Archive for the ‘Najbolje serije 2015.’ Category

Goriline naj serije 2015: #5-#1

Siječanj 14, 2016

05-mad_men

5. Mad Men
[298 bodova / 14 glasova / tri prva mjesta]
Iako uopće ne planiram propitivati logiku i održivost Tonćevih propozicija ovog izbora, koje strogo nalažu da svoje glasove dajemo isključivo onom dijelu serije prikazanom u godini koju ocjenjujemo, mislim da je prilično jasno kako to nitko ne poštuje zapravo. Osim kad je riječ o prošlogodišnjem debaklu druge sezone “True Detective” – koju sam svejedno pobožno pratio – vjerujem da svaku od serija uvijek pratimo kroz složenu mrežu optika u kojoj su njihove prethodne sezone i naš odnos s njima gotovo podjednako važni koliko i tekuća zbivanja, što je, na kraju krajeva, i zabetonirano u temelje samoga serijskog pripovijedanja. Drugi dio posljednje, sedme sezone “Mad Men” svakako bi se u ovome izboru, koje mjesto gore-dolje nevažno, našao i sam po sebi, ali kao vanserijskom (što je zapravo skroz glupa riječ u hvaljenju neke serije) kvalitetom postojano (za razliku od onoga iz “Lost”, recimo) finale serije s kojom smo živjeli proteklih devet godina svoju je poziciju čvrsto zauzeo predvodeći ne samo svojeg para od preklani nego i sve prethodne sezone i epizode. U dosadašnjim Gorilinim izborima serija i njihovih likova (izbornik sa strane je fino pregledan, pa poklikajte malo ako vam treba podsjetnik!) tekstovi o ovoj seriji bili su redom fantastični, pa im osobno ovom prilikom zaista nemam što dodati, osim dubokog naklona i zahvale seriji koja je možda ne isključivo svojeručno, ali zato svakako presudno djelovala na stvaranje mogućnosti da svi mi ovdje uopće sudjelujemo u nečemu, do samo prije desetak godina se činilo, toliko suludome kao što je izbor najboljih serija godine. Je li ovo najbolja serija svih vremena? Ne znam, osobno imam i nekoliko dražih. Ali je li ovo bila glavna serija našeg vremena? Apsolutno. (GP)

04-the_americans

4. The Americans
[299 bodova / 11 glasova / dva prva mjesta]
Mislim, kako god okreneš, teško da ćeš pogriješiti sa serijama s FX kanala. To su ljudi koji imaju prosjek od četiri vrlo dobre ili odlične serije na uzorku od pet. Ne vjerujete?

“The Shield” – najbolja serija nultih. “Nip/Tuck” – bio, ako ništa, vrlo zabavan. “Rescue Me” – prva liga. “Damages” – prva liga. “Sons Of Anarchy” – prva liga. “Justified” – prva liga. I mogao bih i dalje.

Kad sam čuo da je Graham Yost, jedan od producenata “Justifieda”, stavio šape na FX-ov projekt o ruskim agentima-spavačima u Jamerici ranih osamdesetih godina 20. stoljeća, znao sam da će se raditi o još jednoj izvrsnoj seriji. Koja krene malo usporeno, ali već tamo negdje oko pete epizode sve sjedne na svoje mjesto i serija uhvati ritam. Druga sezona je još i bolja, a o isto tako dobroj trećoj ne bih ništa, da vam ne bih spojlao.

Ono što ovdje posebno oduševljava je totalno odsustvo ikakvog popovanja. Da, oni su ruski agenti u Americi i ne, oni nisu pozitivci u ovoj seriji. Ali nisu ni negativci. I da, ima drame i odlično je napisana (ovo je u svojoj srži dramska serija, samo što su roditelji hladnokrvni ubojice: Phillip ubija dva neprijatelja i kaže im “KGB je svuda i ne možete mu pobjeći”, a potom ubije i nevinog posmatrača – eat that, network televizijo!).

Prava je sramota što Matthewa Rhysa i Keri Russell (faking Felisiti!) emiji i goldengloubovi stalno mimoilaze. Svatko tko je gledao kako se njih dvoje znoje pod perikama* svih mogućih vrsta zna da nema pravde ako ovo dvoje ne osvoje sve moguće nagrade. Sve to, plus jeben saundtrek, koji spaja najgore opskurne vrhunce mjuze sedamdesetih i osamdesetih (Golden Earringova “Twilight Zone” u sceni jurnjave automobilima? Oh da!) sa nekim od najpoznatijih hitova (omaž “Miami Viceu” s “In the Air Tonight” u sceni vožnje? Oh da!).

Fajv starz šou.

*perike su glavna zvijezda serije, koliko god to glupo zvučalo. Uvjerite se sami. (IG)

03-mr_robot

3. Mr. Robot
[377 bodova / 17 glasova / jedno prvo mjesto]
Nisi ti baš za ovaj svijet.

Ili ovaj svijet baš nije za tebe. Nije za ljude. Ne za ono što si, dok si još vjerovao u budućnost, mislio da bi ljudi trebali biti. Ne za ono čemu si se divio u odraslima koje si u svojem malom svijetu poznavao. Nije taj svijet ni za tebe ni za tvojeg pokojnog oca, kojeg je taj svijet pustio da umre u mukama jer nije bio jedan od onih koji laku smrt kupuju na burzi.

Na burzi koja sve, pa i ljudsko dostojanstvo mjeri zlatnim polugama.
Na burzi koja se zove slobodno tržište, društvo i slobodan, zapadni svijet.
Nije taj svijet za tebe. Oni koji se dobro snalaze u tom društvu tvoja su noćna mora.

Sada više ne znaš koji je od tvoja dva užasna osjećaja prema njima snažniji – strah ili prezir.

Jer kako ih ne bi prezirao?

Obožavaju Stevea Jobsa kao vizionara samo zato što je hodao bos, preseravao se i imao žicu za estetiku šarenih ikonica na ekranu, istodobno se ne ustežući ubrati profit od dječjeg rada u Aziji.
Zatrpavaju jedni druge komentarima o sranjima, slikama svojeg jučerašnjeg ručka i linkovima na Youtube koji bi trebali potvrditi njihov savršen ukus ili smisao za humor.
Gutaju sreću s liječničkih recepata i jumbo plakata, svoju osobnost izražavajući trgovinom u kojoj kupuju, fototapetom do koje putuju i cijenom škole koja ih osam sati dnevno rješava brige o potomstvu.

I kako ih se ne bi bojao?

Glume uspješne voditelje lokalnih biznisa s obitelji i bijelim plotom oko kuće, a potajno sline nad slikama golih dječaka.
Glasno viču u obranu reda i sigurnosti, a svakoga tko je manje vidljiv od njihova savršeno skrojenog sivog odijela spremni su brutalno baciti s mosta jer – zašto ne? – nitko ionako neće primijetiti.
Vidiš ih kako u javnom prijevozu pokraj tebe ustupaju mjesto drhtavoj starici, a kod kuće će ošamariti maloljetnog sina koji ne izrasta u onu verziju muškarca kakvom bi bili ponosni, ubiti u pojam suprugu koja ne izgleda i ne ponaša se kao ljepotica s reklame za najnoviji model luksuzne talijanske jurilice te zaspati uz zvuk snimljenog smijeha na televizoru, koji se izruguje svima onima jadnijim od njih.

Ljudi. Društvo. Ne možeš s njima.

A ono što te boli, ono što te doista razdire je da ne možeš ni protiv njih.

Ili možda ipak možeš?

Dobro ti idu brojke. Ili barem one nule i jedinice koje se skrivaju iza računalnih algoritama koji cijeli svijet, cijelo društvo, cijelu tu pokvarenu šaradu drže na aparatima za preživljavanje.

U tim brojkama, u njihovim jednostavnim, ali beskrajnim kombinacijama – ti znaš SVE.

I možeš sve.

Možeš tom društvu, s kojim se inače ne znaš ni smijati, zbog kojeg ne možeš plakati, s kojim zapravo uopće ne znaš komunicirati – prekinuti krvotok.

Možeš ga hakirati.

Jednog po jednog.

A možda i šire.

Hoćeš li time i sebi prerezati žilu kucavicu?

Vjerojatno.

Ali neka.

Jer jebeš to.

Jebeš ljude.

Jebeš društvo. (ZP)

FARGO -- Pictured: Patrick Wilson as Lou Solverson. CR: Mathias Clamer/FX

2. Fargo
[398 bodova / 15 glasova / dva prva mjesta]
“Fargo” je u prošlogodišnjem Gorillinom izboru zauzeo drugo mjesto, a opis serije je vjerojatno kraći nego ikad: “Fargo” je TV-serija o kriminalu i snijegu. Otprilike bih mogao napisati sličan opis i ove godine, no stvar je ipak kompleksnija. Kada je završila premijerna sezona “Farga”, već se znalo da će biti i druga, u kojoj će radnja biti u prošlosti, točnije u 1979. godini, ili punih 27 godina ranije. Mnogi su, baš kao i u slučaju “True Detectivea” bili skeptični, jer je bilo teško nadmašiti odlične Billyja Boba Thorntona i Martina Freemana. I dok je “True Detective” slabiji (ali ne toliko slabiji da samo ja glasam za njega ove godine, op.a), druga sezona “Farga” je na istom nivou, pa čak i bolja. Jer umjesto Thorntona i Freemana imamo Kirsten Dunst i Patricka Wilsona koji nose drugu sezonu, a tu je i cijeli niz sporednih likova, od kojih bih posebno istaknuo Bokema Woodbinea kao skuliranog ubojicu Mikea Milligana, koji voli filozofiju pa prije ubojstva često citira koješta. Kao special guest star pojavljuje se i stari dobri Ted Danson. E sad, ugođaj je isti, a radnja još uvrnutija. Dijelom podsjeća na Tarantinove uratke, pa joj je i to veliki plus. A fenomenalna stvar je i što imamo neke događaje i situacije, na koje se referiraju likovi u prvoj sezoni. Preporuka je dakle da prije druge sezone opet odsvilarite prvu za bolji ugođaj :). E da, ima čak i – SPOILER – jedan običan svemirski brod. (SM)

01-leftovers

1. The Leftovers
[538 bodova / 18 glasova / pet prvih mjesta]
“The Leftovers”. Istovremeno sam se nadala da će me dopasti čast da pišem o toj seriji i pribojavala se toga. Teško je ne biti pretenciozan, a opet ne ispasti glup u pokušajima da se analizira i recenzira serija ovog kalibra. Prva sezona bila je sjajna, s možda mrvicu prenaglašenom komponentnom misterije koju se autori nisu previše (uopće :D) trudili razjasniti, no čar te serije bila je i ostala atmosfera koja bi usisala gledatelja koji bi bio spreman prodati dušu Nepostojećem samo da se iluzija nastavi.

Nakon relativnog slabašnog finala (odnosno, blago sapuničarskih zadnjih desetak minuta finala) prve sezone, moram priznati da nisam puno očekivala od druge sezone. Perrottina knjiga bila je pokrivena prvom sezonom, a istraumatizirani fanovi “Losta” nisu propuštali opetovano naglasiti kako će ultimate villain Lindelof SIGURNO pretvoriti seriju u sranje.

[Slijedi ponešto spojlera u ostatku teksta, ne prevelikih ali ipak spojlera, da ne bi bilo da nismo znali – op.ur]

Svejedno, jako sam se veselila početku druge sezone i križala dane na mentalnom kalendaru do 4. listopada (šteta što nisu počeli prikazivati 14. listopada, no što sad, nije im valjda napeto biti Captain Obvious). Druga sezona počela je… KATASTROFALNO! Prvo stravično loša uvodna špica (a već mi je i ona iz prve sezone bila rubno podnošljiva jer je ukazivala na rapture), a zatim 15 minuta o nekakvoj ženi iz drevnog doba u špilji koja rađa dijete, bori se sa zmijom i…ajme majko. Jeftina simbolika, početak koji ni s čim veze imao nije (bogme mi nije ni puno jasniji niti nakon odgledane cijele sezone), već sam bila na rubu da ugasim televizor i odem plakati nekamo sklupčana u fetus položaj jer je, sada osobno provjereno, najveći zločinac i neprijatelj serijski nastrojenog naroda, Lindelof, uspio pretvoriti seriju u sranje.

SREĆOM, nisam to učinila. Nakon tog nesuvislog, bezveznog i pretencioznog uvoda, priča koja je uslijedila prikovala me uz ekran: radnja je bila premještena u novi grad, teksaški gradić znakovitog naziva Jarden, koji su nazivali Miracle jer tamo niti jedna osoba nije bila zahvaćena The Great Poofeningom. 9261 bilo, 9261 ostalo. Upoznali su nas sa zanimljivom obitelji Murphy, u čije su se susjedstvo uselili naši mili i dragi presjebani likovi iz prve sezone, Kevin i Nora, s novopečenom obitelji koja se sastojala od Kevinove kćeri, bebe Holy Waynea i, naravno, psa. Murphyji su se već u startu pokazali takvim freakovima da su uspjeli išokirati čak i Kevina. A Kevina je stvarno teško išokirati. Ubrzo potom s još dvije prijateljice nestala je kćer Murphyjevih i tu počinje pičvajz.

Tako se krenulo odmotavati klupko koje je, prema mišljenju autorice ove crtice, bilo znatno manje misteriozno i neobjašnjivo nego u prvoj sezoni. Usudila bih se reći da je većina (glavnih) loose endova do kraja sezone jako lijepo povezana, a Guilty Remnants, za koje u prvoj sezoni nismo mogli dokučiti KE KACO, rehabilitirali su se putem sjajne Meg u snažnu i vrlo poremećenu žensku organizaciju koja je promjenom Uprave 😀 dobila fini vjetar u leđa i pokazala svoju snagu. Imali smo tu nekoliko pravih dragulja, primjerice – nezaboravnu scenu Meg koja siluje neerektivnog Toma ili pak scenu koja mi je izazvala osjećaj gumenih nogu – Meg koja baca granatu u školski autobus i odlazi, a mi razrogačenih očiju čekamo da se konačno dogodi taj BOOOOOOM do kojeg, naravno, ne dođe, jer su naši dragi Guilty Remnants samo supertrolovi koji se vole poigravati s ljudskom psihom. I bogme to rade vrhunski.

Ono što me posebno oduševilo u drugoj sezoni bio je posvemašnji psihički rasap dragog nam Kevina, koji je uspio razviti solidnu full-blown psihozu. Ne zamjeram čovjeku, skoro sam je i ja razvila dok mu je Patti na uho šaputala sve one strahote.

Svakako moram spomenuti i glazbu, prije svega blesav pjesmuljak iz “Briljantina”, “You Are the One I Want”, koji mi je u supersporoj verziji grupe Lo-Fang sjeo ko budali šamar, a scena koju ta glazbena numera prati, u kojoj vidimo Kevina koji dolazi Nori te uslijedi posve bolesno, ali u svoj toj bolesnoći beskrajno romantično, vezivanje lisicima, govori o njihovom odnosu više nego sve ostale scene zajedno. “Where is My Mind” Pixiesa mnogima debelo izlazila na uši zbog overusinga, ali meni je bila savršen glazbeni lajtmotiv Kevinovog rastućeg ludila, baš kao što je vrhunska Richterova klavirska skladba savršeni glazbeni lajtmotiv cijele serije. Općenito, kao što se u mnogim kritikama spominjalo, cijeli sound design serije napravljen je na jednom sasvim novom nivou. Tu bih posebno istaknula scenu kada Erika bez slušnog aparatića trči cestom jureći osobu koja joj je ostavila pitu pred vratima po drugi put, a zvuk se prebacuje na njezinu perspektivu.

Druga sezona u znatno se većoj mjeri od prve fokusirala na individualne mikrosvjetove i te epizode iz perspektive pojedinih likova (Matt, Meg…MEG! Liv Tyler oborila me s nogu! Ludača luda, kao što je fantastični Alan Sepinwall napisao u svojoj izvrsnoj recenziji o epizodi posvećenoj Meg, „NEVER LET LIV TYLER SMILE AGAIN, SHOW. PLEASE”) bile su besprijekorno izvedene i bez dvojbe najbolje epizode sezone. No budući da bi se gledatelj skroz ufurao u perspektivu jednog lika, šira perspektiva i međusobna povezanost svih događaja malo su se smetnule s uma (ok, možda se to samo meni događalo :D). Ipak, u zadnje dvije epizode svi ti mikrosvjetovi sasvim su se dobro povezali.

Samo finale bilo je bolje od prošloga, iako su po drugi put skrenuli u za moj ukus preočito koketiranje s nadnaravnim (šifra: hotel)… No kad je Kevin po drugi put izašao iz kade, shvatio gdje je i zaurlao „MOTHERFUCKER!“, satrla sam se od smijeha i pristala na igru. Kad je bal…

I za kraj, evo možda najljepše scene iz cijele sezone… Justin Theureaoux možda nema sluha, ali bogme je RASTURIO scenu karaoka.

(“The Leftovers” obnovljeni su za još jednu, finalnu treću sezonu. Nabrijana sam kao mlada vjeverica i sljedećih devet mjeseci opet ću križati dane na svom mentalnom kalendaru). (MM)

(pisali: Goran Pavlov, Igor Gnjatović, Zrinka Pavlić, Samir Mila, Martina Maričić)

Oglasi

Goriline naj serije 2015: #50-#21

Siječanj 14, 2016

SCREAM QUEENS: Jamie Lee Curtis as Dean Cathy Munsch in "Pilot," the first part of the special, two-hour series premiere of SCREAM QUEENS airing Tuesday, Sept. 22 (8:00-10:00 PM ET/PT) on FOX. ©2015 Fox Broadcasting Co. Cr: Steve Dietl/FOX.

50. Scream Queens [44 boda / 2 glasa]
49. Agent Carter [46 bodova / 3 glasa]
48. Crazy Ex-Girlfriend [47 bodova / 3 glasa]
47. Gotham [50 bodova / 2 glasa]
46. Detectorists [51 bod / 2 glasa]
45. Review [51 bod / 3 glasa]
44. Justified [51 bod / 3 glasa]
43. Wet Hot American Summer: First Day of Camp [52 boda / 2 glasa]
42. Peep Show [53 boda / 3 glasa]
41. Brooklyn Nine-Nine [56 bodova / 5 glasova]
40. Catastrophe [57 bodova / 4 glasa]
39. Ash vs Evil Dead [59 bodova / 5 glasova]
38. Banshee [63 boda / 2 glasa / jedno prvo mjesto]
37. The Man in the High Castle [68 bodova / 5 glasova]
36. Rectify [76 bodova / 5 glasova]
35. The Walking Dead [79 bodova / 4 glasa]
34. South Park [79 bodova / 5 glasova]
33. Narcos [84 boda / 5 glasova]
32. UnREAL [89 bodova / 7 glasova]
31. Orange Is the New Black [91 bod / 8 glasova]
30. Show Me a Hero [95 bodova / 4 glasa]
29. House of Cards [95 bodova / 6 glasova]
28. Parks and Recreation [99 bodova / 6 glasova / jedno prvo mjesto]
27. Sense8 [103 boda / 6 glasova]
26. The Good Wife [108 bodova / 8 glasova]
25. Jessica Jones [109 bodova / 8 glasova]
24. Broad City [111 bodova / 8 glasova]
23. Outlander [113 bodova / 4 glasa / dva prva mjesta]
22. Bron/Broen [122 boda / 7 glasova]
21. The Affair [128 bodova / 6 glasova]

Goriline naj serije 2015: #10-#6

Siječanj 13, 2016

10-transparent

10. Transparent
[218 bodova / 10 glasova / jedno prvo mjesto]
Ukoliko još niste upoznali Pfeffermanove, ovu najmoderniju familiju, nema serije u posljednje dvije godine (koliko sezona zasad ima) koju bi vam rađe preporučila da čekirate. Ono u čemu me “Transparent” oduševljava je ta lepeza nijansiranih brutalnih karaktera koja ima potencijal da vas dotakne jako duboko i sumanuto vas zabavi. Kombinacija toga dvoga u mojoj knjižici znači da je stvar/osoba izrazito pametna=sexy.

Kad sam krajem 2012. prvi put vidjela kreatoricu serije Jill Soloway (r. 1965.) mislila sam da je riječ o starijoj sestri Lene Dunham (r. 1986.), toliko su mi oku slične. U google provjeri srodstva naišla sam na komentar u kojem Soloway priznaje kako se ona morala boriti sa sobom i okolinom da se probije u redateljskom svijetu, dok je Lena Dunham, kćerka dvoje umjetnika i time s malo više samopouzdanja u tom polju, jednostavno i neopterećeno krenula snimati i napravila dosta dobar film “Tiny Furniture”, te seriju “Girls”. Soloway ide toliko daleko da priznaje da se iz zdrave ljubomore prema Dunhamovoj zainatila i krenula raditi  svoj redateljski debi “Afternoon Delight” koji joj je donio nagradu za režiju na Sundanceu 2013.

U prvoj sezoni mi se činilo bi da je “Transparent” nastavak tog inata (uistinu najzdravijeg mogućeg oblika), gdje se Soloway ‘malo iživcirala’ feminističkim ali privilegiranim pozicijama koji najvjerojatnije jesu razlog najčešće banalne (ali hej, život je često banalan) fabule u “Girls”.

Gaby Hoffman glumi u obje serije i svojevrsni je amalgam Dunham – Soloway poveznice. Dok je u “Girls” ona svojevrstan najluđi lik, Soloway ju je u “Transparentu” napravila gotovo najnormalnijim. Što samo govori koliko je otfrljila karakterni potenciometar ostalih likova te pokazuje koliko daleko možeš ići s autobiografskim materijalom. Naime, i otac Jill soloway, odnosno ‘Moppa’ (skraćenica od mother/father, ma/pa) outala se 2011. njihovoj (isto židovskoj) obitelji u 75. godini nakon 40 godina braka. Jill je mlađa sestra koja je to ok prihvatila te je (nakon par veza s umjetnicima, djeteta) odnedavno u vezi s nešto starijom pjesnikinjom Eileen Myles. Just saying. Život piše genijalne dramedije!

Ono što zvuči nevjerojatno je da skoro svaka epizoda (trajanja od samo 30 minuta) ima scenu koja se može mjeriti s goosebumps highlightom nekog izvrsnog filma. Moja (i električna i magnetska) susceptibilnost na rodne teme svakako mi je pomogla da jesus-jel-ti-vidiš-ovo-wow-savršeno jako uživam u buketu cis, trans i queer scena, tema i likova. No oni koji ne briju na takove stvari bit će zaokupljeni kompleksnošću odnosa i poneseni ritmom izmjene drame i komedije te ih Transparent sigurno neće razočarati.

Izvrstan glumački postav začinjen je s Carrie Brownstein i Anjelicom Huston, a pojavljuju se i Petra Collins, Sia, Peaches, Devendra Banhart, što samo povrđuje koliko je ovaj projekt, osim autentičan, i izuzetan. (GI)

09-hannibal

9. Hannibal
[236 bodova / 7 glasova / tri prva mjesta]
Ne znam koliko obraćate pažnju na ove podatke što budu pod naslovima serija, ali čisto perspektive radi: za upad u ovaj top 20 svakoj seriji je na kraju bilo potrebno minimalno devet glasova, jedine iznimke su “The Knick” na dvadesetom i “Hannibal” na devetom; nas troje ga je imalo na prvom mjestu, dvoje na drugom, jedna glasačica na trećem, i još jedan na osmom – što je vanserijski entuzijazam. No, ako je skoro svima nama koji smo ga gledali “Hannibal” tako dobar… zašto nas je tako relativno malo?

Što jest jest, ovo nije serija za svakoga. Daleko od toga da je komedija, ali jest drama koja s dosta smisla za humor prihvaća to kako je podžanr trilera i horora o serijskim ubojicama suštinski… pa, šašav. Posebno ako je u formatu tjednog procedurala (kao što je bio u pomalo klimavim počecima, dok je serija još tražila svoje pravo ‘ja’), kad ne samo da se očekuje od gledatelja da prihvati kako, recimo, dežurni negativac može pod okriljem noći na gradskom parkiralištu napraviti raskošnu umjetničku instalaciju od svoje žrtve, ili kako jedan suhonjavi čovo u poodmaklim srednjim godinama može na plaži (također, naravno, neprimjećeno) sagraditi nekoliko metara visok totem od leševa – nego i da bude sasvim normalno da se u jednoj saveznoj državi maltene svakog tjedna pojavi novi serijski ubojica! Svidio mi se argument na koji sam negdje naletio da je baš u tim klimavim počecima “Hannibal” bio zapravo najviše subverzivan, kad još nije bio skroz odljepio nego je oniričko nelagodno minglalo s proceduralnim – ali nisam hrvatski filmski kritičar pa mi ‘subverzivnost’ u pokretnim slikama nije neki sveti Gral, i što se mene tiče tek s polaganim napuštanjem proceduralnih voda od sredine prve sezone “Hannibal” postaje esencijalna 10/10 serija.

E sad, zašto ga nije gledala većina ljudi koji su slagali ovu listu, mogu samo nagađati… Nadam se da nije zato jer zamišljaju da je ovo, štajaznam, samo visokostilizirana, natprosječno krvava zabava za šire mase… jer, ono, totalno nije. Prosječni gledatelj je mogao naći nešto za sebe u ranijim epizodama, ali do treće sezone… pa, evo naprimjer par komentara korisnika forum.hr:

“Počeo sam ovo gledat i bilo je dobro u početku. Horror thriller i svaka je epizoda bila slučaj za sebe a sada vidim u kakvo se sranje s vremenom pretvorila. Svaka nova epizoda ispada kao redateljska art-avangardna masturbacija. Jebi ga Hanibale usro’ si motku zato zbogom !”

“Prve 4 epizode golo govno s ponekim dobrim dijelom..odgledao i petu upravo.. počinje s nekakvim usporenim snimkama puža (da da, mora biti barem 5 minuta usporenih snimaka po epizodi popraćenih DRAMATIČNOM glazbom koja nam sugerira kako se radi o izuzetnom i jako bitnom umjetničkom remekdjeku većem od svemira ) i laprdanjem hannibala i bedelie o krijesnicama i puževima..pa onda usporena snimka bacanja pepela i prstena u rijeku.. prsten je toliko umjetnički bljućnuo u vodu da mi je suza iz oka kanula…skoro…jel kužite kako je to artistički i profinjeno? JEL KUŽITE?!!? ne? e jebiga, niste dovoljno profinjeni za takve kadrove, preobični ste”

“Hannibal” je jedna od rijetkih tv-serija za koju se može reći da je stvarno highbrow. “Hannibal” nije za prosječnog gledatelja – “Hannibal” je za sve vas koje prijatelji optužuju da volite samo “dosadne serije u kojima se ništa ne događa”! “Hannibal” je audiovizualni artgazam koji često sa slikama i zvukom priča više nego s dijalogom (a ni tu baš ne vodi gledatelje za ručicu – u kasnijim epizodama likovi uglavnom ni ne pričaju više normalno nego samo u zagonetkama), izgleda pre-pre-PRE-predivno (koji digitalni coloring, isuse bože!!!), i u konačnici je o dvije srodne muške duše koje su se pronašle i nadopunile jedna drugu u svijetu koji ih ne razumije. Nema tog kalupa kojem “Hannibal” nije izmaknuo, a ushit kojim me ispunjavao na tjednoj bazi tokom posve pomaknute, sumanute prve polovice treće sezone (nažalost ujedno i zaključne) – tu konstantnu nevjericu da je netko TO uspio progurati na televiziju – nisam doživio još od druge sezone “Communityja”. (TK)

08-better_call_saul

8. Better Call Saul
[237 bodova / 13 glasova]
Bojazan i rizik – su prve riječi koje padaju na pamet pri pomisli na ovaj projekt. Raditi prequel tako poznate i priznate serije kao što je “Breaking Bad” i to oko sporednog lika sumnjivog advokata, upitno je mudra odluka. Vince Gilligan nas je opet razuvjerio. Jednom kad se nakon par epizoda pomirimo da “Saul” NIJE “BB”, premda dijeli isti DNA i dio senzibiliteta, možemo pravo početi uživati u priči o Jimmyu McGillu, advokatu-početniku s idealima i već tada mutnom prošlošću koja naravno nikada ne spava. Breaking Bad with a twist of Jimmy! (LR)

07-louie

7. Louie
[243 boda / 11 glasova / jedno prvo mjesto]
Svaki put kad nekom idem preporučiti seriju, “Louie” je među prva tri izbora. No kad me ljudi pitaju “o čemu se radi”, ne znam što bih rekao. O svačemu i ničemu. “Louie” je, kao ni jedna serija trenutno na ‘malim ekranima’ istovremeno i drama i komedija, ponekad i erotski triler :). Ni u petoj sezoni se nije puno promijenilo, Louie opet upada u nemoguće situacije – od krive zabave, pa do pogrešne žene. Na kraju odlazi čak i na road trip i tamo se druži s drugim komičarima. I opet je tako prokleto duhovit i šarmantan. Jedina zamjerka je da nam je u 2015. isporučio samo osam epizoda, umjesto uobičajenih 13. Šeste sezone će biti, no izgleda da je nećemo dočekati ove godine, jer Louieju treba pauza. Nažalost. (SM)

06-game_of_thrones

6. Game of Thrones
[284 boda / 14 glasova]
Peta sezona “Igre prijestolja” započela je šokantno – ne govorim o radnji, već o curenju prve četiri epizode dan prije premijere. Tog je poslijepodneva pola interneta u nevjerici provjeravalo je li informacija uopće istinita, pitalo kako se to zapravo uspjelo dogoditi, a bilo je i onih koji su znali da je to sve HBO namjerno jer … eto tako.

Fanovlje je potom narednih nekoliko tjedana bilo podijeljeno oko toga koji su segmenti (ne)poklapanja serije s knjigama bili za pohvalu, a koji za pokudu dok smo mi gledali Aryine pustolovine u mističnome Braavosu, ne baš uvjerljive, ali učinkovite Dorničanke, militantno krilo Vrabaca i znamenitu šetnju Stradunom. Internet se užario i oko reakcija na kraj šeste epizode, ponovno se pisalo, komentiralo i zauzimalo strane je li to trebalo tako i zašto nije.

Meni su osobno dosadili više i Sansa i Stanislav, ispuhali se nekako i Daenerys i Littlefinger, no hajde, barem ovoj seriji likova ne nedostaje. Tyrionu bih dala to prijestolje jer igra igru bolje od ikoga, i ono što me osim samoga kraja najviše zanima su Mrtvaci i te njihove raznorodne vrste i kaste. Napeta bitka koju smo gledali u osmoj epizodi vjerojatno je samo mali foršpan za ono što nam tek slijedi, a sudeći po tome što je upravo ta epizoda dobila najviše ocjene od svih u sezoni, čini se da i dobar dio publike dijeli moju devizu “Zime! Snijega! Mrtvih na mrtvim konjima!”

Peta je sezona uspjela osvojiti rekordan broj nominacija i Emmyja te sa zadnjom epizodom potući rekord gledanosti unutar cijelokupnog serijala – s pravom, jer finale ima vrhunsku visilicu. Nije riječ o vrhu umjetnosti, ali uspješno nastavlja šokirati gledatelje i privlačiti pažnju interneta te je uglavnom zabavno i vrlo napeto pa, kritikama usprkos, “Igra prijestolja” i s petom sezonom ostaje hit. (MMB)

(pisali: Gabe Ivanov, Tonći Kožul, Luka Rukavina, Samir Mila, Martina Matezović Biškup)

Goriline naj serije 2015: #87-#51

Siječanj 13, 2016

person_of_interest

87. Person of Interest [16 bodova / 1 glas]
84. 100 Code / Documentary Now! / The Mindy Project [18 bodova / 1 glas]
80. Crno-bijeli svijet / Faking It / Getting On / Poldark [20 bodova / 1 glas]
78. Mozart in the Jungle / Počivali u miru [20 bodova / 2 glasa]
77. Limitless [21 bod / 2 glasa]
73. Awkward / Black Sails / Hell on Wheels / Strike Back [23 boda / 1 glas]
72. Please Like Me [23 boda / 2 glasa]
71. iZombie [23 boda / 4 glasa]
70. Modern Family [25 bodova / 2 glasa]
69. Halt and Catch Fire [25 bodova / 3 glasa]
67. Hand of God / Humans [26 bodova / 1 glas]
66. Manhattan [27 bodova / 2 glasa]
65. Vikings [27 bodova / 2 glasa]
62. American Horror Story: Hotel / Man Seeking Woman / Yonderland [30 bodova / 1 glas]
61. Bloodline [33 boda / 2 glasa]
60. Togetherness [33 boda / 3 glasa]
59. Inside Amy Schumer [34 boda / 4 glasa]
56. Dark Matter / Penny Dreadful / Wolf Hall [35 bodova / 1 glas]
55. Looking [35 bodova / 2 glasa]
54. Wayward Pines [38 bodova / 4 glasa]
53. Z Nation [39 bodova / 3 glasa]
52. Les Revenants [40 bodova / 1 glas / jedno prvo mjesto]
51. Girls [42 boda / 4 glasa]

Goriline naj serije 2015: #15-#11

Siječanj 12, 2016

15-silicon_valley

15. Silicon Valley
[163 boda / 10 glasova / jedno prvo mjesto]
Kad humoristične serije žele pokazati da mogu i sve što mogu nehumoristične, najčešće se pokušavaju dokazati putem likova, kompleksnosti njihovih emotivnih života i međuodnosa i sličnog; rijetke su one koje su dramatične ne po srazu karaktera – nego u onom napetom, “u jebote, pa KAKO li će se sad samo izvući iz ove zavrzlame?!” smislu. “Silicon Valley” u tome briljira kao malo koja humoristična serija u živom sjećanju, mada se mora reći kako joj je ta vrlina povremeno i Ahilova peta: da bi najdraže nam startupdžije iz Silicijske doline uvalili u krkljanac, scenaristi tu i tamo povuku konce tako da netko od njih (obično Richard) napravi nešto tako glupo da ne bi palo na pamet ni najglupljem čovjeku na svijetu, što bude posebno upadljivo u seriji koja inače, jelte, uspješno zazire od farse… No opet, nije ni da je ijedan od tih momenata baš sad na “Jeremy i Mark u Peep Showu lutaju sat vremena sami po prirodi i ne uspiju nigdje baciti vrećicu s pougljenjenim psom”-levelu, sori što ispalo da sam pola crtice posvetio sitnom prigovoru na ovu masu zabavnu seriju, gledajte ako ne gledate “Silicon Valley”, i smijat ćete se i gristi nokte, garantiram! (TK)

14-youre_the_worst

14. You’re the Worst
[203 boda / 10 glasova / jedno prvo mjesto]
Ovo je serija o Vasi Brkiću, jel tako? (Admin)

13-homeland

13. Homeland
[206 bodova / 10 glasova / dva prva mjesta]
U petoj sezoni “Homeland” se iz afganistanskih gudura seli u Europu – Njemačku i okolicu – no promjena krajolika, sama po sebi, ne predstavlja ključnu novinu u seriji. Od nje je znatno važnije da “Homeland” uspješno potvrđuje i ‘podcrtava’ kako sasvim pristojno funkcionira bez Brodyja, s kojim je priča i počela te ‘rolala’ tri sezone i kusur – uzme li se u obzir i halucinacija u četvrtoj – dok ga se ovaj put jedva spominje, a kormilo je u potpunosti preuzela Carrie koja je, zapravo, i dalje najviše ‘svoja na svome’ kad situacija potpuno izmakne kontroli (njezinoj ili svačijoj, svejedno je).

Nova je i Carriena promjena posla, što je ne udaljava od obavještajnih intriga i pripadajućih opasnosti – naprotiv, fini koktel suspensea, geopolitičkih salonskih i terenskih natezanja, odmjerene akcije i bežanije te, uslijed i povrh svega, složenih međuljudskih odnosa u petoj je sezoni dodatno promućkan, a umiješanost Rusa u priču i Berlin kao središte zbivanja daju joj i stanovit ‘hladnoratovski’ štih (koji se uspješno prožima s globalno aktualnim lajtmotivima). U galeriji starih i novih neprijatelja, kolega, prijatelja i intimnih interesa, svoje su mjesto – možda ne središnje no svakako relevantno, a u slučaju nekih i s naznakom mogućeg konkretnijeg doprinosa radnji u idućoj sezoni – zauzeli i neki Švabe, koji se u svemu tome ‘furaju’ onak, ‘po švapski’ (što bi rekli neki stjegonoše erudicije na ‘mreži svih mreža’, sapienti sat).

OK, možda sam mrvicu i upilao, no valjda vam je dosad jasno da uporno nastojim izbjeći konkretnije spojlanje. Naime, ako ste apsolvirali dosadašnji tijek serije a ‘petaču’ još niste pogledali, svakako to učinite. Možda vam u njoj neće baš sve biti po volji (i meni je u zraku ostalo visjeti nekoliko pitanja tipa “zar ste ovo ili ono baš morali tako, a ne nekako drukčije”), možda vam neće postati dosad najdražom i najboljom sezonom – premda je višekratno obasuta sasvim zasluženim hvalospjevima – te vas svakako neće navući ako već dosad nije (no u tom slučaju ni ne biste dogurali do pete sezone, ili?)… No, “Homeland” i dalje više no uspješno pruža ono što od njega očekujemo – solidno napeti triler kao podlogu i poligon za još uzbudljiviju i zanimljiviju dramu (s potencijalom da se još neko vrijeme nastavi bez ‘prebijanja mrtvog konja’), vrlo ‘životne’ sudbine i odnose likova s kojima se, unatoč specifičnim okolnostima u kojima se nalaze, nije teško identificirati te, u konačnici, vrlo konkretan ‘komad’ televizije koji – u globalu – ne vrijeđa inteligenciju, stvari u svijetu koji nas okružuje (uključujući one oko kojih se svakodnevno lome koplja) ne prikazuje isključivo crno ili bijelo, a uz sve to i zabavlja. Najkraće moguće: “Homeland” – moj dobar homie! (MŽ)

12-daredevil

12. Daredevil
[210 bodova / 9 glasova / jedno prvo mjesto]
Zaboravite sav hype, zaboravite priče o hebenom bindžanju (hej, mi bindžamo već deset godina), zaboravite da se radi o seriji koja košta puno više nego obični network projekti, zaboravite ridanje comic book nerdova koji kažu da je ovo, za razliku od “Arrowa” i “Flasha”, ono kako treba izgledati stripovska adaptacija, zaboravite da ovo sve treba biti dio Marvelovog juniversa. Nikada, ali nikada, casting nije bio tako dobro pogođen kao ovdje. Charlie Cox je Matt Murdock. D’Onofrio je Kingpin. Jon Bernthal će u drugoj sezoni biti Punisher. Odličan miks akcije i drame, pod palicom Stevena DeKnighta (koji je uradio onaj odličan reboot “Spartacusa”), a i New york nikada nigdje nije izgledao mučnije, mračnije i… bolje. DeKnight je u međuvremenu napustio projekt, ali nekako sumnjam da će nas druga sezona razočarati. Ne časite ni časa, čeka vas 13 sati uživancije. (IG)

11-rick_and_morty

11. Rick and Morty
[212 bodova / 9 glasova / dva prva mjesta]
Osobno nemam potrebu predugo se zadržavati na animiranim serijama koje mi izgledaju kao niz neloših fora s pokojom odličnom ukovirenima u glupavu fabulu, nazovimo ih ovom prigodom Family Guy serijama. Ne samo da nemam potrebu, nego sam kroz godine razvio i primjetnu odbojnost, nazovimo je za ovu prigodu MacFarlaneovim kompleksom, zbog koje neke serije nikad nisam ni pogledao, a koja me je vjerojatno putem koštala i propuštanja nečeg kvalitetnog. No, kako je jedan od uvjeta pisanja crtica na ovom blogu taj da se dotična serija nađe na listi onoga koji piše, i kako je jedan od uvjeta da se dotična serija nađe na listi onoga koji piše taj da je taj isti gleda, očito je da po mojim kriterijima “Rick and Morty” nije Family Guy serija!

Nije da smatram da je fabula nužna, ali ako se već koristi onda neka bude makar malo zanimljiva. A priče koje nam pričaju Rick i Morty najbolje je što se na sci-fi polju događa zadnje dvije godine, i barem bi pola epizoda dosad komotno moglo biti adaptirano u blockbustere koji bi držali vodu. I kad se onda u takav smislen, intrigantan, i, bez pretjerivanja, pametan okvir postavi niz neloših fora s pokojom odličnom, onda se u komunikaciji sadržaja i okvira koja nastane i one neloše fore čine odličnima, a i eventualne rupe u fabuli postanu nevidljive. Čak ni ona iritantna i stalno nametnuta superposebnost likova, karakteristična za Family Guy serije, ne dolazi toliko do izražaja. Istina, Rick je sva inteligencija svemira komprimirana u jednoj glavi u kojoj je nekako ostalo mjesta i za centar za ovisnosti i klošarluk, ali zato je tu mali Morty koji je ništa drugo nego običan dječak. Genijalno! Taman da svojom normalnošću sputa ekstreme koji tu i tamo zaprijete odvođenjem serije na mračnu stranu. Ni sporedni likovi nisu ljušture koje služe tome da se oni glavni dodatno potenciraju, nego itekako imaju svoje ja i nerijetko zauzmu vodeću ulogu na sceni. Pohvalne su i implikacije koje epizode ostavljaju za sobom, što stvara lijepu mrežu fabula i što je dovelo do toga da je i druga sezona završila cliffhangerom. I treća će se, bez dileme, gledati.

Vrijeme ide, a moj MacFarlaneov kompleks lagano popušta, u čemu Rick i Morty, čak i svaki zasebno, imaju velike zasluge. (AS)

(pisali: Tonći Kožul, Administrator, Matko Žurić, Igor Gnjatović, Ante Spahija)

Goriline naj serije 2015: #129-#88

Siječanj 12, 2016

red_oaks

129. Red Oaks / Continuum [1 bod / 1 glas]
127. The 100 / Moone Boy [2 boda / 1 glas]
125. How to Get Away with Murder / The League [3 boda / 1 glas]
123. Childrens Hospital / The Flash [4 boda / 1 glas]
119. Kingdom / Maron / Stitchers / Workaholics [5 bodova / 1 glas]
114. 12 Monkeys / Arvingerne / Episodes / The Last Kingdom / The Originals [6 bodova / 1 glas]
110. Doctor Who / The Expanse / Forever / Legends [7 bodova / 1 glas]
108. Portlandia / The Strain [8 bodova / 1 glas]
107. No Offence [9 bodova / 1 glas]
103. Bob’s Burgers / Bosch / Deutschland 83 / Fear the Walking Dead [10 bodova / 1 glas]
101. Empire / True Detective [12 bodova / 1 glas]
100. Another Period [12 bodova / 2 glasa]
99. The Last Man on Earth  [12 bodova / 2 glasa]
98. Community [13 bodova / 2 glasa]
95. Inside No. 9 / Ray Donovan / Salem [14 bodova / 1 glas]
88. The Blacklist / Casual / Fortitude / London Spy / Madam Secretary / The Red Road / The Royals [15 bodova / 1 glas]

Goriline naj serije 2015: #20-#16

Siječanj 11, 2016

20-the_knick

20. The Knick
[134 boda / 7 glasova / dva prva mjesta]
Dr. No protiv Mr. Noa – tko bi pobijedio u tom srazu? Dr. No jest negativac svjetske klase, ima čak i cijeli svoj vlastiti Otok zla i reklo bi se da mu planove pomrstiti može samo J-Bond – no opet, kao što je primijetio jedan moj prijatelj u djetinjstvu, Mr. No je najrealističniji od svih junaka iz prvog vala (ili prvog i drugog možda, ne znam?) Bonellijevih stripova jer za razliku od npr Zagora on često popije batine, i tako si Dr. No misli “ha ha, vidi ovog jadnika, uvijek popije batine, šta mi on može, ha ha” i vrati se svojim zlim planovima okrenut leđima Mr. Nou… a kad ono – ni ne skuži da se Mr. No u međuvremenu uspio opet dići na noge i piši kući, Dr. No, propalo je! Slično je i u “The Knick” s Dr. Thackerayem i Mr. Thackerayem – Dr. Thackeray si misli “ha ha, vidi ovog jadnika, samo se drogira i leži ukomiran, što on može najboljem kirurgu na svijetu kao što sam ja, ha ha” i vrati se svojim kirurškim planovima okrenut leđima Mr. Thackerayu… a kad ono – ni ne skuži da je Mr. Thackeray dopuzao do njega i uhvati ga nogu i povuče Dr. Thackeraya za sobom u narkomanski mulj! Tako da, ako Dr. Jekyll misli da je loše prošao s Mr. Hydeom – nema POJMA koliko bi tek najebao s Mr. Jekyllom! (Pozdrav od administratora liste! Kao što ste vjerojatno dosad već pretpostavili, nisam gledao “The Knick” – ali za razliku od inače kad uskočim jer me netko zezne oko crtice, ovaj put sam ja pak i samo ja zajebao. Sori fanovima Soderberghovog “The Knicka” a.k.a. “Seksa, laži i pupčanih vrpci”! Sori svima! Tko nije gledao – neka gleda, dvoje ljudi ima seriju na prvom mjestu pa sigurno je dobra serija, ja eto nisam gledao ali jesam škicnuo malo finale sezone u kojem se dogodi nešto jako cool – ok, u redu, nisam siguran je li “jako cool” baš najprimjereniji opis famozne scene ali 14-godišnjak u meni je u svakom slučaju uzviknuo “woahhh… DUDE!”) (Admin)

19-master_of_none

19. Master of None
[143 boda / 10 glasova]
Da odmah rasčistimo, nije mi taj Aziz Ansari (bio) simpatičan ni smiješan – “Parks and Recreation” sam stao negdje na drugoj sezoni (da znam, tek tada postane dobro blah blah), njegove stand-upove nisam gledao, naprosto me nije interesiralo…ALI tu dolazi Netflix u priču, serijski heroj godine (koji nam podario “Daredevila”, “Jessicu Jones”, “Sense 8″…), osoban autorski projekt o – njemu, nešto kao novi Louis CK. Hmmm možda pažnje vrijedno – o tome što znači imati 30 godina i biti single, danas i ovdje, pa Indijac, pa u NY-u…. “Master of None” je dio jednog zanimljivog novog trenda – prosede nezavisnog američkog filma, samo u serijskom formatu, gdje do nedavno nezavisni autori imaju priliku se razmahat i ispričati što imaju u pristojnim produkcijskim uvjetima – spomenimo samo neke – “Transparent” (Jill Soloway), “Togetherness” (braća Duplass), “Looking” (Andrew Haigh) i naravno “Girls” (Lena Dunham).

O čemu se tu radi? Dev ima 30 godina, bavi se glumom, indijskog je podrijetla, živi u New Yorku, ima frendove, lude starce (koje igraju njegovi pravi roditelji!), pokoju curu, a ponekad uleti i neka gaža. Život jel. U nekim manje spretnim rukama ovo bi bilo dosadno prekenjavanje, ali je sve suprotno. Seriju autorski potpisuje Aziz i drug mu Alan Yang (u seriji ga igra Kevin Yu), scenarist “Parks and Rec”, te donese životnost i rijetko viđenu normalnost. Serija počne dobro ali sramežljivo (s one night standom i sigurnosnim problemima) i treba koja epizoda da se uhoda i prikaže sve svoje divote. A onda oduševi. Dejtanje u 21. stoljeću je sranje, to svi mi single znamo, a zna i Aziz, uvijek nešto možda, kao, casual ali baš i ne, pa ćemo vidjeti, jer nešto novo i bolje je možda iza ugla, a sreća iza idućeg klika ili Tinder-hookupa…  E sinek, to tako nije bilo u naše doba, vele mu starci Indijci, prva generacija imigranata koji su se borili cijeli život kako bi njihova djeca mogla… džabalebarit, bit zbunjeni u ljubavi i poslu, nikad sretni, nikad ispunjeni, osim kad nađu “the best taco place ever”. “Master” ima štošta mudro za reći – o rasi (ep: “Indians on TV”), o starosti (ep: “Old people” – i stari ljudi su ljudi, zar ne?), o ljubavi (ep: “Mornings” – godina veze samo kroz jutra) te jedan od najboljih krajeva sezone dugo viđenih – kad umjesto glupave romantike dobijemo nešto još bolje – zrelu odluku i naznaku nekog novog boljeg početka. Aziz, kupio si me. (LR)

18-veep

18. Veep
[151 bod / 9 glasova]
Američka adaptacija britanskog “The Thick of It” umjerenija je, pitomija i, ponajviše zahvaljujući izostanku ekvivalenta verbalnog nemesisa Malcolma Tuckera, pristojnija, što i dalje ne znači da je umjerena, pitoma ili pristojna, ali je u isto vrijeme gledatelju zabavnija, za što zasluge idu vanjskom, neautorskom čimbeniku – ridikuloznom američkom političkom sustavu. Serija se nikad nije morala suzdržavati ili ograničavati u strahu da ne pretjera u nečemu kad je u istom smjeru puno dalje, uvijek i iznova, odlazila stvarnost i tako joj otvarala slobodan prostor od komedije ka parodiji. Prošla sezona i godina su to jasno pokazale: iako je Selina Meyer sa svojom ekipom u dosad najboljoj, četvrtoj sezoni (nažalost i zadnjoj koju radi Armando Ianucci) otišla toliko daleko da je nadišla i naslov serije, titulu političke komedije godine vrlo brzo su joj oteli Donald Trump i njegov prateći bend od petnaestak wannabe predsjedničkih kandidata (u utrku se krajem godine kao dark horse uključio i Mr. Garrison, željno iščekujem rasplet u ovoj godini).

Demistifikacija političke moći i kompetentnosti najveće je postignuće “Veepa”. Svaki javni aspekt lika Seline Meyer manje je bitan, bilo da se radi o konferenciji za novinare, govoru, potpisivanju zakona, političkoj podršci ili prosvjednoj noti – vidjeli smo i viđamo svoje političare i lokalne moćnike dovoljno često u identičnim nastupima. Ono što je bitnije je onaj ostatak sante leda koji se nalazi pod vodom, glavnina ili esencija serije, koju treba shvatiti kao behind the scenes dodatak, za sve one koji nakon samokažnjavajućeg gledanja Dnevnika ili nečeg sličnog, o stvarnosti, na vlastitu odgovornost, žele znati više. Smijmo se dok plačemo. (AS)

17-unbreakable_kimmy_schmidt

17. Unbreakable Kimmy Schmidt
[153 boda / 10 glasova / jedno prvo mjesto]
Na početku svake epizode “Neslomljive Kimmy Schmidt” vrti se špica koja, osim zarazne auto-tune melodije koja mi se u uho zabijala upornije nego Jadransko more kad u njemu plivam kraul – sadrži i skraćenu verziju predpriče. Kimmy je, naime, nakon petnaestak godina zatočeništva oslobođena iz podzemnog bunkera u koji ju je, zajedno s još tri supatnice, utrpao Velečasni John Wayne Gary Wayne, tvrdeći joj da je spašava od apokalipse.

Ta špica nije samo špica i nije samo štiklec koji ćete pjevušiti od prvog trenutka kada ga čujete. Ta špica je ono što vas podsjeća na činjenicu koliko je priča o Kimmy Schmidt jedinstvena i fantastična, gotovo nevjerojatna. Ta špica vam, naime, dok gledate urnebesnu 30-rockovsku komediju o naivnoj i razdraganoj poletarki Kimmy – ne dopušta da zaboravite kako zapravo gledate sitcom o ŽIVOTU ŽRTVE SILOVANJA I ZATOČENIŠTVA.

Priča o Kimmy, dakle, ima stravično mračnu podlogu i ta mračna podloga, iako vam je scenaristi ne nabijaju na nos, stalno vreba negdje iz pozadine, nadahnjujući neke od najurnebesnijih i najnevjerojatnijih šala u seriji. Kimmy se iz neobjašnjivih (ili neobjašnjenih) razloga boji velcro-čička. Kada sa svojim dečkom odluči podići vezu ‘na višu razinu’, prilično ga nasilno napadne, smatrajući da se upušta u nekakvu uobičajenu seksualnu igru. Kimmy nema pojma o svijetu koji je okružuje jer je petnaest godina provela u bunkeru, ali njezina naivnost, pogrešni zaključci i tumačenja, iako izvori sjajnih fora, ni u jednom nas trenutku ne navode na to da se zabrinemo za nju jer, kao što u jednom trenutku kaže svojem cimeru Titusu: “Čega bih se trebala bojati u New Yorku? Pa, najgora stvar koja mi se dogodila u životu, dogodila mi se u mojem dvorištu u Indiani.”

Pogrešno bi bilo reći da je “Neslomljiva Kimmy Schmidt” samo o tome – jer serija je to o svakojakim različitostima i čudaštvima te kako nam svima život može biti veseliji kada ih naučimo prihvatiti bez prevelikog propitivanja, straha i otpora – no mislim da je ono po čemu je ova serija VAŽNA – to što prikazuje život jedne žene koja je bila žrtva teškog, TEŠKOG nasilja, a da pritom to nasilje ne stavlja u središte njezinoga života niti to nasilje postavlja kao definirajuću osobinu te žene. Ono je ovdje, ono je prisutno i ono je JEST oblikovalo, ali njezin je život šarolik, živahan, raspjevan, bizaran, čudan i poremećen i UNATOČ njemu. Kimmy živi dalje i Kimmy nije žrtva. Koliko god karikirano i crtićki djelovala, ova se serija na svoj pomaknut način možda najbliže primakla istini o životu mlade žene u današnjem svijetu. (ZP)

16-bojack_horseman

16. BoJack Horseman
[158 bodova / 9 glasova]
Čak je i u ‘peak TV’ razdoblju sitcom o depresivnom antropomorfiziranom konju posve singularna i čudnovata pojava. “Bojacka” je popularno promatrati u tradiciji louiejevskog ‘sadcoma’, kao polusatnu melankoličnu seriju o sredovječnom celebrityju koji ima tendenciju uništiti sve dobro u svom životu pa tako sjebe čak i ostvarenje vlastitog dječačkog sna (film o Secretariatu). To određenje “BoJacka” nije posve pogrešno jer BoJack uistinu jest jedan od najslojevitijih i najzanimljivijih televizijskih likova, a epizoda u kojoj živi na brodu ispred kuće stare prijateljice u New Mexicu (#Depreston) u užem mi je izboru za epizodu godine u godini u kojoj sam pogledala 34 aktualne serije. Ipak, problematično je, jer obuhvaća samo jednu dimenziju ove serije i zanemaruje njenu fantastičnu ‘šašavost’ (Vincent Adultman) i sklonost metatelevizijskim  i kulturnopolitičkim šalama koje ovako genijalno izvedene nisam vidjela od završetka najdražeg mi “30 Rocka”. Možda i najduhovitija epizoda je upravo ona u Fey-Carlock tradiciji u kojoj J. D. Salinger (JEBENI ALAN ARKIN) producira jedini game show koji želim gledati – Hollywoo Stars and Celebrities: What Do They Know? Do They Know Things?? Let’s Find Out! (skraćeno: HSAC!WDTK?DTKT??LFO!). DANIEL RADCLIFFE!!!

Serija nije iznad životinjskih kalambura (ili ako vam je draže punova) na koje se dosta oslanjala u prvoj sezoni, dapače, jezične bravure jedna su od najjačih strana ove serije. Nekoliko sam puta prevrtila scenu u kojoj Princess Carolyn, nakon što sazna da se Goose Van Sant (he-he) povlači iz projekta s Emily VanCamp, izgovara: “Are you saying the Van Sant camp wants to recant on VanCamp?”, a sjajno gostovanje predivne Christine Baranski kao urednice Manatee Faira dok „pomaže“ razotkriti gadarije Hanka Huxtablea Hippopopalousa rezultiralo je rečenicom „I would love to take down Hippopopalous and finally topple the acropolis of monstrous hypocrisy that ensconces us“ kojoj za rečenicu godine konkuriraju samo pizdarije koje Nick Offerman govori u “Fargu.” Gledala bih spin-off o gotovo bilo kojem od sporednih i gostujućih likova, a osim spomenutih tu su uloge Lise Kudrow kao sove koja se probudi iz kome nakon 30 godina, J.K. Simmonsa kao filmskog producenta koji je kobajagi Židov, trainwreck Li-Lo ulogu Kristen Schaal i gostovanja Amy Schumer, Ilane Glazer, Kristin Chenoweth, Anjelice Huston, Keegana-Michaela Keyja i najbolje Character Actress Margo Martindale.

tl;dr – gledajte BoJacka ako volite “30 Rock”, gledajte BoJacka ako volite “Louieja”, gledajte BoJacka ako volite “Mad Men”, jednostavno – gledajte BoJacka. Ako ne, https://www.youtube.com/watch?v=yM0r8sPuDBQ. (MR)

(pisali: Administrator, Luka Rukavina, Ante Spahija, Zrinka Pavlić, Maja Rogulj)

Napokon, vrijeme je za… GORILINE NAJ SERIJE 2015.!

Siječanj 11, 2016

-farg -leftov -rick -kimmy

Dobar dan, i dobro došli u Gorilin izbor najboljih serija dvijetisućepetnaeste!

Glasalo rekordnih 36 ljudi (jupiiiii!), a to smo: Jurica Benčik, Oleg Berić, Zrinka Bertović Skračić, Tomislav Biškup, Tristana Bunuel, Ivan Debelić, Alan Došen, Maša Durkalić, Sandra Đ Queen, Mirza Gazibegović, Igor Gnjatović, Matija Habijanec, Mirna Hari, Gabe Ivanov, Nebojša Jovanović, Tonći Kožul, Krešimir Krolo, Vera Lučin, Jelena Marjanović-Gnjatović, Martina Matezović Biškup, Milan Margeta, Silvana Menđušić, Samir Mila, Zlatan Charlie Mirkić, Petar Panjkota, Zrinka Pavlić, Goran Pavlov, Maja Rogulj, Luka Rukavina, Ante Spahija, Ena Šarić, Boris Šeravić, Branimir Šutalo, Željka Tkalčec, Jakov Zlatar Montoya i Matko Žurić.

Hvala svima koji su glasali, posebno hvala svima koji su pisali i pišu crtice!

Izlistavanje slijedi uobičajenim tempom: top 20, svaki dan po pet komada + intermezzo sa serijama koje nisu upale u top 20, prva tura slijedi kasno popodne/predvečer kad utjeram sve potrebne crtice. Izbjegavajte spojlere u komentarima koliko je god moguće, ja inače s listom jako zadovoljan, omjer serija koje smo dosad imali u prvih dvadeset i new entryja je fifti-fifti, ima i više humorističnih nego inače… Čitamo se opet jako skoro, pusa. :*

P.S. U tijeku je i Gorilin izbor naj albuma 2015, glasajte i za to ako pratite i muziku dobri ljudi!

Imate još dodatna TRI dana – ali samo tri i nimalo više – za glasanje za Goriline naj serije 2015.!!!

Siječanj 4, 2016
Zagreb, 28.12.2014 - Premijer Zoran Milanoviæ sa suprugom Sanjom glasovao je na izborima za predsjednika Republike na biraèkom mjestu u Krajiškoj 9. foto HINA/ Denis CERIÆ /dc

Kako to već često biva, produžuje se izbor za još tri dana 🙂 pa ako ste gledali i voljeli nove serije (i nove epizode starih serija) u 2015. i rado biste sudjelovali u našem zajedničkom izboru a niste – još stignete! Ovdje i dalje piše kako da to napravite, a liste se primaju zaključno do srijede u ponoć, get to it.

Svi svi apsolutno SVI ste pozvani da sudjelujete u… GORILINOM IZBORU NAJ SERIJA 2015.!!!

Prosinac 26, 2015

serije2015gorila

Napokon došlo i to vrijeme! Ukratko:

– na vama je da glasate za najmanje pet, tj. – evo male promjene u odnosu na dosadašnje izbore pošto se dosad glasalo za 15 komada max a sad može i više, pa pozor molim – najviše dvadeset najdražih vam igranih i animiranih serija (dakle, bez dokumentaraca, realityja, itd…) iz 2015.

– liste mogu biti rangirane ali i ne moraju (iako se ovdje na Gorili naravno uvijek preferiraju rangirane!); na onima rangiranima seriji na prvom mjestu ide 40 bodova, drugom 35, trećem 30, četvrtom 26… i tako dalje, sve do dvadesetog mjesta koje nosi jedan bod; na nerangiranima svaka serija dobije po 15 bodova

– pod “serije iz 2015.” se računaju epizode serija premijerno prikazane u 2015, što će ga reći da ako, primjerice, glasate za “Grey’s Anatomy” – glasate za “Grey’s Anatomy” od S11E09 (premijerno prikazano u siječnju 2015.) do S12E08 (zadnja epizoda premijerno prikazana ove godine)

– kad ste složili listu, pošaljite mi je na djevojke et yahoo točka com – i spomenite ako ste voljni napisati koju crticu, crtičarki i crtičara nikad dosta i trud i dobra volja se uvijek cijene 🙂

– glasanje traje do ponedjeljka 4. siječnja a onda nedugo potom slijedi izlistavanje konačne liste

Dakle eto, imate malo više od tjedan dana za glasanje, nadam se da je dovoljno i da ćete glasati u što većem broju! Čujemo se i čitamo, xoxo