Pismohrana autora

Svi svi SVI ste pozvani da sudjelujete u GORILINOM IZBORU NAJ ALBUMA 2015.!

Siječanj 10, 2016

albumi2015

2015. je već dobrano za nama, ajmo je upokojiti u stilu još jedan zadnji put!

– na vama je da proberete najmanje pet a najviše dvadeset najdražih vam albuma premijerno objavljenih u 2015, broje se i mini-albumi, i EP-ji koji se mogu prošvercati kao mini-albumi, i kompilacije i miksevi sastavljeni pretežno od materijala iz 2015…

– na te albume po vlastitom nahođenju raspoređujete 1000 bodova, pri čemu ja 501 najveći broj bodova koji možete dati jednom albumu

– kad ste to složili pošaljete mi listu na djevojke et yahoo točka com, pis of kejk!

javite ako biste i napisali koju crticu! to mi je jako bitno, znam da vas zabavljaju moje nadrkane administratorske kvazi-crtice – i meni ih isto zna biti zabavno pisati – ali imam i ja drugog posla u životu i stvarno mi paše da ih bude što manje pa ajte, pomozite malo i uveselite dobrog starog strica Martyja Tonća!

glasanje traje do ponedjeljka 18.1. a tjedan dana nakon toga kreće i izlistavanja topa 50

P.S. Pratite Gorilu i ovih dana, jer od sutra se izlistava top 20 serija 2015.!

Mojih top 17 albuma 2015.

Siječanj 9, 2016

17-dawnrichard

17. Dawn Richard – Blackheart
Kako je moguće da je ovo album godine Fact magazineu (a.k.a. anglofilskom Resident Advisoru, dakle nisu neki nebitan faktor) – a nije ga bilo na gotovo nijednoj drugoj većoj godišnjoj listi? Pa, tako nažalost što je Dawn Richard i dalje predobro čuvana tajna glazbenog svijeta i nikako do dopre do šire kužerske publike, koji god da razlog tome bio – muzika definitivno nije, jer izdaje artistički jako ambiciozne i zanimljive i razigrane i epske genre-bending albume kakvi su među određenim slušateljskim krugovima uvijek na cijeni, ono po čemu se Dawn izdvaja iz mora susreta elektronike i R&B-ja je što kod nje susret kreće iz smjera R&B-ja, dakle nije neka šema da takvu mjuzu radi netko iz svijeta elektronike pa još i usput voli R&B tipa Kelela, keleraba, koraba ili ko već – nego netko tko cijeli svoj glazbeni život živi i diše R&B! Moj jedini problemčić je što mi je Dawn ipak u konačnici u kategoriji izvođača koje više cijenim nego baš stvarno ful volim ali nema veze, to je defekt mene kao slušatelja a ne Dawn Richard čiji je “Blackheart” toliko impresivan da sam ga morao staviti na listu (P.S. kad smo već kod muzike koju u Hrvatskoj slušamo očito samo Ivna Franić i ja, lemme just say kako adoriram zadnji singl Tinashe).

16. The Bird and the Bee – Recreational Love
Greg Kurstin je jedno od onih imena koje nije poznato većini ljudi, iako stoji iza mnogih jako im dobro poznatih hitova: jest da nije toliko zlatna koka-posvuduša kao Max Martin ili Dr. Luke, ali često recimo sklada sa Sijom Furler i uvijek se poveselim kad na nekom pop-albumu vidim njegovo ime među songwriting creditsima. The Bird and the Bee je njegov indie-pop (barokni pop? sanjivi power-pop? neki pop-NOT-pop u svakom slučaju) projekt, prethodni album mi je bio malo ovakav malo onakav – ovaj mi je cijeli dobar za slušanje.

15. Razni izvođači – Chutney Rum Shop Vol. 15
Ovaj serijal kompilacija je kao stvoren za casual ljubitelje chutneyja (muzika žitelja Trinidada i Tobaga podrijetlom iz Indije) kojima se ne da kontinuirano pratiti chutney produkciju – u što sam se, tugo moja, i ja pretvorio😦 – uvijek svi veliki hitovi na jednom mjestu, uvijek raspašoj. Kao i zadnji put kad sam intenzivnije pratio chutney, hitovi su praktički soca s indijskim naglaskom i uglavnom imaju veze s indijskom muzikom koliko i moderni srpski pop-folk sa starim srpskim folkom, jedna promjena koju uočavam je da je sad, čini se, osjetno manje pjesama u slavu opijanja rumom (ima ovdje čak i jedna u kojoj se lik u refrenu diči “I AM NOT A HEAVY DRINKAH, RUM COULD NEVER BE ME LOVAH!”).

14-phases

14. Phases – For Life
Osamdesetast synth-pop, wow, toga se stvarno nismo naslušali u zadnjih 10-15 godina😀 a to što jedan ovakav album imam na listi u 2015. spomenik je mojoj patetično neutaživoj glađi za synth-popom, i u to ime se ispričavam i sebi i bogu i ljudima! Al nije ni ovima lako, čak im i vizuali vrište da su SUPER late to the party, ono zvuče kao doslovno zadnji ljudi u gradu koji su čuli da ima negdje taj neki tulum (a kako je riječ o bivšim članovima Phantom Planet, Rilo Kiley i nečega što se zvalo “The Like” – nije ni čudo), ni po čemu upečatljiva produkcija i aranžmani priliče pjesmama koje su realno mogle biti snimljene u bilo kojem drugom ruhu iz repertoara američki fejk-indie radio-friendly bendova iz proteklih desetak godina (Foster the People, Cage the Elephant, Kurac the palac…) a to što su se u ovom trenutku u povijesti odlučili baš za synth-pop je bizarno promašen strateški potez, barem tržišno gledano, no mora im se priznat da znaju napisat dobru pjesmu i da ih imaju dosta ovdje pa im evo četrnaesto mjesto.

13. Miguel – Wildheart
Album s kojim se Miguel dodatno potvrdio kao jedno od osebujnijih imena koja će se pamtiti u analima glazbe ovog desetljeća, jedino što je za moj ukus mrvicu previše proširio područje borbe – album mi je povremeno preraspršen, fali mi zaokruženost “Kaleidoscope Dreama” – ali soul-rock mu u svakom slučaju jako dobro stoji i dovoljno vjerujem u njega da se ne bojim da će se po putu pretvoriti u novog Lennyja Kravitza, čak i unatoč tome što mu gostuje na jednoj stvari.

12-janetjackson

12. Janet Jackson – Unbreakable
Nakon lutanja na zadnjih par albuma, Janet je uzela pauzu i vratila se nekoliko godina kasnije s albumom koji je u cijelosti snimila sa svojim starim i provjerenim suradnicima Jam & Lewisom, stara magija je i dalje tu, kao da se nikada nisu ni razišli, nema više bezglavog naganjanja trendova iz doba kad je bila s Jermaineom Duprijem – nema ni skoro ništa naganjanja trendova uopće, što je malo šteta jer su i Janet i Jam & Lewis znali briljirati u okušavanju u novotarijama i aktualijama, mislim ono pa valjda se može naći i neka sredina između ponosite postojanosti i naguravanja svih mogućih producenata i pjesmopisaca i gostujućih repera u studio, koliko ih god budžet može pokriti, Fetty Wapa, DJ Mustarda, Calvin Harrisa, Srillexa, Dušana Bačića, Young Thuga, The Weeknda, Sonny Digitala, Pharrella, Ines Strenju Linić, pa kud puklo da puklo! Što je ipak nevelik prigovor jer malo koja pjevačko-producentska simbioza je tako čudesna i plodonosna kao ona Janet Jackson i Jam & Lewisa, kad su u elementu nitko im nije ravan – a ne sjećam se jesu li ikada ne-bili u elementu.

11. Tove Styrke – Kiddo
Da, još jedna muzikalna Šveđanka koja se zove Tove, bože mili ko će ih sve popamtiti!! Mada bi je se prije dalo uspoređivati s Robyn, pošto je također startala u ranoj mladosti u teenybopperskim vodama (pobjedila na švedskom Idolu), treba joj sto godina da napravi album (zadnji je izašao u 2010.), ima uho za melodiju te joj je baza skandinavski electro-pop, mada zna i često razdrmati zvučnu sliku s neočekivanim žanrovskim začinima – uleti acida posebno dobro legnu.

10-ashleymonroe

10. Ashley Monroe – The Blade
Neozbiljan sam slušatelj countryja, poslušam cca tri-četiri country albuma godišnje – jedan-dva od starih dragih lica, jedan-dva od onih koje se najviše hvalilo na I Love Music (njihovi konsenzusi oko najboljih country albuma su nepogrešivi imho), ovaj spada u obje kategorije jer mi je bio odličan i prošli album Ashley Monroe a ovaj je jako hvaljen čak i izvan I Love Music (zanemarite što je na raznoraznim godišnjim listama puno bolje kotirao dosta inferiorniji drugi album Kacey Musgraves, tipičan primjer onog sindroma kad kritičari kasno otkriju super album nekog izvođača pa nadoknade s prekomjernim hvalospjevima slabijem albumu-nasljedniku), ima čak i čvrst pečat podrške mog partnera-primata u ruralnom kriminalu Goge P. pa vi vidite!

9. Grimes – Art Angels
Koja vatrometna potvrda da je “Visions” bio samo početak jednog dugog, divnog prijateljstva! S lakoćom je zaobišla praktički svaki mogući način na koji je grimes-goes-pop šema mogla ispasti flah, album nakrcan s toliko ideja i energije da je to milina, nije mi pokoje mjesto više jedino jerbo: a) album mi malo zvuči tranzicijski, kao da je samo uvertira u nešto slično samo još majstorskije, b) Clairein glas + gitarijada mi povremeno daju neželjene flashbackove na Daisy Chainsaw.

8 . Jeremih – Late Nights: The Album
Nitko nije tako šarmantan u R&B-kroz-oblak-dima igri kao Jeremih, kod drugih taj đir ponekad zvuči kao da ne žive dekadenciju nego je zamišljaju po noći za laptopom dok puše travu s imaginarnim prijateljima, Jeremih zvuči kao da ima stvarne prijatelje i život.

07-jazminesullivan

7. Jazmine Sullivan – Reality Show
Jedan od onih albuma po kojem se vidi kako su R&B i country sestra i brat (ili obratno, ili sestra i sestra, ili brat i brat, kako vam god milo!), minuciozno ocrtane vinjete s puno suosjećanja za likove u njima, klasicistički zvuk koji nije retro nego jednostavno nastavak tradicije koja nije uniforma koja guši nego je okvir unutar kojeg možeš naslikati što god hoćeš, bilo starom ili novom kičicom i bojama.

6. Ellie Goulding – Delirium
Otprilike ovogodišnji ekvivalent “1989”: optuživati Ellie Goulding da se “prodala” je skoro podjednako besmisleno kao i optuživati Taylor Swift da se prodala, obje su već u samom startu bile toliko radiofonične da stvarno nije neki veliki korak, a kamoli skok, od “Lights” i “You Belong with Me” do šurovanja s Max Martinom, album kao album nije savršen ali deluxe izdanje ipak ima preko dvadeset stvari (!) i bogata je riznica u kojoj svatko tko voli suvremeni pop, rekao bih, može naći barem desetak stvari za sebe, ako “We Can’t Move to This” ne bude singl to će biti kriminal galaktičkih proporcija.

05-ciara

5. Ciara – Jackie
Ono u čemu se razilazim s fanovima Ciare – i zbog čega bi se možda i moglo reći da sam prije štovatelj/simpatizer negoli fan-fan Ciare? – je što mi je svaki njen album bio manjkav i polovičan… Sve do “Jackie” na kojem se najviše dosad, i iznenađujuće uspješno, otisnula u pop-vode, prenijevši slatku sanjivost najboljih prijašnjih balada na više radio-friendly i klupskije beatove (uz dosta booty-bassa, mmmm!) i zaključujući priču u svom najnenadjebivije militantnom stilu s “One Woman Army.”

4. CHVRCHES – Every Open Eye
Ako je “Bones of What You Believe” bio njihov “Is This It”, “Every Open Eye” je “Room on Fire” – još istoga, koje jest ovaj put BOLJE i samouvjerenije i mesnatije ali zbog istosti nema više tako bum-efekt kao prvi put pa prošlo manje zapaženo iako nije fer jer ploča ko ploča odlična, here’s hoping da im idući album neće biti “First Impressions of Earth” lol.

03-susannesundfor

3. Susanne Sundfør – Ten Love Songs
Susanne Sundfør je Norvežanka koju ste mogli čuti u gostima kod Royksopp, Kleerup i M83, i iz tih imena možete dobiti sasvim solidnu okvirnu predodžbu kako zvuči njena vlastita muzika te stoga, ako vam to djeluje kao vaša šolja čaja a niste je dosad čuli, ne morate ni čitati do kraja ovu crticu nego odmah ravno skidanje, no za slučaj da ste nastavili čitati ja ću samo reći da ja nju isto nisam nikad prije slušao ali ovaj album WOW, koja epska albumčina! Ono, tip albuma gdje se samoj sredini nađe desetominutna pjesma koja iz grandiozne balade izraste u čistu klasičnu glazbu a da to nimalo ne remeti flow inače pretežno electro-popastog albuma, i onda još ulet “Delirious” nakon tog desetominutnog epa kao najgenijalniji trenutak albumskog sequencinga u 2015.

02-juliaholter

2. Julia Holter – Have You in My Wilderness
Da i ja nešto pokradem, najdraži opis ovog albuma: “It’s like you’re walking through this perfectly manicured formal garden with perfectly clipped box hedges and immaculate edging and symmetrical borders, then you slip through a hole in the maze and you realise that the whole beautiful construction is on the edge of a wind-swept island, which makes you marvel at the artistry of it all the more.”

01-carlyraejepsen

1. Carly Rae Jepsen – Emotion
Bio nedavno na zagrebačkom koncertu Torche, bilo sramotno malo ljudi, jedva stotinjak ako i toliko, no nisu ni vani koliko sam skužio baš sad neki bend koji puni hale… što je pomalo nevjerojatno kad se uzme u obzir koliko im je muzika pitka i pristupačna i instantno zadovoljavajuća – ono, nisam od rocka a bogme ni od stoner metala pa svejedno i ja totalno guštam u njima, kao što bi i siguran sam puno PUNO ljudi kad bi ih samo uspjeli negdje i nekako čuti, ali ne uspijevaju zbog… Objavljivanja na nekom skroz lijevom labelu? Lošeg / neodgovarajućeg / nepostojećeg PR-a? Agenta koji ih ne zna progurati? Nemaju para za progurati se? No opet, ni velik budžet ni jako industrijsko zaleđe nisu garancija da ćeš uspjeti doprijeti do ljudi kojima bi mogao pasati jer… Pa, evo recimo uzmimo Carly Rae Jepsen: njen album je po zvuku u kategoriji ‘skoro-pa-pop muzika za cool odrasle i sve koji se vole takvima osjećati’ (Haim, Robyn i slično) ali… prvi je singl bio poluhit (a usto i jedna od slabijih stvari na albumu) dok oni naredni nisu ni okrznuli mainstream, jest da je dobila tu i tamo ponešto jako pozitivnih i entuzijastičnih kritika i završila na ponešto godišnjih lista ali nedovoljno za neki ozbiljniji crossover, sve u svemu generalna percepcija Carly Rae Jepsen je ostala ista – za većinu ljudi ona je i dalje one-hit wonder, a koliko god da taj hit mnogima bio simpa, nakon njega je za njih ona praktički prestala postojati… Što je velika nepravda jer ovaj album je suludo dobar, čak i još bolji i još više all-killer-no-filler od prošlog, prava mala enciklopedija caka i trendova zadnjih nekoliko godina osamdesetastog popa (je, sve stalno neki osamdesetast pop na ovoj listi, a šta da vam kažem? Slušam samo od traka house, od mikseva DJ Q-a, od albuma osamdesete u desetima, što sam stariji sve sam eklektičniji!), ono jebote album toliko darežljivo genijalan da si može priuštiti bacanje pjesama poput “Favorite Color” (!), “I Didn’t Just Come Here to Dance” (!!) i “Never Get to Hold You” (!!!) među BONUS trackove na deluxe izdanju, džizs!

Imate još dodatna TRI dana – ali samo tri i nimalo više – za glasanje za Goriline naj serije 2015.!!!

Siječanj 4, 2016
Zagreb, 28.12.2014 - Premijer Zoran Milanoviæ sa suprugom Sanjom glasovao je na izborima za predsjednika Republike na biraèkom mjestu u Krajiškoj 9. foto HINA/ Denis CERIÆ /dc

Kako to već često biva, produžuje se izbor za još tri dana:) pa ako ste gledali i voljeli nove serije (i nove epizode starih serija) u 2015. i rado biste sudjelovali u našem zajedničkom izboru a niste – još stignete! Ovdje i dalje piše kako da to napravite, a liste se primaju zaključno do srijede u ponoć, get to it.

Top 17 pop singlova 2015.

Siječanj 3, 2016

17-coldplay

17. Coldplay – Adventure of a Lifetime
Dobar dan i dobro mi došli u moju regularnu gnjavažu rekapitulaciju glazbene godine! Ovaj put izlistavam po 17 najdražih pop singlova i albuma 2015., zašto 17, pa eto pasalo mi je a i broj nije bez svoje simbolike, rođen sam sedamnaestog, sedam je broj Boga, jedan je Bog, jedan + Bog = 17, prikladno za ove vjerske blagdane! A na počasnom sedamnaestom mjestu Coldplay koji su nenadano brzo izbacili novi album, navodno zato što je Chris Martin toliko uživao u švalerisanju nakon razvoda da su potekli, ehmmm, kreativni sokovi, sori ako sam vam sad u mozak urezao vizije Chrisa Martina koji ide i jebe okolo! “Adventure of a Lifetime” ne samo da je jedan od najboljih singlova Coldplaya dosad, nego je i uzorit primjer kako se uklopiti u promijenjeni pop-krajolik (ovaj put u bojama tropical housea) a pritom ostati svoj, nemjerljivo uzoritiji od “A Sky Full of Stars”, i još Ruralna gorila-friendly spot kao točka na ‘i’!

16. Demi Lovato – Cool for the Summer
…A kad kažem ‘pop’, mislim naravno na pop u najužem smislu – pop kao popularno, najpopularnije pjesme (za potrebe ove liste – najpopularnije u nas te u ovom dijelu kontinentalne Europe ili tako tu negdje), uz pokoji blagi otklon od te najstrože definicije pa na listi tako imam i, redom: jedan minorni hit, jedan generator memova od inače turbopopularne pjevačice koji je više bio kultni klupski hit negoli IRL svenarodski hit, jedan flop inače popularne pjevačice, i… Demi Lovato koja kao jest nešto okrznula euro top-liste s ovim iako i dalje nemam baš neki dojam da je postojana kao pop-pojava izvan Sjedinjenih američkih, u svakom slučaj majstorska stvar s prizvucima Justice za ekstra faktor svježine, Plastic Plates remiks također podržavam.

15-felix_jaehn

15. Felix Jaehn feat. Jasmine Thompson – Ain’t Nobody (Loves Me Better)
Je li ovo zadnje pojavljivanje Felixa Jaehna na listi ili još slijedi znate-već-što? NASTAVITE ČITATI PA VIDITE! Usporedbe s originalom Chake Khan su neizbježne, poglavito na vokalnoj razini: Chaka sa svojim powerhouse glasom ponosno obznanjuje svoj ljubavni status da svi čuju i znaju dok Jasmine zvuči sramežljivo i nesigurno, kao da je dio nečega što joj se čini predobrim da bi bilo istinito i da ju je strah da bi se ljubav mogla raspršiti ako je prizna naglas, Chaka na kraj naslova pjesme stavlja uskličnik a Jasmine upitnik.

14. The Weeknd – Can’t Feel My Face
‘’These kids, you know, they don’t have a Michael Jackson, they don’t have a Prince. They don’t have a Whitney. Who else is there? Who else can really do it at this point?’’ reče mladi šjor Vikend u jednom intervjuu, lijepo je kada čovjek vjeruje da može biti što god poželi ali… treba ipak i imati neko pokriće za megalomanske ambicije? Ne moš se jednostavno probuditi jednog dana i reći “ja sam Michael Jackson, JA ĆU BITI MICHAEL JACKSON!”, ne ide to tako, kao što uostalom i pokazuje većina njegovog crossover-albuma na kojem uglavnom nastavlja utabanim stazama tugaljivo-komatoznog (a navodno i dosta mizoginog ali nije da mi ga se dalo puno slušati a kamoli tekstove pa ne mogu potvrditi) “atmosferičnog” r&b-ja s tek pokojim nepobitnim zgoditkom, prije svega ovim.

13-major_lazer

13. Major Lazer & DJ Snake feat. MØ – Lean On
Evo svim dobrim velikodušnim samarićanima ako žele udijeliti koji klik ubogom bojniku Laseru, fali mu još dvadesetak milijuna do milijarde! Praćenje penetracije elektroničke mjuze u američki pop mi je jedna od omiljenih trainspotterskih zabava već desetljećima pa mi je srcu milo što je doguralo dotle da i nešto s instrumentalnim hookom umjesto refrena može sad i onamo postati megahit.

12. Jason Derulo – Want to Want Me
Ha, tko bi svojedobno očekivao da će se Jason Derulo s vremenom prometnuti u jednu od najzanimljivijih pojava na pop-krajoliku? Njegova diskografija je postala poput bombonjere, nikad ne znaš što ćeš dobiti kada otvoriš osim da će biti zabavno i vjerojatno bar malo šašavo, ako niste slušali album preporučujem da čekirate i “X2CU” i “Pull Up.”

11. Omi – Cheerleader (Felix Jaehn Remix)
Yep, i dalje neapologetski volim ovo, jel imate neki problem s tim😛😀 Zarazno kao zarazna bolest osim što nije bolest nego je zdravo, meni bar!

10-justin

10. Justin Bieber – What Do You Mean?
Bio nedavno na jednoj pop-večeri u Klub.u, mjesta na koje izlazi mahom naj cool mladež Zagreba (ili je bar to moj dojam – slobodno navalite drvljem i kamenjem ako držite da sam u krivu!), i nije bila čak ni večer tipa da je sve neka klinčadija (većina ekipe bila cca u dvadesetima ili tu negdje) a unutar sat-dva špice se izvrtila te s oduševljenjem bila dočekana – TRI zadnja singla Justina Biebera!!! Nije neočekivano da je došlo do toga, ali jest nevjerojatna brzina s kojom se Justin prometnuo u uvaženog člana pop-zajednice – još do ljeta se takvo što doimalo nemogućim u bližoj budućnosti! No opet, mislim da se ispod sve te lavine hejta već neko vrijeme nazirala i izvjesna dobra volja, da je dobar broj ljudi jednostavno čekao da muzički maturira i zgrabi zeitgest za muda s par killer singlova Timberlake-style (pri čemu mu je jako mudar potez što je uskočio u tek zahuktali vlak tropical housea prije svih drugih američkih pop-teškaša), schadenfreude na najjače @ sva ona mala govanca što svoju mržnju prema gejevima i curama kamufliraju u mržnju prema Justinu Bieberu a sada kad su se obreli u svijetu u kojem ga čak i odrasli ljudi naširoko vole i cijene i hvale mogu samo pojesti fedoru od muke😈

9. Meghan Trainor – Better When I’m Dancin’
Hmmm, ovo ispao tako brutalan crickets & tumbleweed flop da mi se ponekad čini kao da ovu pjesmu ne voli ama baš nitko na svijetu osim mene i… Meghan Trainor, valjda? I eventualno njene mame (a čak ni za nju ne bih stavio ruku u vatru!)? A šteta, trinidadska soca je najprirodniji okvir za njen manijakalno goebbelsovski ‘budite svi sretni svi uvijeksvi sretni sretni happy happy SVI SVI SAD ODMAH HAPPY SVI HAPPY HAPPY SAD SVI SAD ISTI TREN!!!!1!!’ fazon i nadam se da je komercijalni podbačaj ovog singla neće obeshrabriti da nastavi u tom smjeru.

08-justin

8. Justin Bieber – Sorry
Kad je Bieber prije par godina izdao “Boyfriend” a.k.a. svoj “Like I Love You” cosplay, bio je to neuvjerljiv pokušaj preslikavanja formule pop-odrastanja Justina Timberlakea umjesto autentičnog hvatanja *duha* Timberlake-šeme – ušemio se kako treba tek sada, čak i do te mjere da mu je album kao album, baš kao i Timberlakeov prvijenac, tek polovično uspješan: naime, kad se maknu singlovi većina “Justifieda” je drugorazredna roba (štoviše, sve Timbalandove produkcije osim “Cry Me a River” su srednja žalost) a tako je nekako i s “Purpose”, koji kao album također ima i tako loš anti-flow da ga, jebiga, nikako ne mogu uvrstiti na listu albuma godine, ma koliko god da mu vrhunci bili vrhunski… Ali, da, singlovi – sve bomba do bombe, Justine sjedi, odličan, pet.

7. Years & Years – King
Ženski glas mi je jedan od najdražih instrumenata i većinom slušam i volim muziku sa ženskim vokalima, tako da me dobrano iznenadilo kad se ispostavilo da u ovom top tenu žene imam na samo – dva mjesta!! I još od muških svi strejt, pa zar sam stvarno toliko ogrezao u opačini heteronormative?!:\ Tj. svi osim ovih tu, ili bar pjevača im, nemam pojma za ostale u bendu.

06-justin

6. Skrillex & Diplo feat. Justin Bieber – Where Are Ü Now
Tamo gdje je sve počelo. Justin Bieber: novi početak. Bieber 2: više Justin nego ikad. Justin: dominacija. Moglo biti fantomska prijetnja a ispala nova nada. Justin Bieber: jači nego ikad. Justin Bieber forever and forever, 100 years! Justin running around and… Bieber time! All day long, forever, Justin Bieber forever a hundred times! Over and over, justinbieber.com. http://www.justinbieber.com, http://www.justinbieberadventures.com. All 100 years. Every minute, justinbieber.com. http://www.100timesjustinbieber.com

5. Rihanna – Bitch Better Have My Money
Rihanna je najistaknutiji glas moderne škole pop-songwritinga u kojem više nije dovoljno imati samo jak refren nego stalno mora ići hook za hookom, od otvaranja (posebno bitno, da se zakači ljude odmah kako ne bi promijenili stanicu) pa do samog kraja pjesme, s bar nečim pamtljivim, ljepljivim u svakom zavoju, i čak i kad joj ne priskoče u pomoć ni Calvin Harris ni Stargate ni Sia niti itko tog kalibra nego evo s nekom ležernijom družbom snimi singl ‘za ekipu’ bez nekih osobitih komercijalnih pretenzija – opet dođe na isto, jedan veliki refren od pjesme, utoliko slađe što mi isprve uopće nije zvučalo tako nego čisto nasumično nabacano.

4. Avicii – Waiting for Love
Recite vi što hoćete ali nijedan video protekle godine nije toliko dirnuo ovu staru sentimentalnu budalu kao ovaj lyric video, P.S. nisam nikad gledao “Hachika” jer mislim da ja to ne bi preživio majke mi!

03-mark_ronson

3. Mark Ronson feat. Bruno Mars – Uptown Funk
‘Pop singl godine, koje godine? 1915? LEL!’ E pa, slušaj me, mister imaginarni pop-policajče u mojoj glavi: tehnički ovo jest singl iz 2014, studenog 2014. ako ćemo biti precizniji, i priznajem da isprve nisam bio u žurbi da ga čujem jer su mi negativne asocijacije vezane za kombinaciju riječi “Mark”, “Ronson” i “funk” bile nadvladale pozitivne asocijacije na riječi “Bruno” i “Mars” – a i uostalom, 2015. je ipak bila godina u kojoj je postao THE superuberhit (barem do onog zla od Adele) od kojeg naprosto ne možeš pobjeći htio-ne htio, i skidam kapu dobroj staroj fortuni što je posložila karte da od svih pjesama baš “Uptown Funk” dopadne ta sudbina, mnogo dobar izbor: retro ne kao geekovsko slinjenje za kao boljom prošlošću nego retro kao maskenbal ekipe koje se ide napit i zezati, drugi najbolji retro (prvi je onaj kad neki novi klinci revaloriziraju 15-20 godina staru mjuzu ali dobro, neću sad daviti s digresijama!)

02-nick_jonas

2. Nick Jonas – Jealous
Još jedna stvar iz 2014, u ovom slučaju se kvalificirala jerbo je na europske top-liste došla tek ove godine, enivej što sam htio reći… Od profesora u srednjoj definitivno najveća kulerica mi je bila profa iz hrvatskog, i ne samo meni, svima je bila jako draga jer je znala kako se naći na istoj valnoj duljini s nama tinejdžerima a da to ne bude ni patronizirajuće ni fejk, dosta smo na satovima pričali o koječemu tek usputno vezanom za predmet, i u pamćenje mi se urezao jedan put kad se složila s nečim što sam rekao a u što danas više ne vjerujem (da je samoubojstvo suštinski sebičan čin), i jedan drugi put kad se nije složila s nečim što sam rekao te je pritom bila potpuno u pravu – kad sam bio rekao da je ljubomora pokazatelj ljubavi, a ona na to da ne, ljubomora je samo pokazatelj bolesti.:) Parafraziram naravno, ne sjećam se ni što sam jeo dan prije a kamoli desetljećima starih školskih razgovora! A ovo je jedna super pjesma (tko god voli “Style” od Taylor Swift a nije čuo neka baci uho – to je taj sound) sa super-problematičnim tekstom u kojem Nick Jonas ne samo da naslovno bolesno-posesivno sranje predstavlja kao nešto sasvim normalno i prihvatljivo, nego i još kaže – u refrenu! – “it’s my RIGHT to be hellish, i still get jealous!” Cccc, Nikola… E moj Nikola, Nikola crni sine, pa što ti je to trebalo… i nemoj mi samo mislit da si se izvukao s onim “… ’cause you know i get excited when you get jealous, too”!

01-drake

1. Drake – Hotline Bling
Pjesma, beat, spot, Drakeov ples, sve je u kategoriji instantnog klasika – sve osim teksta, koji je instant nešto ali… pa, problem je što mi nije jasno kako bi se zapravo trebali odnositi prema protagonistu pjesme: jesmo li tu da svjedočimo njegovoj otužnosti i prijekorno odmahujemo glavom, ili bi ga trebali sažaljevati, ili oboje? Očekuje li se od nas da ga simpatiziramo cijeneći njegovu iskrenost, ili da mu kažemo da iskrenost nije alibi za srati gluposti? Načelno Drake u pjesmi ispada luzer: on je još kivan na svoju bivšu dok je ona nastavila dalje sa svojim životom, ide vani, zabavlja se i upoznaje nove ljudi dok on i dalje cvili i cmolji… pa onda u klimaksu pjesme kaže “you should just be yourself, right now you’re someone else”, ili u prijevodu: “otkad nisi sa mnom, NISI VIŠE SVOJA”! I još gore: “used to always stay home, be a good girl, you was in a zone”, ne pada mu ni na pamet mogućnost da možda i nije da je cura bila svoja dok je bila s njim a sada je u kurcu, nego upravo suprotno – da je prije bila stalno doma baš zato što JEST bila u kurcu, zato što jest bila nesretna upravo s njim! Pa je pitanje da li to ne pada na pamet samo protagonistu pjesme, barem zasad (možda je još svježe nogiran te i dalje toliko u depri da još ne može normalno razmišljati i za sve i dalje krivi nju nju nju i tek treba doći dotle da se upita da nije možda kojim slučajem i on nešto skrivio?) – ili ne pada na pamet ni Drakeu kao takvom? Ne znam je li manjak kritičkog odmaka u pjesmi zato da svatko izvuće sam svoje zaključke, ili samo odražava to da je njen autor seronja kojem je uvijek netko drugi, posebno žene, kriv za sve – ali sam se odlučio ipak za ovu prvu varijantu, pa “Hotline Bling” doživljavam kao živopisan prikaz postprekidne ogorčenosti u svom njenom jadu i bijedi.

Svi svi apsolutno SVI ste pozvani da sudjelujete u… GORILINOM IZBORU NAJ SERIJA 2015.!!!

Prosinac 26, 2015

serije2015gorila

Napokon došlo i to vrijeme! Ukratko:

– na vama je da glasate za najmanje pet, tj. – evo male promjene u odnosu na dosadašnje izbore pošto se dosad glasalo za 15 komada max a sad može i više, pa pozor molim – najviše dvadeset najdražih vam igranih i animiranih serija (dakle, bez dokumentaraca, realityja, itd…) iz 2015.

– liste mogu biti rangirane ali i ne moraju (iako se ovdje na Gorili naravno uvijek preferiraju rangirane!); na onima rangiranima seriji na prvom mjestu ide 40 bodova, drugom 35, trećem 30, četvrtom 26… i tako dalje, sve do dvadesetog mjesta koje nosi jedan bod; na nerangiranima svaka serija dobije po 15 bodova

– pod “serije iz 2015.” se računaju epizode serija premijerno prikazane u 2015, što će ga reći da ako, primjerice, glasate za “Grey’s Anatomy” – glasate za “Grey’s Anatomy” od S11E09 (premijerno prikazano u siječnju 2015.) do S12E08 (zadnja epizoda premijerno prikazana ove godine)

– kad ste složili listu, pošaljite mi je na djevojke et yahoo točka com – i spomenite ako ste voljni napisati koju crticu, crtičarki i crtičara nikad dosta i trud i dobra volja se uvijek cijene:)

– glasanje traje do ponedjeljka 4. siječnja a onda nedugo potom slijedi izlistavanje konačne liste

Dakle eto, imate malo više od tjedan dana za glasanje, nadam se da je dovoljno i da ćete glasati u što većem broju! Čujemo se i čitamo, xoxo

GGGG15: statistički podaci

Prosinac 21, 2015

tame_impala

Bend godine (pojavljuju se na šest kompilacija)
Tame Impala

Tek malo manje popularan bend (na pet kompilacija)
Destroyer

A voljeni su i… (na po četiri kompilacije)
American Aquarium, Beach House, My Morning Jacket, New Order, Sun Kil Moon, Young Fathers

Ukupan broj učesnika na GGGG15: 22

sufjanstevens courtneybarnett jamiexx

Solo izvođači godine (pojavljuju se na po šest kompilacija)
Jamie xx / Sufjan Stevens

Solo izvođačica godine (pojavljuje se na četiri kompilacije)
Courtney Barnett

Također popularni solo izvođači (na po četiri kompilacije)
Father John Misty, Jason Isbell, Ryan Adams

Također popularne solo izvođačice (na po tri kompilacije)
Björk, Grimes, Waxahatchee

Pjesme godine (pojavljuju se na po tri kompilacije)
Destroyer – Times Square
James McMurtry – You Got to Me
Jamie xx feat. Romy – Loud Places
Kurt Vile – Pretty Pimpin
My Morning Jacket – Big Decisions
Tame Impala – Let It Happen

sleepyheads

Hrvatski bend godine (pojavljuju se na pet kompilacija)
Sleepyheads

Bend zastupljen s najviše različitih pjesama (pet komada)
Sleepyheads

Pjesme koje se pojavljuju na po dvije kompilacije
American Aquarium – Old North State
Beach House – Space Song
Belle & Sebastian – Nobody’s Empire
Björk – Stonemilker
The Chills – Warm Waveform
Colin Stetson & Sarah Neufeld – The Rest of Us
Courtney Barnett – Pedestrian at Best
Father John Misty – Chateau Lobby #4 (In C for Two Virgins)
Girl Band – Paul
Jamie xx feat. Young Thug & Popcaan – I Know There’s Gonna Be (Good Times)
Jason Isbell – To a Band That I Loved
The Libertines – Heart of the Matter
Lucero – Went Looking for Warren Zevon’s Los Angeles
Ryan Adams – Out of the Woods
Sarah Bethe Nelson – Paying
The Sidekicks – Everything in Twos
Sufjan Stevens – Drawn to the Blood
Sufjan Stevens – Fourth of July
Sufjan Stevens – Should Have Known Better
Sun Kil Moon – Birds of Flims
Young Fathers – Shame

Jedina pjesma koja se pojavljuje i u originalnom i u remiksiranom obliku
Skrillex & Diplo feat. feat. Justin Bieber – Where Are Ü Now

GGGG15: rezime

Prosinac 21, 2015

gorila2015

Aenola
American Aquarium – Man I’m Supposed to Be
Beach House – Space Song
Bjork – Lionsong
Blur – My Terracota Heart
Built to Spill – Horizon to Cliff
Chelsea Wolfe – Survive
D’Angelo – Till It’s Done
David Kauffman & Eric Caboor – Life Without Love
Empress Of –  Kitty Kat
Father John Misty – I Love You Honeybear
FKA Twigs – In Time
Jason Isbell – To a Band That I Loved
Julia Holter – Betsy on the Roof
Lana Del Rey – Honeymoon
Le Butcherettes – My Half
The Libertines – Heart of the Matter
Puscifer – Autumn
Sufjan Stevens – Fouth of July
Sun Kil Moon – Garden of Lavander

Andrija
Sleepyheads – Sunday
Unlikely Friends – Stupid Game
Yumi Zouma – The Brae
Champs – Vamala
Sorority Noise – Using
Royal Headache – High
The Sidekicks – Everything in Twos
The Mountain Goats – Foreign Object
Mammoth Penguins – Propped up
Belle & Sebastian – Nobodys Empire
Bill Ryder-Jones – Daniel
Palehound – Dry Food
Sufjan Stevens – Drawn to the Blood
Dick Diver – Leftovers
Tigercats – Junior Champion
Christopher Owens – Another Loser Fuck Up
Car Seat Headrest – Oh! Starving
Lou Barlow – Pulse

Ante
Björk – Stonemilker
Chromatics – I Can Never Be Myself When You’re Around
Courtney Barnett – Pedestrian at Best
Deafheaven – Come Back
Godspeed You! Black Emperor – Peasantry or ‘Light! Inside of Light!’
Hot Chip – Huarache Lights
Jamie xx feat. Romy – Loud Places
Kurt Vile – Pretty Pimpin
Major Lazer & DJ Snake feat. MO – Lean On
Oneohtrix Point Never – Sticky Drama
Rihanna, Kanye West & Paul McCartney – FourFiveSeconds
The Soft Moon – Far
SOPHIE – Just Like We Never Said Goodbye
Tame Impala – Eventually
Young Fathers – Shame

Bilanda
Baio – Sister of Pearl
Best Coast – When Will I Change
Carly Rae Jepsen – Your Type
Colleen – Captain of None
Deerhunter – Snakeskin
Dječaci ft. KUD Pleter – Struja
Everything Everything – To the Blade
Fog Frog Dog – How How
Grimes – Kill v. Maim
Krešo i Žuvi – Mrma drma
Kuku$ klan feat. Doktor Bolest – Moja aura
Kurt Vile – Pretty Pimpin
Mastodon – Asleep in the Deep
Mercury Rev – Moth Light
Neon Indian – Annie
Remedy – Julianne
Tame Impala – Reality in Motion
Viet Cong – Continental Shelf
Years & Years – King
Žen – Slavenska bajka

Bojan
Erykah Badu – Dial’Afreaq
Franck Vigroux & Mika Vainio – Le Crâne Tambour
Moritz Von Oswald Trio – Sounding Line 1
Domenique Dumont – La Basse Et Les Shakers
Shackleton – Headcleaner
Mark Ernestus Ndagga Rhythm Force feat. Mbene Diatta Seck –  Lamb Ji
Colleen – This Hammer Breaks
Shye Ben Tzur, Jonny Greenwood and the Rajasthan Express – Roked
Owiny Sigoma Band – Tech 9
High Wolf – Savage Beasts Be Wise
Jimi Tenor and UMO – Huumatun Pako
Lana Del Rey – Music to Watch Boys to
U.S. Girls – Damn That Valley
Young Fathers – Rain or Shine
Sleaford Mods – No One’s Bothered
Stara Rzeka – Nie Zblizaj Sie Do Ognia
Lawrence English – Antarctica

Dino
John Carpenter – Vortex
Zombi – Pillars of the Dawn
Clark – To Live and Die in Grantham
Powell – Insomniac
Battles – The Yabba
Death Grips – Why Bitch Gotta Lie
the i.l.y.’s – Sustain
A Place to Bury Strangers – We’ve Come So Far
Christian Fitness – 3 Speed Limiters
Girl Band – Paul
Sleaford Mods – Silly me
Ought – Never Better
Fidlar – West Coast
Radioactivity – Pretty Girl
Coleen Green – Pay Attention
Health – Life
CHVRCHES – Leave a Trace
Lightning Bolt – Snow White (& the 7 Dwarves Fans)
Colin Stetson & Sarah Neufeld – The Rest of Us
Aphex Twin – Piano Un10 It Happened

Emil
!!! – Butt DialBitter Lemon
Beck – Dreams
Blackalicious – Ashes to Ashes
Blur – Lonesome Street
Calexico – Cumbia de Donde
Disclosure feat. Gregory Porter – Holding on
Miike Snow – Heart Is Full
New Order – Plastic
Richard Hawley – The World Looks Down
Run the Jewels – Close Your Eyes
Sofa Surfers – The Fixer (Refixed)
Swindle feat. Nonku Phiri – Find You
The Arcs – Chains of Love
The Chemical Brothers feat. Q-Tip – Go
The Devil Makes Three – Stranger
The Libertines – Heart of the Matter

Ga-li
Admiral Fallow – Holding the Strings
Beach House – Space Song
Belle & Sebastian – Nobody’s Empire
Best Coast – Fine Without You
Bonnie ‘Prince’ Billy – Mindlessness
Breakfast in Fur – Portrait
Chris Staples – Cindy, Diana, Janet and Wanda
The Decemberists – The Harrowed and the Haunted
Editors – Life Is a Fear
Euros Childs – Horse and Cart
Jason Isbell – 24 Frames
Luke Haines – Regeneration
Mercury Rev – Autumn’s in the Air
Mew – Satellites
Sufjan Stevens – Fourth of July
Teen Daze – It Starts at the Water
Viet Cong – Silhouettes
Waxahatchee – Summer of Love
The Well Pennies – Drive
The Woodlands – Sudden Love

Gogo
Royal Headache – My Own Fantasy
Jennifer’s Band – Nothing to Do
Futurebirds – Xmas Drags
Hop Along – Sister Cities
Sleepyheads – Countrysoul
Algiers – But She Was Not Flying
EL VY – It’s a Game
Lucero – Went Looking for Warren Zevon’s Los Angeles
Sarah Bethe Nelson – Paying
Ashley Monroe – The Blade
Jason Isbell – To a Band That I Loved
Will Johnson – (Made Us Feel Like) Kings
Rebel Star – Radio
The Sidekicks – Everything in Twos
Beach Slang – I Break Guitars
My Morning Jacket – Big Decisions
American Aquarium – Southern Sadness
Don McGlashan – On My Way to You
Sun Kil Moon – Birds of Flims
Dawes – All Your Favorite Bands

Ivan B.
Baroness – Chlorine & Wine
Benjamin Clementine – London
Brand New – Mene
Deafheaven – Brought to the Water
Destroyer – Times Square
Dungen – Akt Dit
Girlpool – Cherry Picking
Horsebeach – Let You Down
James McMurtry – You Got to Me
Jamie XX – Stranger in a Room
Kurt Vile – Pretty Pimpin
Lucero – Went Looking for Warren Zevon’s Los Angeles
Noah Gundersen – Heartbreaker
Pfarmers – The Ol’ River Gang
Ryan Adams – Shake It Off
Shye Ben Tzur, Jonny Greenwood and The Rhajastan Express – Allah Elohim
Sufjan Stevens – Should Have Known Better
The Waterboys – Long Strange Golden Road
Unknown Mortal Orchestra – Can’t Keep Checking My Phone
Valentino Bošković – Adeyata

Ivan R.
Autre Ne Veut – On and On (Reprise)
Bilal – Sirens II
Vince Staples – Birds and Bees
A$AP Rocky feat. Schoolboy Q – Electric Body
Drake – Know Yourself
U.S. Girls – Window Shades
Miguel – Leaves
Shlohmo – Meet Ur Maker
Colin Stetson & Sarah Neufeld – The Rest of Us
Nicki Minaj feat. Drake & Lil Wayne – Truffle Butter
Mbongwana Star feat. Konono No.1 – Malukayi
Marinada – Revolucionari
Shye Ben Tzur, Jonny Greenwood & the Rajasthan Express – Julus
Alessandro Cortini – Scappa
HEALTH – Drugs Exist
Young Fathers – Dare Me

Jurica
All Dogs – That Kind of Girl
Jamie XX – Loud Places
Champs – 3000 Miles
Grimes – Flesh Without Blood
Tame Impala – Let It Happen
Yumi Zouma – Catastrophe
Beach Slang – Bad Art & Weirdo Ideas
Eleanor Friedberger – He Didn’t Mention His Mother
The Weeknd – The Hills
The Chemical Brothers – Wide Open
Miguel – Coffee
My Morning Jacket – Big Decisions
Wavves & Cloud Nothings – Nervous
Father John Misty – Chateau Lobby #4 (In C For Two Virgins)
Sheer Mag – Fan the Flames
Bully – Trying
JD McPherson – Let the Good Times Roll
The Tallest Man on Earth – Sagres
Tobias Jesso Jr. – Without You
Monte Booker feat. Ravyn Lenae – Baby

Krešo
Benjamin Clementine – Winston Churchill’s Boy
Rocky Votolato – The Hereafter
James McMurtry – You Got to Me
Iron and Wine & Ben Bridwell – Done This One Before
Jason Isbell – How to Forget
Ryan Adams – Out of the Woods
Giant Sand – Man on a String
Dave Rawlings Machine – The Trip
Titus Andronicus – I Lost My Mind
Dawes  – I Can’t Think About It Now
Madisen Ward and the Mama Bear – Live by the Water
American Aquarium – Old North State
Bill Fay – How Little
Craig Finn – Maggie I’ve Been Searching for Our Son
Sarah Bethe Nelson – Paying
My Morning Jacket – Big Decisions
Death Cab for Cutie – Little Wanderer
Ryan Allen & His Extra Arms – Should Be Me
Low – Landslide
Built to Spill – When I’m Blind

Matija
Sun Kil Moon – The Possum
The Moody Brooders – No Telling
Mac McCaughan – Wet Leaves
Joanna Gruesome – Last Year
Mac DeMarco – No Other Heart
Courtney Barnett – Kim’s Caravan
Destroyer – Sun in the Sky
The Mountain Goats – Heel Turn 2
Sufjan Stevens – Should Have Known Better
Izae – Noćno cvijeće
Fenster – Memories
The Chills – Warm Waveform
Twerps – Back to You
Waxahatchee – Stale by Noon
Jennifer’s Band – So
Jim O’Rourke – These Hands
Sleepyheads – Them
Tame Impala – Disciples
Of Montreal – Bassem Sabry
Father John Misty – I Went to the Store One Day

Matko
Dan Bern – Hoody
The Cribs – Different Angle
Josh Rouse – Time
James McMurtry – You Got to Me
Rundek Cargo Trio – Don Juan
Maritime – Satellite Love
Deerhunter – Breaker
American Aquarium – Old North State
Jesse Malin – In the Summer
Courtney Barnett – Depreston
Sleepyheads – On a Train
Nežni Dalibor – U slojevima
Robert Pollard – Take Me to Yolita
Robert Forster – I’m So Happy for You
(The) Better Girls – You Make Me Want to Wear Dresses
ESC Life – Band Aid
Ryan Adams – Welcome to New York
Ryan Bingham – Darlin
Rebel Star – Putujemo ti i ja
Matthew E. White – Take Care My Baby

Nikola
Courtney Barnett – Pedestrian at Best
New Order – Tutti Frutti
Seven Davis Jr. – Sunday Morning
Paul Woolford – MDMA (Original Mix)
Special Request – Amnesia
Dax J – Devine Right
Mumdance & Logos – Move Your Body
Zenker Brothers – TSV WB
Leftfield – Universal Everything
Levon Vincent – Junkies on Hermann Strasse
KH – B2TS
Vilod – Safe in Harbour
Beatrice Dillon – FACE A
Logos – Glass
Ipman – Regicide
Detboi – Give Love
Hudson Mohawke – Ryderz
Sun Kil Moon – Birds of Films
LNRDCROY – I Met You on BC Ferries
Jamie XX – Loud Places

Ozren
Vince Staples feat. Snoh Aalegra – Jump Off the Roof
Waxahatchee – The Dirt
Shamir – On the Regular
Kendrick Lamar – i
Palma Violets – Girl, You Couldn’t Do Much Better on the Beach
The Weeknd feat. Labrinth – Losers
Jamie xx feat. Young Thug & Popcaan – I Know There’s Gonna Be (Good Times)
Grimes – California
The Libertines – You’re My Waterloo
Christopher Owens – What About Love
Miguel – Hollywood Dreams
Deerhunter – Carrion
Beach House – Beyond Love
Emmy the Great feat. Tom Fleming – Swimming Pool
Destroyer – Times Square

Tonći
99 Souls feat. Destiny’s Child & Brandy – The Girl Is Mine (Chris Lorenzo Remix)
Andrew Diggs – The Ghost
Carly Rae Jepsen – Never Get to Hold You
Caroline Koch – Timeless (Tchami Remix)
Cause & Affect – Get to the Chopper
Drake – Hotline Bling
Ecotek feat. Aloma Steele – One Night Only
Fono – Real Joy
Knightlife – Don’t Stop
LunchMoney Lewis – Mama
Mr. Belt & Wezol – Your Soul
Nick Jonas – Jealous
Secaina Hudson – I Ain’t with You (GRADES Remix)
Shift K3y – Name & Number
Skrillex & Diplo feat. Justin Bieber – Where Are Ü Now (Grey Remix)
The-Dream feat. T.I. – That’s My Shit
TRC & Princess Nyah – Butterflies
Twax feat. Solomina – Movin On
Valentino Khan – Deep Down Low
Vicetone feat. Kat Nestel – Angels (LUMBERJVCK Remix)

Vedran
Jamie xx feat. Young Thug & Popcaan – I Know There’s Gonna Be (Good Times)
Young Thug feat. Birdman – Constantly Hating
A$AP Rocky – L$D
Tame Impala – Let It Happen
Young Fathers – Shame
Algiers – Black Eunuch
Kanye West feat. Paul McCartney – Only One
Mark Ronson feat. Mystikal – Feel Right
Alabama Shakes – Gimme All Your Love
Hop Along – Texas Funeral
Sufjan Stevens – Drawn to the Blood
Car Seat Headrest – Los Borrachos (I Don’t Have Any Hope Left, But the Weather Is Nice)
Destroyer – Times Square
The Weeknd – Can’t Feel My Face
Jack Ü feat. Justin Bieber – Where Are Ü Now
Prince – This Could B Us
Björk – Stonemilker
Toro Y Moi – Ratcliff
Emmylou Harris & Rodney Crowell – The Traveling Kind
Ryan Adams – Out of the Woods

Vrana
Protomartyr – The Devil in His Youth
Salad Boys – I’m a Mountain
Twerps – Stranger
The Chills – Warm Waveform
Hooton Tennis Club – Always Coming Back 2 You
Hop Along – Horseshoe Crabs
Soccer Team – Best Employed New Beau
Beach Slang – Noisy Heaven
Viet Cong – Bunker Buster
The Drones – Taman Shud
Girl Band – Paul
Jarboli – Mladost
Robert Forster – Songwriters on the Run
The Mountain Goats – Luna
Destroyer – Forces from Above
Low – Lies
Jenny Hval – That Battle Is Over
New Order – Academic
Sympathy for the Auto Industry – HeCTA
Colin Stetson and Sarah Neufeld – The Sun Roars Into View

Zoran
New Order – Superheated
Beach House – Wildflower
Belle and Sebastian – The Power of Three
Tame Impala – Let It Happen
Marina and The Diamonds – Froot
Julia Holter – Feel You
My Morning Jacket – Thin Line
Calexico – Falling from the Sky
Father John Misty – Chateau Lobby 4 (in C for Two Virgins)
The Go! Team – The Scene Between
Suede – Outsiders
Best Coast – Feeling Ok
Blur – Pyongyang
Sleepyheads – I’m Not a Boy 4 U
The Decemberists – Cavalry Captain
Domaći izdajnici – Neka nas nema
Villagers – Hot Scary Summer

Željka
Sleater-Kinney – A New Wave
Dirty Ghosts – Cataract
Lonely Walk – Pretty Good Looking
Screaming Females – Rose Mountain
Django Django – Vibrations
Dan Deacon – When I Was Done Dying
Polysics – Raspotato Memorys
Mike Krol – La La La
Fidlar – 40 oz on Repeat
The Coathangers – Watch Your Back
Dirty Fences – Judy (Don’t Go)
Together Pangea – My Head Is On Too Tight
Thing – Itchy Boy
White Reaper – Sheila
The Living Eyes – Guilty Pleasures
Woodboot – Trash Dump
Pizza Time – Yo no fui
Rat Boy – Sign on
Wild Raccoon and His One Striped Tail – Rain Drops
Jaill – Getaway

Jeste li spremni, ako ste spremni prijavite se i pripremite za… GORILINU GODIŠNJU GLAZBENU GOZBU 2015. (GGGG15)!!!!!

Studeni 30, 2015

ape-ball-cover-crop

Šemu znate, slavimo i šeramo najdražu nam muziku iz protekle godine, pravila pravila:

– na vama je da odaberete petnaest do dvadeset najdražih vam glazbenih numera premijerno objelodanjenih u 2015. ili bar u prosincu 2014… Računaju se i stvari s albuma iz 2014. koje su izašle kao singlovi u 2015, ako ste ih skužili/zavoljeli tek ove godine, zažmirim na jedno oko i na nešto tipa “Uptown Funk” (izašlo u studenom 2014, tek mjesec-dva kasnije postalo nešto od čega se ne može pobjeći), poludi narode:)

– svaki izvođač smije biti zastupljen sa samo jednom numerom

– ako želite sudjelovati, prijavite se u komentarima ovog posta

– kad ste skupili sve stvari (najpoželjniji format: mp3, glavno samo da nije nešto što guta puno prostora tipa flac ili wav) u jedan folder, ubacite u njega još i .txt popis pjesama (nenumeriran, po principu Izvođač – Pjesma), arhivirate folder u .rar, aploudate ga negdje (preporučujem zippyshare) i pošaljete mi link na djevojke et yahoo točka com najkasnije do ponedjeljka 14. 12.

– a onda naravno slijedi nalaženje u nedjelju 20.12. kad ću podijeliti svima dvd-e s kompilacijama (a ako niste u ZG, šaljem naravno poštom!)

I to je to, krenite s prijavama!

2015. dosad – top 50 by tonći

Svibanj 9, 2015

causenaffect

01/ cause & affect – get to the chopper
02/ the-dream feat. t.i. – that’s my shit
03/ croatia squad – milking (earstrip & torha remix)
04/ shift k3y – name & number
05/ nick jonas – jealous
06/ kiesza – sound of a woman (shift k3y remix)
07/ pete graham & chris lorenzo – everything i need
08/ chris lorenzo vs kelis – hooch
09/ natalie la rose feat. jeremih – somebody
10/ caroline koch – timeless (tchami remix)
11/ blonde feat. alex newell – all cried out
12/ ciara – kiss & tell
13/ brookes brothers feat. camille – anthem (scales remix)
14/ tamia – sandwich and a soda
15/ perfume – relax in the city
16/ mark ronson feat. bruno mars – uptown funk
17/ jidenna feat. roman gianarthur – classic man
18/ jazmine sullivan – stanley
19/ tori kelly – unbreakable smile
20/ ellie goulding – love me like you do (scales remix)
21/ mike mago & dragonette – outlines (redondo remix)
22/ karen harding – say something (wookie remix)
23/ shermanology – i want you
24/ adri block – it must be love
25/ princess nyah – butterflies (trc remix)
26/ becky g – lovin’ so hard
27/ bassboy feat. clarity – rainbow
28/ hardrive – deep inside (low steppa remix)
29/ le youth – t o u c h
30/ dempagumi.inc – mamonaku, dempagumi.inc ga ririku itashimasu
31/ susanne sundfør – slowly
32/ jessie ware – champagne kisses (tcts remix)
33/ bluford duck & cheap picasso – all of that
34/ jason derulo – want to want me
35/ bassboy vs kelis – milkshake
36/ kelly clarkson – let your tears fall
37/ etienne de crecy – you (todd edwards dub)
38/ maliibu n helene – figure 8
39/ rihanna – bitch better have my money
40/ kehlani feat. coucheron – alive
41/ sean paul – temperature (gypsyhook remix)
42/ hercules & love affair – do you feel the same? (todd terry remix)
43/ honey cocaine – sundae
44/ hybrid theory – octopus
45/ pia mia feat. g-eazy – f**k with u
46/ jess glynne – hold my hand (chris lake remix)
47/ carly rae jepsen – i really like you (mike williams future house bootleg)
48/ dawn richard – castles
49/ years & years – king
50/ calippo – get it on

+

top 15 stvari iz 2014. koje sam otkrio u 2015!

01/ andrew diggs – the ghost
02/ sirus hood – don’t stop
03/ phantogram – fall in love
04/ beyonce – irreplaceable (lindsay lowend remix)
05/ migos feat. young thug – yrn
06/ format:b – chunky
07/ carpainter – saltflake snow
08/ j3n5on – maverick
09/ odahl – i 3 u
10/ jack u feat. kiesza – take u there (tchami remix)
11/ clean bandit feat. jess glynne – real love (basspimp ‘jackin future house’ remix)
12/ stonebridge feat. therese – put ’em high (alex van alff remix)
13/ usher feat. juicy j – i don’t mind
14/ tinashe – 2 on (development remix)
15/ myon & shane 54 – summer of love (inpetto remix)

I opet ja na Vox Feminae

Ožujak 3, 2015

mgtow

Kao lava, žene gaze muška prava!

Gorilini naj albumi 2014: #5-#1

Veljača 5, 2015

05-d_angelo_and_the_vanguard

5. D’Angelo and the Vanguard – Black Messiah
[803 boda / 5 glasova]
Nema potrebe opisivati “Black Messiah” album. Dovoljno je pogledati i čuti D’Angela i the Vanguard na Saturday Night Live showu prije par dana. U te dvije pjesme – “The Charade” i “Really Love” – sažeto je apsolutno sve o čemu govori album: Black Messiah nije jedan čovjek, Black Messiah to smo svi mi. Mi smo Eric Garner, #blacklivesmatter, Michael Brown, Robert Johnson, Trayvon Martin, Prince, Sly Stone, Curtis Mayfied, Marvin Gaye, John Coltrane, Quincy Jones, Questlove, Joshua DeAndre, D’Angelo. Hallelujah. (BM)

04-future_islands

4. Future Islands – Singles
[827 bodova / 7 glasova]
Moram priznat da mi nije bilo drago što sam dobio da napišem svoje mišljenje o ovom albumu. Pleso sam na njega (dok niko nije gledo), ležo i odmaro, vozio bicikli, treniro, šetao i svaki put bi uživo. Kroz glavu bi mi prolazili filmovi (“Mystery Train”), igrice (“Max Payne”) i knjiga “Mjesečeva palača” ali kad sam trebo nešto napisati nisam znao šta i zato bi volio da je to uradio neko drugi. Slično se osjećam i kad su rastanci u pitanju, svi očekuju da kažeš nešto pametno a ja tup, da ne kažem glup. Ko kad sam u školi znao napravit neku glupost, normalno da bi me uhvatili, pa obavijestili starce a oni me onda pitali “Zašto?” Ja bi se samo nasmijo. Mislim da sam tad bio pametniji i vjerojatno bi bolje objasnio razlog zašto sam ovaj album stavio na prvo mjesto al zato sad dobivam manje batina. (ID)

03-kreso_i_zuvi

3. Krešo i Žuvi – Brokva
[856 bodova / 5 glasova]
Ne znam kako je bilo prije (uvijek sve zaboravim) al sad se sve vrti oko love, hoću reći cijene i kvalitete. Svake godine bombardiraju nas sa sve više i više proizvoda da ne znaš šta bi uzeo. iPhone, samsung ili HTC koja je razlika, dal uzet novi model ili stari, a best buy nam kaže najbolji omjer cjene i kvalitete (kuna i pol za željezo, pedeset lipa za bocu, nula lipa po tekstu). Ni sport više nije ko prije, ako nema para nema ni velikih rezultata pa ni zarade. Nema iznenađenja. Jedino kultura još zna iznenadit, ona još uvijek daje priliku da s malo para na kulturan način razbiješ mastodonte. Krešo i Žuvi su s “Brokvom” zakucali, tako dominantnog dueta nije bilo još od vremena Kobea i Shaquillea. (ID)

02-sun_kil_moon

2. Sun Kil Moon – Benji
[1068 bodova / 9 glasova]
Odnedavno staloženi 48-godišnji gospodin, Mark Kozelek je prije nepune dvije godine pjevao kako “at the age of 46 I’m still one fucked-up little kid who can not figure anything out, who has my fears and my doubts.” Danas, nakon karijerne prekretnice u vidu albuma “Benji”, odnosno njegove narativne gustoće, jasno je kako se iza natmurenog suočavanja s nestankom najboljih godina čak i iz oštrog retrovizora nalazilo postepeno prihvaćanje druge vrste. Mark nipošto nije shvatio sve, ali si je vjerojatno napokon priznao nešto što je prilično teško podnijeti i opravdao si postojanje svih tih strahova i dvojbi – jednostavno, čini se kako nikad neće imati svoju djecu. Pa kad si je skrušeno osvijestio kako obiteljsko stablo osobno ipak neće širiti novim granama, odlučio ga je presaditi na plodno tlo minucioznog dnevničenja svakodnevnih životnih situacija, te ga melodijsko-tematskim freestyleom, isprva kultiviranim na dvama suradničkim albumima iz 2013. godine, nanovo prepričati ne od početka do kraja, nego skakućući i zahvaćajući gdjegod ga makar nakratko usmjere neprestano aktivne misaone asocijacije. Otud ta toplina i poštovanje, ali i pomalo opsesivno bilježenje sudbina svih tih roditelja, rodica, ujaka, djedova i prijatelja koje se na “Benji” isprepliću u mrežu na kojoj, neovisno o bremenitom sadržaju, mogu ugodno počinuti podudarne misli svakog slušatelja. Pogotovo ovoga koji se ne može prisjetiti kada je mami posljednji put rekao da je voli – ocu vjerojatno nikad – a istovremeno mu postaje sve izglednije kako je nikad neće razveseliti onim što bi najviše voljela.

Ali, nije valjda da se i svi ovi brojni novi zaludjeli fanovi bore s mogućnošću kako svoje majke neće učiniti bakama? Otkud ovo općenarodno prihvaćanje čovjeka koji najljepše albume snima već više od dvadeset godina, s time da je samo pod imenom Sun Kil Moon od 2003. naovamo snimio sigurno tri još divnija – 1. “April” 2. “Ghosts of the Great Highway” 3. “Admiral Fell Promises” – a bome se ni “Among the Leaves” neće prešutno pomiriti s gubljenjem svoje pozicije, različite suradnje potpisane Markovim osobnim imenom da i ne spominjem? Je li moguće da se upornom strpljivošću ipak može pobijediti, čime se ovdje uopće ne referiram na srcu mi itekako milo nadmašivanje također mi dragih The War On Drugs na ovoj ljestvici bloga koji zajedno s Tonćijem nazivam svojim, nego na potvrdu ispravnosti vlastitoga instinktivnog izbora? Vrlo sam sličnu zbunjenost doživio prošlogodišnjim paralelnim slavljenjem još jednoga osobnog heroja, Richarda Linklatera, koji je svojim “Boyhood” zaista snimio prekrasan film, ali barem ih je pet njegovih prijašnjih – “Dazed and Confused”, trilogija, “School of Rock” – također bilo najdivnije na svijetu pa Oscarima nisu mogli ni primirisati. Ni Mark ni Rick svoje metode i stilove aktualnim radovima nipošto nisu ni pokušali približiti srednjem ukusu šire javnosti, ako su ga, za razliku od mene, uopće i bili u stanju identificirati. Čak bi se moglo reći kako su ih zapravo radikalizirali, vrlo običnu, čestu i neizbježnu temu – ukratko: život – uobličivši kako njihove umjetnosti nisu prečesto ni pokušavale ni uspijevale. No, tamo gdje “Boyhood” nakon gledanja recipijenta ostavlja ispunjenim i optimističnim, “Benji” mu ne dopušta zaboraviti kako u životu prave pobjede ipak ne postoje. Stari dobri Mark, koliko god on to želio, od sebe i svoje mrgodnosti ne može pobjeći. (GP)

01-(the)_lesser_men

1. (The) Lesser Men – Vacation Freeze
[1407 bodova / 6 glasova]
“Started with a smile…” nisu stihovi kojima započinje debi zagrebačkih (The) Lesser Men – koji nam je „omogućio“ (samotaknastavi!) Matija Habijanec putem svoje etikete Noisy Night – no osmijehom svakako započinje prvo, pa i svako naredno preslušavanje ovog glazbenog dragulja. Osmijehom varljivim, ali postojanim – naime, promatram li stvari subjektivno, jest zgriješio, no objektivno i nije kardinalno pogriješio momak s muzika.hr-a kojeg uvodna “Friendly Fires” podsjeća na Foo Fighterse. Energičan i pršteći rawknraul početak albuma bio mi je, na prvu, već sam po sebi ugodno  iznenađenje, no naveo me i na pogrešnu pomisao da je “Vacation Freeze” ponajprije visokokvalitetna ipodjednako kalorična posveta američkom nezavisnom, college rock zvuku 1980-ih i ranih 90-ih.

Protiv toga ne bih imao apsolutno ništa, i vjerujem da bih u “Vacation Freezeu” podjednako uživao… no bi li me podjednako i osvojio? Jer, svjesno ili nehotice (manje je bitno) Lesser mladići su se zvukom, pjesmama, onim nečim – ne prekidajući poveznicu s pustom Amerikom, koju nesumnjivo vole– u mojim ušima približili zvuku australskog i novozelandskog indie-rocka istih prošlih (bez)vremena, sunčevim zrakama prošaranom i kad je ozbiljan i mračan. Okej, možda je samo stvar u meni, koji „ganjam“ jangle The Batsa u “Zidu” Nežnih Dalibora, no što ću kad u nizu stvari s “Vacation Freezea” –”(Stay a Little) Longer”, “The Aftermath of Passing Times”, “Summer’s Back (to Haunt Us)”, “Hold on ‘Till I Scream”… – ćutim šmek Go-Betweensa, pa me i cjelokupni doživljaj albuma  „vuče“ na tu stranu Pacifika. Opet, za jednu “Time You Should Know” bi all-you-can-eat roštiljske bakanalije iskeširala imaginarna angloamerička supergrupa sastavljena od članova Buffalo Toma i The La’s. No, asocijacijama unatoč, zvuk (The) Lesser Mena i njihova “Vacation Freezea” nije sastavljen od retro-posveta i klišeja – upravo suprotno, nalazeći sasvim razumljivu inspiraciju u svemu što vole u glazbi (pri čemu dopuštam i da je moja procjena u potpunosti „promašen fudbal“… nebitno), dečki su stvorili jedinstven, samo njihov zvuk, koji nose istodobno čvrst i zaigran ritam te zveckave gitare kojima ni „režanje“ nije strano, no nikad nije samo sebi svrha. Konačno, za cjelovit apstraktni doživljaj o tome kako zvuče (The) Lesser Men valja spomenuti i virtuozne bekvokale. Nisu oni ovdje slučajno (ili zato što su životna suputnica odnosno stari frend i kolega sa scene) niti je njihova funkcija prateća – oni pjesme na “Vacation Freezeu” „podižu“, čine ih pjevnijim, prijemčivijim… potpuni(ji)m, i njihov su neizostavan dio. Živjeli bekvokalisti!

“Vacation Freeze” nije „zaokružen“ i uspio samo po pitanju zvuka – da je tako, ne bi ni izbliza bio „bomba“ kakva jest. On je i tematski koherentna cjelina – pomno osmišljenog, no ni na trenutak isforsiranog tijeka, u kojoj je sve na svom mjestu i nijedna pjesma nije suvišna. „Priča priču“ o životu koji je „šaka suza, vrića smija“, u kojem vrijeme uvijek teče prebrzo (čak i kada sekunda traje kao vječnost), u kojem trenuci, iskustva i osjećaji koje stalno ganjamo – kad ih konačno sustignemo – uglavnom prolaze „nedoživljeno“ i neproživljeno. Priča o stalnom odrastanju i sazrijevanju od samih naših početaka – tijekom kojeg se, nakon koraka naprijed, nerijetko vraćamo dva unatrag – o našoj percepciji svijeta i ljudi oko nas, našem doživljaju nas samih i potrebi za pogledom, riječju i dodirom, zajedništvom i ljubavlju koja ne jenjava usprkos razočaranjima koja doživljavamo od prvih imalo svjesnih trenutaka izvan mamamamamamamamamamamamamamamame. Možda smo zbog toga pomalo glupi i slabo učimo na prethodnim iskustvima, no upornost u toj potrazi ulijeva i nadu. A nade na “Vacation Freezeu” ne nedostaje.

Ako vam prethodnih par rečenica i zvuči pomalo „proljevasto“, prisjetite se da se većina rokenrol albuma – dobrih, loših, zlih i najboljih – bavi upravo spomenutim temama. Ukoliko ni to ne pomogne, zanemarite prethodni odlomak i vodite se činjenicom da biste u paralelnom svemiru – u kojem bi se čitav taj isti paralelni svemir coelhovski tvrdoglavo urotio da se dogodi prava, zavrijeđena stvar – o Lesser Menima i “Vacation Freezeu” već čitali hvalospjeve u Uncutovima i Pičforcima svih vrsta i agendi. U svemiru smo u kojem jesmo, a i pitanje je bi li (The) Lesser Men toliku pozornost i htjeli, jer nema sumnje da rade to što rade, i kako rade, prije svega zbog – glazbe same. Upravo je zbog toga “Vacation Freeze” plod ljubavi, i album godine. Pa i hrvatski album petnaestljeća. Vužgite, muži(kaši)! (MŽ)

(pisali: Bojan Mandić, Ivan Debelić, Goran Pavlov, Matko Žurić)

Gorilini naj albumi 2014: #74-#51

Veljača 5, 2015

74-lee_ann_womack

74. Lee Ann Womack – The Way I’m Livin’ [104 boda / 1 glas]
73. Champs – Down Like Gold [105 bodova / 2 glasa]
72. Pridjevi – Pridjevi [105 bodova / 3 glasa]
71. Aphex Twin – Syro [110 bodova / 2 glasa]
70. Beck – Morning Phase [118 bodova / 2 glasa]
69. Chet Faker – Built on Glass [118 bodova / 3 glasa]
68. Seven That Spells – The Death and Resurrection of Krautrock: IO [125 bodova / 3 glasa]
67. St. Vincent – St. Vincent [130 bodova / 3 glasa]
66. Angel Olsen – Burn Your Fire for No Witness [131 bod / 3 glasa]
65. Tweedy – Sukierae [141 bod / 4 glasa]
64. Krankšvester – Krankšvester III [146 bodova / 2 glasa]
58. First Aid Kit – Stay Gold / Gruff Rhys – American Interior / Manic Street Preachers – Futurology / Teleman – Breakfast / Tonči & Madre Badessa – Panika / Twerps – Underplay EP [150 bodova / 1 glas]
57. Mac DeMarco – Salad Days [150 bodova / 2 glasa]
56. Alvvays – Alvvays [167 bodova / 3 glasa]
55. Real Estate – Atlas [169 bodova / 4 glasa]
54. clipping. – CLPPNG [175 bodova / 2 glasa]
53. Andy Stott – Faith in Strangers [181 bod / 4 glasa]
52. Dolly Parton – Blue Smoke [186 bodova / 1 glas]
51. Leonard Cohen – Popular Problems [188 bodova / 1 glas]

Gorilini naj albumi 2014: #10-#6

Veljača 4, 2015

10-toumani_and_sidiki_diabate

10. Toumani Diabaté & Sidiki Diabaté – Toumani & Sidiki
[590 bodova / 2 glasa]
U nekakvoj glazbenoj krizi identiteta 1999. sam nakon pročitane recenzije u Zarezu odlučio kupiti album “New Ancient Strings”. Iskreno, nisam siguran da sam imena izvođača (Toumani Diabaté i Ballaké Sissoko) pročitao naglas sve do 2009. kada sam porađajući recenziju albuma Andrewa Birda  pokušavao usporediti njegovo štipanje violine sa zvukom kojeg Diabaté postiže na tradicionalnom afričkom instrumentu kori. Od kraja devedesetih do danas se ta zelena CD-kutija oduvijek povlačila ponajnižim prašnjavim policama gdje je dijelila mjesto s raznoraznim njukorašima, Biohazardima, Kornovima i ostatkom zapuštene plastike koju sam s godinama počeo skrivati od radoznalih gostiju. Nije da me bilo sram i tog albuma, već jednostavno nisam znao gdje da ga smjestim. S druge strane, siguran sam da se taj album u pravilnim intervalima slušao dovoljno puta i da je zaslužio neko više mjesto. Stvar je u tome što se s tom glazbom nisam mogao poistovjetiti, a i mislio sam da je dovoljno imati jedan album meštra Diabatéa vjerujući da mu svi ostali zvuče slično. Srećom, ta blesava pretpostavka pokazala se više nego krivom nakon što su nam se prošle godine Diabaté i sin predstavili sa zajedničkim albumom o kojemu se moglo čitati na raznoraznim mainstream i indie stranicama, od pot liste pa sve do Uncuta (neš ti ludog raspona). Mislim da od početka ljeta pa sve do danas nije prošao tjedan da se Toumani i Sidiki nisu naši u mojim slušalicama (jebate! ovako dobro to ne bi sročio niti afro-mag Emir Fulurija!), a i onaj “New Ancient Strings” s početka crtice više nije na polici s ostalom zanemarenom bagrom, nego odmah do plejera u dnevnom kako bi ga što prije mogli aktivirati kada treba umiriti bebača ili u meditaciji ispeglati tri tone dječje robice. (DS)
09-swans

9. Swans – To Be Kind
[593 boda / 7 glasova]
Swansi spadaju kategoriju bendova u koje se ljudi kunu do mjere da to može biti dovoljan motiv da njihovu vrijednost poželite negirati ili barem dovesti u pitanje. U vrijeme mojih prvih kontakata s glazbom ovih legendi, potom triju koncerata na čiju duljinu i intenzitet nisam bio nespreman ali nisam lako podnio, negiranje Swansa kao benda vrijednog ičije pažnje gotovo da je bilo inaćenje za dosadu koju su mi nanijeli, kako spomenuti koncerti tako i oni stariji i pametniji koji su se u te kurčeve Swanse kleli.

No ljetos me ždrijebom zapalo pisati o trinaestom albumu njujorških art-rock eksperimentatora u sklopu užasnog potlistinog projekta u kojem smo si međusobno recenzirali najdraže albume prve polovice 2014. Ne znam kada bi me nešto drugo natjeralo da poslušam “To Be Kind” koji mi je ispao ne samo najslušaniji album godine, nego me učlanio u klub onih koji će piliti o tome kako su Swansi, uzevši sve (baš sve) u obzir, možda čak i najbolji bend svih vremena, a “To Be Kind”, uzevši u obzir mišljenje Anthonyja Fantana, možda i njihov najbolji album. (DR)

08-ariel_pink

8. Ariel Pink – Pom Pom
[626 bodova / 4 glasa]
Pom pom je super! KIM FOWLEY AT THE TANNING SALON pom pom je ono što na cheerleadersicama nije primijetio nitko osim tebe Bar-B-Cutie Još uvik zvuči kao da nastupa u haljini i klompama. black stilettos Mikstejp ludilo Don’t believe what you see Four shadows into dimensionless sleep zvuči kao da doma nema usisavač, samo metlu… Mind of a girl lsd u luna parku 1976 NOW IT’S TIME FOR PAIN, THAT’S RIGHT, PENETRATION TIME TONIGHT pomaknut swingerski afterparty koji se dešava nakon premijere crtića Why can’t I write Write the words down right Cause I’m a goth bomb GOTHIC BOMB Ja bih ti pomogao, ali sad sam tek saznao da je to muškarac i da to nije konceptualni album o pomagalu cheerleaderica. And all I wanted was a girlfriend all of my life, But she’s too sexual “Veliki vodič kroz smeđe šećere” – “Prestani gledat porniće!!” LET’S GO TO THE EMOTIONAL OLYMPICS! (BOO!) Zappa se na garage punk gigu pokušava žvalit s dečkima iz Daft Punk al nemre zbog onih njihovih kaciga, bend svira cover Abbe.

WHO IS THIS? – Ovo je Ariel Rosenberg, božje stvorenje koje mi je nebrojeno puta spasilo život, i koje ne mogu vidjeti ni čuti drukčije nego kroz ružičaste naočale, iako postoje oni trenuci skepse kada pomislim kako je ono što sam zamijenila za spermu jednoroga možda samo bljuvotina ocvale B-starlete koja se zagušila istom.

WHO AM I? – I’m sweet, eat raw meat.

WHAT IS THIS? – Ovo je album desetljeća. SEXUAL ATHLETICS FOR THE LUCKY ONES!

Odvratno. 501/501. (DGS)

07-the_war_on_drugs

7. The War on Drugs – Lost in the Dream
[709 bodova / 9 glasova]
Mašta može biti zakon a može biti i sranje! Kad čovjek ne bi mašto jednostavno bi uživo u svježem zraku, toplini Sunca, općenito u prirodi i društvu dragih nam osoba. Uživati u onome što život tog trenutka nudi a ne maštati o nečem što bi moglo biti, kad bi bio na tom mjestu s tom osobom i imao sve što zaslužuješ. Onda se zaneseš misleći da i ti možeš biti jedan od tih, koji ono o čemu maštaju i uspiju ostvarit, pa kad se razbiješ ko Charles Barkley kad je obuko Superman odijelo i skočio s kuće, završiš slomljen ispred TV-a gledajući turske sapunice i slušajući propovjedi starih mudraca kako treba stajat čvrsto s obje noge na tlu. Uvijek postoji onaj ‘ali’, da nema mašte ne bi čovjek dok uživa u prirodi pokušo se natjecati s njom pomoću tehnologije koja je posljedica mašte. Neki komentari su pisali da je ovo tužan album, to ne bih znao. Još ko klinjo sam volio, kad bi slušo neku zakon glazbu, skakati po stanu i pravit se kako sviram gitaru a poslije sam konto kako bi mi umijeće sviranja iste pomoglo u šarmiranju suprotnog spola. Slušajući ovaj album ja, nakon tolko godina, opet počnem maštat kako bi bilo super da znam svirat ko ovi tipovi, kad god bi uvatio slobodnog vremena gitaru u struju i deri. Pajdu sam uhvatio da mi pokaže osnove na akustičnoj, sad je samo pitanje vremena hoću li završit ko Charles il ću ipak uspjet, u svakom slučaju ovaj album zaboravit neću. (ID)

06-withered_hand

6. Withered Hand – New Gods
[721 bod / 2 glasa]
Ne pamtim kada se to zadnji put dogodilo, ali moralo je biti davno. Znate onaj osjećaj kada čujete prvu pjesmu na albumu i ona vas udari ravno u pleksus, obuzme vas, osjećate se kao da se obraća izravno vama, a možda i samo vama, odzvanja vam u glavi što god radili, čujete je kada perete zube i plete vam se pod noge kada se vraćate kući iz večernjeg izlaska. Ne teturate zbog pića, teturate zbog nje. Jedini način na koji je se možete riješiti jest da je slušate, slušate i još malo slušate. Uskoro postane dio vas, integralan, neodvojiv.

Uzbuđenje koje je proizvela miješa se sa strepnjom jer niste sigurni kakve će biti one koje joj slijede. Čuli ste previše promašaja u životu, previše je već puta na početku slutilo na dobro, a na kraju ispalo sranje. I onda krene druga pa treća i tako do jedanaest. I shvatite da ste bilo koju mogli čuti prvu, baš je svejedno, sve su najbolje.

Eto, baš to mi se događalo kada sam slušao divnu „Horseshoe“, a onda i sve ostale pjesme s ovog nevjerojatnog albuma.

Dan Willson je dovitljiv momak, samozatajni i sjebani Škot kojega je vrlo lako zamisliti kao vlastitog brata blizanca iz nekog paralelnog svemira. Njegovu muziku, između ostaloga, krasi i nemali broj mikro-koncepata od kojih su neki samo zabavni, drugi su pametni, a treći će vam se rasvijetliti tek ako u oba njegova albuma uronite bez ikakvog razmišljanja i ne izlazite na površinu dok je i zadnji atom zraka preostao u vašim plućima. Ili još malo dulje. Prvi album se zvao „Good News“, ovaj se zove „New Gods“, a uz to što se imena albuma anagramski podudaraju, riječ je o vrlo sličnoj glazbi koja je sada samo malo napucana studijskim hormonima, malo uljepšana i ušminkana kako bi mogla nesmetano ući u uho i onima koji ne gaje prirodno afinitet za dovitljive momke s gitarama koji su još uz to duhoviti, topli, bistri i bolno dirljivi u svojoj iskrenosti.

Znalo se dogoditi da bendovi na tom putu u poliranje i dotjerivanje vlastitog zvuka više izgube nego dobiju. Ne samo da se znalo dogoditi, nego je to i prilično česta pojava, veće je iznenađenje kada se to ne dogodi, a Dan Willson je imao sreće, umješnosti, znanja ili tko zna čega pa je tu klopku uspješno izbjegao i uspio složiti prekrasan album koji je sasvim on, ali nije ništa manje vi.

Kao jednu od najvećih kvaliteta ovog albuma rado ističem njegovu svevremenost. To je osobina kojoj ne možete težiti (okej, možete, ali nema nikakvog smisla), to se jednostavno dogodi ili se ne dogodi, gotovo bez vašeg utjecaja i sasvim sigurno bez vašeg znanja. Ove pjesme zvuče kao da su oduvijek bile tu, kao da su nešto opće i neodvojivo od svemira, kao kada, reći ću i to, slušate Beatlese pa jednostavno ne možete zamisliti vrijeme u kojem tih pjesama nije bilo. Ne samo zato što ste ih čuli toliko mnogo puta, već zato što su toliko nevjerojatno organske, tako zadivljujuće prirodne da je teško pojmiti da je iza njih ljudski rad, lakše je zamišljati da su jednostavno nastale, tek tako, da su narasle kao stabla ili da su oduvijek bile negdje iznad nas, kao mjesec. (AŠ)

(pisali: Dražen Smaranduj, Davor Rončević, DJ Graziella Spector, Ivan Debelić, Andrija Škare)

Gorilini naj albumi 2014: #15-#11

Veljača 3, 2015

15-metronomy

=15. Metronomy – Love Letters
[500 bodova / 1 glas]
Prije slušanja “Love Letters” svakako bi bilo pristojno poslušati sljedećih 10 pjesama kako bi se što bolje ufurali u najbolji album 2014. Daleka Obala “U modroj zori”, ITD Band “Lagano umirem”, Bijelo Dugme “Da te bogdo ne volim”, Ivo Amulić “Samo ovu mrvu duše”,  Tomislav Ivčić “Sve moje ljubavi”, Dražen i Anđela “Ima li nade za nas” (samo Anđelin dio), Jasna Zlokić “Ne znam koji vjetar puše”, Zorica Kondža “Zar je voljeti grijeh”, Tajči “Ti nemaš prava na mene”. I za kraj, najveći domaći sentiš svih vremena i remek-djelo grupe Tutti Frutti Balkan Band “Nasloni glavu na moje rame”. Ukoliko još niste bili na koncertu grupe Metronomy, odlična prilika je 9.3. u Grazu. Poslije ćete tražiti ima li štand na kojem se može kupiti ploča. (BM)

13-fabi_silvestri_gazze

=13. Fabi Silvestri Gazzé – Il Padrone della festa
[501 bod / 1 glas]
Gabry Ponte. Eros Ramazzotti. Adriano Celentano. Gigi D’Agostino. Mauro Picotto. Molella. Robert Miles. Toto Cutugno. Goblin. Što je zajedničko svim ovim imenima? Pa, to da su imena talijanskih izvođača za koje sam čuo (mogao bi ih nabrojiti još ali mislim da realno nema puno potrebe), što znači da bi se, u slučaju kad bi se nekolicina njih spoji u grupu – to svakako moglo nazvati supergrupom (ne znam kakav je trenutni status postojanja Adriana Celentana ali ako nije živ – brijem da bi mogli bar dofurat hologram?). No kada se spoje Niccolo Fabi (tko?), Daniele Silvestri (ha?!) i Max Gazze (ke?!) i oni se nazovu “supergrupom” (LOL WUT!!)… mislim, bože mili, pa kakve su to sad sprdačine?! Pa možemo i mi tako na Gorili napravit kao tobože supergrupu Mandić Pavlov Kožul i stavit to na google i onda to vidi neki Talijan i pomisli “nikad čuo za nijednog od njih, ali… ne znam puno o hrvatskoj sceni pa valjda su kod njih oni popularni, VALJDA JE LEDŽIT”! Naravno da nisam čuo ništa od ova tri “mladića” ali da trebam napisati recenziju albuma, zadnja rečenica bi mi zasigurno bila: “Da ova tri ‘mladića’ osnuju političku stranku, zvala bi se POKRET JEDNA ZVJEZDICA!!!” I na kraju recenzije bi bila ocjena, u vidu jedne zvjezdice. (TK)

13-high5

=13. High5 – Triestri EP
[501 bod / 1 glas]
Prošlogodišnji breakout momaka iz Visoke petice najvažniji je događaj na domaćoj (rap) sceni još od (sada već davne) 2008. kad je stalaže CD-šopova pogodila “Drama” grupe Dječaci. Dečki predstavljaju ZGB ekipicu iz centra i miljama su (od Andraža u Ljubljani do Blaža u Mostaru) udaljeni od Blackout pionira-poluidiota i njihovih “kvartovskih” šema, a opet nisu ni izgubljeni u ezoteriji Sinestetovih katakombi, nego im se poetika sastoji od finog miksa vrhunskog wordplaya, smisla za pop i inteligentnog odmaka od prevladavajuće raptardacije. Ovaj EP demonstracija je sile i nagovještaj nekih (prijeko potrebnih) novih tendencija. High five! (MI)

12-erlend_oye

12. Erlend Øye – Legao
[505 bodova / 2 glasa]
Slušao sam ga i zavolio sam ga i prije, ali mi je „Legao“ legao (nisam izdržao;-) tek kad je Erlend Øye razvalio Electronic Beats festival, zabezeknuvši svojim melankoličnim reggae novim-najnovijim zvukom pokoju stotinu partijanera koji su došli u iščekivanju neke, bilo kakve elektronike. Doista se od Erlenda svašta moglo očekivati, glumio je polovicu novih Simona & Garfunkela, ponovno je izmišljao elektroničku glazbu na fizičkim instrumentima kao The Whitest Boy Alive, vrtio je eklektiku, ali ovaj rasplinuti, ljubavni reggae – teško. Kad ga vidite, međutim, onako visokog, razvaljenog, s kičastom zlatnom ogrlicom do pupka, kao povampireni Macaulay Culkin iz „Sam u kući“ (ali ne i onaj iz stvarnog života), i taj njegov bend koji izgleda kao da ih je nabrzaka skupio u lokalnoj birtiji, stvari sjedaju na svoje mjesto. (Bilješka za domaće bendove: Zašto uživo ne zvučite kao na albumima? Poslušajte ove neugledne Islanđane koji sviraju s Erlendom – na trenutke se stvarno moraš zapitati je li to matrica.) Odmah na „Fence Me In“ me zarobio i više ne pušta. Najavni singl „Garota“ jeftinim sintićem vraća me na neku talijansku terasu na kojoj, koliko čujem, Erlend ovih dana živi. „Say Goodbye“ ima sunčani gitarski hook koji bi uz malo distorzije mogao biti i Johna Squirea (nije šala). „Peng Pong“ me vraća na možda i najbolju kompilaciju svih vremena „Reggae Love Songs“ – to je ona koja tako vješto balansira između kuruze, te melodija i zvuka tako uvjerljivih da vas razoružava već prvim sekundama svake pjesme. „Bad Guy Now“ i „Rainman“, pa čak i „Save Some Loving“ blago dižu atmosferu (nemojte očekivati The Whitest Boy Alive), i neko su mi se vrijeme izmjenjivale na vrhu najdražih pjesama, gdje je sad uvjerljivo „Rainman“ sa svojim refrenom „Loving you is like waiting for the rain to come“. Takav je „Legao“, poput sunca nakon kiše, opušten, opušen, tamo negdje izvan svega, teleportira te u paralelni svijet fikcije jednog izmišljenog ljetnog popodneva. Lijepo je tu. (OM)

11-alcest

11. Alcest – Shelter
[531 bod / 2 glasa]
”Evo što se dobije kada se black metal zamjeni starim dobrim shoegazingom a.k.a. imamo li već pobjednika u kategoriji track/album of the year??” pronicljivo je napisao lucidni urednik KLFM community radija još početkom prošle godine u najavi grandiozne pjesme “Voix Sereines” koja je išla kao tjedni powerplay. Odavno me, valjda još tamo od izlaska prvog albuma The xx, ništa ni blizu nije ovako razgalilo i zainteresiralo odma po prvom slušanju kao ova divna ploča, a s jednakim žarom se preslušava bar jednom tjedno sve do dan-danas (a i ubuduće će, budite sigurni). Shoegazing (s vidljivim elementima post rocka!) par excellence, ne est pas?? Milina Božja. (DM)

(pisali: Bojan Mandić, Tonći Kožul, Matej Ivušić, Ozren Milat, Dino Marelić)

Gorilini naj albumi 2014: #98-#75

Veljača 3, 2015

98-ben_khan

98. Ben Khan – 1992 EP [57 bodova / 1 glas]
95. The Bug – Angels & Devils / Cheap Girls – Famous Graves / Stephen Malkmus and the Jicks – Wig Out at Jagbags [60 bodova / 1 glas]
94. Hundred Waters – The Moon Rang Like a Bell [62 boda / 1 glas]
93. Rick Ross – Mastermind [68 bodova / 1 glas]
92. Angus & Julia Stone – Angus & Julia Stone [70 bodova / 1 glas]
91. Skrillex – Recess [74 boda / 1 glas]
90. Band of Horses – Everything All the Time [75 bodova / 1 glas]
89. The Twilight Sad – Nobody Wants to Be Here and Nobody Wants to Leave [75 bodova / 2 glasa]
88. Charli XCX – Sucker [76 bodova / 2 glasa]
87. Trust – Joyland [83 boda / 2 glasa]
86. Kid Cudi – Satellite Flight: The Journey to Mother Moon [86 bodova / 1 glas]
83. Gord Downie, the Sadies and the Conquering Sun – Gord Downie, the Sadies and the Conquering Sun / Jozef Van Wissem & Sqürl – Only Lovers Left Alive OST / Mitski – Bury Me at Makeout Creek [90 bodova / 1 glas]
82. Porter Robinson – Worlds [93 boda / 1 glas]
81. Mogwai – Music Industry 3. Fitness Industry 1. EP [95 bodova / 1 glas]
80. Morrissey – World Peace Is None of Your Business [95 bodova / 2 glasa]
79. Reigning Sound – Shattered [95 bodova / 2 glasa]
75. Cloud Nothings – Here and Nowhere Else / Dean Blunt – Black Metal / Denis Katanec Okanagan LTD – Sve moje Laurie / J Mascis – Tied to a Star [100 bodova / 1 glas]

Gorilini naj albumi 2014: #20-#15

Veljača 2, 2015

Christopher Owens

20. Christopher Owens – A New Testament
[400 bodova / 1 glas]
Svako toliko naiđe jedan koji me raspali tako silovito, obratno proporcionalno od očekivanja i vjerojatnosti da će se to dogoditi, usprkos coveru koji je na pola puta između country-zvijezde, fotografije kolega s posla i YMCA. Pogotovo nakon “Lysandre”, koji mi je jedva zaokupio nekoliko slušanja pažnje. Po mnogo čemu “A New Testament” logički je nastavak onog veličanstvenog shutdowna Girlsa “Love Like a River” i “Jamie Marie” – lagan, nježan, country onoliko koliko se trudi biti, alternativan više nego što namjerava biti, veliki sljedbenik duha Felta na “Me and Monkey on the Moon”. Mogao bih čak pokušati povući paralele svih pjesama, ali zaustavit ću se na tome da je “Nothing More Than Everything to Me” projekcija “Mobile Shack” u ovoj (prošloj) godini, koja je nekako na pola puta između ničega i još ničega, a “Stephen” predivan gospel prepjev “Free”. “Oh My Love” je, pak, najbolja pjesma koju je Owens napisao s one strane gornjeg dvojca s “Father, Son, Holy Ghost”, skoro kao prepjev “Suspicious Minds” iz druge galaksije – i da, zaista je tako monumentalna. Drugi dio ovog (samo) mog drugog najboljeg prošlogodišnjeg albuma iz nekog teško uhvatljivog razloga podsjeća me na “I’m Wide Awake, It’s Morning” Bright Eyesa, možda zato što mi nedostaju onakvi kakvi su bili prije 10 (!) godina, pa je Owens ispunio tu prazninu. “Over and Above Myself” tako blješti ljubavnom istinom da moraš zatvoriti oči, s “Never Wanna See That Look Again” najbliže je pop hitu što je htio biti, dok je “Overcoming Me” ona izgubljena karika između “Lysandre” i Girlsa. “I Just Can’t Live Without You (But I’m Still Alive)” nudi smiraj i tjera te da kreneš ispočetka, i opet, i opet. Moj iTunes evo već odbrojava stotine slušanja i još mi nije dosadio – upravo suprotno, taj novi testament kao da je platno na koji mogu, želim i uspijevam projicirati veselja i tuge, žudnje i ispunjenja. Da, pogotovo žudnje. (OM)

19-xaxaxa

19. XAXAXA – Sami maži i ženi
[415 bodova / 6 glasova]
Najveći problem “Sami maži i ženi” je činjenica da ga se ne može poslušati samo jednom. Bez obzira što je već prošlo dosta vremena od njegovog objavljivanja i dalje se vrti na repeatu svaki put kada ga upalim. Xaxaxa je nastao kao side-bend muške ekipe iz Bernays Propaganda, s vremenom sustigao kvalitetu ‘matičnog’ benda, a s ovim ga albumom definitivno prestigao. Vasko je sve složio na savršen način – melodični punk rock a la Hüsker Dü u njihovoj izvedbi dobija prepoznatljivi, makedonski štih jer se “Sami maži i ženi” bavi upravo – Makedonijom, odnosno Skopjem, odnosno odrastanjem u tom gradu i svim pričama koje on nudi. Darko je Vaska u recenziji za pot listu nazvao najboljim kroničarem alternativne povijesti Skopja i to je u stvari to – s ovim albumom kao da upoznaješ sve što se događa s i oko njegovih aktera. Šteta je samo što je Xaxaxa nedavno prestao s radom… (EF)

18-afghan_whigs

18. The Afghan Whigs – Do to the Beast
[420 bodova / 2 glasa]
Čari dejting sajtova – nude se ovakvi ljudi:

And I’m kind of really taking care of people, I like to please.
I’m really handy, I would like to build my cabin in the woods from scratch.
I like to learn new things, did some wwoofing during Canadian winter and learnt: timber and lumber jack, sawmill work, basic woodwork construction, growing vegetables, crafting beer and carrot wine, culinary basics, taking care of animals (from pigs to sheeps, goats to alpagas…), glass blowing basics.
Amateur beekeeper.
Videographer / photographer. Some pics I shot:
http://beesbeforehoes.tumblr.com

I šta vi mislite, šta sluša čovjek kojem su pčele važnije od kuja? Evo, kaže on: “Christine and the Queens, Tame Impala, Unknown Mortal Orchestra. In general: every single Trip Hop bands from the 90’s, Riot Grrrl, alt-rock, low-fi, psyche-rock, post-rock.” Elem, manje-više neku plinkete plonkete muziku s ozbiljnim nedostatkom muda, primjerenu ljudima s, jelte, ozbiljnim nedostatkom muda. Mislim, sve 5 i sve OK, trudit ćemo se ne bit fašisti poput ovih iz Savske, ali, treba li vam nešto čime teče testosteron, zavrtite novi album uskrslih Afghan Whigsa. Gdje Ono što ne diše i ne krvari izmigoljava iz rupe gdje je drijemalo tamo još od 1998. i “1965” i k’o od šale se opet uvlači u srca, glave i krevete, sklapa čeljusti i guta. Možda to čini zeru nježnije i galantnije no nekoć, ali bez ikakvog nedostatka sirove maskulinosti, koja se cijedi iz svakog Gregovog urlika i rifa njegove bratije. Tko to ne voli, a jebiga, žao mi ga je al ajde, može puhati staklo, uzgajati pčele ili slušati, štajaznam, Buduće Otoke, ili koji već rahitičari dolaze prije i poslije “Do to the Beast” na ovoj listi. Ja ipak, šta da se lažemo, volim osjetiti muda, ovako ili onako. (NP)

17-dan_michaelson_and_the_coastguards

17. Dan Michaelson and the Coastguards – Distance
[469 bodova / 2 glasa]
Pas nikada ne laje radi sela – tužan pas također, Pavlov(ljev) pogotovo – pa moja spremnost na razumijevanje sveopće zanemarenosti prekrasnog albuma “Distance” zapravo predstavlja tek prolongiranje opravdanja moje vlastite dosadašnje nezainteresiranosti za rad predvodnika (bivših?) nebitnih Absentee, koje nisam bio progutao ni kao uvjereni Britofil, čak i ne znajući da se Dan sa strane bavi mnogo ljepšim i važnijim stvarima. Toliko lijepima i važnima da je samo pukom slučajnošću neočekivanog ateriranja tamo nekih Hrvata ostao bez godišnje krune, no ako “Distance” i nije ispao album 2014. godine, svejedno je bez problema zaigrao ulogu albuma svih (ne samo) njezinih oporih tugica i lelujavih nujnosti, noćnih zdvajanja i prigušene nostalgije. Nije mu to palo teško, jer je ono najteže po sebe Dan Michaelson proživio neko vrijeme prije pisanja pjesama uopće, a kamoli njihova snimanja u album koji, u skladu s imenom Danova pratećeg benda, predstavlja čuvara na obalama oklijevanja, kako se jednom davno bio izrazio jedan drugi ovogodišnji muzički junak. Za razliku od, recimo, “Blood on the Tracks”, za koji znamo da je album o prekidu jer smo to čitali u enciklopedijama koje su napisali ljudi koji su to čitali u PR-materijalima – iako nikome živom nije jasno kako se to “Tangled Up in Blue” ili “Lily, Rosemary and the Jack of Hearts” uklapaju u priču o razdvojenim srcima – “Distance” otpočetka sasvim jasno zvuči kao nedostajanje i uzaludni pokušaj prihvaćanja, dok se kroz melankolične aranžmane Billa Callahana u Tindersticksima ili Lambchopa koji obrađuju cijeli “Elephant Shoe” probijaju stihovi kao što su “only fools think love is evergreen” ili “come on home, I want you, come on home, I need you here ili but don’t I own you more, don’t I owe you more.” Detalja nema previše, a iako je donekle samorazumljivo, nije razvidno čak ni to da se kratkih rukava usred ljubavne oluje stoljeća našao naš Dan, što je sve ipak rezultat čistoće njegove tuge, kao i pristup koji ne samo da omogućuje nego i izaziva poistovjećivanje svakoga tko se ikad prepoznavao u plavoj boji najstrpljivijih nota, jer kao čekanje se računa samo ono za koje ne znamo čime će završiti. Nema razorne mržnje, gorke žuči, uzaludnog predbacivanja, želje za izravnavanjem računa, povrijeđenog dokazivanja, ničega doli tihe samoće jednog čovjeka, njegove nade da neizbježan vrtlog svega spomenutog nije previše naštetio prošlosti te njegove spremnosti da “wipe my footprints from the floor so you forget which size I wore and take the records that we shared so you can’t hear what isn’t there.” A nije više na tim pločama, jer je upravo cijeli “Distance” zvuk onoga što više nije tu. Onoga što više nije. (GP)

16-weezer

=15. Weezer – Everything Will Be Alright in the End
[500 bodova / 1 glas]
Evala ljudi, još jedan pozdrav od administr… hej gle, Weezer – pa o njima čak i znam nešto!!! “Pinkerton” sam slušao dok sam još volio i slušao indirok i svejedno mi je bio samo okej i ništa više, što smatram OBJEKTIVNIM ZNANSTVENIM DOKAZOM da nije zaslužio uživati kultni status koji uživa! Mislim ono, ja sam tad bio na svom indie peaku i ako me ni TAD Riječni Cuomo nije impresionirao sa svojim tobožnjim “remek-djelom”, pa ja stvarno ne kužim zašto nije istog trena zatvorio butigu?! Mada opet u neku ruku i jest, mislim bila je jel tako neka šema tipa da se bio vratio na faks i prijetio da neće više on muziku, i ne mogu se iskreno buniti što je pregazio obećanje ili najavu ili prijetnju ili što je već to bilo jer “Beverly Hills” je bio skroz oke debilana i bolji od većine stvari na “Pinkertonu” a ovo kasnije nemam pojma, nisam dalje ništa slušao. (TK)

(pisali: Ozren Milat, Emir Fulurija, Nikola Pezić, Goran Pavlov, Tonći Kožul)

Gorilini naj albumi 2014: #130-#99

Veljača 1, 2015

130-future

130. Future – Honest [41 bod / 1 glas]
129. Thom Yorke – Tomorrow’s Modern Boxes [41 bod / 2 glasa]
127. M.O.R.T. – Odjel za žešće / Natural Child – Dancin’ with Wolves [45 bodova / 1 glas]
124. Avi Buffalo – At Best Cuckold / Wake Owl – The Private World of Paradise / Wesley Wolfe – Numbskull [47 bodova / 1 glas]
123. Jungle – Jungle [49 bodova / 1 glas]
107. Aesop Waits – Tom Shall Pass / Aziza Brahim – Soutak / Ben Watt – Hendra / The Budos Band – Burnt Offering / Cynic – Kindly Bent to Free Us / D’Aqui Dub – Impermanencia / Jealousy Mountain Duo – N°_03 / Nothing – Guilty of Everything / Orlando Julius & the Heliocentrics – Jaiyede Afro / R.E.M. – Unplugged: The Complete 1991 and 2001 Sessions / Thee Silver Mt. Zion Memorial Orchestra – Fuck Off Get Free We Pour Light on Everytthing / Thurston Moore – The Best Day / Tinariwen – Emmaar / Veja – Dolina mlinova / Yoni Wolf – Old Dope / Zachey Force Funk – Money Green Viper [50 bodova / 1 glas]
106. Hurray for the Riff Raff – Small Town Heroes [51 bod / 1 glas]
104. General Woo – Pad sistema / Sub Luna City – City Rivims Mk 1 [52 boda / 1 glas]
103. Freddie Gibbs & Madlib – Pinata [52 boda / 2 glasa]
102. Pharmakon – Bestial Burden [54 boda / 2 glasa]
99. Army Navy – The Wilderness Inside / EMA – The Future’s Void / The Menzingers – Rented World [55 bodova / 1 glas]

Gorilini naj albumi 2014: #25-#21

Veljača 1, 2015

25-cymbals_eat_guitars

25. Cymbals Eat Guitars – LOSE
[310 bodova / 3 glasa]
Ajmo ovako; pisanje ovih crtica na Gorili me veseli, čak i mamurnog, jer uvijek mogu ubaciti neku osobnu noticu. Pa ću reći da mi je 2014. bila totalno sranje od godine; jedna od onih godina za tipa od dvadeset i kusur godina kada se potpuno rasulo obruši na par polja i kada staneš i preispitaš se više puta na čemu si, kamo plovi tvoj brod i imaš li ti uopće kormilo u rukama.

I onda ti se ni ne da slušat glazbu, ne da ti se ništa zapravo. Ali poslušaš novi album Cymbals Eat Guitars jer eto, Joe D’Agostino je šizofreni brat Craiga Finna i generalno su dobar bendić. A ono “LOSE” ispadne odlična artikulacija kuršlusa u glavi koji ti se trenutno odvija, pa se zaljubiš na prvo slušanje. Ako je spomenuti Finn i Hold Steady relativno pozitivan pregled jedne adolescencije, Cymbals Eat Guitars su ona najmračnija priča. Oni su onaj jedan tip koji s pet godina svjedoči kako mu stari izbode nožem staru, navuče se na heroin, završi u komuni i na kraju se ubije. I onda takav mrak upakiraju u raspon od gitara njihovih uzora iz Wrensa pa sve do neuroze u režiji ekipe iz Titusa Andronicusa. Bilo kako bilo, slušajte ovaj album ako ste u kurcu, jer vam pokaže da ima i gorih priča. Slušajte ovaj album ako ste dobre volje, jer se možete uvijek razbacati na, primjerice, “XR”. Puštajte album djeci. Neće sigurno uzeti drogu u ruke kada malo prolistaju tekstove. Ali će se navući na dobru muziku! (JV)

24-allo_darlin

24. Allo Darlin’ – We Come from the Same Place
[311 bodova / 2 glasa]
Nije mi ni na kraj pameti započinjati raspravu o glazbenim žanrovima, ali mi je žao što više nema indie-popa ili, hajde, „onoga što smo nekad zvali indie-popom“. Danas će vam pod tu kovanicu pokušati prodati svašta, od nemušte bedroom-elektronike do preobraćenih pankera koji su naglo postali svjesni svojih uzburkanih emocija, ali prave stvari je sve manje i sve je rjeđa.

Jedni od pravovjernika su Allo Darlin’, ali ono što je kod njih sjajno jest što taj zvuk ne djelujekao da je pitanje odabira, već kao da je jedina moguća opcija. Takav se rodiš. Babica ti usadi ljubav prema gitarama i prema slatkim melodijama koje se na tim gitarama izvode, a onda još negdje putem naučiš spretno izražavati misli i osjećaje i eto te!

No, ovaj album ne čini izvrsnim samo to što je rijedak predstavnik žanra na izdisaju, ne, ne, to bi bilo tako banalno, izvrsnim ga čine njegove sjajne pjesme, njih ukupno jedanaest, sve jedna bolja od druge, sve prave, punkorvne ljepotice, sve mala čuda u kojima su se tekst i glazba nekako spojili u savršene, besprijekorne cjeline kojima bi bilo teško nešto dodati ili oduzeti ako se ne želi narušiti taj divni sklad.

Pjesme Elizabeth Morris su kao mali komadići istrgani iz stvarnosti, kao žive sličice na kojima svakim novim slušanjem primjećujete još detalja i svaki od njih vas raspoloži, neki zato što su prepoznatljivi i s njima se možete poistovjetiti, a drugi jer su jednostavno, paaa, lijepi. Pričali smo o indie-popu?

Sve je tu. Od ljubljenja s okusom Juicy Fruits žvaka, preko cuganja u zadimljenim birtijama i pokušaja da se impresionira netko tko nam se sviđa (i još bolje – priznanja da se to pokušalo!) pa sve do čitanja Joan Didion i to u mraku. Sve je to u ove pjesme ugrađeno pažljivo i s mjerom, s mrvicama humora i prstohvatom toliko blage patetike da je možda i nije u redu uopće zvati patetikom, bez previše šećera i s beskrajno mnogo pameti, topline i ljudskosti.

Malo mi je žao što ovu ploču netko možda neće poslušati samo zato što bi se ona načelno mogla svrstati u indie-pop. Žao mi je zato što je “We Come From the Same Place” mnogo više od žanra i ne poslušati ga i ne dati mu pravu priliku je više od ignorancije, to je grijeh nečinjenja. Vidjeli ste kakve to posljedice može imati. (AŠ)

23-the_datsuns

23. The Datsuns – Deep Sleep
[312 bodova / 1 glas]
Za The Datsuns sam se svojevremeno zainteresovao preko jedne majice koju je, sudeći po fotografijama u štampi, često nosio Robert Erikson, bubnjar nikad prežaljenih The Hellacopters. Po toj majici smo ga i prepoznali par godina kasnije kada se, par sati pred koncert na Sigetu, šetao ostrvom. Ako Robert Hellacopter nosi neki bend na grudima, mislio sam, onda taj bend treba imati na umu. “Deep Sleep” je njihov šesti album, snimljen za tek 10 dana, jer se ne viđaju tako često (žive u različitim zemljama/kontinentima) i onda kada se na kraju vide, nema bolje provedenog vremena nego da se snima nova ploča. Melanž proto-metala i psihodeličnog roka sedamdesetih, prošaran i poduprt garažnim rokenrolom, osnova je ovog impresivnog hard rok izdanja. Malo više ranih Black Sabbath nego li inače, ali kako to da zamerimo? Od prve do poslednje pesme, gitare čekaju priliku da vas ugrizu, bubanj diže pritisak, bas tutnji kao da će vas pregaziti bili brzi ili ne, i kad nakon 34 minute shvatite da ste ipak preživeli, strah zamenjuje sreća, i hoćete opet, adrenalin je dobar. Za razliku od “Death Rattle Boogie”, uticaj Nikea Andersona je ovde slabiji, ali dovoljno je znati koliko su Nike i Dolf dobri drugari, da bez brige možete da računate i na blagi ukus Skandinavije. Slušati glasno i ako je moguće uživo. (PJ)

22-sleaford_mods

22. Sleaford Mods – Divide and Exit
[339 bodova / 3 glasa]
“Sleaford Mods sound like nothing else. Nothing like the rest of the desperate professional indie fodder hurling themselves from frying pan to flame. Hoping one day to get an Achilles heel on the Glastonbury career ladder… Sleaford Mods are a band who others will try to imitate. They will fail. Fuck ‘em. Best band in the land. It’s that simple” – riječi su otočkog pop heroja Luke Hainesa!

Ako je ikada i bilo dvojbe o tome da li su Sleaford Mods genijalci s britanskih ulica ili tek dva frustrirana glazbenika koji nedostatak talenta prikrivaju galamom, psovanjem, glasnim rifovima, dvojbe više nema. Pozitivne reakcije na posljednji album “Divide and Exit” stižu im sa svih strana, međutim nagli uspjeh nije ih učinio sklonim kompromisima za očuvanje statusa. I dalje su beskompromisni, čvrstih stavova. Ako im ne odgovarate po njihovom sustavu vrijednosti, dobijete jednostavni Fuck Off, bez obzira da li ste njihov fan ili ne. Tako im je primjerice pjevač Miles Kane (The Rascals, The Last Shadow Puppets) izrazio podršku na twiteru a dobio jasan odgovor: “This music was born out of a hate for pretenders like you. You can either leave gracefully or I will block you.”

Sleaford Mods ne rade muziku zbog popularnosti, oni su tu da olakšaju svoju dušu, a slava za njih dolazi kao neizbježan nusprodukt. Jason, sa svoje 44 godine, kaže da je svjestan mogućnosti da se pretvori u pizdu kao i njegovi uzori koje je slava upropastila, ali vjeruje da neće, jer nisu dovoljno komercijalni. Na jednom koncertu, nakon pjesme netko iz publike se nasmijao a Jason ga je pogledao i rekao “What yer laughing at? … This ain’t meant to be funny.. I’m not telling yer jokes”. Da, Sleaford Mods pričaju životne priče, a svi znamo da realnost nije nimalo vesela.

Nakon prošlogodišnjeg albuma “Austerity Dogs” koji je bio svojevrsna kompilacija ranijih radova (te nažalost, zbog rigoroznih Gorilinih rokova predaja listi, nije dospio u prošlogodišnjih top 30 albuma) uslijedio je jednako tako beskompromisni “Divide and Exit”.

Prva stvar na albumu kreće distorziranim basom i vokalom te nagoviješta da nema promjene stava, kompromisa nema, “Big car, small life, that’s just the way it is.” Iza nje slijedi hitoidna “Tied Up in Nottz” s već sada skoro legendarnim otvaranjem “The smell of piss is so strong it smells like decent bacon“ te još 12 stvari sličnog intenziteta u kojima Jason istresa svu svoju ljutnju na političare, glazbene kolege i razne mediokritete koje ne može ne primijetiti u svijetu koji ga okružuje. I dalje je to punk, mada gitara nema. Kako se desetljećima globalni trendovi u glazbi mijenjaju, tako se mijenja stil ekipe s ulice, nekad je to bio zvuk električnih gitara, nekad spoj beata i samplea. Zvuk grada, zvuk ulice, uvijek je nalazio prostora za transformaciju, da bude noviji, svježiji. Kad Andrew Fearn stisne ‘play’ na svome playeru a Jason ljutito vikne, zvuk ulice je jasan. Za razliku od prošlih albuma koje su snimali u stanu od Andrewa, ovog puta pjesme su snimane u ‘Arro Nottz’ studiju o kojem ni google ne zna ništa te je DIY pristup očigledno i dalje prisutan.

“Divide and Exit” im je donio uspjeh, po prvi puta rade europsku turneju, Jason je u 44-oj godini napustio redovni posao, ako kojim slučajem zalutaju u naše krajeve, nemojte ih propustiti.

Anger is a gift. (VR)

2014 Pitchfork Music Festival - Day 2

21. FKA twigs – LP1
[352 boda / 4 glasa]
Otprilike negdje na tragu The Weeknda, koji se malo udaljio sa zadane trase, FKA twigs nastavlja borbu za separaciju R&B-ja iz domene popa. Inicijativa je promijenila spol, preselila se na drugi kontinent, došlo je i do prirodnije simbioze s trip hopom, a vizualni identitet odvukao je cjelokupnu stvar korak dublje u mrak. Objavljeni u pravilnim ciklusima, “EP1” i “EP2” su odjeknuli kao dva knockdowna, samo da bi, jedan ciklus poslije,” LP1″ zaokružio priču kao fatality.

Ovo je jedan od onih albuma koji vam mogu poslužiti kao rani pogled u ono što će glazba tek postati. Jedina nepoznanica je može li i hoće li glazbenica, sa svojim suradnicima, ostati odana prvotnoj viziji. Bilo kako bilo, za početak drugog kruga smo spremni. Jer buka može biti stišana, kakofonija može biti melodična, slojevitost može biti minimalistička, izopačenost može biti senzibilna, a bijes se može izraziti i šaptanjem. (AS)

(pisali: Juraj Vrdoljak, Andrija Škare, Petar Jovanović, Vedran Rajčić, Ante Spahija)

Gorilini naj albumi 2014: #30-#26

Siječanj 31, 2015

30-sun_araw

30. Sun Araw – Belomancie
[300 bodova / 1 glas]
I opet pozdrav od administratora liste! Glazba Sun Arawa se opisuje kao “eksperimentalna neo-psihodelija”, što u praksi vjerojatno znači da zvuči kao… The War on Drugs s par semplova Judy Garland iz “Čarobnjaka iz Oza”? Svaka mu čast što fura brkove, još do prije par godina bih mu se možda podsmjehnuo zbog toga ali više ne, jer… Kao prvo, praktički cijeli ovaj novi milenij traje (uglavnom) tihi revival brkova i nikako da se uhvati, džaba svi pokušaji da im se vrati neki plemeniti dendijevski dignitet kad jednostavno izgledaju ridikulozno i točka, i recite o hipsterima što god oćete ali barem su se uhvatili u koštac s tom fundamentalnom istinom pa brkove uglavnom rokaju jedino u kombinacijama s, a ne znam, hozntregerima i čajnikom na glavi? Pa koliko mi god i dalje brkovi bili PREblesavi, cijenim modne go-big-or-go-home ispade, i cijenim integritet iz ustrajnosti kontra konstantnog disrišpekta. A kao drugo, brkove je zamijenila još gora muška facijalna moda – koja se usto nažalost i puno više primila – a to su jebene BRADE!!! (Sad znam kako su se se osjećali svi oni Nijemci koji su njurgali zbog Weimarske republike, samo da bi je onda potom zamijenio – TREĆI REICH!) Prisjetimo se samo na trenutak tko je sve u povijesti imao bradu: Vladimir Šeks. Jovan Rašković. Pjevač iz Black Crowesa. AJ REST MAJ KEJS. S druge pak strane ne poričem da nekima brada čak i dobro stoji, pa ajde evo recimo ovako: ako se znamo i sa mnom si u dobrim odnosima – zamisli da tebe smatram za jednog od takvih, a ako se ne znamo a imaš bradu e onda newsflash, wannabe-drvosječo: ne izgledaš kao neki cool lumberseksualac nego kao DRAGO KRPINA U STUDENTSKIM DANIMA!!! Pa daj obrij to smeće sa sebe, jebote. (TK)

29-grouper

29. Grouper – Ruins
[303 boda / 4 glasa]
Ovaj predivni album još predivnije Liz je izašao na samom kraju listopada mjeseca godine gospodnje dvehiljadeičetrnaeste; nabavio (čuj, “nabavio”…) sam ga nekih desetak dana kasnije (manje ili više…) i toliko mi se svidio da je istisnuo jedne Alvvays s dvadesetog mjesta moje sopstvene godišnje ljestvice albuma. Taj čin će se pokazati nepovoljnim po moju malenkost jer cca dva mjeseca kasnije dobivam važan i težak zadatak napisati nešto o albumu od strane uvaženog gospodina Kožula a ono, baš mi se i ne da… Djeco, poslušajte ovu ploču, nećete zažalit. (DM)

28-sharon_van_etten

28. Sharon Van Etten – Are We There
[304 boda / 4 glasa]
“I love sleep. My life has the tendency to fall apart when I’m awake, you know?”

To je mantra Ernesta Hemingwaya, koju je, barem po refrenu svog hita “Every Time the Sun Comes Up”, popratila i američka stihoklepkinja Sharon Van Etten.

Njena priča je više-manje standardna; njen dugogodišnji partner nije mogao podnijeti činjenicu da nje nema gotovo čitavu godinu i odlučio je pokopati njihovu vezu. Sad, Ernest je tugu zatvorio pogledavši u krivi kraj sačmarice – a Sharon je krenula dalje, napisavši “Are We There”, album koji se može na prvu opisati kako bi opisali gotovo bilo koji drugi album iz te singer-songwriterske niše. Emotivan, intiman, iskren – umetni srodan pojam. Međutim, “Are We There” te ne tjera da se sklupčaš i jecaš u komad odjeće koji još miriše na njega/nju. Sva ona sranja o ‘snažnom ženskom karakteru’ koja se redovito provlače kroz današnju popularnu kulturu ona svojim tekstovima u potpunosti, na moje zadovoljstvo, pregazi. Naravno, njen ton je sjetan kao i njene melodije; ona ponosno priznaje da se “boji ničeg”, u svojim tekstovima ima izravnu konfrontaciju s njim bez ikakve zadrške. Ona mu je “prala suđe, ali i srala u njegovom zahodu”. Zato je “Are We There” album žene koja sluša Cat Power i koja zna kako ići dalje sama bez da iščekuje podršku onih koji bi se nad tom činjenicom trebali, kao, sablažnjavati. Udri besu, legendo! (JV)

27-taylor_swift

27. Taylor Swift – 1989
[305 bodova / 3 glasa]
Kaže jedna moja kolegica s posla da sam joj “baš slatka” kada pustim Taylor Swift. Slatka sam joj navodno zato što “bez ustezanja puštam svoju unutarnju tinejdžerku na slobodu” i iako razumijem zašto to tako kaže – to je, uostalom, i uvriježeno mišljenje o Taylorinoj glazbi među mojim vršnjacima u Hrvatskoj, duboko u sebi osjećam suštinsko neslaganje s tom tvrdnjom. Tinejdžerska ja, naime, Taylor Swift bi zdušno prezirala. Tinejdžerska ja bila je PRITENŠS, MUA? do te mjere da biste joj pri susretu neizostavno poželjeli zviznut šamar, a onda joj dat malo čokolade uz rečenicu: “Ajde, ajde, ne plači, mnogo će te još nevolja zadesiti u životu. BIT ĆEŠ TI MENI JEFTINIJA!”

Uf, sranje. Sad ispada da danas, za razliku od tinejdžerske dobi, volim Taylor Swift zato što je njezina glazba JEFTINIJA, a osim što je to, s obzirom na piratske navade, tehnička istina, nije metafizička niti ikakva druga. Volim Taylor Swift zato što je super kantautorica, zato što, kao što to priliči super kantautorima, u svoje pjesme izlijeva sve unutarnje organe, a najviše mi je super da pritom ne misli da sve to smije uglazbiti samo jednim monotonim instrumentom i oprezno ograničenim rasponom glasa. NISU SVI KANTAUTORI ARSEN DEDIĆ NI LEONARD COHEN! Fala kurcu.

Enivej, najnoviji album. Iljadudevetsot osamdezdeveta. To je godina Taylorina rođenja, pa bi štokoji slušatelj i opservator, zbog toga što su i pjesme na njoj počesto ‘osamdesetične’, mogao pomisliti da je riječ o KONCEPTNOM albumu. Ono, osamzdeveta, ja-odavde-potječem, glazba-iz-osmdezdevete. Ali brus (i to ne springstin). Ono što je na ovome albumu osamdesetično nije baš iz ’89., nego nekako više iz ’86. i ako mi sad kažete da cijepam dlake, nemojte tako. U glazbenim vremetocima tri godine katkad su geološka razdoblja i dok je ’86. svijetom te top-listom časopisa Bravo još uvelike vladao synth-pop, ’89. je već na pomolu bio onaj famozni rock-revival, Nirvana i takoto. Dakle, govorimo o različitim vremenima. Bit će da ona naslov Taylorina albuma ipak nema veze s vrstom glazbe. Ili ima, ali samo tangencijalno, da se kaže “a ono, nešto iz osamdesetih, ništa bitno”.

No iz kojeg god tromjesečja te već naveliko dosadne dekade potjecala ideja o najnovijem albumu Taylor Swift, njezina zvučnost u 2014. bila je iberkul, pjevna i plesna, vesela i diskoidna, razuzdana, ali i “slatka” na način one tinejdžerke s početka crtice, koja nije postojala u stvarnosti, ali je eto u glasnicama 25-godišnjakinje koja je otpjevala ovaj album. Volim Taylor, ovo mi nije njezin najdraži album, ali je jedan od onih kojima ne bih znala naći ozbiljnije mane. Znam samo ono što mi je osobni vrhunac – pjesmica “How You Get the Girl”. Pa zapjevajmo je onda zajedno, drugovi i drugarice, a pustimo priče o 1989. nekim prošlim vremenima. Recimo, iljadu devetsto osamdeset i šestoj. (ZP)

26-valentino_boskovic

26. Valentino Bošković – VSSR
[306 bodova / 3 glasa]
Za ime božje sakrijte internet od otoka, TOVARI OTKRILI BANDCAMP!!! (UA)

(pisali: Tonći Kožul, Dino Marelić, Juraj Vrdoljak, Zrinka Pavlić, Umorni administrator)

Gorilini naj albumi 2014: #157-#131

Siječanj 30, 2015

157-diabase

157. DIBIA$E – Up the Joystick 2 (Hidden Levels) / Drekka – Ekki gera fikniefnum / Ian William Craig – A Turn of Breath / Lykke Li – I Never Learn / Matthias von Stumberger – Matthias von Stumberger spielt Rockundroll Musik / Neneh Cherry – Blank Project / Strand of Oaks – HEAL / Tobacco – Ultima II Massage [25 bodova / 1 glas]
156. Micah P. Hinson – Micah P. Hinson and the Nothing [27 bodova / 1 glas]
154. The Baseball Project – 3rd / Todd Terje – It’s Album Time [28 bodova / 1 glas]
153. Bonnie “Prince” Billy – Singer’s Grave a Sea of… [28 bodova / 2 glasa]
152. Parkay Quarts – Content Nausea [29 bodova / 1 glas]
147. …And You Will Know Us by the Trail of Dead – IX / The Antlers – Familiars / Bohren & Der Club of Gore – Piano Nights / Damien Jurado – Brothers and Sisters of the Eternal Son / Perfume Genius – Too Bright [30 bodova / 1 glas]
146. Lana Del Rey – Ultraviolence [31 bod / 1 glas]
145. The Juan MacLean – In a Dream [31 bod / 2 glasa]
144. The Black Keys – Turn Blue [34 boda / 1 glas]
143. Wovenhand – Refractory Obdurate [34 boda / 2 glasa]
139. Gesloten Cirkel – Submit X / Joyce Manor – Never Hungover Again / Ramona Lisa – Arcadia / Warpaint – Warpaint [35 bodova / 1 glas]
138. Savages & Bo Ningen – Words to the Blind [37 bodova / 1 glas]
137. Torn Hawk – Through Force of Will [38 bodova / 1 glas]
132. Jamie T – Carry on the Grudge / Nina Romić – Stablo / Pixies – Indie Cindy / Shackleton – Freezing Opening Thawing EP / Slow Club – Complete Surrender [40 bodova / 1 glas]
131. Trans Am – Volume X [40 bodova / 2 glasa]


Prati

Get every new post delivered to your Inbox.