Archive for the ‘Najbolje pjesme Beatlesa’ Category

Goriline najbolje pjesme Beatlesa: #10-#1

Svibanj 6, 2012

10. Here Comes The Sun (1030 bodova / 22 glasa / 2 prva mjesta)

‘Here Comes The Sun’ se ne može odsvirati na gitari. Dugo me to mučilo, cijeli treći i četvrti srednje, jer ipak je riječ o najboljoj mi stvari najdražeg mi člana Beatlesa. Zašto ne može? Pa teško je objasnit, ta jednostavna, praskava melodijica koja tako savršeno paše s tekstom mora se svirat negdje gore, na otvorenim žicama, al kad je smjestiš tamo em ne paše uz CD, em zvuči pretamno, kao da je sunce već zašlo. Dugo me to, kažem, mučilo, bila su to predinternetska vremena, a Erika me bilo sram gnjavit za ta tri pišljiva tona. Onda sam sasvim slučajno doznao za postojanje čudne sprave tajanstvenog imena kapodaster. I nabavio sam mandolinu. Da sam toliko opsesivan bio oko neke druge pjesme, recimo oko ‘A Day In The Life’, danas bi My Buddy Moose imao trombon u bendu. (MB)

9. While My Guitar Gently Weeps (1050 bodova / 23 glasa)

Osim žena i provoda, ništa nije toliko inspiriralo rokere kao njihovi šestožičani ljubimci. Hendrix je, primjerice, spavao s gitarom kada ga je žena izbacila iz ‘Red Housea’, a Jonu Bon Joviju predstavljala je zamjenu za pištolj dok je u ‘Wanted Dead Or Alive’ pokušavao uvjeriti sebe i svijet da je on zapravo moderna inačica revolveraša Divljeg zapada. Zbog čega je, međutim, ‘While My Guitar Gently Weeps’ jedina prava posveta instrumentu koji je rock’n’rollu donio jednako čarolije i najgoreg užasa? Razlog je jednostavan – nevjerojatan skladateljski talent Georgea Harrisona, isti onaj koji nikako nije uspijevao doći do izražaja u Beatlesima i koji je osjećao da mora pokazati čitavom svijetu nakon raspada grupe. Zato je u prvih pet godina samostalne karijere snimio jednako toliko albuma, od kojih su čak dva bila dvostruka. Nisi se trebao truditi, George, svoje mjesto među besmrtnima osigurao si već s ove četiri minute i 44 sekunde. (VH)

8. Ticket To Ride (1050 bodova / 24 glasa)

Kad pogledaš ovako cijelu ljestvicu, da, Beatlesi su fakat bili jak bend, vidiš da imaju baš jebački broj jebačkih pjesama! Ali daleko od toga da su mi neka svetinja: ipak su oni istovremeno odgovorni i za neke od najsmornijih daveža u povijesti popularne glazbe (‘Yesterday’! ‘Let It Be’! ‘Penny Lane’! ‘Hey Jude’! Bože, daj mi snage!), a nisu ni svoj dobar materijal baš uvijek odradili kako treba – iskreno sam zabezeknut time kako, naprimjer, nakon Laibachove obrade itko može ozbiljno shvaćati ijedan od oriđiđi ‘Across the Universova’; ‘Here Comes the Sun’ je dobila na težini tek dvadesetak godina poslije, brutalno gurnuta u rejverski maelstrom Acenove ‘Close Your Eyes’, dok je ‘Ticket to Ride’ u obradi Carpentersa jedan od najljepših komada glazbe ikada! A to što čak i u usporedbi s jednim od najljepših komada glazbe ikada ‘Ticket’ v1.0 zvuči poprilično kul – spomenik je veličini ne samo te pjesme, nego i simpatične liverpulske četvorke općenito. (TK)

7. Hey Jude (1054 boda / 22 glasa / 1 prvo mjesto)

Ideja za ‘Hey Jude’ je sletjela u glavu Paula McCartneyja putem prema kući Cynthije Lennon. Zaputio se tamo utješiti ostavljenu i ucviljenu Cynthiju koja je nakon rastave od Johna doslovno preko noći bila izopćena iz svijeta u kojem je živjela. Navodno je napisana za njenog i Johnovog sina Juliana i prvotno joj je naslov bio ‘Hey Jules’, ali je poslije preimenovana u ‘Hey Jude’ zbog zvučnosti. Zanimljivo je da je John mislio da je posvećena upravo njemu, o čemu bi se dalo prodiskutirati. Naime, Lennon je nedugo prije toga započeo svoju planetarno poznatu aferu s Yoko Ono i sasvim se otuđio od ostatka benda. Za života je uglavnom zanemarivao prvorođenog sina, radije provodeći slobodno vrijeme u istraživanju halucinogenih supstanci negoli sa sinom, što je kasnije nastojao ispraviti sa Seanom. Moram priznati da je i meni, što više razmišljam o tome, sve više sumnjiva ta McCartneyjeva tvrdnja da pjesma govori baš o Julianu, budući da je i sam Paul u nekoliko navrata dao različita objašnjenja o tome kome je posvećena. No, zbog velike simpatije prema Lennonovu prvom sinu zanemarit ću sve kontradiktornosti koje mi se vrte u glavi i nastaviti ove ‘Misli 21. stoljeća’ u pravcu Juliana. Nakon Lennonove smrti njegov blizak prijatelj (ne sjećam se više imena, niti funkcije u administraciji benda) došao je do dnevnika koji je John pisao i koji je želio jednog dana dati Julianu da ga pročita. Po njegovim tvrdnjama, krišom ga je uzeo iz stana Johna i Yoko i dao ga nekom liku da ga prepiše kako bi ga, bez da itko (čitaj: Yoko) primijeti, mogao vratiti nazad, a prepisani primjerak namjeravao je dati Julianu. No taj je lik, pohlepan kao i ostatak čovječanstva, ubrzo shvatio kakvo bogatstvo drži u rukama, te je za vraćanje dnevnika počeo tražiti novac. Budući da je Cynthia bila bogata koliko i crkveni miš (zbog čega je svojedobno prodala čak i neka ljubavna pisma koja joj je John pisao na samom početku njihove srednjoškolske ljubavi), dnevnik je otkupila – pogađate već – da, da, Yoko Ono, glavom i bradom. Yoko je bila japanska drolja koja se predstavljala kao konceptualna umjetnica i borac za mir. Zapravo je bila samo zla muškobanjasta ženica koja je revala u mikrofon Don’t worry, Kyoko nakon što su profesionalni glazbenici već vrhunski odradili svoj dio posla u studiju. Po tvrdnjama Cynthije Lennon u knjizi koju je napisala o Johnu, Yoko je Johnovim sinovima nakon njegove smrti ponudila da izaberu svaki po jednu tatinu gitaru. Siroti Julian je izabrao crnu Yamahu sa zmajem na kojoj mu je otac znao svirati za rijetkih trenutaka koje su provodili zajedno (pa mu je stoga mnogo značila), no Yoko mu je odbila dati baš tu i umjesto nje mu ponudila druge dvije. Poslije sam pročitala da je Johnu tu gitaru kupila baš Yoko (mislim da laže, ali jebiga), ali ipak ne mogu (i ne želim) nikako opravdati taj potez, jer ipak je riječ o djetetu, za boga miloga. Iako, po svemu sudeći, ni Julian ni mi nikad nećemo saznati što je John zapisao u svoj dnevnik (vjerojatno je zapisano i čime ga je Yoko drogirala i na koji ga je način hipnotizirala da u njoj vidi sve ono što je naknadno zapisao i otpjevao u ‘Woman’), ipak nam je za utjehu ostala bogata diskografija Beatlesa, a među njima i ‘Hey Jude’. Ponekad držim da ju je trebao otpjevati John, ali kad čujem njegov fakinski back vokal na pojedinim dijelovima konačne verzije, pomislim da to možda i nije najbolja ideja. Ipak je McCartney mister sensitive guy (kad pogledam promotivni video za ‘Hey Jude’ mogu se okladiti da je čupao obrve!). ‘Hey Jude’ je prekrasna balada nabijena emocijama, zarazne, gotovo hipnotizirajuće melodije zbog koje svaki put kad je čujem uzmem def u ruke u onom momentu kad se čuje i u pjesmi, te zaurlam iz petnih žila skupa sa članovima orkestra (od kojih je jedan, zanimljivo, odbio pjevati uz izjavu da neće on pljeskati rukama i pjevati Paul McCartney’s bloody song!) – naaaa naaaa naaaa na na na, na na na, hey Jude! (DB)

6. You’ve Got To Hide Your Love Away (1082 boda / 20 glasova / 1 prvo mjesto)

Ovu sam doslovno naslijedila od mame. Ne sjećam se točno s kojom frustrom sam joj došla po tješenje, mislim da čak nije bilo ljubavne tematike, dobila sam kao i obično porciju kuženja svemira, al u nekom trenutku je rekla: Apropos, ima jedna genijalna stvar od Beatlesa koju bi si ja puštala kad… Blago razočaranje. Ustvari, više zbunjenost. Lennone? Dylane? Dylannone? Di je bas? Di je mnogofonija? Al već je prvi refren pogodio ravno u sridu, na all you clowns sam znala da sam zaljubljena, a do flaute da je doživotno. Otad smo prošle svašta, volimo se još i više, a funkcioniramo po principu Hey, you’ve got to hide your __________ away. Meni ova melankolija, ovo čeznuće s daškom samosažaljenja prevazilazi granice venuća – na crtu mi ide sve od nesretnih zaljubljivanja, neostvarivih želja, ruzinavih ideala, raznih nesigurnosti do PMSa – ali prvenstveno je to ipak ultimativna oda odbacivanju, neuzvraćenim osjećajima i potiskivanju odnosno sublimaciji istih. (MT)

5. In My Life (1157 bodova / 21 glas / 1 prvo mjesto)

Kaže Charles Bukowski: Intelektualac jednostavne stvari kaže na složen način, a umjetnik složene stvari kaže na jednostavan način. Gdje ćeš boljeg dokaza ove tvrdnje od ‘In My Life’ – malo kad se toliko bogatstva upakiralo u dvije i pol minute. Dugo već dreždim nad tipkovnicom i smišljam što da kažem o svemu što nudi, ali prevelika je lavina osjećaja, misli i sjećanja koju pokreće u meni, a premalo sam spretan s riječima da je u jednoj crtici čitavu stavim na ekran. Samo ću reći da je Lennon divne, velike i važne stvari što ih je proživljavao znao uhvatiti na vrpcu, a ja sam presretan što mogu doživjeti isto što i on. Možete sigurno i vi. Stoga, što ću vam ja (antropolog koji voli nepotrebno komplicirati), ili bilo tko drugi, da pretače iskustvo slušanja stvari kao što je ‘In My Life’ u riječi, one ionako uvijek kaskaju za glazbom. Dovoljno je da pritisnete play ili stavite iglu na ploču. (NP)

4. Something (1189 bodova / 23 glasa)

Da sam u doba The Beatlesa mogla vrištati iz mnoštva, definitivno bih vrištala za Georgeom Harrisonom. Otišla bih u Indiju, izgurala Pattie Boyd i govorila svima da je ‘Something’ napisao upravo za mene. Predivnu i prekrasnu mene. Meditirali bismo u vrtu Maharishija i smijali se Lennonu koji svako jutro prerano ustaje i trči na poštu po pisamce od Yoko. Ma kakav Ray Charles!, odgovarala bih 30 godina poslije na novinarska pitanja, zanosno zamahujući kosom. ‘Something’ je moja najdraža ljubavna pjesma, a inače nisam baš neki pretjerani ljubitelj sladunjavosti i romantike. No ova sentimentalna i vrhunski orkestrirana balada, producirana s dušom taman toliko koliko treba, s predivnim gitarskim solom, od mene radi totalnu romantičarku. Najljepša pjesma o ljubavi ikad. Čak se i stari lisac Sinatra složio sa mnom, a tražiti više od toga bilo bi jednostavno previše. (DB)

3. I’m Only Sleeping (1305 bodova / 23 glasa / 2 prva mjesta)

Ako su Beatlesi bend koji je u svom opusu dotaknuo sve zamislive životne situacije i filozofske probleme, od usamljenosti preko ljubavi do smrti, onda je vjerojatno da bi se svaki čovjek s nekom od njih mogao opisati. Od prvog ozbiljnijeg slušanja (a priznajem, ‘Revolver’ sam zavoljela prilično kasno, tek negdje na početku studija) osjećala sam da je ovo moja pjesma. Psihodelična simfonija o povlačenju od stvarnog u vlastiti svijet, o želji za ostankom u svom krhkom balončiću u kojem se osjećaš sigurno i zaštićeno od surovih vanjskih utjecaja koji te žele usrkati u sistem, danas mi je, priznajem, čak inherentnija nego u ono postpubertetsko doba kada je to možda bila samo neka djetinja poza. A još kad su takvi stihovi umotani u pomalo suludu glazbu kojoj naopačke nasnimljene gitare daju cijeloj priči taj neki snoviti štih, onda uopće nema sumnje da se radi o meni najzanimljivijoj pjesmi Beatlesa ikad napisanoj. Vječno, vječno je mogu slušati i nikada mi neće dosaditi. (JS)

2. Strawberry Fields Forever (1464 boda / 27 glasova / 4 prva mjesta)

Jezoviti uvod na melotronu kaže nam da zaboravimo sve što smo čuli o ranijim fazama Beatlesa. Iako je već prije eksperimentirao s raznim zvučnim teksturama koje evociraju narkotička stanja svijesti (‘Tomorrow Never Knows’, ‘I’m Only Sleeping’, ‘Rain’), na ‘Strawberry Fields Forever’ John Lennon je otišao korak dalje. Znali su ga kao samouvjerenog, prepotentnog tipa koji se popularnost benda drznuo usporediti s Isusovom. Ovdje je Lennon usamljen, vjerojatno drogiran i preplašen k’o šojka. Barem 5 puta u toku pjesme ponovi I think, a na refrenu uvjerava Nothing is real. Ništa nije stvarno: 4 minute fantaziranja o djetinjstvu, paranoje, strahova, samoće – stih No one, I think, is in my tree bi u drugim kombinacijama zvučao smiješno i infantilno, ovdje samo pojačava dojam nelagode autora koji je sa slušateljstvom podijelio više od onog što je dozvoljeno. Ljeto ljubavi 1967. još nije ni počelo, a već u veljači iste godine stiže upozorenje na mogućnost razočarenja, loših flashbackova i besciljnih lutanja umotano u veličanstvenu avangardnu muzičku tapiseriji koja, uz album ‘Pet Sounds’ Beach Boysa (koji je srodan ovoj pjesmi, po orkestraciji i depresivnoj atmosferi) najavljuje pop muziku kao legitiman smjer klasične glazbe s visokom umjetničkom vrijednosti. Brian Wilson iz Beach Boysa je rekao da je odluka o stavljanju albuma ‘Smile’ u ladicu pala nakon što je čuo ‘Strawberry Fields Forever’. Paul Weller i Noel Gallagher se dive strukturi i produkciji. Pa ipak, u jednom od svojih zadnjih intervjua Lennon je napao McCartneyja da je podsvjesno sabotirao na ovoj pjesmi. Šteta što ostatak svijeta nije imao privilegiju zvati McCartneyja da barem malo sabotira stvari kao što je to napravio Lennonu. (ZT)

1. A Day In The Life (1954 boda / 29 glasova / 5 prvih mjesta)

Roditelji su nas počeli trovat dosta rano. Čak i za uspavljivanje su nam puštali svašta, od dječjih priča preko klasike do Floyda tata, a Oldfielda mama i brijem da sam jednako puta čula ‘Ježevu kućicu’ kao i onaj bijeli (samo prvi dio, drugi je bio za ročkase). Pitam ih za najdraže stvari najdražeg im benda. Tati ‘No Reply’ i sve sa ‘SGTP’ (voli kratit, štaš), mami ‘Strawberry Fields’, ‘She’s Leaving Home’ i… BZC kaže stari. Beatlesi za curice. Pitam za najbolju, ono objektivno, kolko ide. Skoro u isti glas su rekli ‘A Day In The Life’. Oh boy… Rejvat o ovom epskom komadu se može iz svakog kuta gledanja i iz svih raspoloživih oružja. Da su to dvije kompletno različite pjesme spojene u jednu savršenu cjelinu i da to mogu fakat samo Beatlesi. Da je McCartneyjev klavirski idilični dio o običnom danu običnog čovjeka i sanjarenju idealna protuteža Lennonovom bolnom, skoro weltschmerzovskom, čitanju novina. Da je s obzirom koliko su se njihove kreativne staze u tom momentu već razilazile nevjerojatno da je takvo spajanje uopće izvedeno, da je to najgenijalnije isproducirana stvar u povijesti glazbe i da orgazam orkestra među strofama dovodi do orgazama među nogama. Da onaj završni klavirski akord svira unedogled – yeah, it’s magic i da je i supervisoki ton na kraju prije kraja koji navodno mogu čuti samo psi (a ja svaki put brijem da ga čujem?!) fenomenalno plasirana bedastoća. Na prvom mjestu moje liste nije završila samo zato što su neke druge dobile emotivni bump to the top (a i zato što sam znala da će ionako kotirati visoko). I još uvijek imam laganu grižnju savjesti. Možda blebnem, možda ću slagat i možda govorim napamet, ali onaj tko ne razumije sve te (i još) mnoge razloge zbog kojih ova pjesma spada u vrh vrhova njihovog opusa, ne može razumjeti Beatlese. (MT)

(pisali: Matko Botić, Vedran Harča, Tonći Kožul, Davorka Brajković, Maja Telenta, Nikola Pezić, Jelena Svilar i Zoran Tučkar)

(…i time smo gotovi. Hvala svim glasačima, posebno autorima crtica; slušajte Beatlese i pratite Gorilu i dalje. Spremaju se nove igre!)

Goriline najbolje pjesme post-Beatles karijera

Svibanj 6, 2012

Kako je većina vas ili previdjela ili odlučila previdjeti onu stavku startnog poziva na glasanje koja se odnosila na eventualnu bonus ljestvicu najboljih pjesama koje su članovi Beatlesa snimili nakon raspada benda, ovdje ću izabrane pjesme malobrojnog žirija (Jelena Čobanov, Saša Čobanov, Zoran Tučkar i ja) navesti abecednim redom:

All Things Must Pass – George Harrison

Back Off Boogaloo – Ringo Starr

Band On The Run – Paul McCartney & Wings

Behind That Locked Door – George Harrison

End Of The Line – Traveling Wilburys

Got My Mind Set On You – George Harrison

Handle With Care – Traveling Wilburys

Happy Xmas (War Is Over) – John & Yoko/Plastic Ono Band

Imagine – John Lennon

Instant Karma! (We All Shine On) – John Lennon

It Don’t Come Easy – Ringo Starr

Jealous Guy – John Lennon

Maybe I’m Amazed – Paul McCartney

My Sweet Lord – George Harrison

Let Me Roll It – Paul McCartney & Wings

Love – John Lennon

Power To The People – John Lennon/Plastic Ono Band

Say Say Say – Paul McCartney & Michael Jackson

What Is Life – George Harrison

When We Was Fab – George Harrison

Woman – John Lennon

Working Class Hero – John Lennon

Young Boy – Paul McCartney

Goriline najbolje pjesme Beatlesa: #20-#11

Svibanj 5, 2012

20. All My Loving (715 bodova / 20 glasova)

Ovu sam pjesmu zavolio zahvaljujući svom bratu, koji ju je izvodio na gitari kad smo bili mlad(j)i, obično na plaži, pjesma me podsjeti na ražanačku mladost! I volim je ponajviše zbog tih pozitivnih asocijacija, iako ne samo zbog toga, jer da je tako obožavao bih i Urbanovog ‘Robota’ – koju su često ljeti pjevali i svirali Pero (spomenuti brat) i Ivica iz Njemačke – a ne obožavam ga nego upravo suprotno, mislim da je smeće kao i sve što ima veze s Urbanom! Sad bi bio idealni moment da zaokružim crticu s nekim gorko-slatkim in the beginning, when we were winning finišem, kako to već ide, s nekim epilogom tipa da je nekoliko godina poslije Ivica završio u komi a Pero mu svake godine za rođendan na bolničku postelju donese transformera – ali nasreću nije tako! Oba živi, oba zdravi, fala bogu, sve po starom, i dalje svakog ljeta opendreče kojeg ‘Robota’, a za Beatlese nemam pojma, čini se da ih nisam davno čuo ali, ono, nije sad da nazočim baš svakoj minuti svake svirke Pera i Ivice u cijelosti pa, tko zna? (TK)

19. Here, There And Everywhere (720 bodova / 17 glasova / 1 prvo mjesto)

Od sviranja akorda na gitari, melodije, riječi i višeglasja, ovo je 100 posto romantična ljubavna pjesma koja je omiljena njenom glavnom autoru Paulu, koautoru Johnu i producentu Georgeu Martinu i koja iz nekog nejasnog razloga nije poznata kao ‘Michelle’, ‘Yesterday’ ili ‘And I Love Her’. ‘Here, There And Everywhere’ datira iz perioda utrkivanja s Beach Boysima (provjerite: ‘Ticket To Ride’ – ‘Girl Don’t Tell Me’, ‘Warmth Of The Sun’ – ‘Yes It Is’, albume ‘Pet Sounds’ i ‘Sgt. Pepper’), a Paulovo pjevanje zvuči anđeoski, kao da mu je glas Carla Wilsona na ‘God Only Knows’ vokalna ideja vodilja. Iz ‘Here, There And Everywhere’ isijavaju idiličnost i zaljubljenost koje su plasirane tako direktno da nema mjesta cinizmu ili interpretaciji s intelektualnim odmakom. Također, valja pohvaliti zvuk gitara na originalnoj verziji, koji je diskretan, suzdržan, ali nevjerojatno seksi. Ovo je pjesma za onu pravu ljubav i večeru uz svijeće. (ZT)

18. Girl (742 boda / 19 glasova)

Kad sam kao dijete s roditeljima išla na more, uvijek bi s nama išla i tatina kolekcija kazeta koje smo preslušavali za vrijeme dugotrajne vožnje, a jedna od najdražih mi je bila A strana kazete Beatlesa s nasnimljenom pločom ‘Rubber Soul’. Nisam tada, u tim glazbeno formativnim godinama, nimalo držala do naziva albuma, pa čak ni pojedinih pjesama, osim onih koje bi mi momentalno gricnule srce pa bih ih se, i ne razumijevajući u potpunosti tekst s tih desetak godina starosti, silom trudila naučiti napamet. ‘Girl’ mi je uvijek bila nekako najdraža pjesma s te ploče pune nestvarnih hitova, prva koju sam zavoljela i dugo sam mislila da prava ljubav tako nekako mora zvučati; bez kajanja zbog propuštenog, bez zamjeranja, bez gorčine, melankolično, a strasno istovremeno. Mislila sam neko vrijeme i da je poželjno da žena bude ledena kraljica i manipulatorica, jer ako Lennon onako uzdiše za jednom takvom koja ga kinji i spušta u društvu a on je i dalje obožava, onda valjda i druge frajere to pali. Poslije sam, doduše, shvatila da se tu radi o sado-mazo odnosu, ali bilo je već kasno; odnosi sa suprotnim spolom bili su trajno narušeni deluzivnim uvjerenjima o prokletoj mogućnosti bezuvjetne muške ljubavi. (JS)

17. Norwegian Wood (This Bird Has Flown) (762 boda / 19 glasova)

‘Norwegian Wood (This Bird Has Flown)’ er ein song av The Beatles som fyrst vart utgjeven på plata ‘Rubber Soul’ frå 1965. John Lennon skreiv mesteparten av songen, men Paul McCartney medverka med mellompartiet. Songen er kjend som ein av dei første vestlege popsongane der eit indisk musikkinstrument, ein sitar, vert nytta. Songen er ein glad, akustisk ballade med Lennon på solovokal og ein typisk Beatles-harmoni i mellompariet. Den eksotiske instrumenteringa og den skeive teksten var ein av dei første indikasjonen på ein meir eksperimentell tilnærming til musikken Beatles skulle gje ut seinare. (nn.wikipedia.org)

16. Penny Lane (800 bodova / 17 glasova / 2 prva mjesta)

‘Penny Lane’! Već s prvim taktom ove pjesme uvijek se istovremeno osjećam i tužan i sretan. Kako i ne bih, kad je uspjela uglazbiti onaj univerzalan osjećaj nostalgije za prostorom i vremenom koje se više vratiti neće. Posebice kad je riječ o djetinjstvu, izgubljenoj zelenoj dolini u koju nema povratka, osim preko pjesama poput ‘Penny Lane’. Po tom nadnaravnom efektu s njom se da usporediti jedino ‘Strawberry Fields Forever’. Baš te dvije pjesme čine, ne samo najveću singlicu svih vremena,nego i individualne stvaralačke vrhunce Lennona i McCartneyja. E baš zato dolazimo do jednog paradoksa. Kako sam ustvrdio, ‘Penny Lane’ smatram McCartneyjevim ne samo skladateljskim nego i aranžerskim vrhuncem, a da ne spominjemo prekrasan tekst o brijačima, vatrogascima, lijepim bolničarkama i suncu i kiši. Ja sam tu istu krasoticu tutnio tek na 39. mjesto najboljih pjesama Beatlesa – very strange? Evo pokušaja objašnjenja. Kad god pomislim na svoju suprugu, osjetim toplinu oko srca i zato nastojim provoditi što više vremena s njom. Ona ima majku, zabrinutu majku, koja svoju kćer zove barem šest puta na dan. Kako sam rekao da forsiram često druženje sa suprugom, naravski da sam prisutan i tim telefonskim razgovorima. Sve u svemu, moja supruga kao rington koristi izvjesnu ‘Penny Lane’. Jedino što mogu zaključiti da Pavlovljev (ne znam jel u rodu – jest! GP) efekt itekako radi. Što nije stavila za rington ‘The Long And Winding Road’?! (BŠ)

15. We Can Work It Out (825 bodova / 17 glasova / 2 prva mjesta)

Ovu crticu posvećujem onima koji vole Beatlese i glasali su, a neće ništa pisati. Ako takvih ima. E pa jedite govna. Ne da se ni meni. Subota je, sunčano je, vjetar puše taman onako kako volim, idem na plac po ribu, dok je još relativno friška. Da se razumijemo, ‘We Can Work It Out’ je jebena stvar, i štošta se o njoj dade napisati ako ste normalna osoba. Meni na prve taktove na um sine nekakva imaginarna reklama hiTler-coma s iritantno urbanim ljudima koji su se oko nečega porječkali, onda se nekoliko sekundi dure, da bi naposljetku nazvali jedni druge i riješili stvar prvo preko mobitela, a zatim i susretom uživo (kadar u kojem trče jedni prema drugima kroz polje maslačaka). Život je kratak, a mobitel uvijek u džepu. Što čekate, riješite to! Eto, toliko od mene. Ne zamjerite, jebiga. Try to see it my way. (reče radnik Jadrankamena ministru Ostojiću). (BB)

14. For No One (826 bodova / 18 glasova)

U jednom intervjuu Nick Cave je rekao kako ne voli pjesme Paula McCartneyja i da zapravo vjeruje da ih je velik broj zaista napisao na WC-u, jer tako i zvuče, aludirajući pritom kako su valjda… Smeće. Kao veliki fan gosp. Nikice toj sam se izjavi grohotom nasmijala prisjećajući se pritom svih onih pjesama koje su tijekom godina izašle iz pera i glave Sir Paula. No, nemojmo sad odmah krivo zaključiti da moja sklonost ismijavanju tuđih uradaka (ipak sam ponekad malograđanka u srži) ide toliko daleko da nemam senzibiliteta uživati u glazbi neovisno o tome da li je napisana u kupaonici ili na mirisnoj livadi punoj lavande (jer ipak na koncu nisam malograđanka u srži). Uostalom, taj sam intervju gledala poprilično davno i zapravo sam u toj dobi imala svojevrsnu averziju prema Beatlesima, jer mi jednostavno nisu bili dovoljno kul da se uklope u moj srednjoškolski svjetonazor. Uglavnom sam se rukovodila načelom da ono što slušaju moji starci teško da može biti dovoljno dobro za mene, jer ipak su oni stari, dovraga i bestraga! Tek sam kasnije shvatila da baš njima imam zahvaliti što je u mom životu glazba postala i ostala zvonka radost. Kad sam nadošla pameti shvatila sam da teško da ima normalnog živog ljudskog bića koje se ne bi moglo prepoznati u stihovima ‘For No One’. Ta vječna tema o ljubavi koja umire u određenom trenutku koji je zapravo teško prepoznati dotakla je, sigurna sam, mnoge na način na koji je dotakla mene. Snažna i emocionalna barokna skladba koja vrhunac melankolije doseže u trenutku kad njome zadominira šećerni solo odsviran na francuskom rogu i otpuhne pritom bilo kakvu dvojbu o tome zna li Paul McCartney napisati fantastičnu pjesmu. Naravno da zna. Ne samo da zna napisati fantastičnu pjesmu, nego zna napisati fantastičnu pjesmu o kraju ljubavi koja pored rastužujuće tematike nije nimalo patetična. I ne tjera slušatelja na skok kroz zatvoren prozor. Baš naprotiv. Stvorena je za vožnjicu autom tijekom sunčanog dana u momentu kad se čovjek već pomirio sa svojom tužnom sudbinom. I može zaključiti samo jedno – sutra je novi dan. Sigurna sam u to uvijek kad čujem ‘For No One’. (DB)

13. I Am The Walrus (863 boda / 19 glasova / 1 prvo mjesto)

Da su sve stvari Beatlesa bile ovakve, e onda mame ne bi htjele da im ćerke slušaju Beatlese. Po meni je ovo najtripoidnija pjesma Beatlesa, a i sam je Lennon rekao da je prva dva stiha napisao na dva odvojena tripa. Strah me i pomislit koliko ih je izija do kraja pisme. Kad je Lennon čuo da njegov učitelj iz osnovne daje đacima na analizu tekstove pjesama Beatlesa, onda je baš u ovu stvar namjerno unio posebne besmislice. U svakom slučaju, ova mi je pisma potpuno ludilo, u doslovnom i prenesenom smislu riječi. Tko nije pogledao spot ja ne znam što čeka, a na popularnoj Wikipediji o ovoj pismi je napisan seminarski rad od šest kartica sa 25 referenci… (TR)

12. Across The Universe (923 boda / 18 glasova / 2 prva mjesta)

John Lennon je jednom rekao da bi ‘Across The Universe’ mogla biti i najbolja pjesma koju je napisao: See, the ones I like are the ones that stand as words, without melody. They don’t have to have any melody, like a poem, you can read them. Pjesma je to o njegovom raspravljanju sa ženom Cynthijom, ali to je i pjesma o odnosima među ljudima i o odnosu prema samom sebi. Kada su dvoje ljudi ljuti jedno na drugo, njihova srca se jako udalje i kako bi pokrili tu udaljenost moraju vikati da bi čuli jedno drugo: It’s you, it’s you, it’s all for you. Everything I do. I tell you all the time! No, što se događa kad se dvoje ljudi voli? Ne viču jedno na drugo nego si govore nježno zato jer su njihova srca jako blizu: Heaven is a place on earth with you. Tell me all the things you want to do. Kada se svađate, ne dopustite da se vaša srca udalje. Ne izgovarajte riječi koje vas međusobno sve više udaljavaju jer će inače doći dan kad će udaljenost postati tako velika  da nećete naći put kojim ćete se vratiti: They say that the world was built for two. Only worth living if somebody is loving you. Svejedno je tko je kome učitelj, a tko učenik, bio on Maharishi, John Lennon ili Lana del Rey, važna je samo poruka koja se prima i odašilje. Na Baliju kućne pomoćnice odlaze s posla kada smatraju da vlasnici zapadnjaci prizivaju lošu energiju dok se deru na njih da nešto nije pospremljeno i čisto jer vjeruju da im život nije vrijedan tog deranja. Jai Guru Dev (BM)

11. Eleanor Rigby (1029 bodova / 22 glasa / 1 prvo mjesto)

Ono što privlači svu silnu masu ljudi koji dolaze na nogometne utakmice i, na ovaj ili onaj način, uživaju u njima, ni u čemu se ne razlikuje od onoga što privlači svu silnu masu ljudi koji gledaju filmove, čitaju knjige, slušaju glazbu ili proučavaju slikarstvo, arhitekturu, modu, whatever. Sve te ljude povezuje uživanje u kulturi i umjetnosti, kao i povremena, ali, zapravo, cjeloživotna preispitivanja samih sebe, otkuda dolaze i kome pripadaju. Moj otac rođen je u Evertonu pa moja obitelj službeno pripada Evertonu, i u derbijima bih trebao navijati za Everton. Ali nakon jednog koncerta na Wembleyju, postao sam prijatelj s Kennyjem Dalglishem i pomislio sam da bi mogao početi pratiti oba kluba iz Liverpoola i jer nisam baš u toj katoličko-protestantskoj priči. Ali kada dođe do sukoba, ja sam Evertonovac, govorio je o pripadnosti Paul McCartney koji je oca McCartneyja promijenio u oca McKenzieja da mu otac ne bi popizdio. Beatlesi su iz Liverpoola, mitskog nogometnog grada, koji se puno više poznaje po Liverpoolu i Evertonu nego po Beatlesima (pa ne znam baš – GP), i u njihovo vrijeme, bilo je skoro nemoguće zaobići nogomet, plemenitu englesku igru čija se tradicija i ljubav, najčešće, prenosi s oca na sina, kao i između dva prijatelja, te se nogometna tematika suptilno provlači kroz opus Beatlesa, iako su rijetko govorili o nogometu. Jedna od poenti nogometa je da se, kad si dodajemo loptu jedan drugome, trudimo dodavati sa što većom vještinom i umijećem jer, kada to radimo dobro, postajemo dobri prijatelji, a kada radimo loše, i dalje smo prijatelji, samo malo manje dobri, ali nikada ne ostajemo sami i u usamljeni u tom dodavanju. A usamljenost, ako uopće i postoji, možemo sasvim fino razmatrati od ‘Taxmana’ do ‘Tomorrow Never Knows’, na najboljem albumu Beatlesa, na kojemu je ‘Eleanor Rigby’ taj pravi početak, mjesto otvaranja životnih pitanja, među kojima trivijalno pitanje poreza gubi svaku smisao, i koja je, upravo zbog svoje zakučasti i složenosti i neodgovorenih pitanja u tako malo vremena, jedna od onih najvećih pjesama svih vremena koja nikada nije izvedena uživo. Naprosto jer je u zen momentu – jako jednostavna i komplicirana u isto vrijeme. Isto kao i nogomet. (BM)

(pisali: Tonći Kožul, Zoran Tučkar, Jelena Svilar, nn.wikipedia.org, Brane Šutalo, Bilanda Ban, Davorka Brajković, Tonči Raić i Bojan Mandić)

Goriline najbolje pjesme Beatlesa: #100-#51

Svibanj 5, 2012

100. Getting Better (125 bodova / 5 glasova)

99. Please Mister Postman (127 bodova / 5 glasova)

98. Back In The U.S.S.R. (130 bodova / 7 glasova)

97. Glass Onion (132 boda / 3 glasa)

96. It Won’t Be Long (136 bodova / 8 glasova)

95. Hey Bulldog (138 bodova / 3 glasa)

94. I’ll Follow The Sun (142 boda / 4 glasa)

93. Anna (Go To Him) (142 boda / 5 glasova)

92. Tell Me What You See (143 boda / 3 glasa)

91. You’re Going To Lose That Girl (150 bodova / 3 glasa)

90. Twist And Shout (152 boda / 7 glasova)

89. Ob-La-Di, Ob-La-Da (156 bodova / 3 glasa)

88. I Should Have Known Better (157 bodova / 8 glasova)

87. Everybody’s Got Something To Hide Expect Me And My Monkey (160 bodova / 4 glasa)

86. Drive My Car (160 bodova / 8 glasova)

85. Martha My Dear (170 bodova / 5 glasova)

84. The Night Before (170 bodova / 6 glasova)

83. Lady Madonna (177 bodova / 6 glasova)

82. You Never Give Me Your Money (178 bodova / 5 glasova)

81. Please Please Me (192 boda / 6 glasova)

80. I’m So Tired (193 boda / 7 glasova)

79. Oh! Darling (196 bodova / 6 glasova)

78. I Feel Fine (197 bodova / 7 glasova)

77. Two Of Us (199 bodova / 7 glasova)

76. Julia (199 bodova / 8 glasova)

75. Carry That Weight (200 bodova / 8 glasova)

74. Dig A Pony (204 boda / 5 glasova)

73. I’m Happy Just To Dance With You (210 bodova / 5 glasova)

72. Every Little Thing (210 bodova / 6 glasova / 1 prvo mjesto)

71. Rocky Raccoon (211 bodova / 5 glasova)

70. She’s Leaving Home (213 bodova / 7 glasova)

69. I Want You (She’s So Heavy) (214 bodova / 6 glasova)

68. Golden Slumbers (216 bodova / 9 glasova)

67. The Ballad Of John And Yoko (217 bodova / 6 glasova)

66. She Said She Said (222 boda / 6 glasova)

65. I Need You (223 boda / 7 glasova)

64. I’m Looking Through You (223 boda / 8 glasova)

63. No Reply (234 boda / 10 glasova)

62. If I Needed Someone (251 bod / 4 glasa / 1 prvo mjesto)

61. From Me To You (252 boda / 7 glasova)

60. All I’ve Got To Do (264 boda / 6 glasova)

59. Things We Said Today (275 bodova / 9 glasova)

58. Run For Your Life (280 bodova / 10 glasova)

57. Got To Get You Into My Life (285 bodova / 5 glasova)

56. Eight Days A Week (298 bodova / 11 glasova)

55. Hello, Goodbye (300 bodova / 8 glasova)

54. Dear Prudence (313 bodova / 11 glasova)

53. Sexy Sadie (324 boda / 7 glasova)

52. All You Need Is Love (324 boda / 9 glasova)

51. Day Tripper (326 bodova / 10 glasova)

Goriline najbolje pjesme Beatlesa: #30-#21

Svibanj 4, 2012

30. Come Together (582 boda / 17 glasova)

‘Abbey Road’ je kultni album Beatlesa, čak i posljednji snimljen, ali ima li tu još neka zapravo super stvar osim ove? (Po meni.) Pjesma je inspirirana kampanjom Tima Learyja za guvernera Kalifornije protiv Ronalda Reagana (Tim je završio u pržunu radi posjedovanja trave, tko zna kako bi povijest svijeta izgledala da nije?), a ako se malo pažljivije osvrnete na stihove, vidjet ćete da je ovo jedan pravi reperski reprezent… Od svetog rolera Harrisona do zgodnog Paula. Još jedna od pjesama Beatlesa koja je materijal za istraživanje. Uz to, opet se spominje morž, ta predivna životinja. (TR)

29. A Hard Day’s Night (586 bodova / 15 glasova)

Znam samo jednu stvar: kad su ovo jednom prilikom pustili na Žuru u Griču, sve su pjesme i prije i nakon nje zazvučale tako beskrvno i bezlično. A čula sam je milijardu puta. I nisam više sigurna je li ovo samo jedan u nizu mojih hejtova prema dobrom dijelu aktualnog njonjavog gitarskog indieja, ili je ‘A Hard Day’s Night’ toliko dobra da joj je preteško konkurirati. Da, usporedbe su izlišne. Meni je, u svakom slučaju, druga na ljestvici. (BB)

28. She Loves You (586 bodova / 16 glasova / 1 prvo mjesto)

Znate svi onu priču kad je Lennon izvalio da su Beatlesi veći od Isusa, pa se digla frtutma i Lennon se bio primoran ispričati, pravdajući se da je naprosto konstatirao golu činjenicu. Ne bih se složio da su, u globalnom poretku stvari, Beatlesi veća sila od kršćanstva, no za mene osobno Johnova tvrdnja stoji. Jer, mada vjerujem da je davnom palestinskom hipiju srce bilo na mjestu kad se trudio svijet učiniti boljim, em u priče o životu poslije smrti u nebeskom carstvu koje će zavladati jednog lijepog dana ne vjerujem, em se čitava ta priča izrodila u nešto što je češće kvarilo no poboljšavalo svijet. S Beatlesima takvih problema nema – radeći odličnu glazbu, jednu od stvari zbog kojih vrijedi živjeti na Zemlji, davno su već učinili naš svijet ljepšim mjestom, čine ga i danas, činit će ga i ubuduće, i ne vidim što bi tu moglo poći po zlu. Pa ti reci tko je veća faca. Jesus loves you? I’ll pass, ja bih radije da mi se zavrti, recimo ‘She Loves You’, jedan od najsjajnijih dragulja Beatlesa – i meni dobro. (NP)

27. Lucy In The Sky With Diamonds (633 boda / 16 glasova)

Tako, jednu večer, nakon odigranog glazbenog kviza u Booksi, ja i Kožul Tonći malo ćaskamo o svemu pomalo, i korak po korak dotaknemo se Gorilinog izbora o najboljim pjesmama Beatlesa. Kako je Tonći za opus slavne liverpulske četvorke zainteresiran nešto samo malo više nego ja za norvešku kožarsku industriju njemu je valjda bilo sasvim normalno provaliti misao da bi Beatlesi bili pun kurac bolji bend da su umjesto na Indiju zabrijali na, eto, recimo Balkan!!! Jebote, Tonći! No, kako je vrijeme prolazilo, a ja morao smišljati šta napisati o nekim pjesmama koje mi je Gogo zadao, stvarno, počeo i ja zamišljati što bi bilo da su se Beatlesi umjesto na obale Gangesa iskrcali, recimo, na Cetinu, Miljacku il Krku. Da li bi povijest bila ista? Hm, možda bi, ali možda i ne bi. Ma, garant ne bi. Jebemu, Beatlesi zabriju na Maharaši Meheš Jogija, počnu se čudno oblačiti, propagirajući neke još čudnije ideje i ne prođe tjedan, dva, svako dijete u bloku je sjedilo na podu prekrštenih nogu. Lennon se okiti cvijećem i evo djece cvijeća. Harrison padne u parareligijski zanos, i eto tisuće pročišćenih u slivu Brahmaputre. Šta bi bilo da su eto, ne znam, zabrijali na sevdah? Da li bi svijet dozvolio da onaj ruski književni razbojnik Eduard Limonov mrtvo ladno pred kamerama uz šljivovicu šajba s Pala po Sarajevu? Da li bi se dogodile Omarske,  Manjače i Srebrenice? Ma nema šanse. Ili, recimo, da su otkačili na Milu Krajinu umjesto na Ravija Shankara. Da li bi ‘Within You Without You’ zvučao drugačije da je George drkao po guslama umjesto po sitaru? Da li bi naš Mile zasvirao na Woodstocku, a njegova kćer Kata (hm, ne znam ima li Mile djece, al valjda ko svaki pravi Hrvat ima ih barem sedmero, osmero, pa valjda ima i koju kćer) izdala najnoviji album koji bi u današnjem Jutarnjem secirao Sale Dragaš? Ma sve to bi. Nema šanse da ne bi. Hrvatska bi bila turistička meka sa najvećim BDP-om uz Lihtenštajn, Lennon bi bio živ i sve bi bilo drugačije. Samo da… No, eto, šta je tu je, umjesto srpske prepečenice il šibenske travarice, Beatlesi se navuku na tripove i snime jednu od najljepših pjesama u povijesti, pjesmu koju kad čujete – oprostite im sve. (SČ)

26. Help! (648 bodova / 19 glasova)

 …’znači do Helpa ideš samo ravno…odlična je cesta, ma ko autoputom, samo pičiš…e, e…onda znači kod izlaza Helpa siđeš…malo dalje ćeš jasno vidit kad si izašo iz Bitlsa Donjih i onda ulaziš u Bitlse Gornje…e a dalje samo prati cestu….ili GPS…e i spusti prozore…krov, još bolje…eto, aj, aj…doć ćeš nekako, he-he…uglavnom skrene se kod Helpa, pa dalje dugom zavojitom i to je to… Najveseliji poziv u pomoć i jedna od najboljih tema ikad (i-k-a-d!) napisanih za film. Jedna od prvih Lennonovih osobnih (emocionalno iskrenih, a reče čoek i njemu najdražih) pjesama i pjesma koja je savršeno uhvatila moment(um) onog kad je bal – nek je maskenbal, pa je tekst o vlastitoj depresiji i očaju skeljio na još jednu zarazno vedru melodiju. Well, howboutthat? Uz to, kad si netom propupala tinejdžerka teško je ne misliti da se prepoznaješ u svakom slovu i noti. I od onda još sijaset puta: novi kontekst, nove emocije, isto staro prepoznavanje. Hura! Jer ovih dana zamišljajući sebe i svoje kako svaki petak u Kulušiću cca 1993. ekstatično urlamo when I was younger, SOOOO much younger than today prilično se doslovno upišam u gaće od smijeha. (MT)

25. Helter Skelter (668 bodova / 20 glasova)

Beatlesi kao najbolji bend svih vremena? Može. Beatlesi kao najbolji rock’n’roll bend svih vremena? Također. Beatlesi kao najbolji pop bend svih vremena? Isto. Beatlesi kao najbolji boy bend svih vremena? A, jest. Beatlesi kao najbolji indie bend svih vremena? Normalno. Beatlesi kao jedini dobar krišna bend ikad? Stoposto. Beatlesi kao najbolji country bend svih vremena? Ajde, može. Beatlesi kao najbolji folk bend svih vremena? Zašto ne? Beatlesi kao najbolji kantautori svih vremena? A tko drugi? Beatlesi kao najbolji punk bend svih vremena? Hamburg ne laže. Što je još ostalo, hm… Heavy metal? Može i to. (GP)

24. Happiness Is A Warm Gun (680 bodova / 16 glasova / 2 prva mjesta)

Tata, o čemu on piva u ovoj pismi?, pitala sam davno staroga, prebirući po njegovoj kolekciji ploča koju sam godinama sustavno uništavala ne znajući tada kakvo bogatstvo držim u rukama. O ljubavi i… Shvatit ćeš kad odrasteš, promumljao je. I shvatila sam, jedno 10-15 godina poslije. Moram reći da su mi tada kao djevojčici svakakve ideje padale na pamet. Tražila sam odgovore okrećući ploču po rukama, a odgovora nigdje na vidiku. Da ne govorim na kakvim sam mukama bila kad sam čula ‘Cold Turkey’ (ko normalan piše o hladnoj purici???). Kasnije se moja percepcija shvaćanja o čemu se tu radi mijenjala s godinama. Mijenjala se i vizualizacija. Tako sam jedno vrijeme na sam osluh zamišljala Johna i Yoko kako sjede na podu stana pretrpanog smećem prekriženih nogu i staklenih očiju. Njih dvoje iza neprobojnog zida. S vremenom sam izbacila Yoko iz vizualizacije (što je bio iznimno težak zadatak nakon što sam vidjela omot ‘Two Virgins’) i svijet je opet bio lijep. Ok, isto je u priči ostao gun, ali ipak je ‘Happiness Is a Warm Gun’ postala jedna od meni najdražih pjesama Beatlesa ikad. Navodno je u vrijeme kad je nastajala Lennon već dobrano zagrizao u čari heroina, a kad zagrizete u čari droge onda ne vidite loše strane. To što ne izlazite iz kuće mjesecima, ne predstavlja vam prevelik problem, vi ste vladar situacije. Mozak vrluda svojom putanjom, a samo nebo je granica. Tako kažu, ja sam samo glasnik. Tipičan ushit heroinskog početnika!, ispalio je moj prijatelj ko iz topa u slušalicu na upit što njemu predstavlja ‘Happiness Is a Warm Gun’. I čini mi se da je u pravu. Samo što bih ja još nadodala da je to brutalno genijalan ushit. Stanje ushićenog mira koje ne prestaje, već se samo prelijeva iz jednog ugođaja u drugi. I nikad ne dosadi. Kompleksna, strastvena, nježna, inspirativna, odvažna, nadrealna… Sve to odjednom. I mnogo više od toga. I nemojte me krivo shvatiti. Smatram da droga ima veze s glazbom koliko i žabe s dilanjem kreka. No, budući da žaba kad je sretneš kaže krek, rekla bih da se radi o teoriji relativiteta, tj. možda-možda. U svakom slučaju, ‘Happiness Is a Warm Gun’ je oda svemu onome što je rock’n’roll u mom svijetu. A to je svijet u kojem su Sonic Youth fantastičan pop. (DB)

23. Tomorrow Never Knows (690 bodova / 14 glasova)

Koliki god ljubitelj vječito novih zvučnih avantura bio, dugogodišnje me iskustvo preslušavanja najrazličitijih izdanaka moderne glazbe nagoni da konstatiram: ništa me ne veseli kao odlična pop pjesma. Neka inovacija u tehnici, state-of-the-art produkcijskih zahvata, novih žanrova i zvukovlja, mogu ja guštati u tome, ali ormarisani konzervativac u meni i dalje govori: samo vi drkajte u studiju, igrajte se velikih inovatora i kurčite se kako ste avangardni, džabe vam to bez Dobre Pjesme. Napisati jednu takvu najradikalnija je i najteža stvar u muzici, a Beatlesi su ih pisali i svirali dobro kao malo koji bend u povijesti. Što ih nije spriječilo da katkad zakorače na nove staze. Nisu ih uvijek odvele u dobrom smjeru – khm, ‘Revolution 9’, khm – no takvi se kiksevi lako opraštaju čim se ludilo ‘Tomorrow Never Knows’ zakotrlja iz zvučnika. Reakcija mi je uvijek ista – Jebote, pa kako im je ovo samo uspjelo?! Hrabro ploviti neistraženim morima glazbe, a pritom napraviti Dobru Pjesmu (ma što dobru, fantastičnu) – to mogu samo majstori kakvi se rijetko rađaju. (NP)

22. Don’t Let Me Down (709 bodova / 16 glasova / 1 prvo mjesto)

Izluđeni vrištanjem raspamećenih obožavateljica, Beatlesi su već sredinom šezdesetih prestali održavati koncerte. Pred ljudima, uvjetno rečeno, nastupili su još samo jednom i, po tko zna koji put, zauvijek ispisali povijest pop glazbe. Za oproštaj od publike nisu odabrali stadion ili koncertnu dvoranu, nego vrh zgrade svoje kompanije Apple i u te 42 minute izveli nešto što su deseci bendova nakon njih manje ili više bezuspješno pokušavali iskopirati. Sviranju na krovovima (ili barem glumatanju za potrebe videospota) u narednim desetljećima tako nisu odoljeli ni U2, ni Guns N’ Roses, pa čak ni sarajevska Crvena jabuka, no magiji tog prohladnog siječanjskog dana nitko se nije uspio ni približiti. Prema vlastitom priznanju, članovi grupe u to se vrijeme više nisu podnosili, zbog čega je snimanje posljednjeg im albuma ‘Let It Be’ bilo gotovo neizdrživo, pogotovo za Harrisona koji ih je u jednom trenutku i napustio. Kada su se popeli na taj krov i uštekali u pojačala, negativna energija je nestala, a John, Paul, George i Ringo ponovno su postali oni nabrijani klinci koji su, samo nekoliko godina ranije, iz nekog trošnog liverpulskog podruma krenuli osvojiti svijet. Pitate se kako sve to znam? Jednostavno, pročitao sam na njihovim licima dok su svirali ‘Don’t Let Me Down’. (VH)

21. I Want To Hold Your Hand (711 bodova / 20 glasova)

Iako će reći kako nema dražeg benda od skauzerske četvorke (osim možda Bijelog dugmeta), tata je oduvijek bio fejker. Od čitave diskografije Beatlesa, sve što se prevrtanjem kutaka nevelikog stana i pretinaca auta dalo pronaći bila je tek bijedna kompilacija hitova. Na dugoj i vijugavoj magistrali, unutar plavog fiata, ta se kazeta svakog ljeta borila za primat s jednim od albuma Matka Jelavića (vjerojatno ‘Sretno ti bilo, anđele’). Uspješnica ‘Rodija se sin’ uglavnom je smjela treštati iznad granica tatine tolerancije, a isto je vrijedilo i za nevinu ‘I Want To Hold Your Hand’, čak i u stresnim trenucima pretjecanja kamiona… A danas? Plavi fiat je prošlost, kazete isto. Jelavić zabija za Everton. Tata sluša isključivo Antenu. Još jedna u nizu nostalgično-patetičnih crtica. (MI)

(pisali: Tonči Raić, Bilanda Ban, Nikola Pezić, Saša Čobanov, Maja Telenta, Goran Pavlov, Davorka Brajković, Vedran Harča i Matej Ivušić)

Goriline najbolje pjesme Beatlesa: #150-#101

Svibanj 4, 2012

150. Mother Nature’s Son (40 bodova / 1 glas)

149. Why Don’t We Do It In The Road? (41 bod / 3 glasa)

148. Till There Was You (42 boda / 2 glasa)

147. Little Child (45 bodova / 2 glasa)

146. Ain’t She Sweet (48 bodova / 1 glas)

145. Baby, You’re A Rich Man (49 bodova / 2 glasa)

144. Think For Yourself (49 bodova / 3 glasa)

143. Maxwell’s Silver Hammer (50 bodova / 1 glas)

142. Long Tall Sally (51 bod / 2 glasa)

140. Another Girl / Love You To (55 bodova / 1 glas)

139. Octopus’s Garden (57 bodova / 3 glasa)

138. You Can’t Do That (58 bodova / 3 glasa)

137. I’ve Got A Feeling (59 bodova / 2 glasa)

136. I’m A Loser (63 boda / 3 glasa)

134. Good Night / The End (63 boda / 4 glasa)

132. Only A Northern Song / Sie Liebt Dich (65 bodova / 1 glas)

131. A Taste Of Honey (68 bodova / 3 glasa)

130. Yellow Submarine (69 bodova / 3 glasa)

129. Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band (70 bodova / 5 glasova)

128. Yer Blues (71 bod / 3 glasa)

127. I’ll Be Back (72 boda / 3 glasa)

126. It’s Only Love (72 boda / 5 glasova)

125. Within You Without You (73 boda / 2 glasa)

124. Cry Baby Cry (73 boda / 3 glasa)

122. Doctor Robert / I Will (75 bodova / 1 glas)

121. The Fool On The Hill (76 bodova / 5 glasova)

120. It’s All Too Much (77 bodova / 2 glasa)

119. Good Day Sunshine (78 bodova / 3 glasa)

118. Rock And Roll Music (80 bodova / 6 glasova)

117. Komm, Gib Mir Deine Hand (83 boda / 2 glasa)

116. When I’m Sixty-Four (84 boda / 3 glasa)

115. Not A Second Time (85 bodova / 1 glas)

114. I Want To Tell You (87 bodova / 2 glasa)

113. The Sheik Of Araby (90 bodova / 1 glas)

112. When I Get Home (92 boda / 2 glasa)

111. Free As A Bird (96 bodova / 2 glasa)

110. The Word (96 bodova / 4 glasa)

109. Blue Jay Way (98 bodova / 3 glasa)

108. Tell Me Why (100 bodova / 1 glas / 1 prvo mjesto)

107. Do You Want To Know A Secret (106 bodova / 2 glasa)

106. If I Fell (106 bodova / 3 glasa)

105. Long, Long, Long (108 bodova / 4 glasa)

104. Mr. Moonlight (110 bodova / 2 glasa)

103. Because (114 bodova / 5 glasova)

102. Magical Mystery Tour (118 bodova / 5 glasova)

101. She Came In Through The Bathroom Window (121 bod / 3 glasa)

Goriline najbolje pjesme Beatlesa: #40-#31

Svibanj 3, 2012

40. Any Time At All (402 boda / 10 glasova)

Dobro, jebemu jarca, pa kako se ovo našlo u top 40?!? Mislim, dobra je stvar i sve (ulet in medias res je jako efektan) ali, dajte ljudi, pa nije baš TOLIKO dobra! A nisam čak ni imao dojam da je mnogima i inače baš nešto napeta, ono, nitko je nikad ne spominje, pa otkud sad onda to tu, W… T… F?! U čemu je štos, otkud joj ta reputacija?! Je li je Wilco negdje obradio? Je li tip iz The Gaslight Anthem rekao da je to jedna od deset ploča koje bi ponio sa sobom u pusti irski pub? Jesam li propustio neki novi film u kojem Natalie Portman Josephu Gordonu-Levittu ili kome god već kaže da je to pjesma koja će mu promijeniti život? Ne kužim!!! Ono, sori što opet imam crticu na temu a štajaznam, dobra je to stvar ALI… – ali ovo je tek sedma najbolja stvar na ‘A Hard Day’s Night’, i ako na kraju ispadne da su ‘Tell Me Why’ ili ‘When I Get Home’ izvisile a ovo upalo samo zato što je, ne znam, tetka od klavijaturista iz The National jednom izjavila da joj je to simpatična pjesma – e, odreći ću vas se svih skupa!!!!! (TK) (srećom, vi koji je slučajno ne znate gore imate link da biste čuli najbolju rock pjesmu koju su Beatlesi ikad snimili – GP)

39. I Saw Her Standing There (406 bodova / 16 glasova)

Da sam kojim nemilim slučajem rođen negdje krajem ’40-ih ili početkom ’50-ih godina prošlog stoljeća, siguran sam da bih u tinejdžerskim godinama redovito pohodio plesnjake. Čak i ove domaće verzije iz roditeljskih priča zvučale su mi jako privlačno i romantično, da ne govorim o onim nevinim, nepovratnim vremenima odrastanja s one strane oceana, tako vjerno uhvaćenima u ‘Američkim grafitima’. Imali su Beatlesi tada svojih konja za trku, a siguran sam da bih na ‘I Saw Her Standing There’ svojim nedvojbenim plesnim sposobnostima dao da se do kraja razmašu. Ona 17-godišnjakinja koju bih vidio kako stoji s druge strane sobe napokon bi dobila pravog partnera. I plesali bismo cijelu noć. (PP)

38. And I Love Her (422 boda / 17 glasova)

Već neko vrijeme bavim se promišljanjem koje su pjesme obilježile moje rano djetinjstvo – doba kada još nisam sam ubacivao kazetu u kazetofon ili stavljao ploču na gramofon i vrtio radio stanice. Pjesme koje su svirale u mojoj kući, koje su otac ili majka slušali, a da danas, kad ih čujem, imam taj bezbrižan osjećaj iz djetinjstva, ono kad zastaneš na sekundu, u često nesvjesnoj, ali jakoj meditaciji i dobrom osjećaju. Katkad mi se taj osjećaj veže i za mjesto na kojemu sam se nalazio. Recimo, uz ‘Ma Baker’ Boney M. i ‘Gimme Gimme Gimme’ ABBA-e uvijek ću se sjećati telefonskog stolića, zelenog telefona s okruglim kotačem za biranje i žuto-plavog imenika u hodniku iz razloga jer sam jednom, zapravo se odlično toga sjećam, kopao po novinama na policama telefonskog stolića, tražeći zadnjeg Asterixa, a te dvije stvari svirale su snimljene jedna za drugom na očevoj Sonorex kazeti nakrcanoj njegovim naj hitovima. Sonorex kazeta je posebno mirisala. Zbog kobalta. Kazeta sonorex cobalt energized od 60 minuta, sa side 1 i side 2 na čijem je omotu, na onoj debeloj crvenoj liniji, plavom kemijskom, pisalo ‘Hitovi 2’, apsolutno je najznačajnija kazeta mog života. Koje su sve pjesme bile na njoj, još se nisam uspio domisliti i prizvati iz sjećanja, za sada ih znam 14, a na njoj se nije nalazila ‘And I Love Her’. Došla je nenajavljeno, pet, šest godina poslije, na plavoj Scotch kazeti od 90 minuta kupljenoj u knjižari sa specijalnom namjenom snimanja pjesama po narudžbi. Snimao ju je Rajko, jedan od nekolicine glazbenih magova iz malog provincijskog grada bivše predstraže austro-ugarske vojske u Vojnoj krajini, i tonski urednik na radio stanici koji je imao pristup svemu. Skoro svemu što je izlazilo u Jugoslaviji – domaćoj produkciji i licencnim izdanjima. Uz naručene ‘Love Me Do’, ‘She Loves You’, ‘Shaking A Baby Now’ i ‘Hey Jude’, stavio je i ‘And I Love Her’. Znao sam tu pjesmu. Katkad bih je čuo na radiju, ali nisam znao tko pjeva, i nikome nisam mogao objasniti kako ide ta pjesma, a snimiti je bila je skoro pa neizvediva stvar. Mislio sam neki Španjolci na engleskom, zbog akustične gitare i kastanjeta. Jesu li to zaista bile kastanjete, još uvijek ne znam, a čak i kada doznam, ništa se neće promijeniti. (BM)

37. And Your Bird Can Sing (452 boda / 13 glasova / 1 prvo mjesto)

Za mene osobno, ‘And Your Bird Can Sing’ najbolja je pjesma Beatlesa. Smatram da je ona ujedno i najviše podcijenjena u čitavoj njihovoj diskografiji. Osim što je u svakom pogledu savršena, jedini joj je nedostatak taj što je prekratka (traje dvije minute). ‘And Your Bird Can Sing’ je power pop u pravom smislu te riječi, i to mnogo prije nego što se taj pravac krajem sedamdesetih počeo vezati za horde bendova koji su nosile tanke kožnate kravate  i pjevali o boy-meets-girl naivnosti (The Knack su najbolji primjer). Međutim, za mene power pop može biti i pjesma koja nije žanrovski ili vizualno ukalupljena. Zar ‘The Kids Are Alright’ The Who, ‘Carrie Anne’ Holliesa ili ‘Lady Friend’ Byrdsa nisu power pop pjesme? Ili da posegnem za nekim još ekstremnijim primjerima? Za mene su power pop i ‘Almost Saturday Night’ Johna Fogertyja, ‘Don’t Fear The Reaper’ Blue Öyster Culta, kao i ‘Cherry Baby’ 70’s glam grupe Starz. Power pop je muzika koja ima melodiju koja podiže i vraća osmijeh na lice, vokalne harmonije, iskren tekst, a odsvirana je jednako mudima koliko i srcem. Ako se tome pridodaju gitarističke arpegio linije, po mogućnosti na Rickenbacker dvanaestici, te topli bas ispod čvrstog bubnjarskog backbeata – imate savršenu power pop pjesmu. ‘And Your Bird Can Sing’ ima sve to, ali i više. Na ovoj stvari me Harrison u potpunosti uvjerio da je za mene najbolji gitarist ikada. Dualni gitaristički solo (nalazi se na 69. mjestu Rolling Stoneove liste 100 najboljih solaža ikad odsviranih), koji su odsvirali Harrison i McCartney (Lennon je svirao samo ritam), koliko god da je oštar i distorziran jednako toliko je topao i melodičan. Ako pažljivije poslušate, na trenutke se može dobiti dojam da će se Paul i George tijekom solaže nepovratno izgubiti i ispasti iz ritma. Također su mi nevjerojatni i dualni melodijski dijelovi odsvirani na gitari (navodno ih je odsvirao samo McCartney). John je u više navrata izjavljivao da mu je ovo najmrskija pjesma Beatlesa, što je vjerojatno povezano sa činjenicom da su George i Paul bili puno superiorniji glazbenici od njega. Ipak treba uzeti u obzir da je John znao davati izjave i da su ‘Sgt. Pepper’s’ i ‘Abbey Road’ totalna smeća od albuma, te je bio poznat po tome da je svoja mišljenja o muzici Beatlesa mijenjao ovisno o vlastitom trenutačnom raspoloženju. Što se tiče samog teksta pjesme, poprilično neobičnog, čak i kriptičnog, navodno je posvećen Micku Jaggeru, iako mislim da je sam smisao teksta taj da ga nema, baš kao i u još jednom Lennonovom remek-djelu, ‘I Am The Walrus’. Nije Paul Weller bezveze rekao da je ovo savršena pjesma za one trenutke kada se narezani vratite kući iz puba. (VC)

36. Michelle (458 bodova / 13 glasova)

Sjećam se da smo ‘Michelle’, novi hit Beatlesa koji smo prvi put čuli na radio Luksemburgu, i koji je Delon snimio na onaj ogromni Grundig, pjevušili skupa s reklamom za neki engleski deterdžent, samo zbog toga što uslijed smetnji nismo primijetili rez između pjesme i propagandne poruke. Naravno, riječ je o citatu iz ‘Povijesti pornografije’, po mom skromnom mišljenju jedne od najboljih knjiga ikada ljudskom rukom napisanih, a eto, kako je volim u svakojakim prigodama citirati, sad mi je baš doletjela ko kec na desetku (jel se to uopće tako kaže?). ‘Michelle’, hm, a šta sad napisati o ‘Michelle’? Ništa. Možda samo to da je Paul najbanalnijim stihovima gotovo pa čitavog svog rukopisa uspio napisati jednu od najšarmantnijih ljubavnih pjesama ikada. Pjesmu zbog koje čitav svoj život bezuspješno tražim jednu Michelle s kojom ću barem jedne noći u životu provesti ‘Ponoć u Parizu’. I baš bih je volio naći. Ah, Michelle. (SČ)

35. Nowhere Man (502 boda / 13 glasova)

Kaže neki mudrac da je sve relativno. Pa i jest. Pogotovo vrijeme. Vrijeme je najrelativnije. Neću sad trubit o onim sportsko-komentatorskim klišejima o vremenu koje sporo curi ili leti ovisno o rezultatu koji treba određenom timu za koji druka u datom času nekakav Balog, Sušec ili Ćosić. Neću ni o onim bolnim sekundama koje nikako da prođu kad si na redu za ispitivanje, a blage veze nemaš ni šta ste učili, pa školsko zvono čekaš ko dobitak na lotu. Ali hoću o godini. Jednoj godini. Da li protok 365 dana proleti ili se sporo kotrlja – da, to me zanima. Pa čak i ako netko kaže jedno, a netko drugi drugo, zapravo više me zanima šta netko može napraviti za samo jednu godinu ili da li se zaista nešto jako bitno može dogoditi za tu jednu godinu. Ne znam, zato i jest sve relativno, ali znam da su u samo jednoj godini Beatlesi iz boy benda (istina, fantastičnog boy benda) postali najveći glazbeni proizvod u povijesti. 1964. pjevali su prekrasne pjesme o ljubavi, zaigranoj i nevinoj, a godinu dana poslije snimaju ‘Rubber Soul’, najbolji album svih vremena i glazbu kao medij okreću naglavačke, dajući joj dimenziju više, onu filozofsku, sociološku i što je najvažnije, humanističku. (Saša je u svoj narativ zaboravio uključiti, zaustavimo se samo na jednom albumu, ‘Help!’, ali ajde ajmo mi to zanemariti njemu, u svrhu efektnosti crtice, može? – GP) Establišment nam je dao visoke ordene, uzeo nam novac… Umjesto da nam smanji, recimo, poreze, oni su nam dali orden. Ljudi koje smo sretali na svojim turnejama bili su isključivi birokratski i plutokratski budžovani, policijski šefovi, diplomati, punjene ptice, a ne pravi ljudi. Sve je bilo tako nestvarno! U Americi su nas pozvali u britansku ambasadu i ondje su sa nama postupali kao da smo dresirane cirkuske životinje, pingvini. No, nas je to ipak zabavljalo, nama je bilo sjajno. Sad sam napokon odrastao. Sad više neću dopustiti nikome da me iskorištava za svoje ciljeve, da me vuče za nos… – tim nam riječima John Lennon 1965. gotovo pa crta razloge zbog kojih je snimljen ‘Rubber Soul’, a ponajviše daje smisao nastanku prekrasnog introspektivnog manifesta egzistencijalizmu nazvanog ‘Nowhere Man’. Hm, Bruce Springsteen je jednom rekao: Puno više smo naučili iz ploča nego iz školskih knjiga. Da, a ‘Nowhere Man’ je dokaz da Boss nikad ne puca u prazno. (SČ)

34. Paperback Writer (511 bodova / 14 glasova)

‘Paperback Writer’ je 100% bas pjesma. Način na koji je Paul McCartney snimio bas linije, a još više način na koji ih je odsvirao, do danas mi nisu jasne i još uvijek me oduševljavaju svaki puta kada čujem ovu pjesmu. Navodno je upravo za snimanje ovog singla odlučio svoj vjerni Hofner violin-bas zamijeniti Rickenbackerom koji je mnogo glasniji i specifičniji. Od prvog Ringovog udarca po snareu i Harrisonovog distorziranog rifa ova pjesma vozi nekom posebnom adrenalinskom energijom. Prljave gitare, a-capella back vokali ala ‘Bratec Martin’, zatim psihodeličan eho efekt na vokalima na kraju svake strofe, kao i voxov tremolo na samom kraju, čine ovu pjesmu jedinstvenom u repertoaru Beatlesa. Što se samog teksta tiče, napisan je u formi pisma (Dear Sir or Madam), kao i neke McCartneyeve pjesme prije ove (‘All My Loving’ i ‘P.S. I Love You’). Međutim, je li riječ o nepoznatom gospodinu koji piše porno romane ili je Paul tekst napisao kao dobronamjernu sprdačinu na Johna koji se u to vrijeme trudio napisati knjigu, manje je važno, jer pjesma je jebeno dobra. (VC)

33. With A Little Help From My Friends (514 bodova / 17 glasova)

Jako volim svoje prijatelje. Volim ih toliko da nisam mogao odbiti poziv na večeru i druženje, iako sam Gogi obećao da ću do ponoći biti gotov sa svojim crticama (a k’o za vraga, sutra, tj. danas, mi izlaze sve tri). Ali i Gogo mi je dragi drug koji na malo, a bude li ikad zatrebalo, i puno moje pomoći uvijek može računati. Zato je pao kompromis – prijatelji su došli do nas, Maja je skuhala jedan od svojih specijaliteta, pa smo fino najedeni zasjeli oko stola i guštali uz najbolji bend u povijesti glazbe. ‘With A Little Help From My Friends’ bio je logičan uvod, himna prijateljstvu koja me svaki put sjeti na ljude na koje se mogu osloniti i kako li je lijepo imati ih. Ringo, John, Paul i George sigurno su bili pravi prijatelji kad su je snimali, i još su glavni vokal namijenili bubnjaru, da ga nijedan od pedesetak covera pjesme koji su se s godinama nagomilali ne bi uspio nadmašiti. A poruka je jednostavna, ljudska i čista, kako najvećim legendama i priliči. Mmm, I’m gonna try with a little help from my friends. (PP)

32. I’ve Just Seen A Face (526 bodova / 10 glasova)

Super je stvar što se dogodio ovaj izbor, jer sumnjam da bih bez njega tako skoro do ove mjere ponovno zaronio u opus Beatlesa. Više od dva gigabajta kompletne diskografije bilo je gotovo jedino što je kroz Winamp prošlo u dobra dva tjedna, a sa svakim sljedećim u cijelosti preslušanim albumom postajao sam sve svjesniji koliko ih zapravo nedovoljno poznajem, i koliko biserja godinama, ili čak uopće, nisam čuo. Solidan broj pjesama iz te kategorije završio mi je u finalnih 50, dok su poispadale mnoge koje sam prije volio, ali sam ih s vremenom čuo previše puta ili su jednostavno izgubile draž. Na četvrtom mjestu tako je zasjao ‘I’ve Just Seen A Face’, od mene skandalozno zanemaren dragulj s ‘Help!’, što sam mogao nadoknaditi jedino zasluženo visokim plasmanom. Jedna od rijetkih pjesama Beatlesa bez bas linije, s jakim štihom countrya i bluegrassa, pokazuje da oni koji to vole mogu žaliti što momci nisu snimili i cijeli album na tragu američke folk glazbe. Doista, kad čovjek bolje razmisli, u tih jedva osam godina aktivnog djelovanja mogli su biti i produktivniji. (PP)

31. Yesterday (577 bodova / 15 glasova)

Dobra, bolja, ‘Yesterday’ – tako bi otprilike glasio uvriježen način stupnjevanja uspješnosti neke balade koji se nije prestao primjenjivati još od sredine šezdesetih i trenutka kada je spomenuta pjesma nastala u glavi Paula McCartneyja. Poslije svih tih godina glazbenici i dalje sanjaju da će napisati svoju ‘Yesterday’, odnosno da će netko njihovoj skladbi uputiti upravo taj, daleko najveći kompliment, koji i službeno predstavlja ulaznicu u društvo odabranih. Osobno, nikad nisam dijelio njihov san, čak smatram da su Beatlesi imali i boljih stvari iako je i za mene riječ o posebnoj pjesmi. Naime, mom starom, također obožavatelju liverpulskih čupavaca, to je oduvijek bio njihov apsolutni vrhunac. Sada, zahvaljujući ovom izboru i tekstu koji upravo pišem, ‘Yesterday’ je na neki način postala pjesma koja se u obitelji Harča prenosi s koljena na koljeno. Mislim da nismo mogli bolje proći. (VH)

(pisali: Tonći Kožul, Petar Panjkota, Bojan Mandić, Vedran Cesarec, Saša Čobanov i Vedran Harča)

Goriline najbolje pjesme Beatlesa: #188-#151

Svibanj 3, 2012

188. Lovely Rita (3 boda / 1 glas)

187. I Don’t Want To Spoil The Party (4 boda / 1 glas)

186. The Inner Light (5 bodova / 1 glas)

185. Act Naturally (6 bodova / 1 glas)

184. I Call Your Name (7 bodova / 1 glas)

183. Words Of Love (9 bodova / 1 glas)

182. P.S. I Love You (11 bodova / 1 glas)

181. Bad Boy (12 bodova / 1 glas)

180. Polythene Pam (12 bodova / 2 glasa)

178. Don’t Bother Me / Misery (13 bodova / 2 glasa)

177. The Continuing Story Of Bungalow Bill (13 bodova / 4 glasa)

176. There’s A Place (14 bodova / 1 glas)

174. Dizzy Miss Lizzy / Money (That’s What I Want) (16 bodova / 1 glas)

173. Baby It’s You (19 bodova, / 4 glasa)

170. All Together Now / Savoy Truffle / She’s A Woman (21 bod / 1 glas)

169. The One After 909 (23 boda / 1 glas)

168. Flying (23 boda / 2 glasa)

167. You Won’t See Me (24 boda / 3 glasa)

166. What You’re Doing (25 bodova / 2 glasa)

165. Honey Pie (26 bodova / 1 glas)

164. Your Mother Should Know (26 bodova / 2 glasa)

163. You Like Me Too Much (28 bodova / 1 glas)

162. Don’t Pass Me By (28 bodova / 2 glasa)

161. Bésame Mucho (29 bodova / 1 glas)

160. Fixing A Hole (30 bodova / 2 glasa)

159. You Really Got A Hold On Me (32 boda / 3 glasa)

157. Ask Me Why / Being For The Benefit Of Mr. Kite! (34 boda / 1 glas)

153. Baby’s In Black / Boys / I’ll Cry Instead / Yes It Is (36 bodova / 1 glas)

152. I Me Mine (37 bodova / 4 glasa)

151. Birthday (38 bodova / 4 glasa)

Goriline najbolje pjesme Beatlesa: #50-#41

Svibanj 2, 2012

50. Taxman (328 bodova / 12 glasova)

Volim kada se slučajnosti poklope tako da je pjesma kojom otvaram ovaj mamutski pothvat ista ona pjesma koja otvara album zbog kojeg sam se prvi put, još kao osnovnoškolac, i deklarirao kao obožavatelj Beatlesa, a ofucanu iskaznicu čuvam i dan danas. Provodeći brojna nedjeljna jutra i tjedna popodneva uz tatu koji je Beatlese vrtio gotovo neprestano, prvi sam dodir s bendom, logično, doživio u jako ranoj dobi, ali sam ih zdravo za gotovo prestao uzimati upravo u razdoblju u kojem sam jednako koliko i R.E.M. ili 10000 Maniacs otkrivao i Simona & Garfunkela ili Beatlese. ‘Revolver’ mi je tada sjeo idealno, dovoljno lud, čudan i drukčiji (preuzimam terminologiju ondašnjega Goge), a opet prebogat melodijama i refrenima koji sagorijevaju sav neželjeni balast nakupljen slušanjem onoga što ne želiš čuti, pri čemu se to ni tada a ni sada ne regrutira isključivo iz muzike. U vremenu naovamo, ‘Revolverov’ primat odvažio se pokušati preuzeti samo ‘Rubber Soul’, pri čemu njihovo prepucavanje nalikuje stolnoteniskom meču u kojem, za divno čudo, ni jedan suparnik ne propušta vratiti lopticu već desetljećima. ‘Taxman’ je servis tog poena koji još uvijek traje, okidač pucnja koji te probode kroz srce čak i ako ti se, kao svima nama, malo teže identificirati s lelekom bogataša kojemu nakon plaćanja poreza ostaje tek šačica milijuna funti, za čije brojenje ne trebaju niti nožni prsti. Samo, jebiga, Harrisonu sam mogao svariti i sav onaj indijski mambo-džambo i neprebijanje Erica Claptona na mrtvo ime i manjak ambicije koja je lako mogla pokazati tko je, zapravo, najbolji autor u bendu, pa kako onda ne bih borbu za svoju pošteno zarađenu pinku, upakiranu u swingin’ sixties špicu gitarskog popa? A nije da i u nas cijene i porezi ne skaču nezaustavljivo: And you’re working for no one but me. Ah-haaa, mrs. Kosor, ah-haa, mr. Milanović. (GP)

49. The Long And Winding Road (331 bod / 10 glasova)

Duga je i vijugava cesta koju su Beatlesi prešli od razaranja liverpulskih i hamburških kafića u kojima su nastupali za mornare i kurve, originalnu rock’n’roll publiku, do raspada benda uslijed međusobnih netrpeljivosti i ljubomore. ‘The Long And Winding Road’ posljednji je bendov osvajač prvog mjesta američke službene ljestvice singlova, ali zbog naznačenog razvoja situacije ne doima se toliko pobjedničkim krugom koliko krunskim dokazom o nužnosti raslojavanja koalicije Lennon-McCartney. Grand-baladu pomalo saharinskih orkestracija lakše je zamisliti u repertoaru pokojega olinjaloga lasvegaskoga croonera negoli kao aktivnu sudionicu kataloga najvažnijega benda otkako je svijeta i ljudi, zbog čega ulogu jednog od posljednjih pozdrava igra još uvjerljivije. A duga je i vijugava i cesta koju upravo prelazim trudeći se utjerati dugove dogovorenih zadataka za pisanje, pa zato o ovoj pjesmi ne čitate nekoga tko je voli više od mene. (GP)

48. Can’t Buy Me Love (333 boda / 10 glasova)

Baš slušam nešto ovih dana ‘I’m a G’ Ransoma i Big K.R.I.T.-a (If you know about me, you know I’m a G/ I’m all about my money, you should get like me) tako da mi je… Sad malo teško uživjeti se u poruku ove pjesme! Zapravo mi se malo teško uživjeti u pjesmu i općenito: imam isti onaj problem kao i s masu evergreena, a to je da je nikad nisam doživljavao kao svoju, društvo mi ju je nametalo od malih nogu i ja sam se, svojeglavo magare kakvo već jesam, opirao kako sam god znao i umio, gradeći usput u formativnim godinama neke dosta zajebane mentalne obrambene mehanizme – koje je ‘Can’t Buy Me Love’ naposljetku uspjela zaobići (za razliku od npr. ‘Yesterday’, koju ne doživljavam čak ni kao pjesmu, samo kao ambijentalni ukras), i na tome joj svaka čast. Jest da mislim da Beatlesi imaju mnoštvo superiornijih deep cutova iz mladenačke faze, i da mi se sad s odmakom čini da sam je pozicionirao malo previsoko na svojoj ljestvici (19. mjesto), ali je moguće i da bih pričao drugu priču da nikad nije bila izdana kao singl i da sam joj, kad su mi se Beatlesi našli na dnevnom redu, bio u stanju pristupiti svježijim ušima. (TK)

47. Love Me Do (340 bodova / 11 glasova)

Gadan izazov. Em mi je ni predbilježenoj ni dužnoj dopalo pisanje nekoliko crtica, em mi je slaganje rangirane ljestvice otkrilo mračnu stranu mog odnosa s Beatlesima. Masu stvari koje volim kod njih, volim zato što me podsjećaju na nekog drugog! Sve mi je nekako stizalo prije njih, a prvi album Beatlesa u mojoj kući bio je neki greatest hits kupljen na akciji, nakon što sam od tate iskamčila novu glazbenu liniju (liniju! i dalje mi je smiješno). Bilo je to tijekom srednje škole i, ruku na srce, daleko sam više slušala R.E.M. (opet greatest hits na akciji) nego tamo neke britanske kicoše s karanfilčićem u zapećku (fotka na kaveru bila je debilna, ali ne mora biti da je bilo karanfila). Tako ti je to kad NE odrastaš uz oca ruokera koji će ti za prvi sat glazbene naobrazbe uvaliti Beatlese, zbog čega ćeš poslije sva glazbena otkrića ravnati po njima, i nikako i nipošto tvoj glazbeni razvitak neće biti kronološki potpuno šizofren, sa skokovima, rupama i flešbekovima i flešforvardima, kaotičan zapravo, riječju – divan. Ali dosta o meni, ajmo malo o meni i Beatlesima. I tako, dok me najdraža njihova pjesma zarobila preko Byrdsa (znalci će znati), ‘Love Me Do’ zvuči kao Everly Brothers – i njih sam slušala više nego Beatlese! Što to govori o meni? Aha, to sam već objasnila. Što to govori o njima? Pa ništa posebno, bend ko bend, nisu živjeli u vakuumu. Što uopće želim reći? Nemam pojma! Moram nekako opravdati činjenicu da mi je ova stvar na 15. mjestu. Ne znam… Od svih njihovih pjesama s harmonikicom, ova mi je najdraža? Nadam se da shvaćate – o Beatlesima mi se piše otprilike onoliko koliko mi se piše o zraku ili vodi. (BB)

46. Get Back (349 bodova / 14 glasova)

Zbog ‘Hey Jude’ i ‘Let It Be’, zbog psihodeličnih ‘Tomorrow Never Knows’ i ‘I Am the Walrus’, zbog savršene popističnosti ‘Help!’ i ‘She Loves You’, sasvim je lako zaboraviti da su Beatlesi bili i opako dobar rock bend. Najbolji dokaz za to je ‘Get Back’, pjesma kojom su odali počast mladenačkim herojima poput Chucka Berryja i Elvisa, istovremeno pokazavši koliko je njihov rock’n’roll vrijeme pregazilo za samo desetak godina. Drugim riječima, ‘Johnny B. Goode’ već je tada zvučao zastarjelo, dok će ‘Get Back’ biti jednako moćan i kada automobili budu letjeli iznad naših glava, a imena Johna Lennona i Paula McCartneyja stajala uz ona Mozarta i Beethovena u nekim elektronskim kajdankama daleke budućnosti. (VH)

45. Wait (366 bodova / 10 glasova)

Zanemarujući vrijeme i menadžerske živce koje mi je moderiranje ove ljestvice otelo razbojnički i bez ikakva suosjećanja, u cijelom sam projektu, ruku na srce, uvelike uživao. Kako su glasački listići polagano doticali tako sam se prisjećao pjesama koje već godinama nisam čuo, puštao ih sebi na internetskome gramofonu, snebivao se nad jednim izborima, kimajući se glavom slagao s drugima. Jedini pravi žal za nemogućnošću nestrpljivog iščekivanja oko toga koje su se pjesme plasirale u pedeseticu mi, tako, izaziva ova pjesma, koju možda i bez pravog i stvarnošću opravdanog razloga držim svojom tajnom, ako se o tajnama kod ovoliko obljubljenog benda uopće i smije govoriti. Na određeni način, finalna ljestvica zaobilaznim mi je putem potvrdila početne sumnje u njezin plasman, obilujući povijesnim singlovima, uz tek sitan broj pjesama skrivenih na krajevima drugih strana bendovih ploča. ‘Wait’ je ponosan putokaz takve ekipe, odbačena kao višak s prethodnog albuma da bi naposljetku ipak izronila na ‘Rubber Soul’ i pristojno a opet potpuno samouvjereno potvrdila kako Johnu i Paulu za melodijsku transkripciju presudno važnih nijansi ljudskih osjećaja ne trebaju nikakvi studijski ili instrumentalni eksperimenti. Izvorni rock’n’roll Beatlesi su dotad već bili apsolvirali i ostavili ne toliko iza sebe koliko malo po strani, da bi upravo pjesmama poput ‘Wait’ ocrtali mapu koju će sve do danas pokušavati savladati nebrojeni guitar-pop bendovi, dakle, mapu koja se do nevjerojatnih detalja poklapa s preslikom presjeka mojih mentalnih rastrojenosti i muzičkih ukusa. (GP)

44. Rain (372 boda / 6 glasova)

(igrom slučaja, Vexa sam zamolio da napiše crtice za obje pjesme legendarnog singla ‘Paperback Writer / Rain’, pa je zadanom dodao i kratak uvod o izdanju općenito. Da, ovo je bio i spojler, na ljestvici je završila i A-strana! – GP)

Singl snimljen 1966. godine, točnije u travnju 1966., jedan je od najznačajnijih u mnoštvu singlova koje je liverpulska četvorka snimila tijekom svog postojanja. Osim što je to posljednji singl koji su Beatlesi snimili prije nego što su prestali sa turnejama i okrenuli se isključivo studijskom radu, ovaj singl je prvi koji nema ljubav kao osnovnu tematiku pjesme (okej, ni ‘Nowhere Man’, snimljen pola godine prije, također nije ljubavno obojen). Također, Beatlesi su prvi puta koristili novu, posebnu tehnologiju masteringa u studijima EMI-a koja im je omogućila snimiti svoj najglasniji singl do tada. B-STRANA: Prije nekog vremena razmišljao sam o raznim singlovima u povijesti r’n’r glazbe kod kojih je B-strana singla ubojitija od A-strane. Ima ih nekoliko, npr. ‘Dandelion’ Rolling Stonesa koji je prvotno bio izdan kao B-strana singla ‘We Love You’, zatim ‘I’ll Feel A Whole Lot Better’ Byrds singla ‘All I Really Want To Do’, te ‘Raw Ramp’, meni omiljena stvar T-Rexa, koja je nepravedno samo B-strana singla ‘Get It On’. U ovu grupu spada i pjesma ‘Rain’ Beatlesa. Iako smatram da je ‘Paperback Writer’ nevjerojatno dobra stvar, za mene je ‘Rain’ još bolja. Na ‘Rain’ je McCartneyev bas nešto najposebnije ikad snimljeno na traku. Bas linije su toliko nekonvencionalne i neočekivane da zvuče kao neki zaseban instrument, a opet je sve na svojem mjestu. Ringo je upravo na ovoj pjesmi dokazao da je jedan od ponajboljih bubnjara u povijesti rocka. Gitare imaju poseban istočnjački raga-rock feeling (termin koji je upotrijebio Roger McGuinn da bi opisao pjesmu ‘Why?’). Back vokali možda i nisu originalni kao na ‘Paperback Writer’, ali su u službi cjelokupnog LucyintheSkywithDiamonds ambijenta. Ono što je također važno za ovu pjesmu jesu začeci i početni entuzijazam studijskog eksperimentiranja Beatlesa, koji su poslije do savršenstva doveli na albumima ‘Revolver’ (‘Tomorrow Never Knows’) i ‘Sgt. Pepper’s LHCB’, te otjerali Briana Wilsona na psihijatrijsko liječenje. Lennonovi backward-vokali u današnje vrijeme moderne studijske tehnologije možda će nekome zvučati previše retro i nezanimljivo, ali za mene su jednako inovativni kao da su snimljeni jučer, a ne 1966. (VC)

43. Revolution 1 (380 bodova / 12 glasova)

188 različitih pjesama!!! Za čak 188 različitih pjesama Beatlesa  je 35 Gorilinih glasača glasalo. Ako uzmemo da svaka pjesma prosječno traje, brat bratu, 4 minute (hm, ‘Hey Jude’…), dobijemo 752 minute, odnosno skoro 13 sati muzike. Jebote! I onda kad mi sad netko dođe sa kvaziintelektualnim preseravanjem o tome kako su Beatlesi precijenjeni i kako ima većih bendova u povijesti. Ima kurac. Bilo je i bit će dobrih bendova. Utjecajnih, važnih, bitnih. Bendova koji će svojim talentom obilježiti određene periode. Bendova čija se važnost neće mjeriti samo kroz prizmu sadržaja njihovih pjesmarica. No, Beatlesi su jedni. Dok se muzika te vrste i tog vremena mogla tretirati kao klasičan tinejdžerski rock (što, naravno, ne znači ništa loše), Beatlesi stvaraju svoj unikatan stil, utirući poseban put muzikom koja postaje praznik za uši. McCartney stvara sentimentalnu muziku, dok Lennon, prateći ga, balansira, otkriva, mućka i dodaje – dodaje nešto više, nešto oporo i nešto živo. Upravo taj nevjerojatan sklad, to magično nadopunjavanje njih dvojice rezultiralo je da u samo desetljeće djelovanja Beatlesi napišu povijest. Toliko krasnih pjesama. Pjesama bez kojih ni današnji rock, pop, pop rock, punk rock, indie, kako želite, ne bi postojali. ‘Revolution 1’ je jedna od takvih pjesama. Drska, vrišteća, žestoka, nježna, pametna. Klasična Johnova. A Lennon je ipak bio moj igrač. Svaka čast Paulu, al Johna radije biram u svoj tim. Jer bio je jedan od nas bez obzira kakve su nam boje partijske knjižice, koliko nam se jasno lice vidi u mraku, na koju se stranu krstimo i da li se uopće krstimo, kojim jezikom govorimo i koliko nam vremena ostaje do prelaska u ništa. Dojma sam da Lennon nikada nije promatrao rijeku kako teče. Ako ništa drugo, bacao je u nju kamenčiće koji su se, ne rijetko, pretvarali u gromade, izazivali promjenu toka, pa i katastrofalne poplave. A iz tih poplava se nikad nisu spašavali oni praznih glava i malograđanskih srca. Za takve nije bilo mjesta na Johnovim otocima ni u Johnovim pjesmama. Pjesmama koje su mijenjale svijet i činile ga ljepšim. Da, ‘Revolution 1’ je baš jedna takva pjesma. Johnova. You say you want a revolution/ Well, you know/ We all want to change the world. (SČ)

42. Let It Be (384 bodova / 13 glasova)

Pitanje za milijun kuna: U momentu kad je životna situacija kaotična, kome se obratiti? Mami, naravno! Lennon je 1968. u pjesmi ‘Julia’ svojoj majci poručio da pjeva ljubavnu pjesmu jer ga zove Ocean child (na japanskom Yoko). A McCartney? Paula su mučile trzavice u bendu i u dugogodišnjem prijateljstvu s Johnom, tako da ga je, prema njegovim riječima, u toku 1968. majka posjetila u snu i rekla mudre riječi. Ako je u ‘Hey Jude’ McCartney tješio malog Juliana Lennona, u ‘Let It Be’ mu je zadatak bio utješiti sebe. Inspiriran albumom grupe The Band ‘Music From Big Pink’, McCartney je kasne 1968. složio melodiju i pjesmu koju su Beatlesi u prvoj polovici 1969. snimali u prilično opterećenoj i nabrušenoj atmosferi. Ona je možda pripomogla da snimka pjesme ima intenzitet do ruba katartičnog plača nakon kojeg slijedi konačno pomirenje sa situacijom. Zvuk jecaja najviše dočarava Starrovo bubnjanje po hi-hatu – što je klasičan primjer kako i puko držanje ritma može biti emotivno, a opet funky. Funky zvuk daje i orguljaški upad Billyja Prestona, a albumska verzija pjesme s dosnimljenom solažom Georgea Harrisona po emotivnoj dubini šije pretjerano zakopčanu singl verziju. ‘Let It Be’ je primjer kako oboriti površnu teoriju stereotipa među Beatlesima po kojoj je Lennon emotivac, Harrison mistik, Starr dobar frend, a McCartney oportunist. Pjesma je vrlo mccartneyjevska: melodijski bogata i s optimističnim pogledom u budućnost (For though they may be parted, there is still a chance that they will see), ali bez obzira na to, u cijeloj konstrukciji (a pogotovo Paulovom pjevanju) su tone emocija i suza. U doba kad je izdana kao singl, Paul McCartney je na presici objavio da napušta Beatlese. Na ‘Let It Be’ kao da je otvorio dušu, a onda se suočio s realitetom i krenuo dalje u život. (ZT)

41. Blackbird (398 bodova / 10 bodova)

Imao sam desetak godina, mama me vodila kod tete Nede na Vežicu. Teta Neda je imala sina Erika, dosta starijeg dečka duge kose kome su me dodijelili da ne smetam starijima, a on je taj zadatak, začudo, prihvatio drage volje. Uzeo je gitaru i pitao me što želim da mi odsvira, ja sam rekao Beatlese jer je to bio jedini bend za koji sam čuo. Black-bird/  sing-ing/ in the dead of/ niiiiight, tako je išao tekst, a na gitari je svirao nešto što je zvučalo kao cijeli orkestar, koristeći sve prste od početka vrata prema dolje, pa onda nekako na preskoke nazad. Taj put sam si obećao da ću, ako ikad budem naučio svirat gitaru, vježbat koliko god treba dok ne uspijem to sa svim prstima izvest kao Erik. Dvadeset godina poslije još uvijek to nisam skinuo do kraja, jer da jesam, ne bih više imao zašto vježbat. (MB)

(pisali: Goran Pavlov, Tonći Kožul, Bilanda Ban, Vedran Harča, Vedran Cesarec, Saša Čobanov, Zoran Tučkar i Matko Botić)

Goriline najbolje pjesme Beatlesa: Start!

Svibanj 1, 2012

Iako je sam bend osnovan i primijećen i godinama ranije, godina u kojoj su se The Beatles upisali u kolektivnu svijest gramofonske civilizacije ipak je 1962., što znači kako ove godine slavimo pola stoljeća njihove eksplozije. Naravno da to nije bio osnovni povod ovome izboru – na Gorili se osobne arbitrarnosti standardno preferiraju nad povijesnim faktima – ali je ta činjenica pružila fino zaokruživanje kako višegodišnje opsesije sajtovog uredništva i čitatelja, tako i odluke da se bacimo na sulud posao odabiranja 50 najboljih pjesama Johna, Paula, Georgea i Ringa. Zato baš sad, a zašto baš mi? Zato jer uopće nema dvojbe kako su izbori Ruralne gorile daleko najrelevantniji na prostorima bivše države, jer u njima uvijek sudjeluje znatno veći broj ljudi nego u ostalim medijima naših jezika i jezičnosti, a pritom je i riječ o redom osobama koje muziku (ili filmove, serije, čega se god već dohvatimo…) ne samo da vole, ili obožavaju, nego žive, dišu i krvare. Mnogo iskrenih ljubitelja, barem po mojemu skromnome mišljenju, vrijedi više od dva-tri neupućena plaćenika.

Ovaj put, za tim iskrenih ljubitelja igrali su: Bilanda Ban, Blaž Limić, Bojan Mandić, Brane Šutalo, Dalibor Platenik, Danijela Šašo, Davorka Brajković, Dino Pavlov, Goran Pavlov, Hrvoje Tadić, Igor Pavlov, Iva Kraljević, Jelena Čobanov, Jelena Svilar, Leonard Brunac, Maja Telenta, Matej Ivušić, Matko Botić, Mirna Šimat, Nenad Vižin, Nikola Pezić, Petar Panjkota, Saša Čobanov, Tihana Balija, Tomo Gracin, Tomo Tkalec, Tonči Raić, Tonći Kožul, Vedran Cesarec, Vedran Harča, Vedran Pavlov, Zoran Lazić, Zoran Tučkar (www.muzika.hr) i Željko Pavlov, od kojih je čak pola napisalo pokoju crticu za top 50, s čijim objavljivanjem krećemo sutra. Ako koga zanima, ovi brojni Pavlovi su mi, redom: rođak, stric, rođak i otac, a moj tata i njegov brat nisu jedini iskusniji glasači. Pokrili smo sve spolove, sve seksualne orijentacije, brojne generacije (najstariji glasač može glatko biti djed najmlađemu!), imamo i fanove i profi muzičare, sve ujedinjene u ljubavi prema prekrasnim Beatlesima. Izbor je bio težak, ali stručnosti ovoga i ovako koncipiranog tima ne može se ništa prigovoriti, pa neću čak ni ja, koji uvijek imam nekih zamjerki oko vrha i slično.

Svoj glas je dobilo čak 188 različitih pjesama – neki su albumi pokriveni u cijelosti! – a od stvari s regularnih albuma nijednom nije spomenuto tek njih 24, među kojima i takvi fileri kao što su ‘Revolution 9’ ili ‘Get Back (reprise)’, ali i, što me začudilo, r’n’r temelji poput ‘Roll Over Beethoven’ ili ‘Everybody’s Trying To Be My Baby’. Međutim, dosta je bilo spojlanja, uz prvih pedeset na redovitoj ću bazi objavljivati i poredak od 188. do 51. mjesta, pa ćete tako dobiti kompletnu sliku. Dakle, popodnevima će ići glavni dio priče, jutrima bonusi. I samo još dvije opaske. Prva, pjesmi ‘Revolution 1’ sam pridodao i one glasove koji su naglasili da se radi o verziji sa singla, jer je ipak riječ o istoj pjesmi, s time da nijedan od glasača nije naglašavao da se radi o albumskoj verziji. Druga, iako su neki kao jednu pjesmu naveli ‘Golden Slumbers/Carry That Weight’, bilo je osjetno više onih koji su ih razdvojili i glasali ili samo za jednu ili za dvije odvojene pjesme, pa sam u slučajevima u kojima su kao jedna pjesma bile stavljene na istu poziciju pripadajući broj bodova pribrojio i jednoj i drugoj, da nijedna ne bude zakinuta.

Još malo strpljenja, za otprilike točno 24 sata krećemo zapravo.

IMATE DODATNA TRI DANA!!! za sudjelovanje u izboru najboljih pjesama Beatlesa!!! All you need is love! All we need are votes!

Travanj 8, 2012

Odredivši današnji dan kao dedlajn za primanje vaših glasova za najbolje pjesme svima nam najdražih Beatlesa, heretik u meni je smetnuo s uma festivacije Uskrsa i posljedične neradne dane, pa s radošću obavještavam da IMATE JOŠ TRI DANA za slanje svojih glasova. Inače, odaziv je razočaravajući, jer dvoznamenkasti broj dosad pristiglih ljestvica ne zadovoljava moje apetite za troznamenkastim. Zato, šaljite što prije i širite ideju i dalje, a novi, finalni dedlajn, onaj je do kraja dana u SRIJEDU, 11. TRAVNJA. Ovdje je startni link sa svim propozicijama: https://ruralnagorila.wordpress.com/2012/03/27/svi-svi-svi-ste-pozvani-na-glasanje-za-izbor-najboljih-pjesama-beatlesa-all-you-need-is-love-all-we-need-are-votes/

Svi, SVI, *S*V*I* ste pozvani na glasanje za izbor najboljih pjesama Beatlesa!!! All you need is love! All we need are votes!

Ožujak 27, 2012

Naslov sve govori!

JOHN, PAUL, GEORGE, RINGO. (A i svih onih stotinjak ljudi koji se nazivaju petim Beatleom.) Svi su oni legende, pojedinačno i, još i više, skupno, o čemu svjedoči i činjenica kako su jedan od tek puke šačice bendova o kojima cijelo uže uredništvo Gorile (Tonći i ja) misli isto, k tome i pozitivno. Najpozitivnije! Zašto ovaj izbor i zašto sad? Zato jer nam se da i hoće! Nama je to zabavno organizirati, raditi i čitati, pa se nadamo da dio tog osjećaja dijelimo i s vama.

Dakle, NAJBOLJE PJESME BENDA THE BEATLES! Napravite svoje izbore i šibajte ljestvice, kako god znate i umijete. Može mejlom na pavlovgogo na yahoo.com ili pavlovgogo na gmail.com, može uživo putem papirića, može pozivom na mobitel ili telefon, kako god, samo da stigne do mene, a ja ću primitak vaše ljestvice potvrditi. Vjerujem kako se ni Tonći neće ljutiti zaluta li koja ljestvica u njegov inbox, pošto su se iskusni kontributeri naših izbora već navikli na njegovu adresu. On će eventualne tako pristigle ljestvice proslijediti meni.

Pravila, upute, informacije, odgovori na potencijalna pitanja:

-na glasanje su pozvani svi dobri ljudi s kojih sat-dva-tri (tjedan-dva-tri) slobodnog vremena, bili oni redoviti Gorilini čitatelji ili njihovi frendovi koji vole Beatlese i zabavlja ih ideja glasanja. SVI. Vrbujte i pozivajte svim putovima. Imate li prijatelja ili prijateljicu sličnog ukusa, slobodno se dogovarajte i mešetarite! Vrhovni žiri ovoga konkursa na takve stvari gleda blagonaklono!

-tražimo ljestvice vama najdražih pjesama Beatlesa, pri čemu vas lijepo molim da se ne obazirete na procjene umjetničkog ili (pop)kulturnog dosega pojedine pjesme. Volim, dakle – sjajno je, naša je maksima.

-maksimalan broj pjesama pojedine ljestvice smije iznositi 50; minimalan, a da bih je i dalje prihvatio kao valjanu – 20. Finalna ljestvica također će brojiti 50 pjesama, jer manje je teško, više nema smisla.

-jako ću cijeniti one ljestvice s rangiranim redoslijedom odabranih pjesama od najbolje do pedesete najbolje, koji ipak nije nužan za prihvaćanje ljestvice. U slučaju nerangiranih lista, pjesme na njima ću puknuti u shuffle i tako dobiti poredak od 1. do 50. ili kojeg već maksimalnog broja pojedine ljestvice.

-okej, neću, ne plašite se. Ili ipak? Poenta – molim rangirajte! Ali doista ne morate!

-u konkurenciju ulaze sve pjesme koje su objavljene pod skupnim imenom The Beatles, bilo na studijskim, kompilacijskim ili živim albumima, bilo na singlovima, bilo da su autorski rad kojeg od članova benda, bilo da su obrade. Sve.

-u izbor ne ulaze pjesme koje su bivši članovi Beatlesa objavljivali na svojim samostalnim albumima ili albumima svojih budućih bendova. Kome se da, to mi može poslati kao bonus, uz pravilo da se među 10 odabranih mora naći barem jedna pjesma svakog od četvorice. Ja ću sastaviti i takvu.

-vaše ljestvice u svojim inboxima očekujem najkasnije do nedjelje 8. travnja. Dođu li poslije, u obzir će biti uzete samo ako dotad već ne bude zbrojena finalna zajednička ljestvica. Bude li, sori! Bez današnjeg, imate punih 12 dana za mozganje i preslušavanje; mislim da je to dovoljno.

-klasika, prije objavljivanja zajedničke ljestvice objavit ćemo imena glasača, pa vas molim da se uz ljestvice potpišete punim imenom i prezimenom. Svakom pošiljatelju ili pošiljateljici ću po pristigloj listi odgovoriti da sam je primio, pa ako vam ne odgovorim u roku dan-dva, šaljite ponovno ili zaobilaznim putom.

-plan je zasad takav da izlistavanje konačne zajedničke ljestvice kreće u ponedjeljak 16. travnja. Dnevno će se izvrtjeti 10 komada. To je plan, možda se i promijeni.

-copy/paste od Tonćija: liste s rangiranim pjesmama će se bodovati principom aritmetičke progresije – s razlikom 1 od 50. do 21. mjesta, zatim s razlikom 2 od 20. do 11. mjesta, te razlikom 5 za prvih deset mjesta. Dakle, prva pjesma dobiva 100 bodova, 50. ima 1 bod. Nerangirane ljestvice svakoj pjesmi na njima osiguravaju – ne 30, kako smo nekad radili, nego samo 20 bodova! Mali poticaj na rangiranje! Jer ja volim rangirati!

-kako mi to već standardno radimo, uz pjesme na završnoj ljestvici objavit ćemo i crtice o njima, pa molim zainteresirane, spremne i voljne da mi uz svoju ljestvicu navedu i žele li pomoći u pisanju crtica. Konkretne zadatke dobit će kad se finalna naposljetku i zbroji. Uobičajeno, primam tekstove u rasponu od jedne rečenice do nekoliko kartica, koliko god vam srce ište pisati koliko volite Beatlese.

-imate li kakav prilog za pojačavanje zabave, samo ga navedite u komentarima ovog posta. Svaki će svakako biti razmotren, dok za prihvaćanje ne jamčim.

Eto, nekako mislim da je to sve, ali spremno ću odgovoriti na sva pitanja.

Beatlesi. Ima li itko da ih ne voli? (vi koji ne volite ne morate komentare puniti svojim sranjima!)