Archive for the ‘Najbolje serije 2014.’ Category

Goriline naj serije 2014: #5-#1

Siječanj 15, 2015

Happy Valley

5. Happy Valley
[141 bod / 7 glasova / dva prva mjesta]
Eto zašto volim internet i facebook. Pitaj Boga jel bi ikad čuo za ovu seriju da se nije pojavila na godišnjem izboru Guardiana za najbolju seriju 2014. i to, gle čuda, na prvom mjestu. Naravno da smo mi Serijske ubojice vazda gladne novih zanimljivih serija ovo odsvilarili u dan-dva. Za razliku od “The Missing”, nisam čuo od ikog tko ju je gledao da je rekao kako mu ne valja. I to s pravom, jer “Happy Valley” je pravo remek-djelo. Ne sjećam se kad sam u nekoj seriji gledao ovako kvalitetno napisane likove, od prvog do zadnjeg, ali i i zanimljive dijaloge. Autorica serije Sally Vainwright je zaslužila sve moguće nagrade. A premisa površnom gledatelju ne predstavlja neku poslasticu. Genijalana Sarah Lancashire glumi policijsku narednicu Catherine Cawood, kojoj se brak raspada nakon samoubojstva kćeri. Iza nje je ostao mali Ryan, koji je začet nakon što ju je silovao Tommy Lee Royce. Royce izlazi iz zatvora, a režirana otmica bogataševe kćeri ga ponovo uvodi u Catherinin život. Uz odličnu glumu baš svih gledamo i zanimljive pejzaže ruralnog Yorkshirea, čije ulice, kuće i zgrade stvaraju dodatni osjećaj klaustrofobije. Šest epizoda proleti u hipu, a nakon završetka se morate zamisliti, sjesti, zapaliti cigaretu i trgnuti jednu ljutu. Ako nakon svega toga razmišljate sljedećih nekoliko dana o seriji kao ja, onda znate da ste gledali seriju godine! (SM)

04-the_leftovers

4. The Leftovers
[146 bodova / 7 glasova / jedno prvo mjesto]
Hm, i dalje ne znam kako se na hrvatskom kaže rapture… Uznesenje? Uzdignuće? Uzvišenje? Uglavnom, tako nešto se dogodilo u “Leftoversima”, mada nije bio baš onaj kršćanski rapture da je Isus na nebo odveo dobre ili kakve već kršćane, nego je sa Zemlje jednostavno odjednom na random nestalo 2% populacije. Bilo je već SF(-astih) serija sa sličnom premisom, no one su se uglavnom bavile time gdje su nestali (ili što im se dogodilo ako su se vratili) – dok je ova skoncentrirana na utjecaj tog nemilog misterioznog događaja na duševno zdravlje onih ostalih 98%. Utjecaj, naravno, i nije bio baš neki vrhunski, što “Leftoversi” često nesuptilno podcrtavaju: pričamo o seriji kojoj nije ispod časti imati, primjerice, kadar patnika u bazenu koji pod vodom, praćen dramatičnom muzikom, nečujno vrišti, čisto za slučaj da ste možda pomislili da se ostatak epizode bezvoljno i ukurčevito šunjao okolo, onak, iz fola? No opet, emocionalna je manipulacija u umjetnosti loša jedino ako je neuspjela, a “The Leftovers” sa skoro svakom od svojih deset dosadašnjih epizoda uspijevaju u gledatelja (barem ovog, barem neke koje zna) utjerati posvemašnju tjeskobu. A i to uznesenje nije samo promijenilo pojedince nego malo i društvo, tako da imamo zanimljiv imaginarni svijet za otkrivati kao nadopunu svim tim osobnim čemerima – ali i za predah od njih.

Neki bi rekli da taj predah nude i misterije, i oko toga su se znala lomiti koplja: pošto je u seriju prste upleo “Lostov” Damon Lindelof, mnogi pušu na hladno pa na svaku, čak i ponajmanju nerazjašnjenu sitnicu strepe da će na kraju ispasti da je sve bio samo san magičnog polarnog medvjeda ili što već, dok su za većinu nas koji smo zavoljeli ovu seriju misterije – kojih, osim one centralne, i nema toliko puno – njen ponajmanje privlačan dio. Mislim, ono, i ja sam jedan od onih koji bi se Lindelofu, da mi je susjed, zbog zadnje sezone “Losta” posrao svakog jutra na travnjak do kraja života, ali čak i ja moram priznati da njegova stara mantra da nije stvar u misterijama nego u likovima, toliko tragikomično nepovezljiva s “Lostom” – ovdje itekako drži vodu. Za to je očito uvelike zaslužan Tom Perotta, autor knjige po kojoj je Lindelof s njim napravio “The Leftovers”, pa se zbog držanja uz predložak nije moglo puno zasrati; mogući problem je jedino što je, eto, s ovom sezonom taj predložak iscrpljen a dalje slijedi terra incognita: već je rasuta šačica detalja (tri riječi: NATIONAL JEBENI GEOGRAPHIC!) koji uznemirujuće ukazuju na mogućnost degeneracije u najgoru lindelofštinu u doglednoj budućnosti, pa i ja nastavak iščekujem s laganom strepnjom. No, do daljnjeg – ostajem uznesen i zanesen. (TK)

03-the_good_wife

3. The Good Wife
[170 bodova / 10 glasova / tri prva mjesta]
Moja veza s Alicijom Florrick duboka je i ljubavna, ali ne bez turbulencija. Prvu sezonu serije u kojoj glumi naslovnu ulogu – “Dobru ženu” – svojedobno sam odgledala u dahu, a onda mi je početkom druge sezone štošta počelo ić na jetra pa sam je prestala gledati na pune tri godine. Čitave te tri godine prezrivo sam frktala na svakoga tko bi mi rekao da je serija baš super, najčešće izgovarajući sada mi ultrasmiješan argument: “Ali to je… najobičniji procedural“. Pritom sam ovo zadnje, procedural, izgovarala onako kao što bih inače izgovorila “gljivična infekcija”, “gomila crva u kutiji s brašnom” ili “CSI: Miami”. Jer to je moj serijsko-gledajući personality. Ja sam elitist. Neću valjda gledati serije u kojima se svakoga tjedna rješava neki zasebni SLUČAJ ili priča. To gledaju priproste kućanice koje masturbiraju na Gregoryja Housea. Ja sam to nadrasla u srednjoj školi.

Osim vlastitog snobizma, priličnu prepreku u uživanju u “Dobroj ženi” predstavljao mi je ljubavni interes glavne junakinje. Will fucking Gardner. Svaki za sebe – on kao nosati kravataš koji od dječačkih opsesija u ured donosi fascinaciju bejzbolom, a ona kao superpragmatična i zen-smirena alfa-žena – bili su mi super, ali zajedno? Gnjet. Ona famozna kemija koja se kakti razvijala među njima meni je bila na onoj razini koju Ameri nazivaju vanilijom – ljiguli-miguli misionarka u kravati, a kad netko nekome slučajno i lizne spolovilo, odmah se vade Asepsolete iz decentne kožne torbice. Njah. Ako se mene pita, Alicia je oduvijek imala mnogo šarolikiji i iskričaviji (što ne znači i dobar, još manje romantičan) odnos s onim mufljuzom od bivšeg muža, ali me se nije pitalo pa sam i dalje izbjegavala seriju. Dodam li još k tome da me i dan-danas muči pitanje skida li Kalinda šminku industrijskim razrjeđivačem boje i skida li čizme IKADA, ispast će da zapravo hejtam ovu seriju, ali strpite se još trenutak, u sljedećem odlomku slijedi DRAMATIČNI PREOKRET.

E, dakle. Onda sam se, nakon tri godine izbjegavanja TGW-a, na Fejsbuku učlanila u grupu ‘Serijske ubojice’ u kojoj se raspravlja o, nećete vjerovat, serijama (i o ubojicama ako je serija o njima, ali dobro sad). Tamo su gotovo svi redom bili zaljubljeni u “Dobru ženu” i mislim da nema teme o kojoj se nasralo više komentara. Bilo je ful zanimljivo čitat kako svi proživljavaju emotivne drame iz tjedna u tjedan, premda me i tamo nerviralo što su svi odobravali romansu između Alicije i Willa pa sam se i na taj fejsbučki topik znala duriti po nekoliko tjedana (ne ozbiljno, naravno). No mic po mic, peer po pressure i negdje početkom prošlog ljeta napokon sam – uglavnom zbog spika s te fejsbuk grupe – kapitulirala. Uhvatila sam se onog tako popularnog binge-gledanja “Dobre žene” i u pet-šest tjedana odradila sve što sam godinama marno zapostavljala.

Mile ti majke, kakvog li užitka! Mislim da ne bih bila više uživala ni da su mi jednorozi rasplitali i zaplitali kosu, a tisuće me kineskih Mandarina onim svojim noktima češkalo po leđima. Ma, kakav najobičniji procedural! Jedan od najboljih ikad snimljenih procedurala, s aktualnim i ponekad ozbiljno kontroverznim temama, pritajenom, ali inteligentnom duhovitošću, čitavom plejadom genijalnih sporednih likova, među kojima sam se posebno zaljubila u poremećene suce i odvjetnicu Elsbeth Tascione, čiji opis izmiče bilo kojem znanom mi pridjevu! Kakva sam glupača bila, mislila sam za boljih dana. I kako ću zbog upornog sjedenja pred trećom epizodom u istome danu dobiti plućnu emboliju, bila sam sigurna za lošijih!

E, a onda je došao onaj najgori dan. Neću reći točno o čemu je riječ jer bih onda u društvo morala pozvati Majora Spojlera, čija se prisutnost na ovim stranicama, a ni inače u životu serijskih gutača osobito ne cijeni. Dapače, svi ga mrze i najradije bi ga poslali na suđenje u Haag, gdje je takvim zlim majorima i mjesto. No svi koji su gledali petu sezonu “Dobre žene” znat će o čemu govorim. O VELIKOM ŠOKU. I sigurno ćete pomisliti da me to GROZNO ŠOKANTNO što se dogodilo, zbog sentimenata koje sam opisala nekoliko odlomaka prije – nije pogodilo. ALI JEST! UŽASNO ME POGODILO! Nisam promijenila mišljenje o “tome”, ali svejedno me ubilo u pojam. I da, plakala sam. Ne stidim se priznati! Suza mi je kanula, ali neka je! Zbog pravih je vrijednosti!

Mislit ćete da pretjerujem kad napišem da sam nekoliko noći nakon gledanja presudne epizode sanjala opake snove, ali ne pretjerujem. Da stvar bude gora, snovi se nisu toliko odnosili na događaje u seriji, nego se moja noćna mora sastojala od sljedećeg – zbog dramatičnog poteza, preokreta, prevrata, užasa, šoka i nevjerice na polovici pete sezone – SERIJA JE POSTALA SRANJE! Sanjala sam da se scenaristi nisu snašli i da je “Dobra žena” DOISTA POSTALA SAMO GLUPI PROCEDURAL! Avaj majko! Svit se skonča!

Okej, nisam to sanjala, pretjerujem i lažem ko pas. Ali da, takve su mi se crne misli stalno rojile po glavi. Tim više što ostatak pete sezone nekako baš i nije fercerao. Dao se gledat, ali… njah.

E, ali onda se dogodilo ono zbog čega sada mogu ovdje pisati ovakve pizdarije. ŠESTA SEZONA! Jebote. Led. Šesta. Sezona. Carey u zatvoru! Alicijina kampanja! Lemond Bishop! Taye Diggs! JA ĆU POPIZDIT! Znam da nisam jedina i da je čitav televizijsko-recenzentski Internet pisao o tome, ali takav uzlet u šestoj sezoni doživjela je rijetko koja, ako uopće ijedna serija. I još k tome nakon onog megasranja na polovici prethodne sezone, kada nas je dosta mislilo da eto, anadr van bajts d dast.

Vrhovi popisa najboljih serija obično su rezervirani za superzahtjevne kabelske klasike kao što su “Breaking Bad” i “Mad Men” ili za šarmantne novajlije kao što su ove godine bili “Fargo” i štajaznam. RIJETKO će se na njima naći koja serija s američke network televizije, pogotovo ne proceduralni mastodont u šestoj sezoni, što je za takve serije u najboljem slučaju klimakterij. “Dobra žena”, međutim, na štokojem je popisu najboljih serija svake godine sve više i više, što mene, sa svom onom gore ispisanom dramom čini mnogo manje posebnim gledateljem, ali sigurno nešto OBJEKTIVNO znači. Pa ako među onima koji ovo čitaju i dalje ima nevjernih Toma koji “Dobru ženu” izbjegavaju iz klasičnih kretenskih razloga, kao što je onaj moj procedural ili ideja da je to “serija za pičke”, izvucite glavu iz pijeska. Ovo je jedna od najboljih serija koje se trenutno mogu gledati na televiziji, a ako je suditi po njezinu razvoju u ovoj sezoni, sljedeće bi godine mogla biti još i bolja. Nemam pojma kako, ali nisam mislila ni da je ovo moguće. “Dobra žena” rula! Svi smo mi Alicia! Eh, kamo sreće… (ZP)

FARGO -- Pictured: Allison Tolman as Molly Solverson -- CR. Matthias Clamer/FX

2. Fargo
[198 bodova / 15 glasova]
Fargo je TV-serija o kriminalu i snijegu, detaljnija crtica TBA.

01-true_detective

1. True Detective
[319 bodova / 19 glasova / četiri prva mjesta]
Uvodna špica, pjesma, scene propalog i prokletog, isprana fotografija… Navukla sam se nakon prvih dvadeset sekundi. Rustin Cohle. Dora Lange. Kralj i kruna. Močvara, šuma, bijeda i pustara. U ovoj se seriji uživa svim osjetilima: gluma, omamljujući kadrovi Louisiane, glazba, T Bone Burnett. Sve je tu. Sjebani i tragični likovi, sivilo i siromaštvo, prekrasni pejzaži i ljepljiva atmosfera, južnjački naglasak i policijski sleng. Dobar je i Woody, ali McConaughey… Heavy shit. Savršena gluma. Reggie Ledoux – ma je li itko ikada smislio bolje ime fikcijskog lika? Poslušajte samo kako se kotrlja jezikom, lijeno kao bayou američkim jugom…

Spori tempo, i onda onih šest minuta na kraju četvrte epizode! Moćno i prekrasno, ostavilo me bez riječi i daha. Bilo je prigovora na stoput prožvakane motive – tragedije, misterije i antijunaci – no što može biti primamljivije? (Anti)junakinje? Please. A ona scena kad Rust i tad već propali propovjednik razgovaraju, mogla bih ih slušati zauvijek. Čak i epizodne uloge su za pamćenje: Brad Carter kao Charlie Lange i uvijek genijalni Paul Ben-Victor, kudos. Gledanje serije u tempu kojim se originalno prikazuje i iščekivanje sljedećeg tjedna nosi dodatne čari. Slatko je, a ne možeš dobiti sve odjednom. Možeš vrtiti iznova na ekranu, i u glavi, zamišljati i igrati se idejama… ima to svojih prednosti. I mana.

S prevelikim sam uzbuđenjem čekala zadnju epizodu. Onako kao kad ideš na prvi dejt. Žmarci i velika očekivanja i što ako se razočaram? Kad je epizoda završila, nisam u prvi čas mogla skupiti dojmove u glavi. Prethodno apsolutno uvjerena da će glavni lik(ovi) skončati drugačije, proživljavala sam neko vrijeme kognitivnu disonancu. Trebalo mi je kratko da se disonanca razriješi, priznajem. I nisam shvaćala zašto pola interneta tjednima pizdi oko nečeg što su si ionako, vođeni prevelikim uzbuđenjem i valjda naučenim predvidljivostima, bili naopako zacrtali. Tada, sljedeće jutro, a i sad, kad sam ponovno odgledala cijelu sezonu pogotovo, jasno mi je. Da je sve sjajno napisano. I savršeno jasno. I sve je na svome mjestu. Kako treba. Baš sve. (MMB)

(pisali: Samir Mila, Tonći Kožul, Zrinka Pavlić, NETKO TKO MI JOŠ NIJE POSLAO CRTICU, Martina Matezović Biškup)

Goriline naj serije 2014: #40-#21

Siječanj 15, 2015

40-sherlock

40. Sherlock [25 bodova / 4 glasa]
39. Masters of Sex [26 bodova / 4 glasa]
38. 24: Live Another Day [26 bodova / 4 glasa]
37. Line of Duty [28 bodova / 2 glasa]
36. Brooklyn Nine-Nine [28 bodova / 3 glasa]
35. The Knick [29 bodova / 2 glasa]
34. Parks and Recreation [29 bodova / 4 glasa]
32. Banshee / Legit [30 bodova / 1 glas / jedno prvo mjesto]
31. Penny Dreadful [30 bodova / 3 glasa]
30. Girls [33 boda / 6 glasova]
29. Halt and Catch Fire [34 boda / 2 glasa]
28. The Fall [35 bodova / 4 glasa]
27. Silicon Valley [35 bodova / 6 glasova]
26. Bob’s Burgers [37 bodova / 3 glasa]
25. Rectify [41 bod / 5 glasova]
24. Hannibal [52 boda / 3 glasa]
23. Broad City [54 boda / 5 glasova / jedno prvo mjesto]
22. Orange Is the New Black [54 boda / 9 glasova]
21. The Americans [57 bodova / 6 glasova]

Goriline naj serije 2014: #10-#6

Siječanj 14, 2015

10-peaky_blinders

10. Peaky Blinders
[108 bodova / 5 glasova / dva prva mjesta]
My name is Thomas Shelby, and today I’m going to kill a man.

Tom rečenicom započinje finale druge sezone ovog britanskog dragulja koji mi je nedavno ušetao u život. Zateklo me. Nisam dugo nečem novom dao šansu. I onda sam se razbolio. I prihvatio (mudar) savjet . Godina je 1921. i lokalna banda iz Birminghama, Peaky Blinders (poznati po ušivenim žiletima u obod kape), šire svoj utjecaj i krugove djelatnosti dalje od svog sokaka. London town, baby! Peakye je najlakše opisati kao Sopranose u 20tim godinama, a u biti su jedna velika priča o PTSP-u i posljedicama rata (u ovom slučaju Prvog Svjetskog) na psihu pojedinca i korozivno društvo koje ga okružuje, sve dok piči Nick Cave, Jack White ili Arctic Monkeys.

Tommy Shelby (uloga života Cilliana Murphya) više ne želi bit krimos, sad bi radije bio gospodin, sve što radi ima samo jedan cilj – go legit! Što naravno ide preko mrtvih tijela suparnika i suradnika. I pokojeg konja. Druga sezona vraća korumpiranog i osvetom zaslijepljenog coppera (famozni Sam Neill), ali i dodaje nove šefove bandi, kao što je židovski «pekarski» mafiozo Alfie Solomon (gle – Tom Hardy s bradom) ili talijanski ljigo Sabini (Noah Taylor). Ali najbolji novi lik je Pollyin izgubljeni sin Michael (Finn Cole), jedva 18-godišnjak koji jedini iskazuje bistrinu misli i postupaka usporedivu s Tommyjem, mali mastermind u nastajanju, rijetki koji sa strikom razgovara bez odvraćanja pogleda, desna ruka i nasljednik u nastajanju.

Glavni i jedini scenarist Steven Knight tvrdi da nije ni gledao “Boardwalk Empire” (koji mu uporno naguravaju kao usporedbu), a ako vam je netko zadnje vrijeme pričao o onom filmu di je Tom Hardy cijelo vrijeme u autu, e to je “Locke”, koji je režirao i napisao već spomenuti gdin Knight.

Jesam vas nagovorio na gledanje? A nisam ni spomenuo da je prokleto šminkerski snimljeno i montirano, ni da epizoda nema puno (šest po sezoni), kao ni da je jedna glumica operirala nos između sezona te da se pojavljuje i Winston Churchill.

Ostavljam vas sa zadnjom rečenicom druge sezone, naznakom da najbolje tek dolazi: “I’ve got some ideas, Michael, for the future of the company. And also… I’m planning on getting married.” (LR)

09-rick_and_morty

9. Rick and Morty
[128 bodova / 7 glasova / dva prva mjesta]
Ispalo tako da sam prije drugog kruga kroz u svakom smislu fantastičnu prvu sezonu “Rick & Mortyja” išao malo gledati “Toast of London”, engleski sitcom koji je sasvim dobro postavljen sa svojim mozak-baj-baj humorom ali je… rijetko baš smiješan. Recimo, bila je jedna epizoda gdje sam se jako nasmijao na moment kad se kazališni redatelj, notoran po doslovnom stiskanju muda glumaca s kojima radi, s luđačkim sjajem u očima prisjeća kako je to činio Benedictu Cumberbatchu:  “Both of us, staring into each other’s eyes, it seemed like an eternity… but it was less than half an hour!” – ali to je ujedno bio i jedini baš stvarno ha-ha smiješan moment u epizodi, i naravno da je desetak minuta kasnije pobjednički konj išiban do smrti sa scenom u kojom redatelj iz epizode čini to isto glavnom liku: trajalo je samo minutu-dvije, ali je bio toliko neduhoviti overkill da je djelovalo kao cijela vječnost.

U odnosu na takve humoristične serije nižeg kalibra, “Rick & Morty” je… talk about nebo i zemlja! Animirano čedo Justina Roilanda i “Communityjevog” tvorca Dana Harmona je apsurdno darežljivo i s kvalitetom i s kvantitetom svog humora, u stanju je kroz dvije-tri minute projuriti kroz urnebesne podzaplete koje bi drugi razvodnjavali i razvlačili na cijele epizode, poput trke kroz paralelne dimenzije s antropomorfnim namještajem u epizodi koja je bila već i više nego dovoljno mahnita sa svojom niskom paralelnih Rickova i Mortyja, ili bonus scena onako usputno zabačenih nakon špice (“Those guys are inside me, huh? Like, building a park?” “THOSE GUYS ARE INSIDE YOU BUILDING A PIECE OF SHIT, ETHAN! They’re inside you building a MONUMENT TO COMPROMISE!” :D), ili kad na kraju jedne epizode pošalje Ricka i Summer u teretanu samo da bi – zašto? koga briga! – imali montažnu sekvencu u kojoj mlate ekipu uz pratnju DMX-ove “X Gon Give It to Ya”. ili recimo kad pored svog mogućeg vanzemaljskog življa na Rickovoj intergalaktičkoj zabavi svojih pet minuta slave dobije i njegov neuspjeli pokus Abradolf Lincler, genetski križanac Hitlera i Lincolna (“It’s weird, ’cause I definitely think that all men are created equal, but, at the same time…” :D).

Uglavnom, serija je o ludom znanstveniku Ricku (instantni new-entry na prvom mjestu liste najboljih sitcom alkoholičara!) i njegovom tutlavom unuku Mortyju i njihovim anything-goes pustolovinama (s Rickovim portal-gunom mogu uletjeti u bilo koji kutak i bilo koju dimenziju svemira, s menija je maknuto jedino putovanje kroz vrijeme – mudra odluka autora imho), koje se često prepliću sa životima ostatka familije, prvenstveno napadno bezveznog Mortyjevog oca. Autorski tandem Roiland-Harmon se sjajno nadoponjuje, Harmon daje oblik Roilandovom dječački zaigranom kaosu i discplinira ga (u Roilandovom solo-pilotu djed unuka uvjerava da će se riješiti problem tako što mu popuši kurac, ha… ha?!), i daje emotivnu težinu seriji koja pak, pod pritiskom Roilandovog ludila, nikad ne otsklizne u ekscesnu emovštinu kao u nekim epizodama “Communityja”. Nisam gledao sve, pa ni većinu humorističnih serija prošle godine, ali nema šanse da je ijedna druga bila smiješnija – “Rick & Morty” je čista genijalnost, vrh vrhova. (TK)

08-mad_men

8. Mad Men
[132 boda / 10 glasova]
Jedna od najstabilnijih serija današnjice polako se približava svom kraju. Suptilna ljepota razvoja radnje zadržala je svoj sjaj i u prvoj polovici posljednje sezone. Ljudi pričaju, puše, piju viski, ljube, prepiru se, pokušavaju biti što uspješniji u svom poslu, tu i tamo umiru – i tako već osam godina. Neki su manje grozni, neki više. Uredska politika i Donova želja za povratkom čine okosnicu radnje, dok srž onog ljudskog dijela  i dalje drže Don i Peggy. Peggyna novostečena pozicija s Donom kao podređenim nije dobro djelovala na njezin karakter. Postala je izrazito mrzovoljna i frustrirana, Valentinovo ju je pogotovo ubilo u pojam. Oh, ženo! I ja samo želim da naiđe neki dobar muškarac da te uzme u naručje. Kad sam se već pobojao da će njezin lik „odvesti na put koji neću moći slijediti“ (Osveta Sitha citat – ha!), Don je uspio posegnuti duboko u sebe i pronaći ostatke svoje ljudskosti. Čini mi se da je Weiner bio i više nego svjestan reakcije publike na Donovo milovanje Peggyne ruke u petoj sezoni te je servirao fanovima novu dozu čarobne intimnosti mentora i učenice kada njih dvoje zaplešu uz “My Way”. Ovog puta munja je zamalo promašila udariti na isto mjesto, djelovalo mi je previše proračunato i u službi gledatelja. S druge strane, njegov odnosa sa Sally razvija se organski i prirodno što je uvelike zaslužna i fenomenalna Kiernan Shipka. Na kraju krajeva, Betty pratimo samo zato jer je Sallyna majka. Kako sve sluti, završnica serije će se vrtjeti oko pronalaženja kemije između okosnice originalnog tima što smo dobili u divnoj sceni u Burger Chef restorančiću.

Osim nekolicine standardno klasičnih prizora za ljepotu, i u ovoj sezoni smo dobili jednu „Koji vrag?!“ epizodu. Recimo samo da je dobro da Ginsberg ne živi u današnjem cyber-okruženju. Drugi trenutak bizarnosti smo dobili na samom kraju ove polusezone u vidu punokrvnog glazbenog broja koji mi nikako nije sjeo. Oprostite, ali iznenadni skok u mjuzikl mogu probaviti samo ako uključuje Rogera i LSD. Harry Crane pak je, što se mene tiče, oduvijek bio nepravedno pljuvan. Čovjek samo želi biti dostojno nagrađen za posao koji obavlja, a hoće li se to i ostvariti ostalo je još visjeti u zraku. Ako Joan može biti partner (a svi znamo kako), ne vidim razlog zašto ne bi i netko tko je zaista unaprijedio tvrtku. Megan ovog puta nije pjevala, ali te njezine minice nastavljaju raspaljivati maštu. I ne samo njene. Ma da Weiner u završnim epizodama stavi sve nove likove i glumce, a ostavi kostime, scenografiju i ugođaj nastavio bih gledati. Da, i dalje je to jedna od najseksi serija proteklih godina. I najboljih. Sve po starom. (JB)

07-louie

7. Louie
[135 bodova / 10 glasova / jedno prvo mjesto]
Kroz sad već četiri prikazane prekrasne sezone – od kojih je ova posljednja, koju ovdje slavimo, vjerojatno najbolje i najživotnije što sam ikad vidio na TV-ekranu (odnosno, na ekranu laptopa) – od mojeg straha da bih jednog dana mogao završiti kao Louie bila je veća jedino nada da bih jednog dana mogao završiti kao Louie, od čega je, opet, veći bio jedini strah da bih jednog dana mogao završiti kao Louie. Nisam toliko duhovit (negdje sam na 70 posto), a i nemam ni jedan drugi talent usporediv s njegovim pozivom, što me svejedno ne priječi da realan život koji svakodnevno živim još uvijek doživljavam kao nužnu pauzu prije finalnog proplamsaja u ono za što sam zaista poslan, što je zapravo i manje bitno u usporedbi s činjenicom da u kompletu svojih želja, strahova i odluka počesto prepoznajem potencijal rađanja tužne samoće koju Louie živi. Živi, da, i uvijek se osjeća pokvarenim i promašenim tako osjećati, jer najvažniju i najdelikatniju ulogu koju muškarac može obavljati, onu oca dvjema preslatkim mustricama, igra s tolikim postotkom pogodaka da seriju lakoćom čini jedinim nužnim priručnikom svakome novome preplašenom roditelju, čemu nekako ne pristaje povremena mu frustrirana usredotočenost na samog sebe. Možda je baš zato, kao autor, najtopliji instant-trijumf četvrte sezone prepustio prijatelju i kolegi komičaru Toddu Barryju u njegovu prepričavanju tipičnog dana ničim obvezane osobe, nakon kojeg gledatelju ne preostaje ništa nego kresnuti bengalku. Louiejevih vlastitih trijumfa ove sezone također nije nedostajalo, samo što su prije nego razredu brzopoteznih i podatnih opijenom slavlju pripadali rastućem širenju odrasle mudrosti, zbog čega i jesu bili podcrtavani tihom melankolijom i pojačano objašnjavani nizom flashbackova u Louiejevu prošlost, čime si je serija otvorila golemi novi prostor, prestavši biti humoristična (što, realno, nikad nije isključivo i bila) i pretvorivši se u najavu cjeloživotnog epa simpatičnog autsajdera. Baze jesu bile neke od najboljih koje je Louie ikad napisao – naporni smetlari, neopterećeni doktor Bigelow i nokautiranje Yvonne Strachovski, među ostalim, već su ušli u legendu – ali je njihov ukupan udio ipak bio znatno smanjen u odnosu na opširnije dramske priče koje nisu samo propitivale te, laički rečeno, velike teme, nego su jednostavno bile zanimljivije i fascinantnije (od ičega uopće na televiziji). Da bi onda onaj meč s početka ovog teksta naposljetku razriješile u korist nade. (GP)

06-the_missing

6. The Missing
[140 bodova / 7 glasova / dva prva mjesta]
Čini se kako su Britanci ove godine dobili primat nad Amerikancima u dramskim serijama. Jedna od serija koja mnogima pretendira za seriju godine je “The Missing”. Premisa podsjeća na svima dobro poznatu priču o Madeline McCann. Obitelj Hughes je namjeravala provesti idilični odmor u Francuskoj. No, po povratku im se pokvari auto i prisiljeni su ostati nekoliko dana u pitoresknom gradiću Chalons De Bois. Životi im se mijenjaju kad maleni Oliver nestane nakon što je s tatom otišao na bazen. Tatu glumi poznati britanski glumac James Nesbitt, koji je dosad glumio u puno britanskih dramskih serija, a širem geldateljstvu je najpoznatiji po ulozi u tri nastavka “Hobbita”. Način pripovjedanja je sličan kao u nekim drugim serijama koje smo gledali u zadnje vrijeme – pratimo Tonyja Hughesa (Nesbitt) 2006. nakon nestanka i osam godina kasnije, kad se vraća u francuski gradić jer je u međuvremenu pronašao novi trag. U tih osam godina Hughes je izgubio ženu Emily (Frances O’ Connor), no nije izgubio nadu. Emily je nastavila sa životom i utjehu našla u britanskom policijskom inspektoru Marku Walshu (Jason Flemyng). No onaj koji je po meni najbolje razrađen lik je francuski policijski inspektor Julien Baptiste (Tcheky Karyo), koji je vodio istragu u 2006., a 2014. je u mirovini i umjesto kriminalaca bavi se pčelama. Ipak, na Huhghesov poziv krene za novim tragovima. U osam epizoda zajednički pratimo tragove s Hughesom i Baptisteom, ali i prolazimo kroz dileme koje i on prolazi. Što bismo mi napravili kad bi nam se tako nešto dogodilo? Zanimljivo je kako je serija izazvala oprečna mišljenja. Dok je nekima jedna od najboljih serija godine, drugima je Nesbitt kao Hughes neuvjerljiv, i zbog toga se ne mogu poistovjetiti s njim. Što reći nego sto ljudi, sto ćudi? (SM)

(pisali: Luka Rukavina, Tonći Kožul, Jurica Benčik, Goran Pavlov, Samir Mila)

Goriline naj serije 2014: #63-#41

Siječanj 14, 2015

63-the_comeback

63. The Comeback / Faking It / The Gods of Wheat Street / The Honourable Woman / Sons of Anarchy / Survivor (US) [10 bodova / 1 glas]
62. Modern Family [11 bodova / 2 glasa]
61. Shameless [11 bodova / 2 glasa]
59. High Maintenance / Under the Dome [12 bodova / 1 glas]
57. Getting On / Gotham [13 bodova / 2 glasa]
53. American Horror Story: Freak Show / Awkward / The Mentalist / The Red Road [15 bodova / 1 glas]
52. Brickleberry [16 bodova / 2 glasa]
51. The Mindy Project [17 bodova / 2 glasa]
50. Review [18 bodova / 2 glasa]
45. BoJack Horseman / Dominion / Downton Abbey / Last Week with John OIiver / The Librarians [19 bodova / 1 glas]
44. True Blood [21 bod / 2 glasa]
43. Mozart in the Jungle [24 boda / 1 glas]
42. Boardwalk Empire [24 boda / 2 glasa]
41. Orphan Black [25 bodova / 2 glasa]

Goriline naj serije 2014: #15-#11

Siječanj 13, 2015

15-the_walking_dead

15. The Walking Dead
[83 boda / 6 glasova / jedno prvo mjesto]
Ne pada mi na pamet niti jedna serija s toliko uspona i padova kao što je “The Walking Dead”, od milja jednostavno “Mrtvaci”. Nakon dost loše prve i negledljive druge sezone kroz koje su nas davile ljubavne Patnje mladog zombija, s trećom su rasturili i zakucali. I četvrta krene dobro, pa opet razočaranje. No 2014. smo srećom gledali dosta uspješnu drugu polovicu 4. sezone koja je donijela i nekoliko vrlo snažnih epizoda. Znate ono kad epizoda završi, a vi malo nastavite tupo blejati u prazno dok vam u ušima odzvanja ona svaki put druga, a zapravo kao da je ista pjesma na kraju… Imam prijateljicu koja seriju baš i ne voli, ”Kaje tu zanimljivo, želim gledat zombije, ovo je drama”, veli. No ja sam sucker za tu postapokaliptičnu bijedu, čemernu atmosferu i općenito fotografiju kojoj fali pola spektra. I peta sezona, točnije njenih prvih osam epizoda koliko je emitirano 2014., zasad je na visini. To ponešto glumačke i režiserske postave “Wirea”, koji su kao pojačanje došli od treće sezone, pomažu dojmu. Nešto novih likova i setinga poput Terminusa i bolnice pružaju novu dimenziju sjebanih odnosa od kojih vam dođe muka u želucu i, iako razumijem da će netko pitati zašto to, pobogu, itko želi gledati, ja sam se 2014. veselila ponedjeljcima i novim Mrtvacima. Ne znam. Nije to serija koja će osvajati Emmyje, al kaj da velim. Volim. (MMB)

14-house_of_cards

14. House of Cards
[89 bodova / 7 glasova / jedno prvo mjesto]
Kako odigrati poteze za pobjedu, izvesti zakulisnu igru, stvoriti prednost nad konkurencijom, plasirati novu paradigmu, navući vodu na svoj mlin i zaraditi na kraju, odlično možemo vidjeti u drugoj sezoni “House of Cards”, seriji koju bi profesori na fakultetima politologije, međunarodnih odnosa, marketinga i PR-a trebali preporučiti svojim studentima kao obavezno gradivo. Da vide kako se predavanja i knjižurine primjenjuju u praksi. U seriji smo saznali stvari koje se zaista događaju u realnosti – kako će dolar rasti, kako će SAD ispregovarati s Kinom i opet postati najjača ekonomija svijeta i kako se na lokalnoj razini mogu isposlovati stvari koje nužno otvaraju prostor za provedbu strateških odluka s vrha (nedavna pobjeda republikanaca na lokalnim izborima u SAD-u), izvanredno prikazano prenošenje teorijskog znanja u održivu matricu. No, to je ništa naspram onome čemu je ova serija poslužila – stvaranju prednosti nad konkurencijom, popularizaciji nove paradigme, definiranju općeprihvaćenog standarda na svjetskoj razini i dobroj zaradi na kraju. Jer ne gledamo samo kako stvari funkcioniraju pri vrhu najmoćnije zemlje svijeta, gledamo postavljanje velikog tehnološkog skoka, pripremu za masovnu prodaju novih uređaja, novih retina displayja, gledamo seriju u 4K rezoluciji, što je 4000 pixela – 4x više nego trenutno omiljeni 1080p. Netflixov new deal of content marketing. (BM)

13-game_of_thrones

13. Game of Thrones
[101 bod / 9 glasova]
Kao osoba koja je dva puta pročitala knjige, nikako ne mogu shvatiti kako sve to izgleda ljudima koji ih nisu čitali. Iz sezone u sezonu pojavljuje se gomila novih likova (sitnica naspram količine novih likova u knjigama) uz već podosta dugačak line-up likova koji se pojave svakih nekoliko epizoda pa nestanu. Uza to, tu je i pregršt glavnih likova koji umiru samo tako – ipak, sve je jasno i “All men must die.” Sigurno vas više iznenađuju epizode kao što su “The Rains of Castamere” u trećoj sezoni ili “The Mountain and the Viper” u četvrtoj, ali vam zasigurno nedostaje razrađenost svih tih silnih likova koja se nikako ne može prebaciti iz knjiga na televiziju. Jedan od zabavnijih likova u knjigama je Stannis Baratheon – iz poglavlja u poglavlje pokazuje kolika je tvrdača i ne odustaje od tvrdnje kako je upravo on pravi kralj Westerosa. U zadnjoj sezoni to se najbolje vidi na primjeru Oberyna Martella iliti Red Vipera kojeg izvrsno glumi Pedro Pascal – naposljetku, njegov je lik u knjigama toliko dobar i uvjerljiv da ga je teško loše odglumiti. Kao strastveni čitatelj, zadovoljan sam načinom na koji su priču prebacili na male ekrane, ali nedostaju mi brojni dijalozi Oberyna i Tyriona. Naime, upravo kroz njihove razgovore, oba se lika produbljuju, ali i daju pozadinu raznim drugim likovima i događajima. U fanovskim krugovima napokon se počelo spominjati uvođenje flashbackova u naredne sezone kako bi se gledateljima objasnila sva ta silna povijest koja se u knjigama spominje u gotovo svakome poglavlju. Upravo je to element koji bi izvrsnu seriju podigao na novu razinu; misteriozne pozadinske priče zapravo su najjača strana knjiga i razlog zbog kojeg ne mogu dočekati da bradonja ispiše i posljednja dva volumena. No, kako stvari stoje, to bi moglo potrajati koje desetljeće.

Četvrta sezona ekranizira drugi dio možda najzabavnije knjige serijala što je vidljivo i po samom sadržaju. Svijet postaje veći i sve se više zakuhava bitka oko prijestolja. Još se mnogo toga mora odigrati i baš me zanima što su Benioff i Weiss naumili. Neke detalje iz knjiga potpuno su ignorirali iako su prisutne od samog početka (Krakeni); drugima su pak dali previše prostora iako u knjigama stvari bolje funkcioniraju kada, kao čitatelj, znaš premalo (Theon). U ovoj sezoni je zapravo došlo do najvećeg razilaženja s knjigama – nisam baš siguran koliko mi to odgovara. S jedne strane, zabavno je promatrati kako se “izvlače” iz raznih zapetljancija koje sami stvore smanjivanjem opsega enormno velikog broja likova iz knjiga. S druge strane, žao mi je što izbacuju mnoge zanimljive stvari. Ipak, svjestan sam da bi cjelokupnu radnju bilo nemoguće uklopiti u sezonu s deset epizoda. Najveća zamjerka posljednjoj sezoni bila bi lagano spojlanje knjiga. No, to je zapravo neizbježno – Martin je spor i serija bi ga već u slijedećoj sezoni u mnogočemu mogla preduhitriti. (DM)

12-youre_the_worst

12. You’re the Worst
[104 boda / 6 glasova / jedno prvo mjesto]
On i ona se sretnu, promptno se zamrze i usrdno si međusobno jebu majku, a onda se iz sve te negativne energije izrodi eksplozivna ševa, pa na kraju čak i ljubav. S tom nas forom autori romcomova klistiraju još otkad su Katherine Hepburn i Spencer Tracy hodali Zemljom, a George Cukor na snimanje dolazio s vjernim brontosaurom na uzici, pa je, kada su se pojavili traileri za seriju “You’re the Worst”, isprva izgledalo kao da će nam nešto slično učiniti i s time. I stvarno, Gretchen i Jimmy, dvoje glavnih likova u ovoj seriji, upoznaju se pod okolnostima koje nisu osobito zavodljive – on pijan radi neugodnu scenu na vjenčanju svoje bivše, a ona s istog tog vjenčanja mrtva-hladna krade poklone, no cijela priča ipak nije na razini “tko se tuče, taj se voli” klišeja. Oni se ne tuku – oni su oboje samo… prilično sjebane osobe koje, eto, u jednom trenutku svojega mladog života odluče: “Gle, sad sam upoznao ovu/ovoga, to će najvjerojatnije propasti kao i svaka veza u kojoj sam dosad bio/bila, pa čemu trud? Bit ću onakav/onakva kakva jesam”. Smješnoća cijele serije proizlazi iz toga što se zapravo ne ponašaju baš točno onako da bi se u tome odrazila njihova prava priroda, nego se pred svojim novim partnerom upravo trude prikazati u najšiterskijem od svih sranjskih izdanja. On pije ko smuk, ona leži ko klada ili žvače kaugumu tijekom seksa, zajednički se pijani i goli obesvještavaju na prilazu pred garažom njegove kuće… ma, milina! S vremenom i razvojem bliskosti u vezi, međutim, odjednom im, ničim izazvane, na svjetlo dane počnu izranjati i… dobre osobine. Počnu se jedno drugome sviđati. Mila majko, što sada?

Riječ je, dakle, o uobičajenoj priči o vezi između dvoje ljudi, samo što je dinamika izokrenuta naglavačke. Umjesto onoga kad su si partneri na početku veze zbog slijepe zaljubljenosti najbolji na svijetu i muci-buci savršeni te neminovnog otkrivanja da možda ipak nisu jer, jebiga, prde u snu ili puno seru o getribama u društvu – ovdje imamo dvoje mladih, ciničnih sjebankovića koji to rade u suprotnom smjeru. I zgodno je, kao što i svaka priča o upoznavanju i sparenom životu može biti zgodna kad je se dobro osmisli, kada u nju ubaciš dobre likove i dodijeliš ih dobrim glumcima. Osobno sam u početku – ne znam točno zašto – strahovala da će se serija pretvoriti u još jedan “jao, kako smo otkačeni i drugačiji” traktat o losanđeleskim hipsterima, kao što je to slučaj u “New Girl” i filmu “500 Days of Summer”, ali nije. I usput budi rečeno, “Djevojke” se mogu sakrit sa svojim novim ko fol kontroverznim seks-scenama jedenja dupeta. Ovdje se pod regular utrpava pljuvanje po genitalijama. ROMANTIKA! (ZP)

11-homeland

11. Homeland
[105 bodova / 9 glasova / jedno prvo mjesto]
Prikladno ili ne, vrijeme na letu doma iz Pariza nakon najgoreg terorističkog napada u francuskoj povijesti odlučio sam ubiti pišući o četvrtoj sezoni “Homelanda”. Za početak, moram se posuti pepelom – ne griješim često, ali u lanjskoj crtici o trećoj sezoni zaključio sam kako iduća nema smisla jer da se sve bilo fino zaokružilo i da Carrie Mathison sama ne može nositi seriju. I alkar Petar Panjkota je promašio. Četvrta sezona startala je toliko bombastično da sam nakon samo dvije epizode revnim pratiteljima među kolegama redom izjavljivao kako je ovo najbolje što sam od “Homelanda” dotad gledao. Brody i njegova dosadna familija iz prve tri sezone kao da nikad nisu ni postojali, a dislokacija radnje u Pakistan ispala je pun pogodak. Onima koji nisu gledali teško je nešto ne spojlati, ali dovoljno je znati da sranje kreće s američkim napadom bespilotnom letjelicom u kojem umjesto zlog terorista biva pobijena čitava njegova nedužna obitelj, osim nećaka koji čudom preživi udar za kojeg je izravnu naredbu dala upravo Carrie. U idućih deset epizoda slijede još kojekakvi twistovi i turnovi, a dinamika i napetost rijetko jenjavaju, kako se od serije ovog tipa i očekuje. Dodatan plus sezoni je i to što je aktualnija od svih dosadašnjih. Kao prvo, barem do neke mjere kritički propituje upotrebu dronova koji se baš u Obaminu mandatu koriste više nego što je američka i svjetska javnost uopće svjesna. Kao drugo, veći dio radnje vrlo je zamisliv u realnom svijetu, a vjerujem i da motivi i postupci svih ključnih aktera sezone – od terorista, pakistanske vlade i tajnih službi do američkih obavještajaca – ne odudaraju previše od stvarnog stanja na terenu. Sezona je taman bila pred finalom kada su u školi za djecu vojnika u pakistanskom gradu Pešavaru talibani pobili 132 djece. Pokolj je za CNN, među ostalima, komentirao i bivši pakistanski ambasador u SAD-u al-Haqqani, prezimenjak glavnog negativca četvrte sezone. I taj je ambasador Haqqani na CNN-u citirao riječi Hillary Clinton koje se cijelu ovu sezonu vrte na špici – “you can’t have snakes in your back yard and expect them to bite only your neighbours”.

Tako je jedini problem koji imam sa sezonom stigao na samom kraju. Zadnja epizoda toliko odudara od ostatka da mi je opet stvoren određeni otpor prema gledanju i pete sezone. Ali neću ništa zaključivati da se ne bih opet zajebao. Prostora za napredak i dalje ima, a kako teror i terorizam ne prestaju biti aktualni, “Homeland” će jamačno nastaviti privlačiti gledatelje sijanjem i fikcijskog straha i panike. Znam da ju zbog toga mnogi ne vole, kao što nisu voljeli ni “24”, jer ih vide kao poligon za stvaranje islamo- i generalno ksenofobije. No, kako me terorizam u poslu često neizbježno dotiče, dopuštam si da me način na koji ga se ovdje prikazuje i obrađuje zabavlja. Prebacimo li se u surovu realnost, od Carrie Mathison, kao ni od Jacka Bauera (op.a. – ne bi li bilo super kad bi se njih dvoje ujedinilo na jednu sezonu?) ne očekujem da oblače majice s natpisom “Je suis Charlie”, nego da se s gamadi poput braće Kouachi obračunaju ekspresno i efektno. (PP)

(pisali: Martina Matezović Biškup, Bojan Mandić, Denis Murković, Zrinka Pavlić, Petar Panjkota)

Goriline naj serije 2014: #102-#69

Siječanj 13, 2015

102-arrow

102. Arrow / The Following / Murder in the First / Scandal [1 bod / 1 glas]
99. Jane the Virgin / Longmire / Revenge [2 boda / 1 glas]
96. The Big Bang Theory / Elementary / In the Flesh [3 boda / 1 glas]
92. The Game (UK) / Ljubav je na selu / Maron / Ray Donovan [4 boda / 1 glas]
90. New Girl / The Strain [4 boda / 2 glasa]
89. Community [5 bodova / 1 glas]
83. Hell on Wheels / Looking / Person of Interest / Puberty Blues / Supernatural / Utopia [6 bodova / 1 glas]
82. How to Get Away with Murder [6 bodova / 2 glasa]
79. Janet King / P’tit Quinquin / The Vikings [7 bodova / 1 glas]
78. Forever [7 bodova / 2 glasa]
72. About a Boy / Are You the One? / Arvingerne (The Legacy) / Hand of God / The Middle / South Park [8 bodova / 1 glas]
69. Inside No. 9 / The Killing / My Mad Fat Diary [9 bodova / 1 glas]

Goriline naj serije 2014: #20-#16

Siječanj 12, 2015

20-olive_kitteridge

20. Olive Kitteridge
[64 boda / 5 glasova]
Olive Kitteridge je ono što se u mom kraju naziva teškom ženom: nije ona pokvarena, niti nešto posebno sebična ili lakoma, niti praktički išta od svih tih velikih negativnih značajki zbog kojih nam ljudi najviše padaju u očima, nego je naprosto jako… na svoju ruku, toliko krajnje neopterećena potrebom da se ikome svidi da malo tko s njom može izići na kraj? Moglo bi je se također nazvati i zanovijetalom, iako radije ne bih pošto fraza u sjećanje automatski priziva jednodimenzionalna filmsko-serijska kvocala koja, kao, ubijaju dječaka u svojim muževima/dečkima, a Olive je puno slojevitija od tog arhetipa: ona se tako odnosi praktički prema svima. A zašto je tako, nije ni bitno – neko inferiornije djelo bi je možda pojeftinilo s traženjem geneze njenog karaktera kroz kakav backstory iz djetinjstva ili mladosti, “Olive Kitteridge” – mini-serija nastala iz istoimene knjige priča u kojoj je Olive navodno, za razliku od serije, više vezivno tkivo negoli centralni lik – je jednostavno prihvaća takvom kakva jest, ona tako funkcionira i to je to, i bavi se time kako i koliko jedna takva osoba uspijeva funkcionirati s drugim ljudima. Teško je reći nešto konkretnije bez spojlanja, ali uglavnom pratimo njene odnose s dvoje ljudi: jedan od tih odnosa definitivno jest disfunkcionalan iz korijena i od početka do kraja – ali onaj drugi je to samo naizgled, i njegov razvoj kroz desetljeća na jako dirljiv način podcrtava i podsjeća kako ne postoji samo jedan univerzalni recept za pretežno skladan i zadovoljavajući život udvoje, i kako čak i oni najmušičaviji među nama mogu naći svoj sklad i mir sa svijetom. (TK)

19-newsroom

19. The Newsroom
[65 bodova / 5 glasova / jedno prvo mjesto]
Sorkin je uvijek bio i ostao acquired taste. Ako ste, poput mene, progutali sve njegove prijašnje radove, posljednja sezona “Newsrooma” legla vam je kao budali šamar! Sve ono u čemu je ovaj momak dobar i zbog čega je tu gdje jest, zbijeno je u šest epizoda zadnje sezone po meni jedne od boljih serija u posljednjih nekoliko godina! Seriju je od početka krasio izvrstan casting i izvrsna gluma (Jeff Daniels rula). Tu su i dalje standardni dijalozi koji kao da pripadaju “Gilmoricama iz Mense”, u čemu je Sorkin bolji od svih ostalih. Teško bi bilo istaknuti tek jedan od silnih pametnih dijaloga u posljednjoj sezoni – svi su na mjestu – i unatoč gomili informacija koja vam se otkrije u minuti, sve sjedne na svoje mjesto! Nakon izvrsne, ali malo mračnije pete epizode, šesta zatvara krug i vraća nas na početak – možda je to i najbolji mogući završetak serije. Tko se nije navukao na ovu seriju u prvih pet minuta prve epizode s izvrsnim monologom Danielsa kojim odgovara na pitanje “Why America is the greatest county in the world”? Naravno, zadnja sezona ima svojih uspona i padova ali, na kraju dana, kvalitetnija je od većine serija koje trenutno možete pogledati. Siguran sam da bi je svi gledali i u njoj rado uživali još koju sezonu. I naravno, da ne zaboravim… (DM)

18-veep

18. Veep
[68 bodova / 10 glasova]
Ukoliko želite odbrusiti nekome tko vam ide na jetra na izrazito kreativan način, “Veep” (ili možda “Potus”?) je idealan način da naučite kako uz pomoć Seline Meyer i njezinog tima ciničnih, zajedljivih nesposobnjakovića (ok, Sue je valjda jedina koja bi čist komotno mogla raditi u nuklearnoj elektrani bez straha od topljenja jezgre reaktora). U trećoj sezoni dogurali su do svetog grala na prilično iznenadan i neočekivan način. To da je usput bilo teških zajeba i sočnih, kreativnih uvreda nikog nije iznenadilo. Jonah Ryan, “that unstable piece of human scaffolding” koji ne pere ruke nakon nužde jer “his pheromones make bitches moan” je normalno bio glavni na tapeti. Osim što su ga “pri porodu vjerojatno vadili van u smjenama”, nije ga išlo ni kasnije u životu jer su se “dva aviona zaletjela u njegovu karijeru.” Selina je na tu vijest “dobila sve svoje orgazme odjednom”, a njemu nije bilo druge nego da se okrene bloger-novinarstvu (“We put it out there and something will arrive that backs it up. That’s journalism 101”). Jadnik se žali mami da ga “ljudi u Washingtonu iza leđa nazivaju kretenom, ali baš onda dok im je leđima okrenut. Tako da ih može čuti.” Nema veze, ostaju mu zavodničke sposobnosti  (“You two are like two pretty little Easter eggs. I’d like to crack you open”).

Dan, njegov glavni neprijatelj iz Selininog tima (“If you say anything about the Veep, I will break your legs so hard, you will end up normal height”) također nije imao dobru godinu. Oportunist i arogantni seronja doživio je živčani slom nakon zajeba s osobnim trenerom (urnebesni Christopher Meloni). Pokušao je biti dobar no to je izgledalo “kao da gledate bebu dok puši cigaretu. Nekako cool, no istovremeno i jako uznemirujuće.” Njegovu nesposobnost je odmah dočekala Amy (ipak Dan “dobiva vijesti od tipa na konju”), možda i najprizemnija od svih Selininih podanika. Ili mi se možda sviđa zbog toga što smatra da “ljude koji govore da su sve bebe slatke treba zavezati u hodalicu i gurnuti na prometnu cestu.” Milina je bilo gledati i začudni, verbalni ples snubljenja Kenta i Sue, treba nam više te pritajene strasti

Osim sveprisutnih opakih međusobnih spuštanja treća sezona se dotakla i nekih ozbiljnih tema poput abortusa. Selina je “jako dobra u uvjeravanju ljudi da je dobra s ljudima” pa je trebala vješto manevrirati između dviju suprotstavljenih gledišta bez da jasno izjasni svoje stajalište (“Maybe I should just say, get the government out of my fuckin’ snatch”). “Da muškarci mogu biti trudni abortus bi bio dostupan na svakom bankomatu”, mudro zaključuje. Nisu joj dobro legli ni milijarderi-cyberderišta u Silicijskoj dolini (“Do they have a bathroom here or do they put their turds up in a cloud?”), ni treće mjestu u New Hampshireu (“Even the Nazis came in second”), ali uspjela je doći do svog cilja uz vjernu pratnju svoje “Disney životinje” Garyja. I bilo je pošteno da on dobije taj trenutak u WC-u. Željno iščekujemo nove sočne psovke i u četvrtoj sezoni. (JB)

17-transparent

17. Transparent
[79 bodova / 4 glasa / jedno prvo mjesto]
Oduvijek sam nekritički obožavala Jeffreyja Tambora jer, osim što je genijalan glumac (i najbolji sudac u “The Good Wife”), uvijek je imao to nešto slatko oko usta kad bi se nasmiješio, nešto od čega bi mi zagrijalo srce onakvom toplinom kakvu proizvode bake, ili one male simpatične debeljuškaste vile iz Trnoružice. Uvijek sam ga doživljavala nekako bakinski, a da nisam usamljena u tome pokazuje i casting u “Transparentu”, meni najboljoj seriji godine. Sve je u toj seriji duhovito, toplo i pametno, počevši od samog imena u kojem je sadržano sve o čemu se serija radi (Trans-parent), pa preko fantastičnog izbora glumaca koji sa savršenom preciznošću igraju jednako tako savršeno precizno osmišljene likove koji izgovaraju divan tekst, do jednostavne dramaturgije u kojoj se stvari događaju naizgled i nevjerojatno sporo i začudno brzo, barem kada je u pitanju unutarnja transformacija likova koja je zapravo i okosnica cijele serije. Psihologizacija i unutarnji realizam likova, koji je u recentnoj TV-produkciji potpuno zapostavljen nauštrb onog izvanjskog, društvenog, u “Transparentu” je stavljen u prvi plan, iako ni odnos s Drugim nije zapostavljen, a Tambor je odigrao ulogu vlastitog života i transformativnu ulogu za anale. Velika je i važna ova malena serija, nemojte da ju ne pogledate. (JS)

Episode 104

16. The Affair
[79 bodova / 9 glasova]
Američka je produkcija, zasićena klasičnim whodunnit i whydunnit obrascem, u posljednje vrijeme u potrazi za novom dramaturgijom krimića, to smo već shvatili na primjeru “True Detective”, a na gotovo je identičan način dramaturški postavljena i “The Affair”. To gatsbyjevsko dramaturško naslijeđe manifestira se tako da o priči, koja se dogodila nekada u prošlosti, saznajemo polako i postupno, kroz nepouzdano pripovijedanje svjedoka i sudionika događaja, pa do samoga kraja nismo potpuno sigurni što se tu točno dogodilo i čija je perspektiva zapravo najbliža istini. U “The Affair” ovo je odvedeno na još malo višu razinu, pa kroz fokalizaciju dvoje likova koji sudjeluju u ljubavnoj aferi polako otkrivamo i rekonstruiramo misteriozne događaje, ali i razliku u muškom i ženskom poimanju stvarnosti, odnosa, prioriteta, strahova i emocija općenito. Perspektive se u nekim dijelovima mogu i podudarati ili tek suptilno razlikovati, ali nam se većinom ipak svojski razlikuju. Ili barem dok se perspektive ne spoje, pa postanemo ‘jedno’ i živimo u privatnom mjehuriću iz kojeg kao friški par gledamo na svijet kroz zajedničke naočale. Bit će stoga zanimljivo vidjeti kako će se stvari zavrtjeti u drugoj sezoni i iz čije će nam vizure događaji biti prikazani. (JS)

(pisali: Tonći Kožul, Denis Murković, Jurica Benčik, Jelena Svilar)

Evo, samo što nije… GORILINE NAJ SERIJE 2014!!!

Siječanj 12, 2015

001truedetective 002theaffair 003walkingdead 004louie

Dobro nam došli u treći po redu Gorilin izbor najboljih serija protekle godine!

Glasalo je rekordnih 27 ljudi, a to su: Jurica Benčik, Zrinka Bertović Skračić, Tomislav Biškup, Darko Ciglenečki, Saša Čobanov, Ivan Debelić, Alen Došen, Mirza Gazibegović, Igor Gnjatović, Matija Habijanec, Tonći Kožul, Vera Lučin, Bojan Mandić, Martina Matezović Biškup, Samir Mila, Denis Murković, Ivana Obradović, Petar Panjkota, Luka Rukavina, Zrinka Pavlić, Goran Pavlov, Sandra Đ Queen, Škegrov puh, Jelena Svilar, Ena Šarić, Trixeta i Igor Živković.

Veliko hvala svima koji su glasali, još velikije hvala svima koji su napisali te će napisati crtice! Lista je dosta dobra, pa i zanimljiva – samo šest serija iz zadnjeg topa 20 se plasiralo u top 20 što slijedi – a slijedi po uobičajenoj proceduri: po pet komada svaki dan, uz po jedan svakodnevni intermezzo sa serijama koje nisu upale u prvih dvadeset. Izbjegavajte kao i uvijek spojlere u komentarima, prva tura crtica slijedi večeras, čitamo se. 😉

P.S. A u tijeku je naravno i glasanje za najbolje albume 2014. – glasajte i za to, zašto ne, navali narode!

Samo mali podsjetnik da je i dalje u tijeku glasanje za GORILIN IZBOR NAJ SERIJA 2014.!!!

Prosinac 30, 2014

podsjetnik

… Ali je u tijeku samo još tri dana!

Pa ono, ako niste još glasali – GLASAJTE! Kako? Lako!

P.S. SRETNA NOVA GODINA!!! Napijte se, boli vas kurac.

Svi svi apsolutno SVI ste pozvani da sudjelujete u… GORILINOM IZBORU NAJ SERIJA 2014.!!!

Prosinac 21, 2014

truedec3

Olrajt, lec du dis agejne. 🙂

– Ako ste za, na vama je da složite listu najdražih vam serija iz 2014., pri čemu se računaju samo epizode danih serija premijerno prikazane u 2014… Što će ga reći da ako, naprimjer, glasate za “Rizolli & Isles” – to znači da glasate za “Rizolli & Isles” od S04E13 (epizoda premijerno prikazana 25. veljače 2014.) do S05E12 (premijerno prikazana 9. rujna 2014.)

– Lista vam se treba sastojati od najmanje pet, ilitiga najviše petnaest serija

– lista može biti rangirana, a i ne mora (iako je poželjno da bude!)

– nakon što ste složili listu, pošaljete mi je na djevojke et yahoo točka com

– rok za slanje lista je petak 2. siječnja 2015. – imate desetak dana za složiti to, vjerujem da će svima biti dovoljno za promozgati!

– molim da javite i ako biste bili voljni napisati koju crticu! Kao i dosad bit će top 20, pa ako bi bilo recimo dvadeset crtičara onda bi svatko trebao napisati samo jednu crticu i ne bi li to bilo prelijepo? 😉 (A tko zna, ako bude dosta crtičara možda i – protegnem sve skupa na top 30? NEBO JE GRANICA!)… I naravno, ako ste imali koju crticu u dosadašnjim izborima – automatski ste oslobođeni dužnosti mogućeg pisanja o onim serijama o kojima ste već pisali!

Eto! GLASAJTE LJUDI! 🙂