svijet bude prijatelj. Ne postoji valjda u povijesti fikcije lik koji toliko žudi da ga bude voljen od svih i koji s tako predanim žarom nasilno pokušava biti prijatelj sa svima oko sebe, napose s vlastitim zaposlenicima. U svojoj misiji da ga ljudi vole sposoban je napraviti nevjerojatnu budalu od sebe, ne pošteđujući pritom ni objekt s kojim se želi bondati. U Michaelovom svijetu sve je vrlo jednostavno: svi ljudi su dobri (a ako nisu to treba glasno reći), sve su žene lijepe (a ako nisu treba im to dati do znanja), privatnost je glupi društveni konstrukt, politička korektnost je passe, posao je prvenstveno razonoda, Toby je odvratan. Ljubav je ono čemu on teži, seks je ionako precijenjen i bez njega se može, kao što je i on sam jednom uspio izdržati bez njega punih 28 godina. Često neizmjerno tašt (jer je unatoč lakomislenosti genijalan trgovac) i bez ikakve naznake socijalnih vještina – koje su mu kao šefu nužne za posao i održavanje autoriteta – Michael Scott je paradigmatsko utjelovljenje nesposobnih šefova s kojima smo se svi susreli u poslovnom svijetu kojim dominira nesposobnost i kakve smo svi voljeli mrziti. Ali Michaela je teško mrziti, a pogotovo je nemoguće osjećati ravnodušnost prema njemu.  Jer unatoč svim gadarijama koje nesvjesno radi svojoj okolini, njegove su namjere gotovo uvijek plemenite, a njegovo viđenje svijeta na onaj djetinji crno-bijeli način, bez nijansi sive, s jasnim osjećajem za pravdu i nepravdu, povremeno je gotovo pa dirljiv. Njegova je velikodušnost povremeno tolika da poništava zloćestoću koju prečesto potpuno nesvjesno emitira. Otkad sam ga upoznala primijetim povremeno pomalo majklskotovštine i u sebi, i nekako mi bude čak i drago ispasti neprikosnovena budala koja ne kalkulira baš svaki životni potez i ne izvaže baš svaku riječ prije nego ju izgovori. Ima nešto subverzivno djetinje u tome, nešto poput odbijanja odrastanja i uklapanja u društvenu uređenost. Nitko u tome nije bolji od Michaela Scotta. Tip je broj jedan. Najveći je. (That’s what she said.) (JS)


21. Francis “Frank” Sobotka (Žica)
[231 bod / 5 glasova]
Put do pakla popločan je dobrim namjerama, ali samo zato što su dobre namjere univerzalno sredstvo popločavanja putova prema vječnim posmrtnim obitavalištima; u Baltimoreu možeš preživjeti samo slijedeći svoje zle namjere, iako je i to tek preduvjet, nikako ne i jamstvo. Poljsko podrijetlo Franka Sobotke zasigurno je ispunjeno do najsitnijih detalja usvojenim naukom katoličke crkve, a dokersko iskustvo nepresušnim – za razliku od kanala koji bi njemu i njegovoj sindikalnoj braći značili život, makar samo još koju godinu – izvorom zdravorazumskih dokaza kako svi ti silni katekizmi nisu bili toliko pogrešni, koliko posve neusvojivi i nerelevantni u doba potpunoga rasapa svega što bi svijet činilo zdravim da se smije uzimati zdravo za gotovo. Frankova jednosezonska tragedija po meni je ljudska sudbina ključna za razumijevanje razmjera kvarnosti cijeloga univerzuma „The Wire“, stravičan dokaz kako tužnom svakodnevicom poštenog radnika koji postepeno gubi sve, čak i svoje poštenje, ali ne i svoju odgovornost prema svojima, upravljaju i nju oblikuju namjerni potezi i slučajne koincidencije na svim krajevima društvene mreže iz koje se ne može iskobeljati sve i kada bi to želio. Da Poot zadnjem furežu u prvoj epizodi nije prodao kakav polu-fiks, bi li se akumuliralo para za potplatiti kakvoga gradskog činovničića kao prvu kariku lanca čija je protuusluga preusmjeravanje lučkog prometa na neke druge dokove? Da školski sistem ima mogućnosti svakome od klinaca koji u nj uđu posvetiti se u potpunosti, možda bi se malome Nicku Sobotki pronašla jaka strana, pa se ne bi već kao tinejdžer morao početi snalaziti petljajući s mutikašama koje su malo prevelik zalogaj ne samo za njega, nego i za zamjenskoga mu oca Franka. Ne želeći se više nalaziti isključivo na kraju svih odluka, donesenih u tko zna kojim rashlađenim uredima na najvišim katovima poslovnog centra grada ili vrelim podrumima za prerađivanje najčišće droge, Frank Sobotka odvažio se na akciju, žudeći dostojanstvo svoje klase, ne znajući da je i to bila tek odgođena reakcija. Išao se bosti s vragom, latio se mača, kopao jamu pod drugima – i inače mrzim kada se sve te kretenske poslovice potvrđuju kao istinite, a kada sam po sredini druge sezone naslutio neizbježno, možda bi mi bilo najbolje da sam cijelu seriju prestao gledati baš tamo i tada. U tome bih slučaju ostao zakinut za vjerojatno i najdojmljiviju umjetnost ikad ostvarenu na ekranu bilo koje vrste, ali barem bi moje navijanje za Franka – a u seriji sam navijao samo za Wallacea i njega – završilo bez finalnog razočaranja. Ja to možda i nisam zaslužio, Frank Sobotka jest. (GP)

(pisali: Saša Čobanov, Jelena Svilar, Tonći Kožul, Goran Pavlov)

Gorilini naj likovi iz TV-serija: #249

Lipanj 23, 2012

249. Animal (The Muppet Show) / Agent (Extras) / Alex ‘Tig’ Trager (Sons of Anarchy) / Alice Morgan (Luther) / Brad ‘Iceman’ Colbert (Generation Kill) / Carrie Mathison (Homeland) / Casey Klein (Party Down) / Charlie Runkle (Californication) / Daniel Farraday (Lost) / Daria Morgendorffer (Daria) / Daryl Dixon (The Walking Dead) / Earl (My Name Is Earl) / Fiona Gallagher (Shameless) / Gargamel (Štrumpfovi) / Gatehouse (The Shadow Line) / Gemma Teller Morrow (Sons of Anarchy) / Glickmann (The Shadow Line) / Gloria Delgado-Pritchett (Modern Family) / Holder (The Killing) / Jay Pritchett (Modern Family) / Jay Wratten (The Shadow Line) / Kalinda Sharma (The Good Wife) / Karl Pilkington (An Idiot Abroad) / Kim Kelly (Freaks and Geeks) / Krezumica (Krezumica) / Lip Gallagher (Shameless) / Louis (Malcolm in the Middle) / Manny Delgado (Modern Family) / Mason (Santa Barbara) / Mr. Eko (Lost) / Neal Schweiber (Freaks and Geeks) / Nelson Van Alden (Boardwalk Empire) / Nicolette Grant (Big Love) / profesor Baltazar (Profesor Baltazar) / Sarah Linden (The Killing) / Sarah Lund (Forbrydelsen) / Shoshanna (Girls) / Tara Gregson (United States of Tara) / Vito Spatafore (Sopranosi) / James Sidas (House MD) / God (Joan of Arcadia) / Charlie Crews (Life) / Gabriel Gray (Heroes) / Nandi (Firefly) / Tom Paris (Star Trek: Voyager) / Sookie Stackhouse (True Blood) / Rube Sofer (Dead Like Me) / Wally Jabrowski (The Lost Room) / Jim Brass (CSI) / Worf (Star Trek: The Next Generation) / Zoe Washburne (Firefly) / Lady Heather (CSI) [33 boda / 1 glas]

Gorilini naj likovi iz TV-serija: #30-#26

Lipanj 22, 2012

30. Djed (Mućke)
[182 boda / 4 glasa]
Svakih nekoliko godina pogledam „Mućke“ ispočetka. Znam ih već napamet al opet mi je nekako drago vidjeti ih sve na okupu, uočavati detalje iz Delovog stana koji su mi promakli, patiti što u kvartu nemam birtiju poput „The Nag’s Head“ itd. Jegiba, što se mene tiče „Mućke“ su najbolja serija svih vremena i stvarno ne znam koja bi se hrpa genijalaca trebala okupiti na istom mjestu pa da ih nadmaše. Kad gledate te prve epizode uočite nekoliko sitnica. Prvo, Del i Rodney su nevjerojatno mladi i Del na boji kosu. Drugo, to je najobičniji sitcom. Jes vala, sitcom britanske provenijencije, sitcom koji se svjesno udaljio od poetike urlanje=smiješno što je vladala britanskom televizijom sedamdesetih, al sve u svemu relativno standardan sitcom za kojega se ni po čemu nije dalo naslutiti u što će se pretvoriti.

Stvari su se bitno promijenile u epizodi „Strained Relations“. Do te epizode nismo znali da je John Sullivan genij, a nismo bome ni znali šta sve David Jason može izvući iz svog lika. U „Strained relations“ Sullivan nam prikazuje Dedin pogreb. Elementi sitcoma prisutni su i ovdje, no eipozdu nosi finalna konfrontacija Dela i Rodneyja u kojoj Del napokon izlazi iz okvira karikature sitnog švercera, i postaje punokrvni lik – jedan od onih čije ćemo uspone i padove u narednim epizodama doživljavati kao svoje. No, pitanje je bi li John Sullivan ikad napisao tu epizodu (i tako čitavu seriju okrenuo u drugom pravcu) da mu nije bilo Dede tj. Lennarda Pearcea.

Puno serija izgubi svoje likove. Ljudima dopizdi, dobiju bolju ponudu, razbole se, itd, pa scenaristima i producentima ne preostane ništa drugo nego ili zamijeniti ih, ili smisliti uvjerljiv razlog njihovog odsutstva. Industrija ne mari mnogo za najamne radnike i često su te rastanačke epizode nemušte i apsolutno nezanimljive. U Dedinom slučaju, stvari su se ipak odvijale malo drugačije. Njegovu smo smrt doživjeli intimno. Onako drag i naoko bedast, uvukao nam se pod kožu. Dedu smo upoznavali tijekom dvadestak prvih epizoda „Mućki“ i nekako je uvijek bio u pozadini. Del i Rodney su nosili seriju, a u toj kombinaciji Deda nije imao puno prostora da dođe do izražaja. Sjedio bi u kući, gledao tri televizije, kladio se na konje, smetao kad bi Del il’ Rodney doveli kakvu curicu doma, i rijetko bi ga tko doživljavao ozbiljno. Bila je to, dakako, pogreška – i dokaz Sullivanove briljantnosti. Premda gotovo neupadljiv, Deda je bio najzajebaniji igrač u čitavom svijetu „Mućki“.

Del i Rodney su kvartaši. Kvartaša, doduše, ima svakakvih. Ni Rodney ni Del nisu bili od one sorte koja ide u kladionice, nosi se s PTSP-om i doma maltretira familiju. Rodney je bio hipster-kvartaš, a Del – Del je bio od onih kvartaša koji se snalaze. Deda je, s druge strane, mogao pojesti Dela za doručak. Nad njim je imao tridesetak godina prednosti, proživio je više-manje sve što i Del, bio svuda, radio sve i nekako se uvijek uspijevao vratiti doma. Zaskočila ga je senilnost u poznim godinama i onako umotan u 27 slojeva odjeće nije predstavljao impozantnu pojavu. Na osnovi izgleda, čovjek bi ga jednostavno otpisao, no s osobom koja je švercala oružje za vrijeme Španjolskog građanskog rata se jednostavno ne zajebajete.

Likovi poput Dede izgradili su poslijeratnu Britaniju. Oni su premazani svim mastima, ne jebu Vladu ni autoritete, znaju da se ni na koga ne mogu osloniti osim na sebe, al kad je familija u pitanju uvijek su prvi na fronti. Ako bi trebalo, Deda bi dao oba bubrega da spasi bilo kojeg od svojih unuka. To ga, doduše, neće spriječiti u tome da zajebe Dela za pare kad god mu se ukaže prilika al to je upravo ono zbog čega ga volimo. (MV)


29. Patricia „Patty“ C. Hewes (Opasna igra)
[182 boda / 5 glasova]
Kad god netko upita zašto volim lik Patty Hewes (dakle, dvaput dosad), sjetim se scene iz prve sezone „Damagesa“ u kojoj Glenn Close pred sam rasplet nestaje u nepoznatom pravcu, a mi, gledatelji izgriženih noktiju, vidimo samo da vozi nekamo u vražju mater. Pritom nam se u kadru prikazuju njezine oči u unutarnjem automobilskom retrovizoru i… Džizskrajst, te oči! Mislim da me ni elijena nije bilo tak frka kada je krenuo žderat po Nostromu. A postoji i razlog iz kojega su te faking oči tako zastrašujuće. To je, naime, jedan od rijetkih trenutaka u seriji “Damages” u kojemu nam se glavna (anti)junakinja, njujorška odvjetnica Patty Hewes, predstavlja psihički potpuno ogoljena, a u pogled joj izbijaju sve strahote, sve traume i sve što je morala progutati da bi se uspela tako visoko u korumpiranom svijetu sudskih i zakonskih petljancija najveće zapadne metropole. Gledatelju odjednom postaje jasno da su likovi poput Patty, likovi koji su u stanju sve to nositi u sebi i pritom (metaforički rečeno) ne žderati ljude po Nostromu – vrsta za sebe i da je samo nagovještaj svega što kriju ispod sabrane površine – taj nagovještaj koji vidimo u retrovizoru – dovoljan da pred ekranom zadrhtimo i sakrijemo se pod dekicu. Nikada Patty ne bih nazvala negativkom, premda je nitko normalan ne bi nazvao ni pozitivnim, toplim und srcelomećim likom. Patty je poput prirodne sile ili, točnije, rezultat bezbrojnih silnica svijeta u kojemu obitava. Ona gazi i kolje korumpirane poslovnjake, a sredstva su joj pritom na razini svakog od njih. Njezine tajne iz prošlosti čuvaju psi iz pakla i svatko tko im se imalo približi u procesu će stvoriti dovoljno svojih tajni da mu više ništa slično nikada neće pasti na pamet. Ona je, na kraju krajeva, u stanju pregrmjeti svoj vlastiti pogled u retrovizoru, ponovno ga zakopati duboko pod želudac i pribrati se dovoljno da zgazi još jednoga gada. A kada je njezina mlada suradnica pred kraj treće sezone upita: „Je li vrijedilo?“ dobacit će joj jedan drugi pogled: sasvim miran, dug i šutljiv, pritom nepomično stojeći na drvenom molu ispred uzburkanog i beskrajnog oceana. (ZP)


28. Benjamin „Ben“ Linus (Izgubljeni)
[191 bod / 5 glasova]
U seriji poput “Losta” i njezinom moru upečatljivih “centralnih” likova, detaljno razrađivanih kroz njima posvećivane epizode, nije bilo lako odskočiti. Ben Linus kod mene je odskočio, čak mi postao ogledni primjer lika koji je obilježio jednu seriju, iako ga nema u originalnom castu nema nego se pojavljuje tek polovicom druge sezone, kada se radnja debelo zahuktala, a favoriti među Otočanima već se iskristalizirali. Trebao je biti samo prolazan pa su Michaela Emersona producenti prvotno angažirali na svega tri epizode. Kupio ih je, kao i mene, svojom pomalo psihopatskom pojavom i izvedbom koja sve ostale s kojima dijeli ekran redovito gura u drugi plan. Vazda izbečenih očiju, s hladnim, monotonim glasom, Ben Linus vrtio je Druge i druge oko malog prsta kako bi ostvario zamišljene ciljeve, transformirajući se iz tipičnog negativca u ključnu osobu na Otoku, čija nepredvidljivost najbolje odgovara nepredvidljivosti Otoka samog. I jedini ga je, kako je ispalo, stvarno volio i štitio, sa svime što krije i predstavlja, što god to bilo. I zato, u razočaravajućem finalu, jedini s drugima nije ušao u onu usranu kapelicu. Odgovori na sva ona neodgovorena pitanja – barem sam si ja to tako protumačio – ostali su kod njega. (PP)


27. Dale Bartholomew Cooper (Twin Peaks)
[201 bod / 5 glasova / jedno prvo mjesto]
Jebo ja majku i oca svakom egzekjutivu Ej bi sija koji je odlučio prekinuti emitiranje Tvin piksa nakon druge sezone, ostavivši tako dobrog Dejla zauvijek u crvenoj sobi crne lođe (a njegovog ivl doplgengera pod kontrolom BOBa poslaše u bijeli svijet da nastavi tamo gdje je Lilend Palmer stao u epizodi 16). A dobri Dejl bješe okorjeli borac za pravdu, izraziti zaljubljenik u šalicu (dobro, deset-petnaest) kave crne kao ponoć, u noći bez mjeseca i komadić (dobro, deset-petnaest) pite od višanja (po mogućnosti iz Lajtlampter-ina ili Dabl ara), čovjek čudnih snova koji postaju stvarnost, zaljubljenik u Tibet i Dalajlamu, čovjek koji česće razgovara s diktafonom i bićima iz paralelnih svijetova nego s ljudima oko sebe, ma čovjek i po, nadčovjek, darovit i proklet, kako mu jednom zgodom reče jednoruki čovjek!! Da, darovit baš kao i veličanstveni Dejvid Linč a proklet jednako kao i onaj egzekjutiv Ej bi sija…….. (DM)


26. Niles Crane (Frasier)
[206 bodova / 4 glasa / jedno prvo mjesto]
U pradavna vremena dok su se serije još gledale na televerzumu (znam, majkumu, džuresik park!) i dok se gikčad diljem svijeta još nije bila navukla na čudake s doktorskom titulom (hint: „Teorija velikog praska“), rodio se lik koji je praiskonski tata-mata svih televizijskih neurotika s metlom u dupetu: Dr. Niles Crane. Znate ga kao Frasierova mlađeg i luđeg brata, cbetcko čudo nastalo miješanjem snobizma i štreberaja, savršeno odjevenog i filigranski građenog ljubitelja opere, foie gras, preskupog vina i očeve njegovateljice Daphne. Mnogi kažu da je Niles proto-Sheldon, ali riječ je o liku kojemu karikatura poput Sheldona Coopera može jesti prašinu od Vardara pa do Triglava pa svejedno neće dovoljno narasti da ikada bude tako smiješan, legendaran i, na kraju krajeva, tako prokrvljen kao Niles. Jer iako i sam Jim Parsons priznaje da je Sheldona umnogome odglumio po uzoru na maestralnog Davida Hydea Piercea u „Frasieru“, nikada mu nije pošlo za rukom čudaštvo svojega lika dovesti do ljudskosti. Niles tu humanu crtu, unatoč svim padanjima s Marsa u stvaran svijet – ipak posjeduje. Suosjećamo s njime dok vene za Daphne, razumijemo ga kada ljubomori na bahatoga starijeg brata i želimo ga zaštititi od čudnovatog kljunaštva bizarne supruge Maris. A kad smo već kod Maris – iako su likovi o kojima se samo priča a nikada ih ne vidimo u kadru gotovo pa sitcomovski standard, nijedan kao Maris nije tako uvjerljivo utjelovljen kao refleksija u drugome liku. Jer David Hyde Pierce u “Frasieru” nije samo odglumio Nilesa – on je odglumio i Maris, koja je kroz njegove napomene, reakcije i objašnjenja vrlo brzo postala reptilska vanzemaljka koju tvorci serije, sve da su i željeli, nikada ne bi mogli utjeloviti ni u jednoj glumici. Zaživjela je, i to vrlo slikovito, kao dio Nilesove persone i usmene predaje, jedan od njegovih bezbrojnih slojeva i točaka prema kojima je definiran. I to je još jedan razlog iz kojega Niles rula i rulat će dok je svemira! (ZP)

(pisali: Matko Vladanović, Zrinka Pavlić, Petar Panjkota, Dino Marelić)

Gorilini naj likovi iz TV-serija: #344-#301

Lipanj 22, 2012

344. Nathan Young (Misfits) / Crni Roko (Kuda idu divlje svinje) / Fez (Lude 70e) / Rene (‘Allo ‘Allo!) / Roger Sterling (Mad Men) / Tony Almeida (24) / Brian (Spaced) [23 boda / 1 glas]
338. General Melchett (Blackadder) / Higgins (Magnum) / John Crichton (Farspace) / Quagmire (Family Guy) / Sarah O’Connor (Six Feet Under) / Adam (Život na sjeveru) [24 boda / 1 glas]
337. Rodney Trotter (Mućke) [24 boda / 2 glasa]
331. JD (Scrubs) / Jess Merriweather (Friday Night Lights) / Tuvok (Star Trek: Voyager) / Kevin Malone (The Office US) / Snoop (Žica) / Tim Bisley (Spaced) [25 bodova / 1 glas]
330. Jeremy (Peep Show) [25 bodova / 2 glasa]
327. Bunny „Momma“ Bravo (Johhny Bravo) / David Gold (The War at Home) / Michael Lee (Žica) [26 bodova / 1 glas]
321. Creed Bratton (The Office) / Frank Costanza (Seinfeld) / Marie Barone (Svi vole Raymonda) / Robert ‘Grandad’ Freemon (Boondocks) / Leland Palmer (Twin Peaks) / Lucy Hatcher (The Practice) [27 bodova / 1 glas]
320. Chief Wiggum (Simpsonovi) [27 bodova / 2 glasa]
319. Gazda (Bitange i princeze) [27 bodova / 2 glasa]
316. C. C. Capwell (Santa Barbara) / Manuel (Fawlty Towers) / Tami Taylor (Friday Night Lights) [28 bodova / 1 glas]
312. Sam Axe (Burn Notice) / Joey (Prijatelji) / Nate Fisher (Six Feet Under) / Daisy (Spaced) [29 bodova / 1 glas]
311. Vernon Schillinger (Oz) [29 bodova / 2 glasa]
306. Arthur Spooner (King of Queens) / Bart Simpson (Simpsonovi) / Matt Saracen (Friday Night Lights) / Victor Meldrew (Jednom nogom u grobu) / Grandma Ida (Malcolm u sredini) [30 bodova / 1 glas]
301. Bunny Colvin (Žica) / Douglas Wambaugh (Picket Fences) / Richard Dawkins (South Park) / Sheila Jackson (Shameless) / CJ Cregg (West Wing) [32 boda / 1 glas]

Gorilini naj likovi iz TV-serija: #35-#31

Lipanj 21, 2012

35. Preston „Bodie“ Broadus (Žica)
[164 boda / 3 glasa]
**** UPOZORENJE – CRTICA SADRŽI MEGA SPOJLERE! ****
“These right here, these are the pawns. They like the soldiers. They move like this, one space forward only. Except when they fight, then it’s like this. And they like the front lines, they be out in the field.”

Negdje na samom startu prve sezone, u možda najboljoj sceni cijele serije, D’Angelo Barksdale ovim riječima objašnjava Bodieju i Wallaceu kretanje pijuna na šahovskoj tabli, a i nama i njima je jasno da su 64 crno-bijela polja metafora za svijet oko nas. Svi oni su pijuni, figure koje služe višoj svrsi i koji prvi padaju u sudaru s protivnikom. Da je ovaj naš crno-bijeli svijet možda malo kompleksniji, pokazuje ćinjenica da ti na tvrdom baltimorskom tlu i figura iz tvog tima može biti krvnik. No inače nema velike razlike između micanja na polje ispred ili stajanju na kutu u propaloj četvrti propalog grada, moto je uvijek isti: “We got our thing, but it’s just part of the big thing.”

D’Angelo: Nah, yo, it ain’t like that. Look, the pawns, man, in the game, they get capped quick. They be out the game early.
Bodie: Unless they some smart-ass pawns.

I dok su Wallace i D’Angelo relativno brzo završili kao oni prvi pijuni na šahovskoj tabli, Bodie je jedan od onih žilavih koji pokušavaju doći do kraja. Naravno da u tome ne uspijeva, ali njegov lik je zaslužio mjesto na ovoj listi jer stoji za sve pijune koji su prije njega stradali. (JS)

34. Tyrion Lannister (Igra prijestolja)
[165 bodova / 5 glasova]
Patuljak je najjači. Nema šanse da ste ikada sudjelovali u birtijskom razgovoru o „Igri prijestolja“, a da se ova rečenica nije izrekla kroz prvih nekoliko minuta. Naglašavanje očitoga fizičkoga hendikepa možda nas čini nepristojnim seljačinama, ali u svijetu leda i vatre prika se Tyrion navikao i na sto puta gore uvrede i bezobraznija omalovažavanja, s kojima se itekako zna razračunati. Neovisno o konkretnim uzrocima nečijega realnog ili umišljenog autsajderstva, s Tyrionom se i njegovim preprekama na putovima samoostvarenja prilično lako poistovjetiti – očevo nepovjerenje, zgodniji brat, zanemarivanje zasluga, problem penjanja na konja, štogod, ali ponajprije posvemašnja okruženost apsolutnim debilima koji nemaju pojma ni o čemu. Gledajući jednog od nas neprilagođenih kako jebe sve žene i sjebe sve suparnike s kojima ukrsti staze dobrodošao je podsjetnik kako je vanjski izgled doista nebitan u usporedbi s onim u glavi, ili u gaćama; nužan feelgood faktor usred sveobuhvatne okrutnosti i neizvjesnosti, iako uopće ne sumnjam ni da je njemu autor namijenio zajebaniju sudbinu u epizodama koje slijede sedmu druge sezone, dokle sam stigao do ovog trenutka. Bančenje je njegovo carstvo, lude noće i pijanstvo, ali carstvo čaša i boca koje treba isprazniti i – hm, a jebiga, ne mogu se pravit fin pišući o ovoj seriji – žena koje treba napuniti nije jedino o kojem se ovaj mali veliki čovjek brine. Iako mu opasna, manijakalna nesposobnost dvostrukoga mu nećaka zaobilaznim putom gotovo da ide u korist, Tyrion sve svoje lukavstvo i menadžerske skillz upreže u boljitak kraljevstva, ili barem odgađanje njegove propasti. Dijelom to radi iz sebičnih razloga dokazivanja svima onoga u što je osobno potpuno siguran – jednostavno, bolji sam od svih! – ali ne smijemo previdjeti ni činjenicu kako njegovim potezima profitira i njegova cijela obitelj, čak i kada ostali Lannisteri toga nisu uopće svjesni pa ni, logično, zbog toga zahvalni. Što Tyriona, barem nakon smrti lorda Neda Starka, čini i jedinom moralnom vertikalom u svijetu koji napučuju dvije vrste ljudi, dokazani izdajnici i budući izdajnici. Ma, patuljak jest najjači. (GP)

33. Basil Fawlty (Falični pansion)
[173 boda / 4 glasa]
Sektor uslužnih djelatnosti… Pa, kužim zašto funkcionira tako kako funkcionira: ako me uslužuje netko tko je neljubazan, ja ću taj objekt najvjerojatnije izbjegavati, a ako ja budem nepristojan prema onome tko me ljubazno uslužuje onda se samo bezveze iživljavam nad nekim tko samo radi svoj posao, pritom još i po svoj prilici za nehumanu plaću. Ali i ima jedan dio mene koji vjeruje da blagajnica koja mora biti non-stop dobra prema svima za bijednih 2500 kuna mjesečno – ne samo da ima puno pravo da bude non-stop nadrkana, nego i da bi trebala biti non-stop nadrkana; otprilike isti onaj dio mene koji, kada mu netko u dućanu kaže „Mogu li vam kako pomoći?“, poželi odbrusiti: „Da, možeš mi pomoći tako što ćeš ODJEBATI i pustiti me na miru!“ (ili možda: „Ne, meni nitko ne može pomoći… A TEBI JOŠ MANJE!!!“) Uglavnom, jasno vam je zašto je obiteljski lokal preuzeo brat a ne ja. 🙂 Bio bih gori i od Basila Fawltyja! (TK)

32. Peter Dyckman „Pete“ Campbell (Momci s Madisona)
[178 bodova / 4 glasa]
Peter Dyckman “Pete” Campbell veći je dio pete sezone proveo uvjeravajući sebe i druge kako ga je upravo obiteljski život u učmalom Cos Cobu dubinski unesrećio, ali mi vjerni fanovi, koji od samih početaka pomno pratimo te grandiozne patnje privilegiranog Werthera, dobro znamo da je naš najdraži grimy little pimp nezadovoljan kamo god ga posadite. Uvijek taj kronični osjećaj zakinutosti i opsesivne želje za potvrdom koji ga prati poput zle sjenke, bilo u vlastitom domu, u uredu, u vlaku dok dijalogizira s kolegom iz branše kojemu jebe ženu, na otmjenim zabavama, u L.A.-ju – uz onaj suncem okupani bazen i bezbrižne, šarene ljude (sjećate se genijalne epizode „The Jet Set“ iz druge sezone). Peteovo je kompleksaštvo kulminiralo u zadnjoj sezoni – mogu sad krenuti opisivati povijest njegove bolećice, ali dovoljno je spomenuti ono rezignirano cmoljenje pred Donom u liftu, iako to nije ni prvi ni zadnji primjer njegove apsolutne otvorenosti pred senseijem Draperom, koja svaki put poražava potpunom odsutnošću srama (ali sram je ionako za niže klase).

No otarimo suze biserne. Pete je oduvijek bio popriličan šupak.

Sjećam ga se iz prve sezone, dok se šepurio po agenciji poput zalizane princezice sa žvalama u kutovima usana, poput ćelavog vrapčića netom ispalog iz gnijezda. Na fizičkom se planu Vincent Kartheiser (koji ga utjelovljuje) pokazao kao uistinu briljantan izbor sa svojom fizionomijom suhonjavog starčića (pari mi Mr. Burns) u kombinaciji s facom koja bi, uz dodatak plave vlasulje s opojnim loknama, odnijela prvo mjesto na nekom W.A.S.P. izboru za najljepšu djevojčicu do osam godina. Kako su sezone odmicale, njegova ženskastost polako je uzmicala pred starmalošću u izgledu – već sad se doima poput olinjalog pedofilčića, a jedva da je prevalio tridesetu.

Zamišljam kako je Pete vjerojatno savršena slika i prilika prosječnog zaposlenika u zloj marketinškoj agenciji, onako kako ga zamišljaju, recimo, brucoši sociologije (har har) – ulickani cinični seronja bez ikakvih skrupula koji mrzi vlastitu majku i pati za očevom naklonošću, pa stoga liječi svoje frustracije i osvećuje se životu i svijetu time što zgrće pare prodavajući maglu nesretnim, naivnim konzumentima. Da su stvari barem tako jednostavne. Premda, ruku na srce, moglo bi se ustvrditi i to da se, u usporedbi s već staromodnim Draperom koji će oko obične kokošje paštete isplesti nekakvu dirljivu priču o prolaznosti života, Pete čak pomalo doima poput potencijalnog začetnika agresivnog marketinga.

Naravno da ima i svoje dobre strane, ali prije nego što mu uopće stignemo odati priznanje zbog nečega što je odradio kako treba, on se uvaljuje u novu kantu govana, i sve kreće ispočetka. Nema on strpljenja. Njegova neotesanost i nezgrapnost u ophođenju sa svime i svakim priziva sliku malog djeteta koje se igra s kakvom životinjicom i nehotice je davi, nesvjesno vlastite snage, smrtnosti, ičega. U početku je još bilo u najmanju ruku nezgodno samome sebi priznati da se veselite svakoj sceni u kojoj se Pete pojavljuje. Ono, zapitate se sva ona uobičajena pitanja – što mi ovo treba u životu, jesam li i koliko sam sjeban/a, je li u redu voljeti ga, kada je pravo vrijeme da priznam te osjećaje svojim bližnjima, što radi taj nazubljeni dildo s likom Sotone u mom ormaru, bla bla bla.

Pete Campbell je manipulator, i pritom češće nevješt. Pete od kurve traži da mu se obraća s “kralju”. Udžbenički je primjer ljigavca. Na liječnikovo pitanje “Jesu li vam se testisi normalno spustili?” Pete ne odgovara jednostavnim “da”, nego odrješitim “apsolutno!”. Peteu je sve dano na tanjuru, ali sve nije dovoljno, a tanjur je jeftiniji od onog kakav ima onaj prdonja Roger Sterling, kojeg bi najradije gurnuo kroz prozor da smije, dođavola! Jedan tren se utapa u samoljublju, a već drugi tren se mrzi. Na sastanku s klijentima će poput nabusitog pjetlića reći kako bi se njegov plemeniti djedica okrenuo u grobu da zna da su Manhattanom zavladale plačipičke, da bi se možda već isti dan u nekim drugim okolnostima pokazao kao najveća plačipička na svijetu. Pete zna da je fejker. Pete je u sukobu sa svima oko sebe, a najviše sa samim sobom. Volio bi biti poput Dona, ali zapravo baš i ne. Ne zna on ni sam. Pete je, u najmanju ruku, George Costanza Avenije Madison.

I kako ga, kao takvog, ne voljeti? Nema ništa slađe od lika koji je potpuno izgubljen, i nikad ne znate kakva ga sranja sve čekaju, kakvu je splačinu sad smislio, koliko je spreman opet se baciti u nepoznato bez razmišljanja, i hoće li ovaj put išta naučiti – i sve to za našu zabavu. U tom smislu Pete Campbell još mnogo obećava u predstojećim sezonama serije. Možda nas nekim novim prevratom iznenadi i ona hladnokrvna marketinška bazuka Don Draper (novi brak? Novo samoubojstvo kao posljedica neke njegove odluke? Stvarno je prepun potencijala), Peggy bi mogla biti zanimljiva pod uvjetom da se ne pretvori u svog mentora, Joan ko Joan, Sally će raditi sranja u skladu sa svojim godinama, Ginsberg će i dalje pizditi u prazno (od potencijalno zanimljivog lika postao je karikatura tijekom samo jedne sezone), Betty će se tješiti sitnim manipulacijama (i to je šteta, jer mislim da je oduvijek bila sjajan lik). U svakom slučaju se čini kao da svatko slijedi neku svoju putanju, dok Pete neprestano vrluda uokolo za svojim fantomima. Možda je najveći misterij cijele serije što to Pete ustvari želi. Što prodavača sreće čini sretnim?

“Why does it have to be like this? Why can’t I get anything good all at once?”

Pete me zabavlja poput proverbijalnog kojota koji iz epizode u epizodu naganja svoju pticu trkačicu. Ali čak i da je se dočepa – sumnjam da bi imao blage veze što bi s njom! (BB)


31. Donald „Don“ Draper (Momci s Madisona)
[179 bodova / 5 glasova]
Dok za većinu njegovih kolega oni koji nisu bijelci praktički ni ne postoje, Don će normalno popričati s crnačkim konobarom; dok je njegovim kolegama nezamislivo da bi žena mogla biti copywriter, on jednoj postaje mentor; kad se god rugaju nekome, on je tu da ih ukori; pošten je čovjek i zna da uvijek može naučiti nešto od drugih i drugačijih. No, isto tako… S crnačkim konobarom vjerojatno ne bi uopće pričao da mu nije mogao poslužiti u sklopu researchu za kampanju. Nema ništa protiv kad sazna da je firmin grafičar gej, ali će mu to spočitati („You people!“) čim izbije sranje za koje ovaj čak ni nije kriv. Zna da nije u redu što vara Betty, ali to ga ne spriječava da se švaleriše uzduž i poprijeko. Fascinantan je zato što nam stalno izmiče shvaćanje gdje kod njega završava iskreno poštivanje drugi ljudi, a počinje hladni pragmatizam; zato što bi bilo više nego pretjerano nazvati ga negativcem, a opet – kako zvati pozitivcem nekoga tko iz sezone u sezonu oko sebe sije gotovo pa samo nesreću? (TK)

(pisali: Josip Stjepanović, Goran Pavlov, Tonći Kožul, Bilanda Ban)

Gorilini naj likovi iz TV-serija: #399-#351

Lipanj 21, 2012

399. Norm (Cheers) / Alan Partridge (My Name Is Alan Partridge) / Larry Kubiac (Parker Lewis Can’t Lose) [13 bodova / 1 glas]
394. Gabrielle Solis (Desperate Housewives) / Gordon Cole (Twin Peaks) / Kitty Forman (Lude 70e) / Logan Echolls (Veronica Mars) / Randy Hickey (My Name Is Earl) [14 bodova / 1 glas]
389. Gus (Psych) / Mike (Breaking Bad) / Statler i Waldorf (The Muppet Show) / Susie Green (Curb Your Enthusiasm) / Strippy (Strippy) [15 bodova / 1 glas]
381. Barney Gumble (Simpsonovi) / Buddy Garrity (Friday Night Lights) / Dule Pacov (Vratiće se rode) / Flek Kontrec (Smogovci) / Kate Austen (Lost) / Tracy Jordan (30 Rock) / Carrie Bradshaw (Seks i grad) / Maggie (Život na sjeveru) [16 bodova / 1 glas]
377. April (Parks & Recreation) / Đura (Top lista nadrealista) / Jay Sherman (The Critic) / Sidney ‘Sid’ Jenkins (Skins) [17 bodova / 1 glas]
371. Alana (The Girl from Tomorrow) / Andy (Parks & Recreation) / Cubert Farnsworth (Futurama) / Frank (It’s Always Sunny in Philadelphia) / Reese (Malcolm u sredini) / Gustav (Gustav) [18 bodova / 1 glas]
367. Michael Kelso (Lude 70e) / Stottlemeyer (Monk) / Šahbaz (Top lista nadrealista) / Father Dougal (Father Ted) [19 bodova / 1 glas]
365. Cliff Clavin (Cheers) / Crni Džek (Smogovci) [19 bodova / 2 glasa]
362. Ali G (Da Ali G Show) / Stuart Bondek (Chaos City) / Millie Kentner (Freaks & Geeks) [20 bodova / 1 glas]
361. Dan Conner (Roseanne) [20 bodova / 2 glasa]
357. Archer (Archer) / Lovejoy (Lovejoy) / Stan Smith (American Dad!) / Marilyn (Život na sjeveru) [21 bod / 1 glas]
351. Creighton Brenette (Treme) / Gareth (The Office UK) / Kurt von Strohm (‘Allo ‘Allo!) / Weevil (Veronica Mars) / Winnie Cooper (Wonder Years) / Herr Lipp (League of Gentlemen) [22 boda / 1 glas]

P.S. Ovo je jubilarni 500. post na ruralnagorila.wordpress.com!!!

  

Gorilini naj likovi iz TV-serija: #40-#36

Lipanj 20, 2012

40. Bender Bending Rodriguez (Futurama)
[158 bodova / 2 glasa / jedno prvo mjesto]
Kako jako volim alkohol a prestar sam da se na učlanjujem u grupe na fejsu s nazivima poput “Mi PiJeMo, Mi SmO LOOOOOOOODY!!1!!!!!!” – pa što mi drugo preostaje nego da idoliziram Bendera?! Ono, frajer doslovno zahrđa kad ne pije, koji car!!! Ali voli on i svoje prijatelje, iako to ne bi nikad priznao, a ni ne mora jer oni to ionako već dobro znaju ❤ ❤ <3. (TK)


39. Jack Shephard (Izgubljeni)
[160 bodova / 2 glasa]
Bacio sam sad oko na svoje komentare na “Lost” na izboru naj serija nultih – dakle samo nekoliko dana prije finala serije – i iznenadilo me kako sam tad bio blagonaklon, tipa “ok šta sad, ova sezona je bezveze al prvih pet su bile ludilo i gušt nad guštima”. A eto, to finale je očito bilo kap koja je prelila čašu – jer i dan-danas POPIZDIM kad se god sjetim ičega iz zadnje sezone!!! (BTW sad slijede ***** SPOJLERI *****, ako vam to išta znači.) Mislim, Bože mili, koliko uvredljivih sranja u pišljivih osamdeset televizijskih minuta! Što da izdvojim? To da nisu razriješene čak ni sve bitne misterije koje su uvedene u zadnjoj jebenoj sezoni (zašto je u flash-sidewaysima, pobogu, otok na dnu mora?!?)? To kako su se odgovori na glavna pitanja o otoku svodili na “ma stari moj, to ti je ČAROLIJA”? E, a sjećate se onoga kad je Sayid u zagrobnom završio s ljubavi svog života – Shannon?! LOLOLOLOLOLOL!!!!! No najgore od svega mi je bilo to kako su Lindelof i Cuse cijelo vrijeme govorili da je to “karakterna drama” i tako u tom stilu, da ljudi gledaju seriju zbog “likova” (iako je iz stalno opadajuće gledanosti bilo valjda očigledno da seriju gledaju još samo frikovi koji vole razglabati o teorijama). Ono, ta dva majmuna su izgleda stvarno iskreno vjerovala da rade neki “Mad Men” na čarobnom otoku ili štatijaznam, a serija ne da nije bila character-driven nego upravo suprotno: kad bi god daljnji razvoj radnje zahtijevao da neki lik ode na drugi kraj otoka, pa makar pritom trebao izvesti nešto što se posve kosi s njegovim/njenim karakterom – tako bi se uvijek uredno i dogodilo! A i isto, ono, te ranije sezone dok su još likovi kako-tako držali vodu, neš ti meni sheme: “Hm, kako da ovom liku damo kompleksnost i dubinu? Hmmmm… Hm-hm-hm… E-e-e, znam: TATA GA NIJE VOLIO!!!” Ozbiljna karakterna drama my ass!! I dalje se osjećam kao zadnja budala što sam branio autore serije, govoreći iz sezone u sezonu da ipak “znaju što rade” (iako je do kraja postalo jasno da su samo izvlačili misteriju za misterijom iz guzice i da nisu imali blage kamo to sve vodi), i jest da mi nije žao što sam proveo nebrojene sate svog života opsjednut “Lostom” – prvih pet sezona ipak jesu bile nešto najzabavnije ikada – ali ta besciljna i besmislena šesta sezona, s uvredljivo lošim finalom kao šlagom na torti, ispunila me s toliko gorčine da mi je zatrovala i sve lijepe uspomene. I žao mi je što nitko od dvoje ljudi koji su glasali za Jacka nije bio u prilici napisati crticu, pošto mi je od samog početka bio jedan od najbezveznijih likova i ne mogu, ali stvarno ono majke mi ne mogu ni početi zamišljati zašto bi itko glasao za njega i baš njega. (TK)

38. Stewart Gilligan „Stewie“ Griffin (Family Guy)
[162 boda / 4 glasa]
Da budem iskren, odkad mi je prije nekih 25 godina bratić povratio po glavi (nakon famozne ideje tetke da mi ga stavi na ramena) – ja njegujem otvorenu averziju prema bebama. Sve super kad prođu neku dob od 4-5 godina, onda su klinci kaos, ali svaki put kad mi netko od prijatelja ili rodbine pokuša uvaliti svog bebača u ruke, meni padne mrak na oči. Ono, valjda ću i ja jednog dana imat klinca pa će to biti problem prošlosti, ali trenutno je Stewie Griffin jedino derište koje piša u pelene a koje bi ipak pristao bejbisitat. Zašto? Zato jer, kao većina najlikova na ovoj listi, Stewie je tip simpatičnog zloće, lik koji bi za nekih 40ak godina mogao biti idealan suparnik James Bondu, ali i sjeban čovjek kojeg će pronaći razrezanih vena u nekom hotelskom kupatilu. Jer, pored visokih ciljeva – kao što su „world domination” i fenomenalan britanski naglasak – Stewie se pati s vlastitom seksualnošću, debilnim ocem, sanja kako se riješiti vlastite majke a gadi se prosječnog brata i sestre. Svi se mi palimo kad netko otvoreno živi one najtamnije strane koje mi pak skrivamo, a u ambivalentnoj konstelaciji da to baš čini neki nevini klinac, simpatija za takvog lika je još veća. (JS)

37. Christopher Moltisanti (Sopranosi)
[163 boda / 4 glasa]
Pet godina prošlo je otkad sam pogledao zadnju epizodu “Sopranosa”, i otad im se još nisam stigao vratiti. Svakako planiram, jer sjećanja na najbolju priču o mafijašima u povijesti ekrana svih dimenzija sve više blijede, a to ne valja dopustiti. Pored Silvija Dantea u izvedbi E Street legende Stevieja Van Zandta, iz niza sjajnih rola koje je ova neponovljiva serija izrodila najradije se sjetim Chrisa – Tonyjeva neukrotivog protežea, čiji je polagani uspon kroz hijerarhiju obitelji ponajbolje oslikao što sve mafijaš treba, odnosno ne smije imati, da bi stekao ugled i poštovanje. Michael Imperioli, čovjek s jednim od najmarkantnijih velikih nosova, ovom je ulogom zaradio ugled, ali iz sjene Jamesa Gandolfinija bilo mu je nemoguće izaći. A trebao je. Hladnokrvnog i brutalnog kad god je pod zemlju trebalo strpati svakog čiji bi nestanak boss naručio, Chrisa su drukčijim i zanimljivijim od ostalih činili vječiti problemi sa svim ostalim autoritetima, i još veći problemi s alkoholom i svim mogućim drogama. A baš su takvi u mojoj glavi mladi, nadobudni i neobuzdani kriminalci 21. stoljeća, bilo u New Jerseyju, Napulju ili Dubravi, i bez zaštite šefa dugoročno nemaju šanse. Chris je tu zaštitu imao, ali ona nije mogla trajati dovijeka. S opasnošću da malobrojnima nešto spojlam, zaključit ću da je njegova smrt jedna od najdojmljivijih u povijesti televizije. Ništa manje nije zaslužio. (PP)

36. Veronica Mars (Veronica Mars)
[163 boda / 4 glasa]
„Is it all in that pretty little head of yours? What goes on in that place in the dark? Well I used to know a girl and I could have sworn that her name was Veronica.“ Da, glazbeni su urednici najljepše tinejdžerske serije ikad emitirane, i najbezobzirnije otkazane serije uopće, svakako mogli odabrati pjesmu koja bi srednjoškolsku potragu za samom sobom dočarala prikladnije od Costellove nježne brige o senilnoj baki, koja me je obradovala negdje taman po sredini serijina života. Međutim, svedena na nekoliko citiranih stihova u karaoke izvedbi zalutalog Britta Daniela – jer, sve smo se kul face bili poželjeli upisati u Neptune High – „Veronica“ je, zapravo, precizno dočarala naglu transformaciju bezbrižne djevojke u privatnu detektivku mučenu ubojstvom najbolje prijateljice i majčinim nestankom, ali i slutnju kako ćemo mi dečkići Veronicu Mars sve manje poznavati što je više upoznajemo. Nije Veronica klasična prevrtljiva kujica kakve poznajemo iz televizijskog naslijeđa koje je ova serija nadogradila pomakom u fazi ekvivalentnim doktoratu iznebuha napisanom tijekom ljeta na drugi razred gimnazije, te gotovo svojeručno učinila nedvojbeno relevantnim… Ne, Veronicina misterija leži u nemogućnosti njezinog postojanja. Poznavali smo pametne, dovitljive i urnebesno duhovite cure s kojima smo mogli razgovarati o čemu god nam padne na pamet, ali takve nisu izgledale kao kalifornijske kraljice čirlidersica, samo bez prezirnog podsmijeha u pogledu i nadmenog izbjegavanja u stavu. Poznavali smo seksi plavušice koje su u školsko plemstvo bile primane prvim korakom u školsko dvorište, samo što s takvima nikad nismo razgovarali o košarci, a baš nam i ne bi palo na pamet obratiti im se za pomoć; previše smo, zatucani, sumnjali u njihovu sposobnost rasuđivanja. Veronica Mars je cura koja doista posjeduje sve one kvalitete kojima smo svoju običnu napaljenost u objema slučajevima opravdali sebi i prijateljima (zgodna, simpatična, slatka / inteligentna, razumna, zabavna), a kakvu smo do njezine trosezonske demonstracije nezaustavljive snalažljivosti poznavali vrlo dobro, ali samo iz svojih maštanja, znajući da u stvarnosti ne bismo bili kadri izdržati opravdan osjećaj debele inferiornosti. Tko je ta cura? Kako može – ne, kako smije postojati zapravo? U našim se snatrenjima zvala Veronica (ili Veronika, ili bilo kojim drugim imenom), u to smo se mogli zakleti, samo što svijet koji smo poznavali nije pružao mogućnost zamišljanja cure koje iz tjedna u tjedan rješava sve školske zavrzlame da bi se povremeno očešala i o važne probleme odraslih, te naposljetku dokučila i tajnu koja joj je sigurnost tinejdžerskog života bila uništila kratkoročno, pa joj nije dopustila isto napraviti i na duge staze. Je li moguće da se sve te mentalne majstorije, izazovne indukcije i drske dedukcije vrte po njezinoj pretty little head, koja kucka i svijetli poput flipera koji je stalno kruni nagradnim partijama, mikrokozmosu neodoljivoga vizualnog identiteta cijele serije? Na Veronicinu privatnu žalost, ali i njezinu poslovnu i našu gledateljsku radost, ofucane motele i zamračene školske hodnike Neptuneova teen-šarenoira prati i tama neizvjesnosti i opterećenja, koja Veronicu slijedi čak i kada se u rijetkim trenucima odvaži opustiti poput obične cure. Kakva potpuno jest i kakva nije nimalo. (GP)

(pisali: Tonći Kožul, Josip Stjepanović, Petar Panjkota, Goran Pavlov)

Gorilini naj likovi iz TV-serija: #45-#41

Lipanj 19, 2012

45. Castiel (Lovci na natprirodno)
[150 bodova / 3 glasa]
Pozdrav od administratora liste! Izvisio sam za nekoliko crtica – nesuđeni autor ima dosta jaku ispričnicu – pa ću vam, pošto nisam bio u prilici naći zamjenu, ja morati napisati nešto o likovima ili iz serija koje nisam gledao, ili koji su mi bezveze! Sorkach ako je to kome u kukiju ali to vam je način na koji se kolačić mrvi. 😎 Castiel je, evo recimo, anđeo iz ‘Supernaturala’, serijala o dogodovštinama dva brata-lovca na natprirodno. Neki kažu da seriju odlikuje impresivna količina wtf-obrata, moj brat kaže da je teža debilana u kojoj pola svake epizode otpadne na svađu glavna dva lika. Nimalo ne sumnjam da je serija diskutabilne kakvoće – no svako toliko se zaželim nečega s vampirima, duhovima i sličnim pizdarijama, pa ne isključujem mogućnost da i meni jednom dođe na dnevni red! (TK)

44. Gaius Baltar (Battlestar Galactica)
[151 bod / 3 glasa]
I… još jedan pozdrav od administratora liste! Prijateljski spojler svima koji će tek gledati „Battlestar Galacticu“: unatoč onome što će vam se tvrditi u špici svake vražje epizode u prvih par sezona, Sajlonci… uopće nemaju plan! Tj. nemaju stvarno ništa razrađenije od ‘ok ajmo probat pokokat što više ljudi, w/e’, dakle ubrali ste taj famozni ‘plan’ zlih robota čim ste počeli gledati seriju, a ono „… AND THEY HAVE A PLAN!“ je samo mantra koju su scenaristi ponavljali sami sebi, u nadi da će kad-tad uspjeti smisliti neki kul rasplet, al kad ne iđe, brate, pa ne iđe! Kao i svi drugi likovi u „Galactici“, i Gaius Baltar je isprve bio zanimljiv da bi u roku od par sezona postao iritantni nadrkanko; mislim da su mi zadnje dvije sezone baš svi likovi išli na živce, jedino je Edward James Olmos znao biti smiješan kad bi se preglumljavao valjajući se u farbi. (TK)

43. Ariel „Ari“ Gold (Svita)
[151 bod / 5 glasova]
Ari je zapravo papak, više puši kitu Vinnieju i još ponekom klijentu (a i supruzi po potrebi) nego što je dominantan nad…. pa, svima ostalima (ostavljajući lažan dojam big bossa brzog i britkog jezika kojem ama baš nitko ništa ne može). Džabe mu sve dovitljive pošalice na račun E-jeve visine i (ne)kompetencije, džabe mu sva homofobno-rasistička izderavanja na jadnog peška Lloyda, džabe mu sve pitke i dobro tempirane aluzije na srednjoškolski quickie s gospodičnom Danom Gordon, ma džabe mu i benigne, ali dobro poentirane opaske na račun njemu izrazito nebitnih i sporednih (bas kao i Jinxi!!) individua poput Džonija Drame i Turtlea, kad ne može ili ne želi istovjetnom municijom raspaliti i po Vinceu!!! Papak, njonjo, chicken, pussy, beeeee…..ali volimo ga mi takvog, o da!!!!!! (DM)

42. Sherlock Holmes (Sherlock)
[152 boda / 6 glasova]
U vremenima facebooka, whatsappa i raznih stalkerskih sprava, svaki prosječan manijak posjeduje mogućnosti da bude bolji detektiv nego tamo neki Sherlock Holmes, privatno njuškalo iz pera Arthura Conana Doylea. Šta bi to danas jos moglo biti fascinantno u figuri čudno odjevenog tipa koji vuče dim iz lule i folira se svojim brilijantnim umom – intelektualac, ne zna iskopat sanac, što bi Rambo rekao. Pogotovo danas kad ti je wikipedia dostuptna na svakom koraku, a google ti pokušava odgovorit prije nego što uopće znaš pitanje.

Uostalom, koja je svrha genijalnog uma danas? Otkrit penicilin, razotkrit funkcionisanje sunčanog sistema? Sherlock je jebeni genije, ali ne sjedi za stolom nekog skupog privatnog sveučilišta. Preseljen u današnji London, tamo negdje između dvi financijske krize, lik kojeg glumi Benedict Cumberbatch je egoistični snob, poluautist koji je u stanju do besvijesti analizirati čovjeka, ali ne i skužit ga. Ponekad toliko distanciran i hladan da ga policija smatra većom opasnošću nego nekog serijskog ubojicu. Razum je Sherlockov svijet, u njemu nema mjesta za emocije i osjećaje. Možda je teško volit takvog TV-lika, pogotovo ako živiš u zemlji gdje ljudi bacaju čaše od zid pjevajući “ne vjeruje srce pameti.” No ionako smo se već s Dexterom smo navikli simpatizirati se serijskim ubojicom, pa što ne bi onda i s jednim sociopatom? “He’s a freak,” kaže jedan policajac za njega. Sherlock ili Sheldon, freak is sexy! (JS)

41. Leopold „Butters“ Stotch (South Park)
[157 bodova / 3 glasa]
Ja zapravo ne volim „South Park“. Dobro, tu i tamo pogledam koju epizodu (nakon recimo sedme sezone sam prestao to pobožno pratiti), al generalno mislim da ni Trey Parker ni Matt Stone ne pišu dobro. U usporedbi sa „Simpsonima“, „South Park“ puši kitu. „South Park“ sjajno funkcionira u američkom kontekstu. U zemlji koja svake godine postaje sve fašistoidnija, tip humora kakav prakticiraju Parker i Stone može proći. Kad se u istoj zemlji nađu likovi iz NRA-a, republikanske stranke, KKK-ovci, Oprah, Barbara Streisand i teleevanđelisti posao satiričara postaje prelagan. Na ostatku planeta, serija koja se sastoji od kolekcije gross-out momenata, prvoloptaških podbadanja američke politike i retardiranih koncepata iz javnih debata ne izaziva toliku sablazan. Jebiga, ovdje u Europi vladari, diktatori, patrijarsi, svećenici i ostala utjelovljenja autoriteta se spaljuju svake sezone pa ih baš ni ne doživljavamo ozbiljno.

Možda mi ne bi smetalo šta su apsolutno neinventivni u komentiranju politike i gorućih problema američke nacije, možda mi ne bi smetalo šta ispadaju malograđani daleko češće nego što bi to htjeli, da pišu dobre likove. Al ne pišu. Stan, Kyle i Kenny su dosadni ko proljev. Mr. Garrison, Uncle Ned, Mr. Hanky, Chef, gradonačelnica, Wendy, Bebe i ostala bratija su najobičnije karikature. Cartman je imao potencijala al se i on istrošio nakon svih ovih godina i postao karikatura samoga sebe. Koliko je domišljatosti zaista potrebno da se napiše najodvratnija, najnesnosnija, najsebičnija pizda na cijelom svijetu? Ne puno.

„South Park“ je kroz pet sezona vukao više-manje istu postavu likova, prelazio iz jedne bizarnosti u drugu, Kenny je redovito umirao i sve skupa nije vodilo nigdje. A onda su, u napadu genijalnosti, Parker i Stone stvorili Buttersa. Četvrtaša plave kosice, umilnog glasića, optimističnog, naivnog, slatkog i potpuno poremećenog. Na kakvim su drogama Parker i Stone bili dok su ga pisali, čije su traume iz djetinjstva isplivale na površinu, do dana današnjeg nije utvrđeno. Butters uvijek najebe. Šta god da se desi u South Parku te bližoj i daljoj okolici, Butters će najebati. Ne smeta njemu što ga svi vršnjaci (a poglavito Cartman) iskorištavaju i maltretiraju (previše je drag da im ozbiljno zamjeri, a i prijatelji su prijatelji pa kakvi bili da bili), koliko se boji svojih roditelja. Dođu li svemirci i bez ikakvog razloga počnu silovati krave u okolici, Buttersu prijeti opasnost da mu zabrane izlaske, a takvo što je najgora mora za jednog četvrtaša. Čak ni to što je postao pedofilska ikona (nakon snimanja legendarnog internet-videa „What, what in the butt“) nije razlog za paniku. Panika počinje onog trenutka kad se vrati kući i kad ga otac dočeka s „Young man…“

Obični, dobroćudni klinac u poremećnom svijetu „South Parka“ ne može dugo ostati normalan. Kako bi se nosio sa svijetom oko sebe, čiju pokvarenost uviđa na nekoj podsvijesnoj razini, Butters je razvio disocijativni poremećaj. Kad više ne uspijeva obuzdati napadaje tjeskobe pretvara se u dr. Chaosa – zlog genija kojem svi pretedenti iz cjelokupnog repertoara B-akcijskih filmova nisu do koljena. No, kako je to mudro rekao Goran Ivanišević, bolje se rodit bez kurca nego bez sriće. Kad u personi dr. Chaosa poželi osvojiti svijet, uviđa da su mu sve planove pokvarili „Simpsoni“ i da nakon njih više ništa originalno ni pamtljivo ne može napraviti.

Ako bi trebalo tražiti paralele, Butters bi najviše nalikovao Milom djetetu Ferenca Molnara. Jedino što svijet „Junaka Pavlove ulice“ nimalo ne nalikuje na svijet američke pripizdine usred Colorada. Amerika ne zna što bi s klincima poput Buttersa, a ni klinci poput Buttersa na znaju što bi s Amerikom. U svijetu ’50-ih Butters bi se savršeno uklopio. U prvom desetljeću dvadesetog stoljeća Butters je potpuni psihotik kojemu nedostaje tek mali poticaj da uništi, spali i osakati sve oko sebe. Taj će poticaj, jer ipak govorimo o „South Parku“, prije ili kasnije doći. A kad dođe, bit će to milina za gledati. (MV)

(pisali: Tonći Kožul, Dino Marelić, Josip Stjepanović, Matko Vladanović)

Gorilini naj likovi iz TV-serija: #457-#402

Lipanj 18, 2012

457. Hypnotoad (Futurama) / Cutty (Žica) / Dr. Horrible (Dr. Horrible’s Sing-a-Long Blog) / Father Jack (Father Ted) / Killer BOB (Twin Peaks) / Tommy Donnelly (The Black Donnelly) / Violet Crawley (Downton Abbey) / Mark (Peep Show) [1 bod / 1 glas]
450. Arthur Frobisher (Damages) / inspektor Montalbano (Inspektor Montalbano) / Izzy Huffstodf (Huff) / Katarina Anđelić (Otvorena vrata) / Ned Stark (Game of Thrones) / Stacie Monroe (Hustle) / Richard Avelan (The IT Crowd) [2 boda / 1 glas]
445. B. A. Baracus (A-team) / Landry Clarke (Friday Night Lights) / Lrrr (Futurama) / Vaša visost (Velo misto) / Mrs. Doyle (Father Ted) [3 boda / 1 glas]
441. Jack Carter (Eureka) / Lisa Cuddy (House) / Peter Griffin (Family Guy) / Duje (Velo misto) [4 boda / 1 glas]
435. Al Giardello (Homicide) / Fozzie Bear (Muppet Show) / Russel Tuper (Huff) / The Man from Another Place (Twin Peaks) / Wallace (The Wire) / Kara Starbuck (Battlestar Galactica) [5 bodova / 1 glas]
432. Ivy (Zvonili ste, milorde) / Jataganac (Bolji život) / Luigi Vercotti (Monty Python) [6 bodova / 1 glas]
427. Face (The A-Team) / Sylvia Fine (Dadilja) / Šunje (Prosjaci i sinovi) / Carlton Banks (Fresh Prince of Bel-Air) / Chicken (Cow & Chicken) [7 bodova / 1 glas]
422. Jeffrey (Princ iz Bel Aira) / Maggie (Extras) / Ndnd (Futurama) / The Giant (Twin Peaks) / Data (Star Trek: The Next Generation) [8 bodova / 1 glas]
420. Mike Torello (Crime Story) / Boba Popadić (Bolji život) [9 bodova / 1 glas]
413. Mr. Garrison (South Park) / Orel Puppington (Moral Orel) / Radosav (Đekna) / Riker (Star Trek: The Next Generation) / Samantha (Seks i grad) / Jack Donaghy (30 Rock) / Miki Rubiroza (Grlom u jagode) [10 bodova / 1 glas]
406. Frasier Crane (Frasier/Cheers) / Gradonačelnik (Zakon!) / Lafayette (True Blood) / Philip Banks (Princ iz Bel-Aira) / Phillip Gerard/one armed man/MIKE (Twin Peaks) / Švaba (Vratiće se rode) / Ted ‘The Lawyer’ (Scrubs) [11 bodova / 1 glas]
402. Clarence „Clay“ Morrow (Sons of Anarchy) / Red Forman (Lude 70e) / Zdravko Maček (Zakon!) / Michael Bluth (Arrested Development) [12 bodova / 1 glas]

Gorilini naj likovi iz TV-serija: #50-#46

Lipanj 18, 2012

50. Dotur Luigi (Naše malo misto)
[141 bod / 3 glasa]
Tija je bit pomorac, al’ se pridomislija kad mu je ćaću torpediralo 1918. Tija je bit i pilot i  i dotur i svašta nešto al’ jebiga – bija je strašljiv čovik. U glumačkin je vodama završija slučajno pridruživši se putujućin barabama koje su se nazivale glumcima i okupljale pod imenom „Talija“. Onda je doša rat pa je otiša u partizane, hopsajući s puškon u ruci po brdima i gorskim vrletima, naganjajući Švabe i skrivajući se od domaćih izdajnika. Dvi godine nakon rata, završija je u Beogradu – u tek osnovanom Jugoslavenskom dramskom pozorištu di je osta sve do penzije 1971. godine. I ko zna bil’ se Karla Bulića danas iko osim domara i čistačica u JDP-u i spomenija da ga ’70. nisu vrbovali Smoje i Marušić za ulogu seoskog dotura u malom dalmatinskom mistu.

Ko zna šta je Buliću bilo u glavi. Kad se promisli o tome, skontate da takva ponuda i nije bila bog zna kakva. Je – bila je to televizija i sve  – al uloga prgavog starčića koji pa vas dan čita Dantea, igra na balote i zajebava jadnu ženu koju nikako da odvede prid oltar nije mogla zvučati ni puno ozbiljno ni puno primamljivo. Al’ šta ćeš – televizija se, šta zna svaki glumac, ne odbija. U svojoj pedeset i nekoj godini, već pomalo umorni Bulić se nekako dovuka iz Beograda u Dalmaciju, obuka bilu majicu, uzeja balotu u ruke, metija bilu kapu na glavu i – posta veći od života. Veći od Borisa Dvornika i Bate Živojinovića zajedno.

Moga je Smoje bit stoput veći pisac nego šta je bija, i moga je još pedeset godina pisat o doturu Luigiju u knjigama i romanima (šta bi, da je rođen u Americi, vjerojatno i činija) al’ da se te ’70. nije pojavija Karlo Bulić i tako maestralno odigra tu ulogu – ništa od toga ne bi bilo zapamćeno. Dotur je, skupa s Rokon Prčen, bija utjelovljenje malomišćanskog mentaliteta. Tvrdoglav, zajeban, snalažljiv, uvik spreman pogledat pod veštu lipe ženske, brz za najidit se (pogotovo kad bi ga prekinulo u balotama), a u biti dobar ka kruv. Staro gunđalo koje je istovremeno pizidilo protiv sitnih duša iz maloga mista, a isto bilo prvo kad je tribalo priskočit u pomoć. I možda nikad nije zna pričat s Bepinom, možda ju je prokleja sto puta kad in je ono zajebala šverc radija iz Trsta, a opet – veće ljubavne priče od njihove na jugoslavenskoj televiziji (o hrvatskoj da ni ne pričamo) nije bilo. I da Luigi nije bija takav kakav je bija, da Smoje nije bija majstor pisane riči, a Bulić glumački velikan posljednja epizoda „Maloga mista“ u kojoj Bepina umire nikad ne bi funkcionirala. Funkcionira i danas, četrdeset godina kasnije. Nakon četiri desetljeća ljubavnih patnji na televiziji i filmu, nakon četiri desetljeća svih mogućih priča o sretnim i nesretnim ljubavima, neko bi moga pomislit da nam je puna glava toga i da nas ništa više ne može dirnuti. Neko ko bi to pomislija nikad nije vidija te zadnje minute ove serije. Luiđijeve suze nad lavandinon, prelomljeni glas i suptilna transformacija iz stare prznice u slomljenog čovika nešto su najstrašnije, najljepše i najtužnije što se ikad pojavilo na malim ekranima.

„A ja, ja bi moga putovat po svitu i živit od balot’…“ (MV)

49. Ross Eustace Geller (Prijatelji)
[143 boda / 2 glasa]
”Prijatelji” su najbolji sitcom u povijesti američke televizije. Ok, brojna je horda onih koji će tvrditi da je ”Seinfield” neprikosloven, a i znam nekolicinu koja svršava na Larryja Davida i ”Bez oduševljenja molim”. Neka. Možda su i u pravu. Ipak, meni su ”Prijatelji” bez konkurencije, najbolji, najdraži, kako želite. To je bio prvi sitcom na koji sam se baš zakačio, a ljubav je trajala godinama. Svaki ponedjeljak se čekalo tih 19 dragocjenih, briljantnih minuta razvučenih brojim ekonomsko propagandnim porukama na gotovo pola sata. Tada nije bilo ni torenta ni originalnih DVD-izdanja iz Algoritmove ponude. Tada je postojao samo video-rekorder koji je godinama na old school kazete spremao zgode i nezgode družbe s Manhattana. No, kako to inače biva s vrhunskim televizijskim proizvodom koji se protegne na više od tri-četiri sezone, i ”Prijatelji” su u zadnjih par sezona otišli u kurac. Magija je nestala, ostala su samo sjećanja. Sjećanja na ultimativno urnebesnog Chandlera Binga, preslatku aždajicu Rachel, na Joeya i Phoebe koji su nas osvojili na prvu loptu. Čak i Monica, onako iritantna, imala je neki svoj šarm. Dok je trajala kreativna inspiracija Davida Cranea i Marthe Kauffman svi oni su mi bili obitelj, pravi Prijatelji. Kad je inspiracija presušila – ostao je samo on, Ross, koji je spašavao sve što se spasiti može. I tek nakon šta su ”Prijatelji” zasluženo otišli u mirovinu (a trebali su i prije) mogu mirne duše zaključiti da je jedino lik Roosa Gellera ostao na jednako kvalitetnom nivou od prve do posljednje sezone. Njegova razina igre je konstantna. On nije imao previše turbulencija u karijeri, a i ozlijede su ga zaobilazile. Svaka čast Chandleru na njegovim verbalnim akrobacijama, Phoebe na „Smelly Cat“, Rachel na njenim nogama, Joeyu na tome što je Joey, no Rossov depresivni ”Hi” je ipak sve što je na kraju ostalo. I da, scena kad se pravi da gleda TV dok ga iz susjedne zgrade promatraju Joey i Monica je nešto najduhovitije što je američki humor ikad smislio. (SČ)


48. Dexter Morgan (Dexter)
[148 bodova / 5 glasova]
Na samom početku prve sezone, tijekom upoznavanja, Dekster kaže: “People fake a lot of human interactions, but I feel like I fake them all, and I fake them very well. That’s my burden, I guess.”

I s tim je riječima započela moja ljubav prema tom liku.

Dekster Morgan je jedan od najbolje napravljenih fikcijskih likova uopće, a usudila bih se reći da je u špaliru antiheroja doista i ponajbolji. Govorim to kao psiholog, kao psihijatrijska sestra, kao literarni stvaraoc i kao introventrirani mizantrop. Od odabira Michaela C. Halla kao lika tog djela (običan, simpatičan momak iz susjedstva) do buketa stereotipa koji ocrtava djelo tog lika – Dekster Morgan je sve ono što očekujem od nekog koga se želi prikazati kao psihopata, a da se i dalje zadrži njegova ljudska narav s kojom se gledatelj može poistovjetiti, čak do mjere da zaboravi na njegovu zločinačku potku.

Djetinjstvo, kod, nastup, osmijeh, odabir zanimanja, osjećaji prema intimnosti i seksu, način na koji se igra s djecom, čista radost usmjerenog intelektualnog napora, relaksirani timbar voiceovera – sve pristaje poput najfinije slagalice… I gotova slika se prikazuje – kote, kontinenti, mora, oceani; ne karta nepoznate planete, već unutarnjeg svijeta bilo koga od nas ljudi. Lik jedne druge serije najbolje je opisao moje osjećaje kad gledam u tu kartu: “Naši bi egi htjeli da mislimo da smo poput snježnih pahuljica – da nema dvije iste. Ali u stvarnosti svi želimo iste stvari: ljubav, oprost… čokoladu.” (DF)


47. Alan Beresford B’stard (Državnik novog kova)
[149 bodova / 3 glasa]
Hodam nekog dana ispred Sabora kadli pored mene prođe ona hade-SS-beovska spodoba Dinko Burić. A ja pomislim, eto lijepe prilike da ga zviznem, hračnem na njega, il što već. Onda sam se posramio, kao, nije lijepo imati takve niske pobude ali, jebiga, zakipi u meni kad vidim kakvi likovi čine neki faktor u ovoj zemlji. A Alan B’stard toliki je ljigavac da se uz njega čak i naši političari doimaju poput malih beba. Srećom, dok oni odlučuju o našim životima, državnik novog kova prebiva na malim ekranima, gdje njegove gadosti (kakvih bi se i Ivo Sanader posramio) ne izazivaju želju za davljenjem nekoga, već salve smijeha. Mali mentalni eksperiment: što bi bilo da je stvaran? Bio bi to popriličan horor, istina, ali opet slutim da bih, kad bih čuo za kakvu njegovu eskapadu, teško izdržao a da se ne nasmijem. Car. (NP)


46. Baldrick (Crna guja)
[149 bodova / 4 glasa]
Za razliku od klasične sheme ‘normalan lik okružen s nenormalnima’, u prvoj sezoni „Crne guje“ glavni lik je bio debil okružen debilima, i taj netipičan pristup je jedan od glavnih razloga zašto ta sezona, barem ako mene pitate, danas djeluje nekako svježije i vitalnije u odnosu na ostale tri (iako – da ne bude zabune – ne mislim da je uvijek nužno bila bolja). U toj prvoj je sezoni Baldrick bio čak i pametniji od Edmunda, da bi se potom uloge preokrenule i Edmund bivao sve oštroumniji i sve veći pozitivac, dok je Baldrick postao i ostao priprost i glup. Edmundov ‘progres’ se naposlijetku seriji i obio o glavu (humor je do četvrte sezone postao monotono verbalan, sve samo mudrijaška poredba za mudrijaškom poredbom, ‘Baldrick, to bi me veselilo koliko i da mi se u vrat zabije strijela o koju je okačen račun za plin’… puta milijun, u nedogled)., no Baldrick je zato – nakon prvotne sječe IQ-a – ostao Baldrick, vreća za iživljavanje koja je simpatična baš zato što mu ne pada na pamet ni da sebe uopće mogao doživljavati kao žrtvu; jest tup i glup, jest prljav i ružan, ali je u konačnici cool zato što dijeli ono ključno sa svim cool likovima – to da ga ništa ne jebe. (TK)

(pisali: Matko Vladanović, Saša Čobanov, Derza Fanistori, Nikola Pezić, Tonći Kožul)

Napokon, došlo vrijeme za LIKOVANJE

Lipanj 18, 2012

Dobro došli u Gorilin izbor naj likova iz TV-serija IKADA!

Izbor je krojilo dvadeset i dvoje ljudi (brojkom: 22), a to su: Bilanda Ban, Zrinka Bertović Skračić, Tomislav Biškup, Saša Čobanov, Nikola Ćirić, Derza Fanistori, Mirza Gazibegović, Igor Gnjatović, Tonći Kožul, Lady LC, Dino Marelić, Martina Matezović Biškup, Nikola Novaković, Petar Panjkota, Zrinka Pavlić, Goran Pavlov, Nikola Pezić, Ivica Putica, Josip Stjepanović, Jelena Svilar, Damir Šimunović i Matko Vladanović.

Veliko, veliko, VELIKO hvala svima koji su napisali (i tek trebaju napisati) crtice!

Šema standardna: svaki dan po pet likova, paralelno s tim izlistava se i donji dom.

Neke zanimljivosti:

– dva glumca se po dva puta pojavljuju u top 50

– broj ženskih likova u top 50 se može izbrojati na prste jedne ruke 😦

Prva tura slijedi nadam se do večeri, vidimo se!

Službeni PRODUŽETAK DEADLAJNA za GORILIN izbor NAJ LIKOVA iz TV-SERIJA!!!!!!1!!!

Svibanj 31, 2012

Pristiglo je nešto lista za Gorilin izbor naj likova iz TV-serija… ali oćemo ih još još JOŠ!

Tako da se glasanje produžuje do ponedjeljka – ako još nisi složio/la i poslao/la svoju listu, iskoristi ovaj vikend da učiniš upravo to!

Da, i TI isto!!!

Ajmo ljudi, nemojte se sramiti 🙂