Archive for the ‘Najbolje serije nultih’ Category

Goriline naj serije nultih: #5-#1

Svibanj 20, 2010

5. Bez oduševljenja, molim (Curb Your Enthusiasm)
[973 boda / 18 glasova / tri prva mjesta]
Ne bih želio da eventualno zgodna dosjetka preraste u nepotrebno hejtanje, ali nikako mi nije jasno kako “Seinfeld” bez problema zadržava svoj kultni/obožavani status sigurne oklade pred radnotjedno spavanje, dok drugo čedo Larryja Davida još uvijek tavori u relativnoj opskuri subotnjih popuna popodnevnog programa ili fanatičnog ripitanja s neta skinutih epizoda. Okej, “Seinfeld” jest dobar, ne proturječim, ali biste li vi stvarno radije gledali opušteno zagrijavanje u kojem Steve ubada desetke trica zaredom a Amar’e lakoćom akrobatski zakucava – od finalnih minuta utakmice u kojem ova dvojica majstora plesanjem pick’n’rolla vode Sunse do pobjede (ovo pišem prije početka finala Zapada)? Ups, malo sam zabrzao, vi očigledno ne biste ni jedno ni drugo, našlo bi se ovdje mnoštvo prikladnijih i pitkijih analogija, ali jedno je neupitno: “Seinfeld” je tek vrtić s pješčanikom i tetama koje nose sendviče i cedevitu u usporedbi s nemilosrdnim pravim životom “Curb Your Enthusiasm”. Ono, želiš li klinca zabaviti pola sata, pusti mu Kramerovo colanje i frizuru, bez straha za njegovu budućnost – dijete će ispasti pristojno! “Curb Your Enthusiasm” je druga priča, priča s kojom se može poistovjetiti svaki normalni muškarac kojemu je dosta da ga svi uvijek krive za sve, a on nikada nije ništa kriv! Ovo je horor, braćo mila, ovaj život u kojem svi znaju što bismo trebali i što nipošto ne smijemo raditi, u kojem nam majke, cure, supruge, kćeri i punice seru da nam je bolje da se ne identificiramo s Larryjem, tom nepouzdanom gnjidom. Samo što Larry nije gnjida, o ne, nikako. Larry je uzor i idol. Larry je hrabri osvetnik časti i ponosa. Larry je neušutkani borac logike i smisla. Larry je humanistički gigant koji se nikada neće predati mediokritetstvu i licemjerju! Zato “Curb Your Enthusiasm” nije tek još jedna obična urnebesna serija. “Curb Your Enthusiasm” je bonton za modernog muškarca. Volio bih da imam muda slijepo slijediti njegove savjete. (GP)

4. Žica (The Wire)
[1029 bodova / 16 glasova / tri prva mjesta]
Kako uopće u nekoliko rečenica sumirati projekt svebuhvatan kao što je “The Wire”, pet sezona dubinskog poniranja u sfere koje društvo izjedaju iznutra, i to ispričano jezikom toliko žurnalistički hladnim da je zapravo ponekad teško razabrati što je fikcija a što referencijalna stvarnost? Naravno, pod uvjetom bi današnje novinarstvo uopće i bilo toliko hrabro da se s tako minucioznim pristupom hvata u koštac s kriminalom, politikom, radom, obrazovanjem i medijima… Može zvučati kao klišej, ali “The Wire” je definitivno jedna od najboljih kriminalističkih serija uopće. Vjerojatno i najbolja. (VM)

3. Momci s Madisona (Mad Men)
[1152 boda / 23 glasa / dva prva mjesta]
Niti jedna od mnogobrojnih društveno-političko-moralnih tema koje se u “Mad Men” odmah vide na prvu – preljub, štetnost pušenja, ljepota, alkoholizam, homofobija, politika, seksizam, rasizam, anti-semitizam, itd. – još uvijek nije, niti će ikada izgubiti na važnosti. Kao da su postavljene da bi bile vječne teme za komunikaciju među ljudima. Ne čini li nam se svima ponekad da su se stvari pomaknule na bolje te da se negativnost npr. rasizma ili alkoholizma sama po sebi podrazumijeva? U stvarnosti – ne baš nužno; stvari se nisu osobito pomaknule na bolje, i zapravo rijetko kada uzimamo u obzir mogućnost da negdje ima netko tko uopće ni ne obazire pažnju na takve teme. Obratiti pažnju na stvarnost, na gole i sirove podatke prodaje/korištenja usluge, bez ikakvog sentimenta i podrazumijevanja, ali ovisno o vremenskom periodu, kontekstu, te na kraju i načinu potrebnom za iskazivanje podataka, ključ je razumijevanja industrije oglašavanja koja je – upravo zbog igranja s osjećajima proizašlima iz podrazumijevanja stvari na igralištu vječnih i nerješenih problema – u seriji “Mad Men” odlično poslužila za prikazivanje realnog i sadašnjeg stanja stvari u nekom društvenom poretku. Dakako, u seriji se ne radi o američkom životu u 60-ima, već o američkom životu na početku 21. stoljeća ispričanom kroz prizmu 60-ih. Uzmimo za primjer epizodu 9 iz prve sezone (“Shoot”) kada Donu njegov poznanik Jim, u namjeri da ga pridobije za prelazak u konkurentski McCann Erickson, predlaže da se Betty prijavi za modela nove Coca-Coline kampanje. Betty se, sva razuzdana i usplahirena zbog iznenadne pažnje, potpuno oduzme i odluta u neki novi film, nepoznat koliko i njoj, toliko i Donu, no taj trenutak priznanja za Betty (koja je prije, u mladosti, bila model pa joj je ova nova situacija vratila stare osjećaje) otvara niz vječnih tema o odnosima, remeteći uhodani mir. Iako je Betty snimila kampanju što je vizualno odlično izgledala, sasvim u skladu s Coca-Colinim guidelinesima, Jim nije dobio Dona, a McCann je odlučio kako ipak trebaju drugačiju ženu za kampanju jer Coca-Cola, prije svega, prodaje dobar osjećaj (neki slogani: Can’t beat the feeling, Open happiness, Live on the Coke side of life, Have a Coke and smile…) i to na dugoročno, sve u cilju konstantnog zadržavanja dobrog osjećaja kao istoznačnice za Coca-Colu, pri čemu je piće kao piće manje važno. A Betty, usprkos famoznom izgledu na kampanji – nije odavala sreću, toliko krucijalno potrebnu za uspješnost Coca-Coline kampanje, upravo zato jer je u trentuku njenog anagažmana poremećen njen vlastiti osjećaj, podrazumijevanje stanja stvari unutar njene obitelji; stoga je kao takva, rasturene glave i osjećaja, bila nepodobna za kampanju jer je Coca-Cola, odnosno klijent marketinške agencije i njegova poruka, važniji od ičega pa tako i od bezazlenog Donovog transfera u McCann. Genijalna je završna scena ove epizode. Betty jednog jutra, nakon što je dan ranije saopćila Donu da zapravo ni nije željela ponovno biti model, daje djeci doručak pa obavlja uobičajene kućanske poslove, i nakon što završi, sjeda za stol i zapali cigaretu; nakon kraćeg razmišljanja, kad čuje kako je susjed, uzgajivač golubova, pustio golubove – uzima zračnu pušku koju je, na početku epizode, pospremila zajedno s ostalim igračkama sina Bobbyja i, s cigaretom u ustima, odlazi u dvorište ubijati susjedove golubove. Dok puca, u pozadini svira Bobby Helms i “You Are My Special Angel.” (BM)

2. Obitelj Soprano (The Sopranos)
[1310 bodova / 22 glasa / dva prva mjesta]
Čita li vam se još jedan hvalospjev “Sopranosima”? Nisu li im kritičari dovoljno puta popušili, oblizali jaja i uvukli se u guzicu? Postoji li osoba na planetu koja ne zna kako je ova serija sjajna? Jasno, “Sopranosi” su praktički stvorili kult HBO-a i utrli put za sve autore koji su željeli provesti 40-ak sati na razvoju svojih likova umjesto uobičajenih sat i pol. No to nije razlog zbog kojeg sam oduševljen “Sopranosima”, isto kao što to nije ni feeling da je ovo najrealniji prikaz mafije u povijesti zabavnih medija, realniji i od “Kuma” i “Goodfellasa”. Njet. Razlog zbog čega sve staje kad su “Sopranosi” na ekranu je taj što govore više o našem vremenu i o našoj stvarnosti od bilo koje druge snimljene serije. “Sopranosi” govore prije svega o svakodnevnici, o depresiji, o životu i o beskrajnoj, iscrpljujućoj dosadi koja okupira većinu vremena svakog odraslog ljudskog bića. A kad maknete ekstremno nasilje, ubojstva, drogu, kurve, ruske specijalce koji krvavi trče po snijegu, kumove koji umiru od raka i rođake koje bi zadavili golim rukama, sve što vam ostaje je sredovječni, debeli, ćelavi Tony Soprano koji jede jednostavnu večeru sa svojom familijom i nema pojma što sljedeći kadar donosi. (HF)


1. U uredu (The Office UK)
[1313 bodova / 25 glasova / jedno prvo mjesto]
Ma, da, moji dragi kolege amerikanofili i vi Carelloljupci, ali prava stvar je prava stvar, original je ipak original. Za desetak dana, krajem svibnja, ističe mi ugovor na poslu jer se cura koju sam mijenjao vraća s porodiljskog dopusta, a realna potreba da se odjel poveća za jednog čovjeka doista ne postoji. Nije neka frka, nešto sitno ušteđevine se skupilo, oglasni circuit ću napasti svom snagom i brojnim molbama sa životopisom, a mjesec-dva će se lako ispuniti NBA finalima (oću reprizu najveće utakmice svih vremena! Samo s drugačijim ishodom!) i mundijalom, brdom nepročitanih knjiga i iskupljivanjem serijskih grijeha. Samo, ja bih radije radio, koliko god sada zapravo otkrivam toplu vodu. Makar neki debilan posao, jer nisu li takvi zapravo svi? Evo, ne znam… U proizvodnji papira? Zašto ne! Uskoro bivša šefica mi je stvarno kul, susretljiva i razumna, ali ja sam načelno dobar čovjek – možda ponekad lako planem, ali puno sam češće pomirljiv nego slonovskoga zamjeranja – pa ne sumnjam kako bih se bez puno problema uklopio i u tim legendarnog Davida Brenta. Znam da se priča kako je karakterno ljigav i poslovno nesposoban, ali što mu se od toga, ruku na srce, može iskreno zamjeriti? Manjak poslovnih i menadžerskih sposobnosti – pa dajte ljudi, i vi biste se proizvodeći papir borili s manjkom motivacije! Ljigavost – ajde okej, ali stvar je ipak tek u prosudbi, a mene se on doima više kao nažalost nesretni krizaš srednjih godina bez prijatelja, negoli kao pravi agresivni, invazivni ljigavac. Trudi nas se nasmijati, a to je jako plemenita disciplina, pogotovo što u tome uspijeva bez ostatka. Jest, priznajem, nekada se više smijem njemu, a manje s njim, no to sve ionako nadoknađujem u “Statistima”, drugom velikom pogotku Rickyja Gervaisa i Stephena Merchanta, koji je – serije jesu super, ali muzika mi je ipak bolja – jednom priznao kako bi se Tim (“Canterbury. ‘The Canterbury Tales’. Chaucer. And Shakespeare!!!”) i Dawn bez naguravanja lakoćom uklopili u neku pjesmu Billyja Bragga, jer je riječ o istome bittersweet-sentimentu. Što svakako pojašnjava zašto mi je ovu prekrasnu seriju bilo tako lako prigrliti srcu već nakon prve epizode. A ako vam Bragg baš i nije po volji, Boss Bruce Brent iz Foregone Conclusiona ima i boljih pjesama: “Pretty girl on the hood of a Cadillac, yeah/ She’s broken down on freeway nine, I take a look and her engine’s started/ I leave her purring and I roll on by, bye bye/ Free love on the freelove freeway, the love is free and the freeway’s long/ I got some hot love on the hot-love highway, I ain’t going home ’cause my baby’s gone/ A little while later, see a seńorita, she’s caught a flat trying to make it home/ She says: Por favor, can you pump me up?, I say: Muchos gracias, adios, bye bye/ Free love on the freelove freeway, The love is free and the freeway’s long/ I got some hot love on the hot-love highway, ain’t going home ’cause my baby’s gone/ Little while later I see a cowboy crying, hey buddy, what can I do?/ He says: I lived a good life, had about a thousand women/ I said: Why the tears?, he says: ‘cause none of them was you/ Free love on the freelove freeway, where the love is free and the freeway is long/ I got some hot love on the hot-love highway, I ain’t going home ’cause my baby’s gone”… Šta, ni to vam se ne sviđa? “Every breath you take…” (GP)

(pisali: Goran Pavlov, Vatroslav Miloš, Bojan “Mad” Mandić, Hrvoje Frančeski)

Oglasi

Goriline naj serije nultih: #60-#51

Svibanj 19, 2010

60. Life on Mars [129 bodova / 6 glasova]
59. Supernatural [136 bodova / 5 glasova]
58. Heroes [144 boda / 4 glasa]
57. Boston Legal [145 bodova / 6 glasova]
56. Party Down [150 bodova / 4 glasa]
55. Hustle [154 boda / 4 glasa]
54. Parks & Recreation [156 bodova / 5 glasova]
53. Spaced [161 bod / 5 glasova]
52. Black Books [177 bodova / 6 glasova]
51. Zakon! [181 bod / 8 glasova]

Goriline naj serije nultih: #10-#6

Svibanj 19, 2010

10. Združena braća (Band of Brothers)
[600 bodova / 12 glasova / jedno prvo mjesto]
Od svih ratova, o Drugom svjetskom napravljeno je daleko najviše filmova, među njima solidan broj odličnih – ali tek je na malom ekranu, sa “Združenom braćom”, dobio svoj najuvjerljiviji prikaz. Producenti Hanks i Spielberg pokazali su da mogu već koju godinu ranije, nažalost samo u prvih petnaest minuta “Spašavanja vojnika Ryana” i neponovljivom iskrcavanju Amerikanaca na plažu Omaha, nakon čega su usrali motku i ostatak filma pretvorili u patetično patriotsko izdrkavanje. Iz greške su, srećom, izvukli pouku, jer u sedamstotinjak minuta “BOB”-a gotovo da nema kadra u kojem se vijori američka zastava, ne čuje se himna niti slavi domovina; ovdje su u prvom, i jedinom planu – vojnici. Pratimo pripadnike padobranske jedinice Easy Company (zvuči masu bolje nego Satnija E), 506th Parachute Infantry Regiment, 101st Airborne Division. Svi dobrovoljci prošli su najtežu moguću obuku, i onda punih 14 mjeseci vojevali sa Švabama po Europi – od Normandije u koju su iskočili noć prije samog iskrcavanja, preko Nizozemske i fijaska operacije Market Garden, nadljudskog otpora nadmoćnom neprijatelju i zimi u Bastonji, sve do ulaska u domovinu Reicha. Kako od njih nije bilo elitnijih, pouzdanijih i odvažnijih, uvijek su u borbi bili naprijed, izloženi, na najtežem položaju. Od oko 150 vojnika satnije na početku rata, njegov kraj nije dočekala polovica. Epopeju satnije romansirao je povjesničar Stephen Ambrose i dao predložak seriji, s čijih su deset epizoda Združena braća dobila najljepši spomenik, trajni podsjetnik budućim generacijama na heroizam onih koji su dali ponajveći doprinos u uništenju Hitlerovih armija. Svaka epizoda počinje elegičnim sjećanjima preživjelih na ratne dane, iz kojih je vidljivo da ni 60 godina nije dovoljno da im se, dok pričaju o paklu kroz koji su prošli sa suborcima, oči ne ispune suzama a glas zadrhti. Glumci-vojnici listom su fenomenalni i ne valja nikog izdvajati, osim možda Damiana Lewisa u ulozi Richarda Wintersa, spiritus movensa satnije i prvog među jednakima. Dodatnu dozu autentičnosti daje i to što svi ti vojnici nisu fini i kulturni momci, nego mahom intenzivno psuju, loču pri svakom odmoru i kradu naci-imovinu čim se za to ponudi prilika. Isto tako, daju potvrdu da dugotrajna izloženost ratnim užasima i pogibijama prijatelja lako slomi i one najjače. Scene bitaka teško da mogu biti impresivnije i opravdaju svaki od 125 milijuna uloženih dolara, čime je HBO tada uvjerljivo skršio rekord za budžet mini-serije. Da rezimiram, ovo bi djelo trebalo biti sastavni dio nastave povijesti u školama, jer najveći od svih ratova približava bolje i dublje nego ne znam kakvi udžbenici ili dokumentarci. Lektira nad lektirama. (PP)

9. Kalifornikacija (Californication)
[679 bodova / 18 glasova]
Da mi je netko prije nešto više od godinu dana rekao da će mi se sa facebook-profila kočoperiti slika mrskog i antipatičnog Davida Duchovnyja, vjerovatno bih ga poslao u kurac i odbrusio mu da ću prije Arkanovu sliku staviti nego Mulderovu. Al eto, mišljenje sam promijenio iz temelja, a u moj život je ušla “Kalifornikacija”. Hank Moody živi život koji sanja svaki normalni muškarac – kao pisac je, a zapravo ne radi ništa nego konstantno jebe vrhunske žene koje mu same upadaju i jedu iz dlana; opija se, sluša super mjuzu i skuplja ploče, a ima i predivnu bivšu ženu koja to sve razumije i stvarno ga voli, i on voli nju, i oni će biti opet skupa i yada-yada-yada… (SČ)

8. U uredu (The Office US)
[729 bodova / 16 glasova / dva prva mjesta]
Kad je NBC ponudio Gregu Danielsu (“The Simpsons”, “King of the Hill”) da adaptira “The Office” za američko tržište, nitko mu nije davao previše šanse, a reakcije na pilot-epizodu bile su sve samo ne pozitivne. Drugu epizodu “blijede kopije puno boljeg BBC-jevog originala” gledalo je duplo manje Amerikanaca nego prvu, a onda se u kolovozu 2005. Steveu Carellu dogodio Appatowljev “The 40-Year-Old Virgin”, i prerađeni “The Office” je na krilima odjednom mega-popularnog i znatno samouvjerenijeg Carrella, ali i multi-talentirane scenarističko-glumačke ekipe koju je Daniels okupio (Mindy Kaling, B.J. Novak i Paul Lieberstein ujedno su i glumci i scenaristi, Carrell je sam napisao i režirao već nekoliko epizoda, a redateljski je debi pretprošli tjedan imao i ‘roker’ Rainn Wilson – doduše, radi se o najlošijoj epizodi američkog “Officea” još od pilota) u svojoj drugoj, odnosno prvoj pravoj sezoni, zasjao punim sjajem. Michael Scott nije David Brent: obojica su neuspješni šoumeni s nepresušnom zalihom urnebesnih zabluda (što bi Michael reko, “Jesus can heal leopards”), ali Michael Scott je ipak light-verzija Davida Brenta, prilagođena američkom tržištu, uglavnom dobronamjerni emotivac koji se trudi svaki dan podići i držati barem jedno dijete u naručju. Svejedno, gdje god se yours truly nalazio u petak ujutro, prva stvar nakon buđenja mi je uvijek skidanje torenta nove epizode američkog “Officea”. Jednom kad se zaljubite u Jima & Pam (Pim? Jam?), Dwighta, Andyja, Creeda, Tobyja, Darryla, Angelu, Oscara, Kelly, Stanleyja, Kevina, Ryana, Meredith i Phyllis (da sad ne spominjem Todda Packera, Dwightovog rođaka Mosea i novu ‘vrckavu’ recepcionisticu Erin – scenaristi su ove sezone sjajnom Edu Helmsu trebali smisliti puno bolji storyline), nema više povratka (ponovimo svi zajedno: jebo najbolji scenarij na svijetu ako nemaš likove i glumce). Btw zar smo se samo Micheal i ja zaljubili u Holly Flax? Evo već šesta sezona je pri kraju, a američki “The Office” je postao toliko velik da su Daniels i Michael Schur za NBC osmislili i potpuno se posvetili novom mockumentaryju, “Parks And Recreation” (uvjerljivo najbolji sitcom sezone 90/10, ako mene pitate), što je nažalost rezultiralo najlošijom sezonom US “Officea” još od prve. Dakle, možda i prevelik. That’s what she said. (MH)

7. South Park
[731 bod / 20 glasova]
Odmah da priznam, promaknuo mi je dobar dio epizoda u nultima. U svojoj trinaestoj sezoni “South Park” uvjerljivo drži titulu serije koju najduže pratim, ali s tolikim vijekom trajanja bilo je neizbježno da interes pomalo glavinja, pa i da na mahove zaboravim na fiktivno mjestašce u Coloradu. Onda se nekidan dogodila ta famozna 200. epizoda, i došla kao lijep podsjetnik da ova beskompromisna animirana satira današnjeg društva, i nakon svih godina zajebavanja na račun svega i svakoga, treba i zaslužuje postojati i dalje. Neustrašivi Trey Parker i Matt Stone u jubilarno su izdanje potrpali većinu selebritija koji su im služili kao glavne mete sprdnje u prošlosti, a opet su se pojavili i Super Best Friends, nesputano društvance bogova i proroka, među inima Isus koji drka na pornografiju, Buda koji vuče lajne kokaina, ali i “onaj kojeg se NE SMIJE prikazati”; iako su Muhameda obukli u kostim medvjeda, reakcije u vidu prijetnji smrću iz radikalnih islamističkih udruženja nisu izostale. Cijela frka je pokazala da Parker i Stone i dalje čvrsto vjeruju da nema toga što smije biti zaštićeno od zdrave kritike kroz humor – ali i da za to uvjerenje imaju muda i svoju glavu staviti u torbu. Takvom stavu mogu samo skinuti kapu, a “South Parku” zaželjeti još puno maksimalno slobodoumnih epizoda. Svježe inspiracije teško da će im usfaliti, jer ništa ne ukazuje da bi vrelo ljudske zatucanosti, ignorancije i fanatizama svih vrsta uskoro moglo presušiti. (PP)

6. Izgubljeni (Lost)
[963 boda / 18 glasova / dva prva mjesta]
U nedjelju, 23. svibnja 2010, dvoipolsatno finale spustit će zavjesu na poprište omiljenog mi miksa neprohodne kvazi-filozofske hermetike vječnog predznaka i najluđe televizijske zabave desetljeća koje još uvijek, barem ovdje na Gorili, neumorno nastavljamo kompilirati. I, sve se nešto mislim, apsolutno je prikladno da ovo pišem u ponedjeljak, ne znajući Odgovore. Ne znajući gotovo niti jedan jedini bitan odgovor, točnije je reći. Gotovo sam punih pet godina života – od jedne lipanjske večeri 2005. godine, kada mi je Tonći bio donio prvu sezonu, pa sve do danas – umalo pa svakodnevno u glavi vrtio moguće rasplete, skicirajući željene ishode, premotavajući viđeno u potrazi za promašenim znakovima, pa bi bilo doista glupo pokušaj rezimea nabaciti iz perspektive ušća u koje su (nadam se, najtoplije se nadam, držim fige i molim se onome kome se molimo mi ateisti) utekle sve vode ove fenomenalne serije. Glupo, jer to naprosto ne bi bilo to, i jer sam ovako još uvijek jednako očaran, zaveden, razvaljen i zbunjen, pomiren s činjenicom kako, zapravo, važna pitanja odgovore ni ne mogu imati. Alo, alo, čekaj malo, majstore… Pomiren? Koga ja to zajebavam?!? Normalno da nisam pomiren! Normalno da stremim znanju! Normalno da i dalje svaku svakcatu epizodu “Losta” gledam nadajući se rješenjima, bistrenju, tragovima, dokazima da sam glupan koji u vrijeme kada je to inteligentnijima uspijevalo nije ama baš ništa skužio. Samo, stvar je u tome da, nema li diler kvalitetnu robu razjašnjenja, ja za fiks bez krzmanja i dalje kupujem sumnjivi stuff daljnjeg zaplitanja. Nadam se da ću se znati nositi s apstinencijskom krizom na pomolu. (GP)

(pisali: Petar Panjkota, Saša Čobanov, Matija Habijanec, Goran Pavlov)

Goriline naj serije nultih: #70-#61

Svibanj 18, 2010

70. Brotherhood [99 bodova / 6 glasova]
69. Garth Marenghi’s Darkplace [100 bodova / 2 glasa]
68. Desperate Housewives [101 bod / 5 glasova]
67. Coupling [119 bodova / 4 glasa]
66. Spongebob Squarepants [120 bodova / 2 glasa]
65. Ed [120 bodova / 4 glasa]
64. Friends [120 bodova / 5 glasova]
63. Nip/Tuck [120 bodova / 5 glasova]
62. Generation Kill [122 boda / 3 glasa]
61. The Thick of It [128 bodova / 3 glasa]

Goriline naj serije nultih: #15-#11

Svibanj 18, 2010

15. Freaks and Geeks
[523 boda / 10 glasova / dva prva mjesta]
Negdje između Slaterovog ekspozea o Georgeu Washingtonu i vanzemaljcima te Mikeove hrabre šake u Clintovoj faci, crvenokosa Cynthia u “Dazed and Confused” kaže: “Pedesete su bile dosadne, šezdesete su bile genijalne, sedamdesete su, hm, očito sranje, a osamdesete bi mogle biti nešto sasvim drugačije.” Svatko tko je ikada bio relativno normalan tinejdžer, reklo bi se, zna da je svako desetljeće totalno sranje. Kako god da ga okreneš.  Jer se događa upravo tebi. Iako je pop-kultura premrežena tinejdžerskim pričama o tim formativnim godinama koje svi preziru, nisam siguran da ih je snimljeno baš tako mnogo koje to prikazuju na tako direktan, bolan i duhovit način. A sudeći prema onome što danas rade, Juddu Apatowu i ekipi se vjerojatno činilo da je to i jedini mogući način. Jedna sezona, 18 epizoda, i nebrojeni sati smijeha i suza. (VM)

14. Malcolm u sredini (Malcolm in the Middle)
[544 boda / 16 glasova]
O, kako smo voljeli disfunkcionalne familije u nultima! Nakon šećernog overdosea u 80-ima i 90-ima; nakon “Pune kuće”, “Cosby Showa”, “Dadilje” i ostalih kamena temeljaca popodnevne sheme RTL-a, udaljili smo se od sklada, podrške i ljubavi što su se protezali kroz bezlične 20-minutne epizode koje su vaši roditelji obožavali. Ekipa “Malcolma u sredini” stvari je otfurala u drugu krajnjost – istovremeno ostajući u zadanim granicama, ukoliko to ima smisla. Da, Wilkersonovi su bili disfunkcionalna familija, s labilnim Halom, živčanom Lois, nesigurnim Malcolmom, nasilnim Reesom, naivno-podmuklim Deweyjem i buntovnim Francisom, ali su, na kraju dana, uvijek stajali zajedno. Sklad, podrška i ljubav su i dalje bili tu, no srećom pospremljeni u drugi plan kako bi napravili mjesta za urnebesne situacije, smiješne fore i sjajno osmišljene, psihotične likove. (HF)

13. Dva metra pod zemljom (Six Feet Under)
[568 bodova / 15 glasova]
Tuga. To je uvijek prva riječ koja mi padne na pamet kada pomislim na “Six Feet Under”. Egzistencijalna tuga i dread. I tek onda Nate, Claire, David i njihova stvarno nikad sretna mama – obitelj pogrebnika iz sunčanog L.A.-ja, primjer moderne sjebanosti. Prelako bi bilo reći da je “Six Feet Under” depresivan, možda pomalo i jest, ali nudi i tračak nade. Ovo malo remek-djelo scenarista Alana Balla jedna je od prvih serija koja mi je bila bolja od mnogih filmova; televizija je odrasla, i zvala se HBO. 🙂(LR)

12. Novozelanđani u New Yorku (Flight of the Conchords)
[586 bodova / 14 glasova]
Parodiranje popularne glazbe kao temeljni lajtmotiv humoristične serije ne čini mi se kao pretjerano dobra ideja – takvo što bi se prije moglo svidjeti nekome tko glazbu ne doživljava. “Flight of the Conchords” je, valjda, iznimka koja potvrđuje to pravilo. Jer čak i kad se ponavljaju, Bret McKenzie i Jemaine Clement – novozelandski duo u vječitoj potrazi za “svojih pet minuta” u New Yorku – toliko su smiješni, i rade to što rade s toliko šarma, da im je teško odoljeti. Pogotovo Jemaine, s facom nalik na polumaorsku varijantu Austina Powersa (ujedno i najzaslužniji za jedan od vrhunaca serije, epizodu “Bowie”). Bret i Jemaine pod imenom FOTC i inače djeluju kao komično-glazbeni izvođači, i mada nisam siguran da bih njihove pjesmice previše slušao “na suho”, u formi videospotova uklopljenih u kontekst serije mnoge se od njih doimaju poput punokrvnih pop-hitova. I vabe na ponovno gledanje. Također, zahvaljujući češćim padovima nego usponima u karijeri dinamičnog dua, ali i sporednim likovima poput šašave Mel, jedine im obožavateljice i wannabe groupie-djevojke, te njihova nevještog menadžera Murraya, činovnika u novozelandskom konzulatu – u svijetu Conchordsa mogli bi se prepoznati i mnogi domaći izvođači, bilo s tzv. demo-scene ili oni “pravi”. Ipak, golema većina njih nikad neće postati ni izbliza toliko zabavna, pa ni muzikalna, kao što su ova dvojica Kiwija. (MŽ)

11. 24 sata (24)
[594 boda / 10 glasova / tri prva mjesta]
Kaže mi Tonći da se raspišem oko “24”. Međutim, riječi jednostavno ne dolaze. Ako napišem da je ovo fenomenalan akcijsko-dramski triler, neću reći ništa novo. Dugo, predugo sam odlagao gledanje ove serije. Davno, davno sam je par puta uhvatio na HRT-u i to je bilo to. Međutim, nakon maratonskog upoznavanja s “Lostom” i nedostatka novih epizoda istog, morao sam naći neki novi fix. I tako mi je “24” pao na pamet. Krenem s gledanjem, i nakon par epizoda shvatim… jebote, pa kako je pet sezona nečeg ovako dobrog moglo proći pored mene?!? Predrasude su gadna stvar. Naravno, dosta ljudi će reći da je serija zapravo fantastična reklama svemoćne američke politike. Glupost, ofkors. Neki će ukazati na nemogućnost održavanja priče u real-timeu. Još jedna glupost, ofkors. Neki će reći da ih serija čini nervoznima i da im je to, brate, previše adrenalina. Pa, khm, zar nije u tome i bit, zar to nije pozitivna stvar? Nekima će zasmetati što Jack Bauer tijekom prvog reklamnog bloka pojede Chucka Norrisa, a tijekom drugog riješava CSI-slučajeve. Opet glupost. Nekima smeta previsoki death rate. Ma! Ono što su Damon Lindelof i Carlton Cuse najavljivali u vezi “Losta” – “nitko od likova nije siguran, svatko može umrijeti u bilo kojem trenutku” – autori “24” rade od prvoga dana i, za razliku od “Lostovog” dvojca, to rade bez foliranja. Još vas nisam uvjerio? Nevjernici, nabavite Bauera, zahvaljivat ćete mi se kasnije. (IG)

(pisali: Vatroslav Miloš, Hrvoje Frančeski, Luka Rukavina, Matko Žurić, Igor Gnjatović)

Goriline naj serije nultih: #20-#16

Svibanj 17, 2010

20. Vratiće se rode
[431 bod / 8 glasova / jedno prvo mjesto]
Ako idete u Barandu, obavezno recite retardu na pumpi da vam obriše šoferšajbnu, inače ćete završiti u bari, pa će vam srdačni domaćin naplatiti izvlačenje između dva šamara koje je udelio svojoj supruzi; ludi učitelj će se na grobu svoje žive žene žaliti kako nema roda, još će nekoliko tipova isprašiti svoje životne saputnice, otkrićete da je gradonačelnik korumpiran, selom vlada mafija. Naići ćete na striptiz-klub/bordel u kući od naboja; povremeno ćete se ponašati veoma nelogično, jer su došli novi scenaristi… A ako ste usto nedajbože Beograđani, manijak na traktoru jebaće vam mater prilično učestalo. Jebaćete mater i vi sami sebi jer niste na vreme prestali gledat ovu seriju, što samo dokazuje da se “Rode” mogu svrstati uz najveće TV-događaje prošle decenije kao što su “Battlestar Galactica” i “Lost”. Kad zaglavite u lekovitom blatu, jednostavno si ne možete pomoći! (ID)

19. Na rubu zakona (The Shield)
[443 boda / 9 glasova / jedno prvo mjesto]
Trebalo mi je par sezona da mi se svidi “NYPD Blue”. Ni “Homicide” na početku nije toliko razvaljivao (kao što se uobičajeno misli). Čak se ni kod “The Wire” na početku nije moglo vidjeti o kakvoj epskoj i fantastičnoj mrcini se tu radi. “The Shield” nije imao tih problema: u prvoj epizodi nam se bez pardona daje do znanja da je Vic Mackey pokvaren, korumpiran, “prljav” pajkan. Nema lažnog moraliziranja, Vic i njegova ekipa patroliraju po L.A. i prvo pucaju, onda uzimaju lovu, pa tek onda postavljaju pitanja. U prijevodu, svijet nije crno-bijele boje – i čak i ako si pozitivac, možeš dobiti metak u čelo od ruke Vica Mackeyja. Ovo je također, po mojem ličnom, personalnom i osobnom skromnom mišljenju, jedina serija nultih koja je kroz sve sezone uspjela ne samo održati, već i podići razinu kvalitete; ako vas prva sezona šokira, do finalne sedme ćete plakati od sreće koliko je ovo dobro. Ne vjerujte svekolikom hypeu oko “The Wirea” – “The Shield” je najbolja policijska serija nultih. (IG)

18. Battlestar Galactica
[494 boda / 12 glasova]
Među mnoštvom serija čija je radnja smještena izvan Zemljine atmosfere, “Galactica” je suverena vladarica. U početku zamišljena kao reinterpretacija istoimene serije s konca sedamdesetih, verzija Rona D. Moorea i Davida Eicka redefinirala je SF kao žanr, smjestivši u ambijent svemirskih brodova i dalekih galaksija priču toliko ljudsku i suvremenu da se s njom malo koja ovozemaljska serija može mjeriti. Zarobila me već u pilotu, u kojem 12 planeta na kojima živi ljudska rasa biva uništeno u nuklearnom napadu cylonaca, robota koje su stvorili sami ljudi. Preživi njih pedesetak tisuća razasutih po svemirskim brodovima, na čelu sa zastarjelom, ali i dalje moćnom Galacticom; zajedno se daju u bijeg od robota (među kojima ima i humanoida), u potrazi za davno izgubljenom trinaestom kolonijom, Zemljom – ima li ikoga koga ovakav zaplet ne bi privukao? Put do Zemlje traje četiri sezone, odnosno 75 epizoda: od toga je tri četvrtine izvrsnih, dok ću njih 10 do 15 u svakom trenutku svrstati među vrhunske u konkurenciji svih serija ikada. U različitim trenucima iste epizode “Galactica” je znala biti svemirska pucačina, politička drama, mračni psihološki triler, religijska metafora, kritika današnjeg društva u kojem se gaze ljudska prava, ili jednostavno maksimalno uzbudljiva zabava. Fenomenalno napisana, režirana i snimljena, diči se i nenadjebivom glumačkom ekipom koju predvode čudesni Edward James Olmos i Mary McDonnell, a uz njih dvoje još je sigurno petnaestak glumaca u “Galactici” odigralo uloge života. Treba izdvojiti i genijalan soundtrack koji je također rušio granice. Ma, ako su put na Mjesec i “Battlestar Galactica” najdalje što je čovjek otišao u svemir, u doslovnom i televizijskom smislu, prije će astronauti zakoračiti na Mars nego se pojaviti serija koja će nadmašiti “Galacticu”! Ispadne li da sam u krivu, neće mi biti žao. (PP)

17. Statisti (Extras)
[505 bodova / 13 glasova]
Ja jako volim Rickyja Gervaisa. “The Office” mi je najdraža serija nultih, “Extras” mi je službeno u top pet premda bih u ovom trenutku na vrh stavio obje u paketu, plakao sam na “The Invention of Lying”, redovito gledam imal kaki novi skeč na jutjubu, čak sam pogledao i sve stand-up nastupe, a to je forma koju baš izrazito ne volim (uz svo dužno govno izuzetno briljantnim hrvatskim stand-up komičarima iz grupe Pet prijatelja). Ricky je prvo promijenio svijet jednim najobičnijim pogledom u kameru Davida Brenta, pa prodao taj shtick Amerikancima, Francuzima i Njemcima, a zatim zajedno s nezaobilaznim, tri metra visokim ‘čudovištem izbuljenih očiju’ Stephenom Merchantom, napravio još jedan popularan sitcom. Ricky je u “Extras” preuzeo ulogu Andyja Millmana, strejt čovjeka okruženog kretenima (skoro pa Tima iz “Officea”) koji u biti želi postati Ricky Gervais ali na kraju napravi najgori sitcom na svijetu, kultni “When The Whistle Blows”, a neke nove Brentove glume Merchant i hrpetina celebrityja. Što izdvojiti? Sir Ian McKellen sa svojim perfidnim glumačkim metodama. Trenutak u kojem Bowie zapjeva: “Little fat man who sold his soul”. Proročanska epizoda s raskalašenom Kate Winslet. Scena s mineralnom. Previše ih je. Pa onda taj spektakularni, dirljivi božićni specijal. U sjajnom razgovoru s uglađenim Jamesom Liptonom u “Inside the Actors Studio”, Ricky je došao do same srži onoga što razlikuje “Extras” i “The Office” od plitkih ‘fora’, predvidljivih referenci, iritantno bezosjećajnog odmaka i jeftinog podilaženja idiotima koji ta sranja gledaju, što su manje-više sve komponente većine današnjih sitcoma. Rekao je: “I can’t laugh at someone I don’t like. I think the most important thing in comedy is empathy.” Ricky i Stephen vole svoje likove, koliko god ih stavljali u najneugodnije moguće situacije, a to je već pola scenarija. Nagovarali su Rickyja da barem Andy Millman, kad već David Brent nije, doživi više od dvije sezone po šest epizoda i božićnog specijala – uostalom, nakon Bowieja, McKellena i De Nira uloge najgorih mogućih verzija samih sebe htjele su i puno veće čunke od tamo nekog Chrisa Martina – ali stara majka Leibovitch jednostavno nije htjela slušati. (MH)

16. Dexter
[517 bodova / 16 glasova]
Većina filmskih i TV-vigilanata – a pod time ne podrazumijevam likove čija je osveta reakcija na pojedinačnu situaciju, već one koji su “čišćenje ulica” pretvorili u svoj životni stil i poziv – zapravo su antipatični, samodopadni tipovi, koji su od početne ideje služenja narodu kojeg je pravo zakinulo za pravdu otišli u drugu krajnost. Dexter Morgan, jedan od najopasnijih (jer „mozak s jajima“ je dobitna kombinacija), čista im je suprotnost. Možda i zbog toga jer svoj ubilački niz nije ni započeo nošen željom da pomogne zakinutima pa se, primarno zadovoljavajući svoje psiho-porive, i uspijeva prilično dosljedno držati kodeksa da tamani najveće ljudsko smeće. Uz sve je to uzoran susjed, kolega, prijatelj i životni drug – savršen antijunak. Pače, antijunačina, uzmemo li obzir da ga tumači Michael C. Hall koji se, zahvaljujući ulozi u “Dva metra pod zemljom”, prometnuo u jednog od najdojmljivijih TV-glumaca 2000-ih. U “Dexteru” mu, baš kao i u najboljoj seriji ikad posvećenoj grobarskom biznisu, društvo pravi birana ekipa, pa se kroz prve četiri sezone nadmudruje s njuškama kao što su Keith Carradine, Jimmy Smiths i John Lithgow. Ma ljudi moji, ko to može platit!? (MŽ)

(pisali: Ildiko Dekany, Igor Gnjatović, Petar Panjkota, Matija Habijanec, Matko Žurić)

Goriline naj serije nultih: #80-#71

Svibanj 16, 2010

80. The Riches [80 bodova / 5 glasova]
79. That’s My Bush! [82 boda / 3 glasa]
78. How I Met Your Mother [82 boda / 4 glasa]
77. Odmori se, zaslužio si [82 boda / 5 glasova]
76. Eastbound & Down [89 bodova / 3 glasa]
75. The Lost Room [90 bodova / 3 glasa]
74. Doctor Who [90 bodova / 4 glasa]
73. One Tree Hill [95 bodova / 3 glasa]
72. Monk [96 bodova / 2 glasa]
71. Sons of Anarchy [98 bodova / 6 glasova]

Goriline naj serije nultih: #25-#21

Svibanj 15, 2010

25. Family Guy
[374 boda / 12 glasova]
“Family Guy” je najgori upravo kad se svodi na ono što mu njegovi protivnici redovito spočitavaju, hrpu nasumično nabacanih popkulturnih-referenci koje su usto često toliko lijene da bi to što si prepoznao lik iz nekog prastarog crtića ili s kutije cornflakesa trebalo biti, kao, već samo po sebi smiješno… i mada znam da se neće svi fanovi složiti s tom procjenom, jebiga, i dalje stoji da kad gledam okolo ljude kako se nabacuju citatima ili postavljaju klipove, to su najčešće citati ili klipovi onih drugih dijelova “Family Guya”! Onih u kojima je serija “tek” nabrijaniji klon “Simpsona”, ali Simpsona u startu rasterećenih od manje-više bilo kakvih težnji za kontinuitetom ili internom logikom, što autorima daje slobodu da rade što god hoće, da žrtvuju ako treba sve za dobar geg, a da se njihovi likovi pritom – za razliku od “Simpsona” iz npr. jedanaeste sezone (dalje nisam imao srca gledati) – ne pretvore u zombije bez duše. (TK)

24. Damages
[381 bod / 10 glasova]
Kao i “The Wire” ili “Veronica Mars”, ovo je jedna od onih serija koje mnogi ljudi – mnogi za koje je ko stvorena! – otpišu bez gledanja čim čuju o čemu se radi, a pošto je ipak ne prati toliki hype kao “The Wire”, puno je ljubitelja kablovskih drama preskočilo “Damages” pretpostavljajući valjda da je to neki moderni, profinjeniji “Zakon u Los Angelesu” ili štatijaznam. A totalno nije! Zanemarivo malen dio radnje se odvija u sudnici, a odvjetnička firma Patty Hewes faktički funkcionira kao detektivska agencija; serija je u jednakoj mjeri uzbudljivi triler koliko i ozbiljna karakterna drama, s epskim klupkom misterija i obrata, zapetljanim da zapetljanije ne može biti, ali pri čemu je za hvatanje konaca nužno proniknuti i u turbulentni unutarnji život likova, čiji motivi i dvojbe nikada nisu servirani na pladnju – tako da je sve skupa jedna beskrajno zadovoljavajuća gimnastika za mozak, na pola puta između “Lost” i “Mad Men” u najpozitivnijem mogućem smislu. E, i najbolja glumačka postava ikada (Glenn Close! Ted Danson! Tate Donovan! Martin Short! Marcia Gay Harden! Campbell Scott! Lily Tomlin!). (TK)

23. Rim (Rome)
[404 boda / 9 glasova]
ATIA: Where were you?
OCTAVIA: I was at an orgy, mother. It was an orgy.
AGRIPPA: Early stages. Early stages of an orgy. The bacchic rituals had not yet begun.
ATIA: You stupid drunken slut. It’s that bitch Jocasta’s fault. She’s the one that’s led you astray.
OCTAVIA: So I was at an orgy. Who cares?
ATIA: What do you think your brother will do if he finds out?
OCTAVIA: I pull a hair for what my brother will do.
ATIA: Oh, really? Whilst he’s at the forum preaching piety and virtue to the plebs, you’re sucking slave cock at an orgy. How do you think that looks? He’ll banish you, at the very least.
OCTAVIA: No, he won’t. And I sucked no slave cock. It hadn’t got to that part.
Orgije, orgije, orgijeeeee! Kleopatra na cracku! Krv do koljena! Robovi na akciji – samo danas – 50%! Da, “Rim” je brutalna priča o seksu, a malo i o krvi, znoju i guzama, u kojoj svi međuljudski, a bome i politički odnosi ovise o postignutoj razini seksualne zadovoljštine nekog pojedinca, bez obzira radi li se samo o bezazlenom, nježnom dodirivanju dvoje zaljubljenih ili o realizaciji ultimativne seksualne fantazije žene koja cijeli život gradi svoju moć u Rimu samo da bi, kad-tad, ostvarila the orgazam koji u sebi uključuje seks njene kćeri i sina. Pri čemu ama baš nitko nema problema s ubijanjem, orgijama, heavy-drogriranjem, prevarama, LBTG, silovanjima, incestom, mladim dječacima i djevojčicama, jer sve je u službi nesputane radosti seksa. Klasik koji prati život Rima od pobjede Cezara nad Galima (iako znamo da jedno malo galsko selo nikada nije pokoreno) do zabrakadiranja Kleopatre i Marka Antonija u palaču u Aleksandriji gdje su se, zajedno sa svojim podanicima i robovima, bezbrižno fukali do kraja života. (BM)

22. Svita (Entourage)
[411 bodova / 11 glasova]
Zadnji put kad se Hollywood ovako opako poigrao sa svim svojim stereotipima, dobili smo Altmanovog “Igrača”. No kada Ari Gold kaže da mora ići kući na večer analnog seksa, očito je da se dosta stvari promijenilo od Altmanovog remek-djela iz 1992. Ako ste se ikada zapitali kako bi vam život izgledao kad biste postali holivudska zvijezda u usponu, look no further – “Entourage” je serija za vas. Seks, seks, seks, prolupali režiseri i agenti, holivudski probisvijeti, gomila cameo-pojavljivanja (Gary Busey i Matt Damon prije svih), neponovljivi gubitnik Johnny Drama, bucko Turtle, vražić E, zvijezda u usponu Vince, najjači hollywoodski gay-sian Lloyd i apsolutno nenadjebivi kralj one-linera Ari Gold! Mnogi su pokušavali ponoviti formulu (vidi pod “Californication”), ali samo je “Entourage” mogao strpati komediju, satiru,seks i dramske elemente u nepunih 25 minuta kako spada. Johnny,Turtle, E, Vince, Lloyd i Ari vas čekaju; šta vi čekate? (IG)

21. Televizijska posla (30 Rock)
[420 bodova / 11 glasova]
Pilot sam gledao drito po povratku iz prvog u, vjerujmo, dugom nizu posjeta glavnom gradu svijeta, gdje sam bacio pogled i s vrha nebodera prema čijoj je skraćenoj adresi serija imenovana. “30 Rock” od tada revno skidam iz tjedna u tjedan, evo već četvrtu sezonu, iako se tu i tamo (u zadnje vrijeme nešto češće) zalomi i neimpresivna epizoda. Vrsna kreatorica u glavnoj ulozi je Tina Fey, privlačna intelektualno, manje seksualno, bivša glavna scenaristica vječnog “Saturday Night Livea” (“30 Rock” je bazirala na iskustvima iza kulisa istog). Ipak, seriju nije mogla nositi sama, pa je jack-pot stigao tek kada je lik njezinog nadređenog – ponosnog republikanca koji živi smjernice Jacka Welcha, ali je ujedno i zagriženi romantik – pristao utjeloviti Alec Baldwin. Prvog među braćom zasluženo je stigla druga glumačka mladost u ulozi koja mu bolje pristajati ne može. Vrijedan pažnje je i Tracy Morgan, koji Chrisu Rocku i drugim pretendentima uspješno oduzima titulu vodećeg crnog komičara Amerike. A kad već spominjem titule, i Tina i Alec kupe Emmyje već tri godine u nizu, što našim TV-glavonjama, naravno, ne znači puno – pa tako “30 Rock” ide na Novoj TV nedjeljom u ponoć i po, nakon Red Carpeta. Nuff said. (PP)

(pisali: Tonći Kožul, Bojan Mandić, Igor Gnjatović, Petar Panjkota)

P.S. #20-#16 u ponedjeljak, a sutra mali predah uz #80-#71.

Goriline naj serije nultih: #90-#81

Svibanj 14, 2010

90. Firefly [67 bodova / 3 glasa]
89. That 70’s Show [67 bodova / 6 glasova]
88. Bitange i princeze [68 bodova / 4 glasa]
87. A Touch of Frost [70 bodova / 1 glas]
86. Ugly Betty [70 bodova / 5 glasova]
85. Dead Like Me [74 boda / 3 glasa]
84. The Tudors [76 bodova / 2 glasa]
83. The League of Gentlemen [78 bodova / 3 glasa]
82. Law & Order: Special Victims Unit [79 bodova / 2 glasa]
81. Spooks [80 bodova / 1 glas]

Goriline naj serije nultih: #30-#26

Svibanj 14, 2010

30. Oz
[345 bodova / 11 glasova / jedno prvo mjesto]
Svaka gradacija najboljih filmova, knjiga, albuma, pjesama, stripova, žena, zaista je zajeban posao! Davno je Casper Gogo izrekao genijalnu misao: ”Album A je bolji od albuma B, album B je bolji od albuma C, a album C je bolji od albuma A”. I to je to, moš se jebat! Svaki taj film, album, strip ima svoju priču, svoju povijest i razlog zašto ti je u srcu. Nekada je to čista i ogoljena, sirova kvaliteta, ali najčešće je to ipak jedan subjektivni moment, a razlog zašto ti je nešto od navedenog tako prokleto dobro samo ti znaš. Tako je i sa serijama. I sad, kad me Tonći zamolio da sudjelujem u ovom, vjerovatno 1346.-om Gorilinom izazovu svega i svačega, muku sam mučio koju seriju staviti na tron. No, eto, odluka je pala, a opako društvance iz Smaragdnog grada je u fotofinišu potuklo kolege iz  HBO-ove obitelji (“The Rome”, “Californication”, “Generation Kill” i “Band of Brothers”). Zašto? Odgovor na to ‘zašto’ me dovodi do problema s izborima ovog tipa koji sam obrazložio na početku. Ne znam, jednostavno jer je tako. Jer je “Oz” bila ona serija koju sam fanatično pratio od prve epizode, radi čijeg prikazivanja je patio moj društveni i akademski život. Radi mogućnosti gledanja “Oza” sam pomicao dogovore, izlaske, spojeve. Važnije mi bilo saznati kakvu će spačku napraviti Ryan O’Rilley i kome će Miguel Alvarez iskopati oči, nego ogrebati se za snošaj od kakve brucošice koja je baš tada, oko 23 h, drmusala svojom prćastom guzičicom na Smithse i Stone Roses na britpop-slušaoni u Ksetu. Jebiga! Ne žalim. Mislim, daleko od toga da je “Oz” bezgrešan, nije! Dapače, boluje od iste one bolesti koja je zarazila svaku seriju koja ima više od dvije sezone, a to je polagano poniranje u sapuničarstvo. Ali neka, ovu sapunicu sam obožavao, a i dalje je obožavam. Ono što me zapravo najviše fascinira kod “Oza” je briljantna karakterizacija glavnih likova, a tamo su glavni likovi zapravo bili svi, od sirotog McMannusa kome je Smaragdni grad bio životno djelo, do čitave galerije najokorjelijih ubojica, silovatelja, kriminalaca… Persona za koje bi, da ih vidite na ulici u svojem kvartu, potpisali odmah da ih se sprži na električnoj stolici i time poslali u vražju mater sve svoje liberalne stavove. No, u “Ozu” svaki od njih, bez obzira na činjenicu da mu Belzebub viri iz očiju, ima i svoju humanu stranu i na neki način ti je baš drag. Ko je volio “Oz”, a kaže da mu O’ Rilley, Schillinger, Pancano, Alvarez, pa čak i Adebisi nisu bili dragi, laže! Sad, da li je stvar u tome da smo svi mi pomalo opsjednuti ”pornografijom zločina” ili je to samo magija male čarobne kutije zvana televizija, tko zna, važno je da je “Oz” serija koju svak treba voljeti. A oni koji je ne vole, dao Bog da postanu Schillingerova kuja. (SČ)

29. Ali G show (Da Ali G Show)
[355 bodova / 8 glasova]
Ali G je u kući, familias pater
JEBEM TI MATER
Reče narod: kud svi, tud i mali Mujo
Pa je i nadvojvoda hrvatskih ulica morao čekirat hajp, kujo!
Kad se ovo pojavilo nije bilo interneta,
Mogo si nabavit samo od ekipe što je vidila svijeta;
Nudio sam oriđiđi “Audiciju”, al niko se nije htio đorat,
Pa sam se po kvartu za VHS-kopije morao šorat
Btw dok još nije ni kraj Pirovca bio otvoren klub Porat,
U ovoj seriji je debitirao popularni Borat!
Kao i uostalom i austrijski gej-stilist Bruno,
Koji je tu bio smiješniji nego u filmu puno;
Bila je to fakat dobra serija s kojom je Sacha Baron Cohen
Zaradio kredibiliteta koji poen,
On je bio wigga bez briga
Stari moj – prva liga! (H)

28. Stažist (Scrubs)
[363 boda / 10 glasova / jedno prvo mjesto]
Bolje od svih Bolnica na kraju grada, Klinika Schwarzwald, Hitnih službi, Chicago Hopeova, Uvoda u anatomiju, Privatnih praksi, Čarolija, Dr. Housova i Naših malih klinika skupa. A i Sarah Chalke je bombon. Eto! (SČ)

27. Dr. House (House M.D.)
[368 bodova / 8 glasova]
I turn my inner Matija on (pozdrav, prijatelju! :)) – 2005. godine stanovao sam u… ups, ispravak, dakle, te 2005. godine, početkom veljače, bila me sorila neka misteriozna bolest. Period u kojem ljudi tradicionalno podlegnu gripi i moje visoke temperature naizgled su jasno ukazali o čemu je riječ, ali situacija se bila razvila malo drugačije. Puna tri tjedna mi je temperatura svake večeri skakala barem do 38.5, prkoseći svim čajevima, vitaminima, antibioticima, juhama i mirovanjima (iako, kako zaista mirovati kada svaki dan moraš prvo do svoje doktorice po uputnicu, pa negdje drugdje na pretrage, pa opet natrag u studentsku ambulantu po nalaze, i onda opet sve u krug?). Viroza traje par dana, kažu, a gripa desetak – koji onda kurac traje duplo više?! Tragikomiku liječničke nekompetencije najbolje ocrtava ova epizoda: gore u Franu Mihaljeviću, nakon različitih neuspješnih pretraga, bio sam upitan trebam li se možda testirati na sidu. Stvarno ne trebam. Jeste li sigurni? Jesam, stoposto. Stoposto? Pa ne znam, može li se sida dobiti čitanjem novina u kojima je objavljena reportaža o liječenju oboljelih i zaraženih, bilo je neki dan u Jutarnjem? Ha, ha, baš ste duhoviti… Čujete li katkad studente medicine da se žale kako, jadnici, njima faks traje deset godina, pošaljite ih u tri materine! Moj je faks trajao četiri godine (osim što sam studirao malo više, he he, ali za ovu priču to nije bitno) i možda me i nije naučio mnogo čemu, ali neće nitko umrijeti ne uspijem li klincu sutra u školi objasniti razliku dativa i lokativa. Neka misli kako je Bulgakov napisao “Lolitu”, možda će se sitno osramotiti u razgovoru, i to je to. A moja opća medicinarka je mene poslala čak i kod zubara, za slučaj da ima neka tajna veza! Na kraju sam ozdravio isključivo snagom volje, kako mi već isplanirani odlazak na bečki koncert Bright Eyes i Rilo Kiley ne bi propao, ali do dan-danas nisam saznao što mi je bilo. Doktor Gregory House (uf, koliko već na kvizu čekam pitanje o prvom imenu!) upravo se u tome razdoblju počeo proslavljati kao genijalac koji svakome nađe što ga razara, i siguran sam kako bi mi točnu dijagnozu i nužan tretman odredio čim bih mu bio priznao kako mi je na tada aktualnom Rouseovu “Nashvilleu” najbolja pjesma “It’s The Nighttime”, a ne “My Love Has Gone”. Eventualne dileme otklonila bi moja tadašnja fascinacija videotekarskim fantasy polu-spektaklima smještenima u neko ne-vrijeme, jednako kako je omiljeni mizantrop u dvije mi najdraže epizode ljude izliječio tako što je a) gledajući svoju omiljenu sapunicu primijetio kako glavni glumac boluje od nečega te ga nakon sto muka u to uvjerio i kasnije mu spasio život, i b) skužio od čega slavni glazbenik boluje slušajući njegov CD – pa, ne čujete li i vi kako pojedine tipke udara snažnije nego što je potrebno? Za razliku od većine mojih ostalih serijskih favorita, čije sezone uglavnom odrađujem maratonskim vikend-sesijama, “Doktor House” mi paše u klasičnom old-school televizijskom smislu: jedna epizoda tjedno, da se imam čemu veseliti u oskudnome programu. Ali, kao i većina dugotrajnih znanstveno-fantastičnih serija, i ova pravi fanovski gušt izaziva manje istraživanjem nepoznatih prostranstava (u ovom slučaju ljudskog tijela), a više polaganim razvojem međuljudskih odnosa. Srcolomni neuspjeh ponovnog pokušaja sa Stacy pokazao nam je kako i House može nešto osjećati bez ciničnog opreza; yo-yo “dajte se više tresnite!”-navlačenje s Cuddycom kako baš i ne. Pokušaj građenja rezervnoga najboljeg prijateljstva s privatnim istražiteljem Lucasom, nakon što mu je pouzdani Wilson lansirao odjeb poslije Cutthroat Bitchine smrti, bio mi je potpuno razumljiv, za razliku od Wilsonova stoičkog trpljenja Houseovih pizdarija. Ali, da nije takav – vidjelo se kada je otkrio heroin – u New Jerseyju bi bilo mnogo više mrtvih, bez da itko zna od čega su umrli. (GP)

26. Zapadno krilo (West Wing)
[374 boda / 6 glasova / dva prva mjesta]
Aaron Sorkin je ime koje valja znati; pametan je to čovjek i vrlo pismen, išao je u dobre škole i mnogo učio, rano otkrio da je skriboman i nikad nije prestao pisati. Iz glave su mu iskočili “Sports Night” i “Malo dobrih ljudi”, uvijek ga je zanimalo što se događa iza kulisa, a pratio je i politiku pa si je tako postavio pitanje: kakvog predsjednika bih JA htio imati? Odgovor na to pitanje su “The West Wing” i Josiah Bartlet, ideal za koga bih i ja odmah glasao. “The West Wing” je krenuo 1999. u zadnjim trzajima Clintonove admininistracije i ponudio liberalnu TV-opoziciju; često je pljuvan kao američka propaganda ili “The Left Wing”, ali zaslužuje svoje mjesto na tronu najboljih. Jer sve je tu: odlični glumci (Martin Sheen, Allison Janney, John Spencer, Richard Schiff,…), režiser Tommy Schlamme koji je uveo duge walk-and-talk kadrove beskrajnih razgovora niz hodnike Bijele kuće, dijalog vrijedan Davida Mameta, i plejada moralnih i predanih likova koji daju najbolje od sebe i očito nikad ne odu doma. Nakon četiri godine emitiranja i pune police Emmyja, Sorkin i Schlamme napuštaju svoju bebu zbog “kreativnih razlika” a kormilo preuzima producent John Welles. Kvaliteta pada, peta sezona se vuče i vuče, a novi polet unose tek izbori za novog predsjednika s dva impresivna kandidata, republikancem Vinnickom (divni Alan Alda) i demokratom Santosom (Jimmy Smits). Mogao bih nabrojati desetke najboljih epizoda, ali vas neću gnjaviti, već samo preporučiti kompletni DVD box set. U svakom slučaju, iz “The West Winga” sam mnogo naučio, mnogo više nego na PiG-u u školi, utvrdio ili preispitao vlastite stavove, postavio si zanimljiva pitanja, i shvatio da politika nije nužno all bad. (LR)

(pisali: Saša Čobanov, Highduke, Goran Pavlov, Luka Rukavina)

Goriline naj serije nultih: #35-#31

Svibanj 13, 2010

35. The IT Crowd
[316 bodova / 9 glasova / jedno prvo mjesto]
“The IT Crowd” je najobičniji sitcom. Najobičniji. Smješten je u poznatu okolinu (ured), radnju nose simplificirani i pomalo blesavi likovi (dva geeka i mlada šefica), svaku foru prati lažni, snimljeni smijeh, a većina humora proizlazi iz nevjerojatnih i pomalo pomaknutih situacija. No, “IT” se po nečemu razlikuje od ostalih sitcomova. On je ekšli smiješan! Ne zabavan, ne duhovit, ne simpatičan – smiješan! Što je poprilično revolucionarna stvar u svijetu sitcomova, ako se mene pita. (HF)

34. Prikraćeni (Arrested Development)
[320 bodova / 9 glasova / jedno prvo mjesto]
Krtica protiv robota, Franklin, AnalRapist, George Michael, Gobove kućne čarolije, Kittyne sise, Blue man group, BUSTER!!!!!! Tisuću je razloga zbog kojih ste već trebali pogledati ovu sjajnu oddball-seriju o poprilično nadrealnoj familiji Bluth, a njen najveći adut je taj što će vas uvijek natjerati na smijeh, brže, bolje i jače od bilo koje serije u nultima. Ne vjerujete mi? Nećete je pogledati? What are you? Chicken?! (HF)

33. Zovem se Earl (My Name Is Earl)
[321 bod / 10 glasova]
Sve i da jest riječ o scijentološkom projektu dugom četiri sezone (Jason „Earl“ Lee i Ethan „Randy“ Suplee pripadaju bizarnoj sekti što je Katie Holmes iz bombon-bombice pretvorila u hodajuću avet), namijenjenom da nam ispere mozak i programira nas na zatupljujuće happy thoughts kako bismo im jednom prepisali nekretnine, ili što već – neka im. Jer, Lee se kao kul tip dokazao još u filmovima Kevina Smitha, a Suplee… ha, smiješan je i, unatoč drastičnoj razlici u mišićnoj masi, uistinu neobično podsjeća na stanovitog mladog gospodina (podaci poznati redakciji). I ne samo to – najvažnije slijedi (a nije Earlov obol reafirmaciji brkova kao stejtmenta na njuškama mladih pomodara): ovo je idealna serija kad se vratiš kući s posla/faksa/upiši po želji, i čezneš za neobvezujućim bijegom uz pomoć malog ekrana na neko bezbrižno mjesto, u čije se šarenilo uvijek možeš pouzdati, a nemaš vremena/energije/misaonog kapaciteta za “Eda”. Earl i Randy – momci toliko jednostavni da im povremeno ozbiljno zavidim – ponekad izjedu govno ispravljajući prave i krive drine, no zabavljaju se i očito im je dobro. A ni meni nije loše dok se, u bespućima trosjeda, smijuljim prateći njihove dogodovštine i punim baterije… (MŽ)

32. Gilmoreice (Gilmore Girls)
[322 boda / 11 glasova / jedno prvo mjesto]
Scenarist u meni nikad nije mogao odoljeti tom dijalogu. Možda je to profesionalna deformacija, ili čisti užitak slušanja pametnih i dobro sklepanih rečenica, možda je pak stvar u neodoljivo šarmantnoj Lauren Graham, ili fantaziji života u malom gradu where everybody knows your name (Cicely ipak nema konkurencije!), ne znam. Sedam sezona light entertaimenta su prohujale, odličan izbor za duge bolesne dane kod kuće ili popodnevno lješkarenje. (LR)

31. Futurama
[326 bodova / 7 glasova]
Kad je riječ o TV-humoru, Ameri se najčešće toliko panično boje praznog hoda da imaju taj mentalitet da na svaku stranicu scenarija mora biti utrpano toliko i toliko fora, brkajući često pritom “prazan hod” s prostorom za disanje, građenje dinamike. Što zna biti pomalo zamorno, ponekad čak i iritantno – ali kod “Futurame” je bogme upalilo! A jedino što je impresivnije od gustoće štoseva po kvadratnoj minuti “Simpsona u svemiru” je to koliki postotak dotičnih apsolutno razvaljuje. (TK)

(pisali: Hrvoje Frančeski, Matko Žurić, Luka Rukavina, Tonći Kožul)

Goriline naj serije nultih: #100-#91

Svibanj 13, 2010

100. It’s Always Sunny in Philadelphia [59 bodova / 3 glasa]
99. The Mentalist [59 bodova / 5 glasova]
98. How Not to Live Your Life [60 bodova / 1 glas]
95. Ashes to Ashes // Funland // That Mitchell and Webb Look [60 bodova / 2 glasa]
94. Prison Break [60 bodova / 4 glasa]
93. Dollhouse [60 bodova / 5 glasova]
92. Lie to Me [62 boda / 3 glasa]
91. The Big Bang Theory [63 boda / 3 glasa]

Goriline naj serije nultih: #40-#36

Svibanj 12, 2010

40. Vatreni dečki (Rescue Me)
[248 bodova / 7 glasova / jedno prvo mjesto]
Neovisno o tome prihvaćate li službenu verziju događaja 11. rujna 2001. u New Yorku ili ste skloniji povjerovati nekoj od teorija zavjere, ukoliko imate zrno soli u glavi složit ćete se da su u cijeloj priči ponajviše najebali oni koji su se našli – na licu mjesta. Među njima su i njujorški vatrogasci, “mali ljudi” koji su bez kalkulacija krenuli spasiti što i koga se spasiti dalo. Mnogi su u paklu Blizanaca izgubili život, a preživjele su traume koje im je taj dan donio zauvijek promijenile. Serija “Rescue Me”, na jednoj od domaćih televizija prekrštena u “Vatrene dečke” (kao da se naslovom poigrao Ivo Škrabalo), priča je baš o njima: alfa mužjacima, čvrstima poput stijena, koji za doručak drmnu viski, koje pivo… i cigaretu za kraj. Svoj posao i dalje obavljaju jednako savjesno i dobro, no gubitak „braće po šmrku“ i PTSP, puno opipljiviji od priznanja koja su “zaradili” svojim junaštvom 9/11, nepovratno utječu na njihovu svakodnevicu i odnose s okolinom, te im život pretvaraju u neprekidnu borbu s demonima. Srećom, “Rescue Me” je sve, samo ne stereotipni davež. “Velika američka tragedija” ipak je u drugom planu – mada ne koliko u, recimo “25. satu” Spikea Leeja – te se kroz radnju provlači kao podloga, pokretač zapleta u pojedinim epizodama ili, ako ništa drugo, izlika za brutalne pijanke. A kako i ne bi, kad tu Irci kolo vode! Na čelu je parade vrsnih glumaca komičar Denis Leary, bez kojega “Rescue Me” ne bi bila ni približno zabavna kao što jest, na momente i urnebesna – možda se ne kvalificira kao tipična dramedija, no često i nadilazi vrhunske primjerke tog kombo-žanra. Uz šegačenje, Leary je glavni i u vječnom derbiju između razvrata i katoličkog grizodušja čime, u najmanju ruku, učvršćuje stereotip o Amero-Ircima u koji volimo vjerovati. I konačno, “Rescue Me” ne bi bila “Rescue Me” da nije glazbe – mahom žilavijih indie rock-komada koji se izvrsno snalaze u službi stvaranja atmosfere, od uvodne “C’mon C’mon” Von Bondiesa do brojnih numera iz kužine Learyjeva dobrog drugara, Grega „Dullicious“ Dullija. (MŽ)

39. Peep Show
[258 bodova / 7 glasova]
Ako spadate među one koji si pokrivaju oči od nelagode kad likovi na ekranu krenu raditi nešto stvarno, al baš stvarno glupo što će ih gadno sjebati i dođe vam da vičete «Neeeee, budalo, ma šta to radiš, pa jesi ti normalan!?!?»… onda bi možda bilo bolje da probate gledati nešto drugo, jer glavni protagonisti ovog crnohumornog britanskog serijala (dva cimera, uštogljeni sociopat i narcisoidni lijenčina) ni nakon šest godina ne pokazuju naznake da bi mogli početi funkcionirati kao iole normalna ljudska bića. Oni su vječne boksing-vreće za životna poniženja, svijet beskrajnog jada je njihova oštriga, a kako to sve skupa još uspijeva biti i toliko smiješno – tko će ga znati! (TK)

38. Simpsoni (The Simpsons)
[285 bodova / 9 glasova]
Dugotrajnost ne podrazumijeva nužno i kvalitetu, tisuće je primjera u korist toj tezi (Rolling Stonesi, Ćirohito Blazević, gerijatrija u obrani AC Milana do pred neku sezonu, sustav promoviranja na mojoj firmi pri kojem naprijed ide stariji a ne kvalitetniji pojedinac…). Ipak, neke iznimke, kao i uvijek i u svemu, moraju postojati: Steve Davis nad zelenom čohom, naprimjer, pa Shaq O’Neal pod obručima, Leonard Cohen ispred mikrofona te Simpsoni na mom screenu!!! Da, devedesetih je Matt(e) ispucao najbolje ideje – nezaboravnu prvu sezonu prikazivanu na TVSa (Houmer, Mardž, Liza, Megi, Češa i Reša, Klaun Ljutica, Dodatni Bob…), legendarne sezone 2, 3, 4 i 5 koje valjda i dan-danas imam negdje po kući na prastarim videovrpcama (osim ako ih mama nije presnimila s raznim “Divljim ružama”, “Divljim srcima” i ostalim “Salvaje”-serijalima, ili nedajbože bacila!!), ali ni nulte nisu za baciti. Ma sama činjenica da, kad god mi je dosadno i kad god imam tridesetak minuta bilo kakvog brejka, posegnem upravo za epizodom “Simpsona” – bila ona 5. ili 15. sezone – dovoljno govori o konstanti ove, zasigurno najbolje animirane serije svih vremena!! Homer nikada ne može biti toliko loš a da ne bude dovoljno dobar, Češa i Reša bi, da se kojim slučajem ofspinuju u vlastiti višeepizodni show, ozbiljno konkurirali za naj-anima seriju broj dva, Chief Wiggum, Barney Gumble, Nelson Muntz, gospođa Lovejoy, you name it, sve as do asa, junak do junaka…U devedesetima i u nultima, skoro podjednako!!! (DM)

37. Friday Night Lights
[291 bod / 7 glasova]
Za početak, odmah moram priznati da zapravo nikad nisam pogledao film “Friday Night Lights”. I da nisam bio ni na jednom od dva zagrebačka koncerta Explosions in the Sky. I da nikad nisam bio baš predan obožavatelj sporta. Ipak, ima nešto čudno i zavodljivo u tom ragbiju, američkom nogometu, ili kako ga već volite zvati: s jedne strane čista brutalna snaga, a s druge taktiziranje ravno najkompleksnijim ratnim epizodama. Dodajte tome i egzistencijalne intrige malo teksaškog gradića, i imate moju potpunu pozornost. Barem te 42 minute tjedno. (VM)

36. Veronica Mars
[296 bodova / 6 glasova]
Sve do pre koju godinu ponosno sam tvrdila kako sam prerasla svoju želju iz detinjstva da postanem privatni detektiv. Sad mi prosto dođe da mi otpuste tatu šerifa jer je optužio moćnog i bogatog tatu moga dečka da je ubio moju najbolju prijateljicu. Veronici se desilo upravo to! Prijatelji su je brzo i efikasno rešili tereta popularnosti u školi, a osim njih, napustili su je i dečko i mama. No Veronica se uspešno petlja u tatine slučajeve, a deluje i individualno, na nivou škole: ona zna ko kome krade domaće zadatke, odlično barata svakim gadgetom kojeg su se scenaristi mogli setiti, ima torbu zbog koje bi Sport Billy pozelenio od zavisti, i pamet zbog koje bi Nik Praskaton pocrveneo od stida. Nakon tri sezone zločini su prestali, ali u mojim snovima Veronica je danas agentica FBI-ja, a za pedesetak godina, kad se umori od sarkazma, biće Miss Marple. (ID)

(pisali: Matko Žurić, Tonći Kožul, Dino Marelić, Vatroslav Miloš, Ildiko Dekany)

Goriline naj serije nultih: #45-#41

Svibanj 11, 2010

45. Buffy, ubojica vampira (Buffy the Vampire Slayer)
[214 bodova / 7 glasova]
Negdje sam čitao da je status fenomena zvanog Buffy u suvremenoj humanistici puno bolji nego onaj, recimo, Hamleta. A između dekapitacije zlih demona i sakaćenja drevnih vampira, djevojka ipak mora imati vremena i prijatelje i pokoju za romansu, zar ne? Pa makar i s onima za koje ju je sudbina predodredila da uništava. Je li se Buffy tiho ušuljala kroz prozor i uneredila na stolu pop-kulture? Ja mislim da jest. I onda ju još nabila na veliki kolac. A mislim da ni feministkinje nemaju ništa protiv. (VM)

44. The Mighty Boosh
[234 boda / 4 glasa / dva prva mjesta]
“The Mighty Boosh” je sigurno najnadrealnija, a imho i najbolja od nekoliko recentnih britanskih humorističnih serija potpisanih od manje-više iste ekipe ljudi (iako ću vam svakako preporučiti da svakako pogledate i “The IT Crowd”, “Nathana Barleyja”, “Garth Marenghi’s Darkplace”, “Man to Man With Dean Learner”, “Snuff Box” i valjda nisan zaboravija ni jednu više..). Mada je nakrcan nevjerojatnom količinom ekscentričnih likova, “The Mighty Boosh” na okupu drži klasična odd couple-osovina –  Noel Fielding kao jednostavni narcisoidni wannabe rockstar-idiot Vince Noir, i Julian Barratt kao Howard Moon, također idiot, ali koji misli da je misteriozan, “dubok” i potcijenjen umjetnik. “The Mighty Boosh” je počeo kao njihov stand up, prilagodivši se prvo radiju te na kraju i formatu humoristične serije, proširivši se usput s još nekoliko likova (Rich Fulcher je bog ❤ ). Naivna i neograničena dječja mašta, beskrajno nadrealni dijalozi, uporno prepucavanje i ismijavanje fizičkih “nedostataka” glavnih likova, crimpovi, veliki utjecaj pajtonovskog humora, opsesija pop-kulturom a posebno glazbom (kroz epizode će direktno ili indirektno spominjati, ili oblačiti se u glazbenike poput Bryana Ferryja, Ricka Jamesa, Bootsyja Collinsa i Garyja Numana, a i sve skupa je začinjeno njihovim vlastitim pjesmicama koje se zavlače pod kožu)… Samo su neki od brojnih sastojaka s kojima vas Barratt i Fielding uvlače u svoj šareni svijet, a kada vam zaokupe pozornost na više od pola sata, teško da ćete htjeti ići nazad. (DM)

43. Stargate SG-1
[235 bodova / 5 glasova]
Čudna neka serija taj “Stargate SG-1”. Počneš gledati, i prva sezona – osim par časnih iznimki u vidu zadnjih par epizoda – je jednostavno očajna. Ljudi kroz zvjezdana vrata dolaze do nepoznatih svijetova, svi alieni govore engleski, na svim planetama se može normalno disati, a pola planeta ima izgled kanadske šume (gdje se serije snimala, jel). Onda kreneš s gledanjem druge sezone i stvari se naglo poboljšaju, da bi od treće sezone serija napokon našla svoj put. Alieni, egipatski artefakti, epska priča o velikim plemenima u koje spadaju i ljudi, ludi Jack O’Neill (čovjek zbog kojeg seriju možeš provariti i kad te zapadne ekstremno loša epizoda) te izbjegavanje općih klišeja je ono što je ovu seriju izdiglo iz  mase sličnih. Pošto u zadnjih deset godina nismo dobili pristojnu space operu (somebody says “Star Trek: Enterprise”?), a “Battlestar Galactica” je uvijek bila mnogo više od pukog SF-a i svemirskih borbi – ako tražite pravi SF, “Stargate SG-1” treba biti vaš prvi izbor. (IG)

42. Okus krvi (True Blood)
[243 boda / 10 glasova]
Jednog dana Alan Ball uranio je kod zubara, pa je u obližnjoj knjižari, tražeći nešto što će mu odvući pažnju od zujanja bušilice, kupio knjigu. O vampirima. U Louisiani. Ja bih rekla da je loše izabrao, jer ko bi hteo čitat horor kod zubara, a i pročitala sam sve što se do sad pojavilo iz edicije Southern Vampire Mysteries, pa znam o čemu pričam. No, Alan je Ball, za razliku od mene odlučio opravdati opus Charlaine Harris, pa je napravio seriju o tim vampirima u Louisiani… i shapeshifterima, i telepatima… i inima (Gorila mi je zabranio da spojlam). Uglavnom, vampiri su cool, likovi su iritantni, svi voze kamionete, ima puno komaraca… voli on to. Ako vas ja nisam ubedila, pogledajte špicu! (ID)

41. Breaking Bad
[244 boda / 7 glasova]
Podmuklo, brzo i skoro neprimjetno, našao sam svoju novu najdražu seriju zadnjih par sezona, onu zbog koje trčim doma i gledam je svježe skinutu isti dan. Osnovna premisa zvuči kao iz loše sapunice: srednjoškolski profesor kemije saznaje da ima tumor na mozgu, želi familiju financijski zbrinuti te krene praviti crystal meth uz pomoć svog bivšeg učenika. Uglavnom, ništa me nije moglo pripremiti na suštu genijalnost koja curi iz svake minute i svakog kadra štorije o Walteru Whiteu (kojeg briljantno glumi tata iz “Malcolma u sredini”, Bryan Cranston), još jedne lamentacije na temu horora suburbije. Cijelu stvar je zakuhao – namjerni pun 🙂 – Vince Gilligan, jedan od glavnih producenta “X-Filesa”, i podario nam seriju bez lakih riješenja, s grešnim likovima koji svako malo nešto gadnu zajebu, i onda se vade iz govana (jednom prilikom i doslovnih). (LR)

(pisali: Vatroslav Miloš, Dino Rudić, Igor Gnjatović, Ildiko Dekany, Luka Rukavina)

Goriline serije nultih: #130-#101

Svibanj 11, 2010

130. Being Human (14 bodova / 2 glasa)
129. Popular (14 bodova / 2 glasa)
128. Traveler (15 bodova / 2 glasa)
127. American Dad (16 bodova / 2 glasa)
126. Smallville (16 bodova / 3 glasa)
125. Jericho (17 bodova / 2 glasa)
124. The Sarah Silverman Program (18 bodova / 2 glasa)
123. Queer As Folk (US) (23 boda / 2 glasa)
122. Hung (24 boda / 2 glasa)
121. Big Train (25 bodova / 2 glasa)
120. Farscape (25 bodova / 4 glasa)
119. Wonder Showzen (26 bodova / 2 glasa)
118. Human Giant (32 boda / 2 glasa)
117. The Inbetweeners (33 boda / 2 glasa)
116. CSI: Crime Scene Investigation (34 boda / 2 glasa)
115. The War at Home (35 bodova / 3 glasa)
114. Flashforward (36 bodova / 2 glasa)
112. Aqua Teen Hunger Force // Grey’s Anatomy (37 bodova / 2 glasa)
111. Angel (39 bodova / 5 glasova)
110. Felicity (41 bod / 3 glasa)
109. Two and a Half Men (41 bod / 3 glasa)
108. NCIS: Naval Criminal Investigative Service (44 boda / 3 glasa)
107. Life (46 bodova / 2 glasa)
106. Enterprise (51 bod / 3 glasa)
105. Stargate Atlantis (52 boda / 4 glasa)
104. The O.C. (53 boda / 2 glasa)
103. Carnivale (54 boda / 2 glasa)
102. Dawson’s Creek (55 bodova / 3 glasa)
101. Pushing Daisies (57 bodova / 3 glasa)

Goriline naj serije nultih: #50-#46

Svibanj 10, 2010


50. Trava (Weeds)
[184 boda / 10 glasova]
Par godina prije “Breaking Bad”, jedna recentna udovica i mama iz predgrađa se odlučila, isprve iz nužde, prodati koji gram trave – ma dobro, ajde sad, koja kila gore/dole. Nancy Botwin, tojest nenadjebiva Mary-Louise Parker, odlično se snašla kao MILF (tako se i zvala njezina posebna sorta – MILF weed) koja dila dokonim stanovnicima Agrestica, dosadne suburbije u kojoj ni sama ne zna kako je završila. U vrijeme pojavljivanja “Weeds” je napravio veliki boom finim miksom komedije i drame te ekspresno postao najglednija serija kablovskog kanala Showtime, koji inače ugošćuje Hanka Moodya i Dextera Morgana. Zadnje dvije sezone su me nažalost ostavile potpuno hladnim, možda su, kako pjesma kaže, lost that loving feeling, ali nova sezona kreće 16.8.2010. i ipak ću baciti pogled; treptavim okicama gđice Botwin (sada Esteban) teško je odoljeti. P.S. Huntera Parrisha (Silas Botwin) možete pratiti na twitteru. (LR)


49. Seks i grad (Sex and the City)

[187 bodova / 6 glasova]
Kad se počeo na HTV-u prikazivati “Seks i grad”, naravno da sam imao predrasude i ogromnu skepsu prema tom ”ženskom čik lik” sitcomu. Bogate, bezvezne i neugledne Amerikanke koje samo nešto laprdaju o promašenim vezama, seksu, cipelama. I cipelama i cipelama i cipelama… Ajd, onu Samanthu sam još i mogao progutat, valjda ne moram objašnjavat zašto, al ove tri kokoši nikako. Al onda sam se nakon nekog vremena uhvatio kako mijenjam četvrtfinale Lige prvaka Leeds–Deportivo da vidim jel Carrie oprostila Faci šta je puna tri dana nije nazvao nakon što ju je odradio u njenom stanu!!! I nervirao se kad sam skužio da nije. Posljednji čin mojeg odnosa s ovom serijom je bio taj da sam posudio u videoteci čitavu zadnju sezonu jer mi je premalo bilo gledat jednu epizodu tjedno na TV-u, pa sam je finiširao s jednim poštenim noćnim maratonom. Nadam se da mi radi toga ne dolazi pod upitnik moj neupitni mačo-kredibilitet? A i da dolazi, jebe mi se. (I, da – jelda je Faca isti Nadan Vidošević?) (SČ)


48. Studio 60 on the Sunset Strip
[195 bodova / 3 glasa]
Evo nam uvjerljivog prvaka u nesretnoj kategoriji serija koje nisu doživjele ni drugu sezonu. Nakon što se u mračnim Bushevim godinama sunarodnjacima putem “Zapadnog krila” trudio prikazati kako stanari Bijele kuće ne moraju nužno biti korumpirana, ratoborna i neodgovorna govna, Aaron Sorkin se u svom drugom klasiku prošle dekade uhvatio idealiziranja televizijskog biznisa. Serija nosi naslov po izmišljenom pandanu “SNL”-u, a radnja joj se vrti oko producenata i glumaca koji rade na showu, te njihovih odnosa s glavnim ljudima izmišljene nacionalne TV-mreže na kojoj se isti emitira. Suprotno od stvarnosti, ekipa Studija 60 ne mari isključivo za rejtinge, nego svoju i ulogu televizije kao takve vidi u pokušaju da gledatelju, osim zabave za praznoglave, ponude i štogod štofa za razmišljanje. Šefovima mreže pak ne pada na pamet cenzurirati subverzivne skečeve, niti podleći pritiscima sponzora i drugih centara moći da se producentima otupi oštrica, nego im daju odriješene ruke. Od NBC-ja, na kojem se serija u Americi prikazivala – Sorkin isto to nije mogao dobiti, a vjerojatno nije ni očekivao. “Studio 60 on the Sunset Strip” pokopali su upravo loši rejtinzi, unatoč unisonim hvalospjevima kritičara, pa su nam ostale svega 22 sjajne epizode, sasvim dovoljne da Sorkin u svom prepoznatljivom stilu ispegla ružičastu viziju svijeta u američkoj TV-korporaciji. Da me ne biste krivo shvatili, ima tu i zadovoljavajuće doze romanse među glavnim likovima (Matthew Perry + Sarah Paulson / Bradley Whitford + Amanda Peet), kao i masa izvrsnih sporednih i gostujućih uloga. Preporuka glasi: tko je volio “Zapadno krilo”, voljet će i “Studio 60”, s tim da vam je za pogledati potonju dovoljan jedan vikend bez obaveza. (PP)


47. Nabrijani (Skins)
[200 bodova / 6 glasova]
House rape je naziv za ilegalne kućne partije koji se održavaju posvuda po Velikoj Britaniji i Irskoj, a prvi se zbio za Uskrs 2007. kada je Rachell Bell, 17-godišnjakinja iz Durhama, na svom myspaceu objavila kako doma organizira “Skins Unofficial Party”. Inspirirala se foršpanom za prvu sezonu “Skinsa” u kojem se nalazila rečenica “Let’s trash the average family-sized house disco party”. Došlo je 200 ljudi i razvalilo kuću. U nastavku, izvorni pozivni tekst Rachel Bell.

MySpace invitation
Monday 9th April
so reeeed
We are as yunno expecting quite a few
That’s probably an understatement

ok so
Bring more drink – were gunna run out quick && you will be shitted then
Bring food if you like
&& SQUIRTY CREAM!
Glowsticks etc etc
If you’re on acid or something, take that or w/e you have B4 you come in
Please don’t leave it lying around for any unexpected plods arriving
TAKE AS MANY PICS/VIDS AS POSS, AND SEND US EM
10PM ONWARDS
If the cops do raid then feel free to finish the party in the woods and when there gone we’ll get back to partying.
We stress don’t leave drugs lying around
Its on our backs#
BRING DRINK!!!! (BM)


46. Deadwood
[206 bodova / 10 glasova]
Serija je to o rađanju zajednice i svih njenih institucija iz kaosa, o kompromisima na koje svi uključeni moraju pristati da bi mogli živjeti skupa. Koliko god taj proces u stvarnosti bio dug i kompliciran, David Milch si je pošteno dao truda da ga što manje zbrza i pojednostavi (koliko je god to moguće a da pritom serija ipak bude i, jel, zabavna), pa se tako radnja “Deadwooda” razvija glacijalnim tempom, a u igru stalno ulazi toliko puno novih likova da je prava majstorija kako pritom nijedan od njih nije podzastupljen (posebno u usporedbi s “Mad Men”, još jednom majstorijom, ali čiji se autori duplo više muče trudeći se rasporediti minutažu na upola manji broj likova!), kako je svaki od njih neraskidiva karika u epskom lancu. Nije to serija za svakoga, može biti frustrirajuće koliko vremena provodi meandrirajući po naizgled krajnje sporednim rukavcima radnje, ali kad se opustiš i prilagodiš svoj puls njihovom, zavoliš likove i prepustiš se ekstravagantno poetičnim dijalozima kakvi se mogu čuti samo u “Deadwoodu” i nigdje i nikada drugdje (psovke da ni ne spominjem!)… e ljudi moji, to je čista TV-nirvana. (TK)

(pisali: Luka Rukavina, Saša Čobanov, Petar Panjkota, Bojan Mandić, Tonći Kožul)

Sou… it biginz… AGEJN

Svibanj 10, 2010


Dobar dan, i dobro mi svi došli u službeni top 50 Gorilinih naj serija nultih!

Glasalo je 37 ljudi, a to su poimence: Bilanda Ban, Ivan Barišić, Zrinka Bertović Skračić, Darko Cvetek, Saša Čobanov, Ildiko Dekany, Relja Dušek, Hrvoje Frančeski, Mirza Gazibegović, Igor Gnjatović, Matija Habijanec, Magdalena Knežević, Jovana Kovačević, Tonći Kožul, Željko Krešić, Zoran Lazić, Morana Lerga, Bojan Mandić, Dino Marelić, Goran Mikulić, Vatroslav Miloš, Marin Miš, Davor Novak, Petar Panjkota, Goran Pavlov, Martin Pervan, Kristina Petrović, Ivan Plazibat, Dino Rudić, Luka Rukavina, Denis Spadina, Jelena Svilar, Danijela Šašo, Tomislav Šiptar, Apolon Turbo, Tomislav Vranić i Matko Žurić.

Hvala svima koji su glasali, i ekstra hvala svima koji su pisali crtice! Svaki dan će da se izlista po pet komada (prva tura slijedi kroz par sati), a svakih par dana će paralelno s tim da se lagano izlistavaju i serije koje nisu upale u top 50.

Pošto bi svrha ovog čuda, između ostalog, trebalo biti i da svatko od nas ubode neku preporuku za gledanje – urgiram sve koji će komentirati ove ili one serije da izbjegavaju neke veće spojlere! (A ako baš budete morali, onda bar to označite na neki način da ih oni koji ih ne budu htjeli vidjeti mogu pravovremeno preskočiti.)

I naravno, nakon što sve bude gotovo, će da bude i post u čijim komentarima će svatko tko to želi moći podijeliti sa svijetom svoju pojedinačnu listu.

Eto, spremite se – polijećemo!

Pravovremeni PODSJETNIK

Travanj 27, 2010


Imate još samo četiri tri dva jedan dan za glasanje za Gorilin izbor najboljih serija nultih! Da ne bi bilo da nismo znali. (17 19 20 23 ljudi dosad priložilo svoje liste btw)

Svi, svi, ama baš SVI ste pozvani da sudjelujete u… GORILINOM IZBORU NAJ SERIJA NULTIH!!!!!

Travanj 20, 2010

Da, upravo tako – prvo smo izabrali naj albume prošlog desetljeća, a sad ćemo izabrati i naj serije! NAJ SERIJE NULTIH!! (Da ne bude zabune, «serije nultih» = «serije koje su se počele prikazivati u nultima, dakle desetljeću od 2000. od 2009, računajući premijerne datume prikazivanja na njihovim matičnim tržištima, dakle one koje možete vidjeti na IMDB ili wikipediji.) (Također se broje i serije koje su startale u devedesetima ali je svejedno jedan njihov pozamašan dio premijerno prikazan u nultima… Koliki bi taj dio točno trebao biti da se može nazvati «pozamašnim»? Pa, evo recimo – ne manje od 40% epizoda?)

Pravila natječaja:

– traže se liste vama najdražih serija nultih; liste mogu sadržavati maksimalno trideset serija, ali može i manje – s tim da vam se lista mora sastojati od minimalno deset serija

poželjno je da liste budu s redoslijedom, ali i nije nužno… dakle, prihvaćaju se i liste s rangiranim serijama (po rednim brojevima), i liste na kojima nisu rangirane (bez rednih brojeva)

– traže se samo igrane i animirane serije… dakle, ne dokumentarci, realityji, talk-showovi i slično

– što se tiče serija koje su startale u devedesetima i nastavile se u nultima, ili serija startalih u nultima koje su nastavile s novim epizodama i u ovom novom desetljeću – glasate isključivo za one epizode/sezone takvih serija koje su prikazane u nultima! Što bi to konkretno značilo: ako ćete npr. glasati za «Friendse», to znači da dajete glas samo i isključivo za zadnjih pet sezona «Friendsa»; ako glasate za «Lost», glasate za sve iz opusa «Losta» osim, naravno, tekuće šeste sezone

– glasate za serije u cjelini (ili tj. barem onoj cjelini što je premijerno prikazana u nultima), ne za pojedine epizode ili sezone… ali kako ćete se dalje ravnati prema tome, e to je vaša stvar. Npr: ako spadate među one koji misle da je «Galactica» bila isprve super ali su nemilo zasrali sa zadnjih par sezona, vi možete zbog toga prilikom sastavljanja liste «kazniti» BSG smještajem na nižu poziciju (ili, još drakonskije, neuvrštavanjem na listu uopće) – ali, isto tako, možete i reći «ma ko ga jebe, kad je bila dobra ‘Galaktika’ je bila stvarno dobra», i stoga je staviti pri vrh. Oba pristupa su legitimna!

– može sudjelovati tko god hoće, tako da  – ako znate još nekog tko bi mogao htjeti glasati, vi ih slobodno vrbujte

– svoju listu trebate poslati na djevojke@yahoo.com, najkasnije do subote 1. svibnja (drugim riječima: imate deset dana)

– prilikom objavljivanja konačne zbirne liste u jednom ću odlomku spomenuti tko je sve sudjelovao u izboru, tako da bih vas zamolio da uz listu u mejlu stavite i svoje ime i prezime

Kako bih zainteresiranima olakšao posao, složio sam razmjerno iscrpan podsjetnik na neke od serija nultih:

Serije nultih: podsjetnik na neke od naslova

Popis, naravno, nije stopostotno potpun, daleko od toga, tako da ako uočite da sam nešto smetnuo s uma – slobodno to spomenite u komentarima tog posta, i ja ću prvom prilikom ažurirati popis!

Ako sve bude išlo po planu, izlistavanje konačne zbirne liste – top 50, ako pristigne dovoljno lista – kreće u ponedjeljak 10. svibnja.

Fusnote:

– liste s rangiranim serijama će se bodovati po principu aritmetičke progresije – s razlikom 1 od 30. do 21. mjesta, zatim s razlikom 2 od 20. do 11. mjesta, pa razlikom 5 od 10. do 6. mjesta, i konačno s razlikom 10 za prvih pet mjesta (drugim riječima, 30. mjesto donosi 1 bod a prvo 100 bodova)… a što se tiče lista na kojima serije nisu rangirane – svaka će dobiti po 30 bodova

– sezone koje su startale na jesen ’99. se u kompletu računaju pod nulte

– kao i kod izbora naj albuma nultih, svaka od serija iz konačnog zbirnog topa 50 bit će popraćena nekom crticom od nekoliko rečenica – tako da bih zamolio sve koji su zainteresirani za pisanje takvih crtica da mi se jave u komentarima ovog posta!

– nemojte se zamarati spikama tipa “ali ja nisam gledao ovo, ali ja nisam gledao ono, pa kako onda mogu sastaviti poštenu listu”… Meni će recimo “Breaking Bad” doći na red za gledanje tek u jednom od predstojećih tjedana, i sudeći po svemu što sam čuo i čitao o toj seriji ja jesam poprilično uvjeren da će mi se svidjeti i da bih glasao za nju da sam je pogledao na vrijeme – ali bože moj, pa šta sad, nema veze, glasat ću za one koje jesam gledao i koje su mi super i to je jedino što je važno!

– po završetku izlistavanja konačne zbirne liste, objavit ću post u čijim će komentarima svatko tko to želi imati prilike objaviti svoju osobnu listu

Serije nultih: podsjetnik na neke od naslova

Travanj 20, 2009

10 Things I Hate About You
15 Storeys High
24
30 Rock
The 4400
7th Heaven (od 4. sezone pa nadalje)
90210
Alias
Ally McBeal (od 3. sezone pa nadalje)
American Dad
American Dreams
Angel
Apparitions
Archer
The Armando Iannucci Shows
Aqua Teen Hunger Force
Army Wives
Arrested Development
Ashes to Ashes
Avatar: The Last Airbender
Bad Girls
Band of Brothers
Battlestar Galactica
Being Erica
Being Human
Better Off Ted
Bibin svijet
The Big Bang Theory
Big Love
Big Train (druga sezona)
Birds of Prey
Bitange i princeze
Black Books
The Black Donnellys
Blood Ties
Bo’ Selecta!
Bones
The Book Group
Boston Legal
Breaking Bad
The Bronx Is Burning
Brotherhood
Brothers & Sisters
Buffy the Vampire Slayer (od 4. sezone pa nadalje)
The Burg
Burn Notice
Californication
Campus Ladies
Carnivale
Cashmere Mafia
Castle
Chappelle’s Show
Charmed (od 2. sezone pa nadalje)
Chowder
Chuck
Cimmer fraj
The Cleveland Show
Clocking Off
Clone High
The Closer
Cold Case
Cougar Town
Coupling
Criminal Justice
Criminal Minds
Crossing Jordan
CSI: Crime Scene Investigation
CSI: Miami
CSI: NY
Curb Your Enthusiasm
Da Ali G Show
Damages
Dark Angel
Dawson’s Creek (od 3. sezone pa nadalje)
Dead Like Me
Dead Set
Deadwood
Desperate Housewives
Dexter
Dirt
Dirty Sexy Money
Doctor Who
Dog Bites Man
Dollhouse
The Dresden Files
Dr. Horrible’s Sing-Along Blog
Eastbound & Down
Eastwick
Ed
Eli Stone
Enterprise
Entourage
ER (od 6. sezone pa nadalje)
Everwood
Everybody Hates Chris
Everybody Loves Raymond (od 4. sezone pa nadalje)
Extras
Eureka
Family Guy (od 2. sezone pa nadalje)
Farscape
Felicity (od 2. sezone pa nadalje)
Firefly
Flashforward
Flashpoint
Flight of the Conchords
Footballers’ Wives
Foster’s Home for Imaginary Friends
Freaks & Geeks
Friday Night Lights
Friends (od 6. sezone pa nadalje)
Fringe
Frisky Dingo
Funland
Futurama (od 2. sezone pa nadalje)
Garth Marengi’s Darkplace
Generation Kill
Ghost Whisperer
Gilmore Girls
Glee
Gossip Girl
Greek
Grey’s Anatomy
Grounded for Life
The Guardian
Harper’s Island
Help Me, Help You
Heroes
Home Movies
Hotel Babylon
House, MD
How I Met Your Mother
Human Giant
Hung
Hustle
Ideal
I’m Alan Partridge (2. sezona)
The Inbetweeners
In Plain Sight
In Treatment
Invasion
The IT Crowd
It’s Always Sunny in Philadelphia
JAG (od 5. sezone pa nadalje)
Jekyll
Jericho
Joan of Arcadia
John Adams
John Doe
John from Cincinatti
Judging Amy
Justice League
Kazalište u kući
Kim Possible
Kingdom Hospital
King of the Hill (od 4. sezone pa nadalje)
King of Queens (od 2. sezone pa nadalje)
Kings
The Lair
Las Vegas
Law & Order (od 10. sezone pa nadalje)
Law & Order: Special Victims Unit
Law & Order: Criminal Intent
League Of Gentlemen (od 2. sezone pa nadalje)
Legend of the Seeker
Less than Perfect
Leverage
Lie to Me
Life
Life on Mars
Lincoln Heights
Lipstick Jungle
The Listener
Ljubav, navika, panika
Look Around You
Look Around You
The Loop
Lost
The Lost Room
Love Monkey
Luda kuća
Lud, zbunjen, normalan
The L Word
Mad Men
Mamutica
Man to Man with Dean Learner
Malcolm in the Middle
The Marvelous Misadventures of Flapjack
Medium
Men in Trees
The Mentalist
Merlin
The Middleman
The Mighty Boosh
That Mitchell and Webb Look
Modern Family
Monk
Moonlight
Moral Orel
My Boys
My Name is Earl
My Own Worst Enemy
Nathan Barley
Naša mala klinika (HR)
Naša mala klinika (SR)
NCIS: Naval Criminal Investigative Service
The New Adventures of Old Christine
Nighty Night
Nip/Tuck
Notes from the Underbelly
The No. 1 Ladies’ Detective Agency
Numb3rs
Nurse Jackie
NYPD Blue (od 7. sezone pa nadalje)
The O.C.
The Office (UK)
The Office (US)
October Road
Odmori se, zaslužio si
Once and Again
One Tree Hill
Operacija Kajman
Oz (od 4. sezone pa nadalje)
Parks and Recreation
Party Down
Passions
Peep Show
The Penguins of Madagascar
The Philanthropist
Phoenix Nights
Popular
The Practice (od 4. sezone pa nadalje)
Prison Break
The Prisoner
Private Practice
Psych
Psychoville
Pushing Daisies
Queer As Folk (US)
Raising the Bar
Reaper
Reba
Rebelde
ReGenesis
Reno 911!
Rescue Me
The Riches
Robot Chicken
Rome
Roswell
Samantha Who?
Samurai Jack
Sanctuary
The Sarah Jane Adventures
The Sarah Silverman Program
Saving Grace
Scrubs
Sealab 2021
Secret Diary of a Call Girl
Sex and the City (od 3. sezone pa nadalje)
Shameless
Shark
The Shield
The Simpsons (od 11. sezone pa nadalje)
Six Feet Under
Skins
Sleeper Cell
Slings and Arrows
Smallville
So NoTORIous
Sons of Anarchy
The Sopranos (od 2. sezone pa nadalje)
Soul Food
Southland
South of Nowhere
South Park (od 4. sezone pa nadalje)
Spaced (2. sezona)
Spin City (od 4. sezone pa nadalje)
Spongebob Squarepants
Spooks (MI:5)
Stargate SG-1 (od 3. sezone pa nadalje)
Stargate: Atlantis
Stargate Universe
Star Wars: The Clone Wars
State of Play
Studio 60 on the Sunset Strip
Summerland
Supernatural
Swingtown
Teen Titans
Terminator: The Sarah Connor Chronicles
That ’70s Show (od 2. sezone pa nadalje)
That’s My Bush!
The Thick of It
‘Til Death
Tim and Eric Awesome Show, Great Job!
Titus
Torchwood
Traveler
True Blood
The Tudors
Two and a Half Men
Ugly Betty
Undeclared
The Unit
Third Watch
United States of Tara
The Unusuals
V
The Vampire Diaries
Vratiće se rode
The Venture Bros
Veronica Mars
Waking the Dead
The War at Home
Warehouse 13
Weeds
The West Wing
What About Brian
White Collar
Wildfire
Will & Grace (od 2. sezone pa nadalje)
The Wire
Wire in the Blood
Without a Trace
Wonder Showzen
Wonderfalls
Zakon!