Pismohrana autora

R.I.P. Ante Perković

Ožujak 5, 2017

Prerani i prebolni kraj putovanja Slijepog putnika.

R.I.P. Robert Fisher

Veljača 13, 2017

Gromada legendarnosti i prekrasnosti. 2017. je već sad ukurcija od lani.

R.I.P. Butch Trucks

Siječanj 25, 2017

I ova je počela tvrdo.

Goginih 87 – moja omiljena muzika 2016.

Siječanj 13, 2017

Stari dobri običaji i postanu stari upravo zato što su dobri, pa nema razloga mijenjati naviku da godišnji rezime kraju privedem onim zbog čega ovaj blog uopće i postoji, a to je muzika snimljena u studiju, na neki oblik nosača zvuka. Nakon kina i koncerata prethodnih dana, danas je red na legendarnih Goginih 87 za 2016. godinu. Kako sam albumski čovjek, na glavnom dijelu ljestvice nalaze se isključivo novi studijski albumi, njih 66, kojima su na njemu pridodana i 2 bonusa u vidu paralelnih popratnih izdanja istog izvođača (u ovom slučaju, EP te regularan, ali inferioran studijski album istog izvođača), a ako se bend koji stoji iza pokojeg od takvih ne nalazi na glavnoj ljestvici, onda se nalazi u posebno izdvojenom uvodu od 19 izdanja sjajne muzike koja nije stigla s prošlogodišnjih regularnih albuma nego, abecednim redom izvođača, redom s: živih albuma, kompilacija različitog tipa (bestof, rariteti, nanovo snimljeno…), split-albuma, EP-ja, nečega što uopće ne znam kako odrediti ili singla. Možda su u tom uvodu trebali završiti i neki rap albumi iz glavne ljestvice, jer se službeno vode kao mixtapeovi, ali to više nitko normalan ne može razlikovati, pa se za svaki pojedini slučaj vodim posebno. Dakle, 66 regularnih studijskih albuma plus 2 bonusa plus 19 ekstra izdanja jednako 87.

Zašto baš 87? Nema pravog odgovora, osim da je tako i to je to. Broj koji se pukom slučajnošću u prvome ovakvom izboru 2006. godine nametnuo kao privremeno rješenje do danas se afirmirao kao nezamjenjiva komponenta mojeg izbora, baš jednako kao i standardni muzički žanrovi koji njime vladaju. Sve sam izbore i neizbore uvijek spreman (pokušati) pojasniti u komentarima, a nikad ne propuštam napomenuti da se ova ljestvica ipak ponešto razlikuje od one koja će se pod mojim imenom ovih dana pojaviti na Potlisti jer tamošnju ekipnu doživljavam kao generalnu probu u neidealnim uvjetima sudjelovanja u skupnom izboru nevjerojatno raznolikih muzičkih ukusa i neukusa. Eto. Muzika se živi, muzici se daje. Play unfunky music, white boy!

EKSTRA 19

AMERICAN AQUARIUM – Live At Terminal West

ARAB STRAP – Arab Strap

THE CONNELLS – Stone Cold Yesterday: Best Of The Connells

DEBELI PRECJEDNIK & MAŠINKO – Godina majmuna / Majmun godine

ĐAVOLI – Studio M & Kulušić live

ILL WIND – Ill Wind EP

IZAE – Snivatelj snima

KENDRICK LAMAR – Untitled Unmastered.

LUSH – Blind Spot EP

THE MOODY BROODERS – Adult Disoriented Rock

NAĐA – Venus In Gemini EP

TIM BUCKLEY – Lady, Give Me Your Key: The Unissued 1967 Solo Acoustic Sessions

REDD KROSS – Hot Issue

REDD KROSS – Oh Canada! Hot Issue Vol. 2: Show World Tour Live

RESTORATIONS – See/Sea singl

SHEER MAG – III EP

SINGLE MOTHERS – Meltdown EP

SLOBBERBONE – Bees And Seas: The Best Of

THEE MELOMEN – Chinatown EP

66-61

66 THE LOX – Filthy America… It’s Beautiful

65 WHITNEY – Light Upon The Lake

64 MUDCRUTCH – 2

63 DAN MICHAELSON AND THE COASTGUARDS – Memory

62 LUCINDA WILLIAMS – The Ghosts Of Highway 20

61 THE HOTELIER – Goodness

60-51

60 OKKERVIL RIVER – Away

59 WUSSY – Forever Sounds

58 WILLIE NILE – World War Willie

57 SPAIN – Carolina

56 PAT TODD & THE RANKOUTSIDERS – Blood & Treasure

55 KAMAIYAH – A Good Night In The Ghetto

54 MODERN BASEBALL – Holy Ghost

53 JESSE DAYTON – The Revealer

52 STEVE ADAMYK BAND – Graceland

51 CONOR OBERST – Ruminations

50-41

50 ISAIAH RASHAD – The Sun’s Tirade

49 VALENTINO BOŠKOVIĆ – Marsovska Listina

48 GRANT-LEE PHILLIPS – The Narrows

47 PUP – The Dream Is Over

46 MANNEQUIN PUSSY – Romantic

45 PETE ASTOR – Spilt Milk

44 PAUL SIMON – Stranger To Stranger

43 TOUCHÉ AMORÉ – Stage Four

42 NONAME – Telefone

41 KEVIN MORBY – Singing Saw

40-31

40 FREEWAY – Free Will

39 NAO – For All We Know

38 TEENAGE FANCLUB – Here

37 JAVIER ESCOVEDO – Kicked Out Of Eden

36 FRANKIE COSMOS – Next Thing

35 MARTHA – Blisters In The Pit Of My Heart

34 JOHN K SAMSON – Winter Wheat

33 RICHMOND FONTAINE – You Can’t Go Back If There’s Nothing To Go Back To

32 PINEGROVE – Cardinal

31 BOB MOULD – Patch The Sky

30-21

30 CONNECTIONS – Midnight Run

29 SOLANGE – A Seat At The Table

28 BEACH SLANG – A Loud Bash Of Teenage Feelings

27 BRENT COBB – Shine On Rainy Day

26 AGAINST ME! – Shape Shift With Me

25 TWEET – Charlene

24 ULTIMATE PAINTING – Dusk

23 HISS GOLDEN MESSENGER – Heart Like A Levee

22 WHITE LUNG – Paradise

21 ANDERSON .PAAK – Malibu

20-11

20 KVELERTAK – Nattesferd

19 HAMILTON LEITHAUSER + ROSTAM – I Had A Dream That You Were Mine

18 KERO KERO BONITO – Bonito Generation

17 MIRANDA LAMBERT – The Weight Of These Wings

16 BJ BARHAM – Rockingham

15 ANDREW LEAHEY & THE HOMESTEAD – Skyline In Central Time

14 DON’T – Fever Dreams

13 DRIVE-BY TRUCKERS – American Band

12 JEFF ROSENSTOCK – Worry.

11 LEONARD COHEN – You Want It Darker

10-1

10 KING – We Are King

9 JESU/SUN KIL MOON – Jesu/Sun Kil Moon + MARK KOZELEK – Mark Kozelek Sings Favorites

8 JOYCE MANOR – Cody

7 SCHOOLBOY Q – Blank Face LP

6 MARGO PRICE – Midwest Farmer’s Daughter

5 BON IVER – 22, A Million

4 COURTNEY MARIE ANDREWS – Honest Life

3 BRIAN FALLON – Painkillers + Georgia EP

2 BUTCH WALKER – Stay Gold

1 LYDIA LOVELESS – Real

Gogini omiljeni koncerti 2016.

Siječanj 12, 2017

S obzirom na to da godina još uvijek ima samo 365 dana – iako je netom pozdravljena 2016. imala čak i jedan dragocjeni dan više! – logično je da se pojačana frekvencija odlazaka u kino morala obrnuto proporcionalno odraziti na nekim drugim poljima. Spojim li to s ionako nešto sitno smanjenom ponudom te s u prošlom postu spomenutim manjkom generalne volje, dobivam znatno niže koncertne brojeve u odnosu na one iz zlatnih dana s početka desetljeća, ali koji su svejedno sasvim u skladu s lanjskima. Dakle, u 2016. godini posjetio sam ukupno 79 koncerata 101 različitog izvođača (a sve skupa je riječ o 124 pojedinačna nastupa), što opet jest jedan odlazak na koncert svakih četiri-pet dana, ali i dalje je pedesetak manje u odnosu na neka druga vremena. Tako da i ovaj post nastavlja u tekstu za koncertnu 2015. godinu priznato zapravo tek osobno svođenje računa popisima opsjednutog fanatika, a manje nekadašnje opravdano, makar djetinjasto, hvalisanje energijom i predanošću. Realno, prečesto sam si dopuštao pred-selekcijom afiniteta i interesa otpisivati planove odlazaka na gigove bendova kakve i koje bih nekad – pa i ubuduće – uživo provjeravao bez krzmanja, stoga je ovaj popis omiljenih mi koncerata 2016. još i znatno više osoban nego prijašnjih godina, a manje zaista ponajviše relevantan presjek gradskih (i onih u blizini) koncertnih zbivanja na koji možete naići.

Raspored po mjesecima zorno svjedoči kada sam imao najviše volje i energije i ljubavi za život: siječanj 2, veljača 7, ožujak 9, travanj 10, svibanj 10, lipanj 6, srpanj 6, kolovoz 2, rujan 8, listopad 5, studeni 10, prosinac 4; a kao i lani, samo s totalno gigantskim ukupnim brojem, pobjedu su odnijeli najljepši Sleepyheads, koje sam u jednoj od varijanta (cijeli bend, gitarski duo, solo Šuvi) uživo slušao ne baš sićušnih 15 puta. Osim njih, više puta sam gledao i slijedeće domaćine: Thee Melomen i The Marshmallow Notebooks (različite postave) po 3, a Pipse, Debele, Esc Life, Alena Čelića i legendu Kensingtona Limu dvaput. I, prije listanja 40 omiljenih mi koncertnih nastupa 2016. godine još samo da ponovim ključna pravila – dakle, koncert se broji sistemom jednog ulaska u koncertni prostor (primjerice, festival SuperUho se broji kao tri koncerta, po jedan za svaki dan, a ne za svaki bend) (iako uopće nisam išao na SuperUho, što je također znakovito za kakav sam to lani ukupno bio, ali i za njegovu ponudu), a na donjoj su ljestvici poredani pojedinačni nastupi, čije sam izbore i neizbore kao i uvijek spreman pojasniti u komentarima, ali sjećanje srca je dokazano prevrtljiva i mušičava kategorija. Da budem najpošteniji prema srcu, top 10 bi komotno mogli napunit samo Sleepyheads plus Beach Slang i Brian, ali bit će malo varanja propozicija, jebemu miša.

  1. SLEEPYHEADS, Jiggy Bar, 15.10. / Jiggy Bar, 09.07. / INmusic festival, Jarun, 22.06. / SLEEPYHEAD, Spunk , 05.02.
  2. BEACH SLANG, Močvara, 10.02.
  3. GRANT-LEE PHILLIPS, Orpheum, Graz, 21.04.
  4. PASI, Tvornica, 23.04.
  5. RENATO METESSI I ZVIJEZDE, Hard Place, 16.04.
  6. SLIM CESSNA’S AUTO CLUB, mali pogon Tvornice, 01.10.
  7. PIPS CHIPS & VIDEOCLIPS, Vintage Industrial Bar, 03.03.
  8. MY BUDDY MOOSE, Vintage Industrial Bar, 22.12.
  9. BRIAN FALLON & THE CROWES, Arena, Beč, 17.04.
  10. RICHMOND FONTAINE, Močvara, 01.11.
  11. THE TALLEST MAN ON EARTH, Kino SC, 15.09.
  12. DAMIEN JURADO, Močvara, 07.07.
  13. WILCO, INmusic festival, Jarun, 22.06.
  14. LAURA STEVENSON, mali pogon Tvornice, 15.05.
  15. DEBELI PRECJEDNIK, Močvara, 07.05.
  16. FRANKIE COSMOS, Močvara, 17.09.
  17. PEEWEE MOORE, Route 66, 21.09.
  18. NOVEMBAR, 15. rođendan Terapije, KSET, 23.04.
  19. KENSINGTON LIMA, Booksa, 27.10.
  20. PROTOMARTYR, mali pogon Tvornice, 19.04.
  21. MAŠINKO, KSET, 05.11.
  22. ALEN ČELIĆ, Turska kula, Split, 13.08.
  23. ILL WIND, Attack!, 06.03.
  24. THE XX, Boćarski dom, 28.11.
  25. SHEARWATER, INmusic festival, Jarun, 22.06.
  26. STATE CHAMPION, Močvara, 23.11.
  27. RYLEY WALKER, Močvara, 05.02.
  28. THE CORAL, INmusic festival, Jarun, 20.06.
  29. RATBOYS, Attack!, 13.09.
  30. THEE MELOMEN, Spunk, 22.01.
  31. THE VIEW, mali pogon Tvornice, 09.02.
  32. AMY LAVERE & WILL SEXTON, Klub., 26.04.
  33. NEŽNI DALIBOR, KSET, 25.03.
  34. STRAY DOGG (DUKAT), KSET, 25.10.
  35. KREŠO I ŽUVI, mali pogon Tvornice, 02.04.
  36. THE MARSHMALLOW NOTEBOOKS, ispred Bookse, 16.06.
  37. FREAKWATER, Močvara, 28.09.
  38. DESTRUCTION UNIT, Attack!, 11.07.
  39. DOWSING, Attack!, 13.09.
  40. FNC DIVERZANT, Punk Romantika, Attack!, 13.02.

Gogini omiljeni kino filmovi 2016.

Siječanj 11, 2017

Ne niječem da jesam majstor iznevjerivanja i kršenja obećanja, ponajprije onih danih samom sebi, ali katkad poneka od njih i izvršim! Kao što je najavljeno, s godišnjim ljestvicama za 2016. godinu – standardni trozubac kino filmova, koncerata te muzičkih albuma – neću odugovlačiti kao što sam to bio napravio s njihovim neposrednim prethodnicama, koje sam objavio prije tek koji tjedan. Vraćam se svojemu ustaljenom i zaista mi se čini najlogičnijem ritmu čekanja da godina i službeno iscuri pa onda, negdje polovicom siječnja, davanja svojih rangiranih sudova ovih relativno nebitnih periferija koje mi svejedno život čine životnijim od gotovo svega drugog. Pravila za ljestvicu kino filmova su, naravno, ostala ista te kažu da se računaju svi filmovi koji su u pripadajućoj godini barem jednom prikazani u nekoj hrvatskoj kino dvorani, bilo igranjem na redovitom repertoaru, bilo jednom jedinom projekcijom specijaliziranog festivala, a nevažno je jesam li ih od sveukupno 46 – ako sam ikad kino koristio za bijeg od sebe i svega, to je bilo lani – osobno gledao u kino dvorani ili na laptopu, kakvih je ipak bilo znatno manje. Od 14 starijih ili u naša kina još ne pristiglih filmova koje sam u tom periodu premijerno pogledao doma posebno su me oduševila dva muzička dokumentarca, ‘Cure For Pain: The Mark Sandman Story’ te ‘Oasis: Supersonic’, a od igranih mi se baš jako dopao ‘Mistress America’, a pinkicu manje ’10 Cloverfield Lane’. Serije i dalje gledam vrlo sporadično jer mi se nakon poslom obaveznih 5-6 sati televizije dnevno najčešće ne da razonodu tražiti na istom kompjutorskom ekranu, tako da sam se opet najljepše družio sa starim favoritima, od kojih je zapravo samo ‘Game Of Thrones 6’ stara serija, ali prezabavna ‘Preacher’ je rađena po stripu koji obožavam, a prebolna ‘Horace And Pete’ je Louiejevo čedo, tako da nije bilo upitno hoćemo li kliknuti. Od guilty pleasurea sam do kraja poludio za ‘Are You The One?’, čije su treća i četvrta sezona bile još epskije bolidne. Sve izbore i neizbore sam uvijek spreman objasniti u komentarima, a meni najdražih 20 kino filmova su ovi:

  1. TE LUDE 80-E!! (Everybody Wants Some!!)
  2. DOLAZAK (Arrival)
  3. PROČIŠĆENJE: IZBORNA GODINA (The Purge: Election Year)
  4. OKLADA STOLJEĆA (The Big Short)
  5. MRSKA OSMORKA (The Hateful Eight)
  6. BROOKLYN
  7. DOBRI MOMCI (The Nice Guys)
  8. ČUDO S HUDSONA (Sully)
  9. SPOTLIGHT
  10. POVRATNIK (The Revenant)
  11. OPASNOST IZ DUBINE (The Shallows)
  12. LJUBAV I PRIJATELJSTVO (Love & Friendship)
  13. AVE, CEZARE! (Hail, Caesar!)
  14. PAKAO NA HORIZONTU (Deepwater Horizon)
  15. NOĆNE ŽIVOTINJE (Nocturnal Animals)
  16. PONOVNO LJUBAV (Tumbledown)
  17. INFILTRATOR (The Infiltrator)
  18. IGRA NOVCA (Money Monster)
  19. NERVE
  20. DOKTOR STRANGE (Doctor Strange)

Gogini osvrti za Potlistin izbor najboljih albuma 2016.

Siječanj 7, 2017

Iako se cijele godine činilo kako smo jednostavno umrli, Potlista nije propustila priliku 2016., kao i svaku godinu dosad, zaključiti megalomanskim popisom najboljih u njoj objavljenih albuma (i EP-jeva). Ovdje se nalaze sve moje crtice (okej, crtetine) napisane za pregled, a sve skupa nađite ovdje: http://www.potlista.com/liste/specijaliste/potop-najboljih-albuma-2016

96. SCHOOLBOY Q – BLANK FACE LP

Ustajalost užeglog zraka paranoidne kombinacije sigurne kuće i blindiranog zatvora u koju me svakim svojim vrćenjem smješta ‘Blank Face LP’ ni najdulje utapani ili otapani nikako ne bi mogli smatrati osvježenjem, ali trenutačni kontekst postojane deifikacije Schoolboyevih prijatelja, suradnika, srodnika i kolega naprosto vapi takvo tumačenje. Ne niječući nikom od uskoro navedenih vanserijski talent, a bome ni pokoje kvalitativne pogotke rijetko uočene inspiracije, postalo mi je pomalo iritantno kako se, recimo, Kendrick, Frank, Solange ili Kanye gotovo najčešće slave kao protagonisti otjelovljenja mokrih snova američke liberalne bijele javnosti. Što ne bi uopće bilo sporno da nije dva razloga – mogućnosti da posljedične papagajski refleksne daljnje tvrdnje o važnosti crnih, homoseksualnih i ženskih života jednostavno prebrišu analizu uzroka tragedija koje te važnosti osvješćuju, te mojega sebičnog straha o sistemskom pokušavanju industrijskih lasera da izbruse sve oštrine muzičkog i reperskog izraza. Naravno da u široj slici muzika nije najvažnija, ili barem nije jedina važna, ali perspektiva razmaženog i čak i za hrvatske pojmove privilegiranog whigge s drugoga kraja svijeta naglasak stavlja na ono što iz jednog srca izlazi pa preko nosača zvuka i ušiju u drugo srce ulazi. ‘Blank Face LP’ u muzičkom smislu zaista ima mnogo, ali najboljim ga rap albumom godine čini to što njegovu razvedenost podloga koje tradiciju G-funka reinkarniraju u gotovo sve podžanrove modernog hip-hopa na prihvatljivu mjeru svodi sam Q, dosad u karijeri ne baš uvijek najsretnije prezentiranom osobnošću, koja se sada apsolutno doživljava u svoj svojoj kompleksnosti, ali i prizemnosti. U godini u kojoj Pusha T nije objavio ništa, Schoolboy Q je osigurao pravu utjehu, isto kao što je u godini u kojoj su se napokon vratili The Lox, upravo Schoolboyev album donio prvu Jadakissovu HOF kiticu nakon ohoho godina.

88. COURTNEY MARIE ANDREWS – HONEST LIFE

Da svi skupa nismo patetični luzeri koji ovako barem jednom godišnje pokušavamo ograničiti i u umjetne vremenske okvire strpati vječnost i širinu i beskrajnost nečega toliko sveobuhvatnoga kao što je emotivna muzika, o mojoj ljubavi prema albumu ‘Honest Life’ ne biste čitali upravo ovog trenutka. Vjerojatnije je da ne biste čitali uopće, jer nisam siguran hoću li ikad uspjeti u potpunosti pojmiti kako me je i čime to niotkuda iznenadio, obradovao i ražalostio, baš kao jedna nedavna poruka s prijedlogom koji sam možda morao i odbiti ili jedan slatko debilan i samostojan emoji krumpira. Ali ako biste čitali, sigurno je da biste čitali u objavama s nešto više plasiranim albumima ove pomalo nepotrebne ljestvice potpuno umrlog sajta. Koji će, bude li ikad i ikako uskrsnuo, to učiniti samo zbog snage i ljepote muzike, baš kako su mene i prečesto reanimirali mnogi mi od najdražih albuma uopće, a pogotovo posljednjeg razdoblja. Iako se dosad kretala u krugovima koje relativno pozorno pratim, za divnu kantautoricu Courtney Marie Andrews iz omiljenog mi Phoenixa nisam čuo sve do tihe, pristojne i nenametljive eksplozije ove ploče, koja joj je već šesta, samo što nepotrebnu zavrzlamu stvara autoričina odluka da se prve tri odrekne i izbriše ih. Nisam, međutim, uvjeren da ću se na etapu otkrivanja ranijih radova otpustiti toliko skoro, jer ‘Honest Life’ svoju neposrednost slomljenog srca koje odlučno zarasta u više odraslu i više romantičnu verziju sebe pjeva i svira i miluje i grije golemom emotivno-misaonom prtljagom koja mi se neće prestati otkrivati još dugo. Najdulje. Jer, naravno da želim iskren život, bez ikakvih pretvaranja, ali problem je što to znači da će vidljive i prisutne biti i sve moje mane i manjkavosti, na što možda još uvijek nisam spreman, pa ću utjehu i odluku nalaziti na ovoj ploči. Kakvu i koliko lijepu nemaju možda ni Tift Merritt i Indigo Girls niti sve country-folk kraljice sedamdesetih, osim boemke Joni i kućanice Carole, a koja u svojoj najboljoj i najtužnijoj pjesmi ‘Table For One’ pije i pokušava zaboraviti u istome baru u kojem je Ryan Adams svojedobno očajnički plesao sa ženama. Da, vidjeli smo kako je sve to završilo, što nas zapravo i nije smjelo iznenaditi, jer i sama Courtney lipo kaže da sometimes good people draw troublesome things. Onda sam valjda barem dobar.

79. BUTCH WALKER – STAY GOLD

Na prošlogodišnjem albumu ‘Afraid Of Ghosts’, posvećenom njegovu godinu prije preminulom ocu, Butch Walker je točku odrastanja odredio vrlo izravno: You don’t become a man until you lose your dad, you see. Ako mu već takvu odraslost ne bi poželio nitko dobronamjeran, za slušatelje je povoljno barem to što je s njom u paketu pristigla i potpuna autorska i izvođačka zrelost, u godini za nama ulovljena na prekrasnom i donekle neočekivanom albumu ‘Stay Gold’. Nikad nije bilo sporno da Butch dobru pjesmu može napisati lakoćom, a njegov producentski rad na potezu od romantičnih zgubidana rokerskog undergrounda do punokrvnih pop zvijezda ukazivao je i na dobrodošle vještine čisto zanatske komponente. Ali kao da mu je uvijek nešto nedostajalo, a albumima nešto smetalo da bi ih se nepomućeno obožavalo; možda upravo širinom interesa i sposobnosti sužen prostor za instinktivno djelovanje? Srećom, producentski pečat na dvama lijepim albumima oporavka, Frankovu ‘Positive Songs For Negative People’ i Brianovu ‘Painkillers’, dobio je priliku opaliti ovjeru i na Butcheve vlastite pjesme, koje su ‘Stay Gold’ prometnule u finale te neformalne trilogije i vjerojatno najslađi ovogodišnji komad za fanatike svježih varijanti retro-rocka. Osobno nijedan nisam slušao češće. Probuđena usmjerenost na zabavu, glasnoću i bogatstvo zvuka rezultirala je jedinom današnjom blještavo-ljigavom divotom koja sjaji kao ‘Born In The U.S.A.’, Springsteenov album koji se, paradoksalno, danas i prečesto previđa u krugovima mlađih poklonika. Nije slučajno da je od svih današnjih Šefovih sljedbenika, ne računamo li Jesseja Malina, Butch najstariji, pa mu spomenuto razdoblje nije faza koju treba proučiti nego formativna prošlost koju i ne pomišlja zaboraviti, nostalgiju kanalizirajući u reske gitare, pumpajuće bubnjeve i poletne syntheve veće od života i svih naših strahova i neodlučnosti. Kantautorski je to pop-rock radijskih osamdesetih koji jednako podsjeća i na legende koje se veličaju nekako uvijek nedovoljno (Petty u ‘East Coast Girl’), polu-legende koje se kude pretjerano (Adams u ‘Stay Gold’), čudne pojavnosti koje kod nas nitko ne zna (Mellencamp u ‘Wilder In The Heart’) i još opskurnije likove za koje sam Butch pouzdano nikad nije čuo (Metessi u ‘Ludlow Expectations’). Muzika je to za prekrasne noći s dragim ljudima u dragim kafićima – jer najljepša se muzika nažalost nikad ne pušta u klubovima – u kojima se osmijehom i ekstazom prate čak i takve blesave očitosti da pjesma s Irskom u naslovu (‘Irish Exit’) u aranžmanu ima violine, a ona s Meksikom (‘Mexican Coke’) trube. Samo što kompletna zabavna ponuda za nas koji uvijek volimo tužne, tužne pjesme naprosto mora uključivati i pozamašan broj gorko-slatkih klišeja za izvikivanje uz grljenje i zaljubljivanje – trenutačni favorit: And that’s all that I’ve got to give you now, honey, but I’ll give it all tonight! Otrcano. Jeftino. Prekrasno. Potrebno. – kao i balade gubitka, nedostajanja i žaljenja. Gostujući u ‘Descending’, diva Ashley Monroe nakon svoje lanjske ‘The Blade’ opet sudjeluje u nehumanom srcecidu; mazna ‘Can We Just Not Talk About Last Night’ zvuči kao da Fountains Of Wayne sviraju ‘Tumbling Dice’ ili da Stonesi sviraju ‘She’s Got A Problem’, a totalno ima smisla da je zatvarajući stih albuma ovaj iz ‘Record Store’: You can love me like you loved me when you could. Jer sve je rečeno pa poslije toga ništa i ne možeš. Osim ponovno pustiti ovaj blagotvorni melem od albuma.

69. BRIAN FALLON – PAINKILLERS

Možda nisu nepostojeći, ali muzičari doista svjesni svojih kvaliteta i karakteristika prilično su rijetki, zbog čega promotivne intervjue nema smisla čitati s ciljem dobivanja ikakvoga dubljeg uvida u njihovo autorstvo. Lov na osobne dragulje i demone u njima, s druge strane, itekako je zahvalna disciplina jer često rasvjetljuje ili barem osvjetljuje kolaž čiji se komadići otkidaju i nude kao pjesme. Netom pred objavljivanje egzorcizma ‘Get Hurt’, posljednjeg albuma najvećih najdražih najljepših najmojih The Gaslight Anthem, Brian Fallon je o pucanju svojega desetogodišnjeg braka za Noisey rekao nešto što nikad neću zaboraviti, jer savršeno objašnjava njegov život, njegove pjesme, moj život te razlog zašto ovo drugo i treće često nimalo ne razlikujem: Sometimes, I don’t even know how it happened. I don’t even know hot it got like this. All I know is that it did. And I now have to figure out: What do I do now? Odgovor se nalazi na ‘Painkillers’, utješnom albumu oporavka za koji je napisao neke od svojih najvažnijih pjesama, i koji je jednako tako mogao nositi i ime ‘Painfillers’, jer barem iz ljubavi i njezinih satelitskih katastrofa znamo da se najbolji protuotrovi proizvode iz otrova. Rokerska dekadencija nikad nije bila dio Brianova životnog repertoara, pa tu nije bilo ni straha ni sumnje, a nužna potreba za odmicanjem od svega, pa i od omiljenog benda, srećom za sobom nije povukla i udaljavanje od muzike. Međutim, svoj prvi samostalni album nije iskoristio za novi početak koliko za ponovno zauzimanje startnih pozicija, čija su oba žanrovska kraka folk-rocka ionako članovi udarničke standardne all-American postave, samo su bez pankerskog benda fino omotana intimom manjih i osobnijih ploča velikih kantautora sedamdesetih godina. Traženje sigurnosti u poslu i hobijima, koncentriranje na sebe i dopuštanje sebi da osjećaš, neforsiranje prebolijevanja, uživanje u svakodnevnim stvarima, zapravo život bez pritiska – terapijski je to arsenal zdravorazumskih fraza koje tvore jedine ispravne moguće savjete, koje osobno prihvaćam sve dok ih ne dobivam od samog sebe, ili osobe koja svojim uplivom dijagnozu dodatno komplicira. ‘Painkillers’ sam, stoga, doživio i doživljavam kao bibliju, kad se već s onom s velikim početnim slovom nikako ne uspijevam sroditi, i to zato što je Brian od tih fraza i o njima napisao možda i najbolje stihove svoje karijere, uz dobrodošlu i slatku dozu prepoznatljivih reminiscencija na cure koje vole world and whiskey and Rites Of Spring te citiranja Springsteena, Cohena ili Henleyja. No, s obzirom na nikad bogatije melodije i čišće pjevanje, kao i krasnu energiju koja posebno uzdiže središnji potez albuma – ‘Nobody Wins’, ‘Rosemary’, ‘Red Lights’, ‘Long Drives’ – ‘Painkillers’ ostavlja dojam ploče koja će mi moći značiti i još više jednom kada mi se ostvari ono o čemu sada ipak tek samo sanjam: I want a life on fire, going mad with desire, I don’t wanna survive, I WANT A WONDERFUL LIFE.

66. BJ BARHAM – ROCKINGHAM

Prije četiri godine, BJ Barham je zajedno sa svojim bendom American Aquarium odlučio zaigrati na sve ili ništa, uloživši sav svoj dotadašnji i budući privatni i muzički život na – predivan, sjajan i još uvijek teško izdrživ – album ‘Burn. Flicker. Die.’. I kako se to valjda zgodi tek jednom u milijun slučajeva, zvijezde su se smilovale bendu koji je nakon gomile vremena ne baš potpuno promašenog, ali relativno nebitnog potucanja muzičkom Amerikom napokon uspio pjesmama, zvukom, ugođajem i tonom opravdati ne samo svoje postojanje nego i sve svoje pogreške i sva kriva skretanja. Pretjerali bismo tvrdnjama o kušanju slave, ali radničkom je bendu na pameti ipak prije bila postojana stabilnost kakva izbjegava gomilanje gubitaka, a nešto će se siće uspjeti pretvoriti u nekakav komadićak osobnog raja. U kojem su stvari izgleda pošle po slušateljskom zlu, iako je očito kako najveći dio fanovskog brontulanja dopire iz zavisti onih, uključujući tu i mene, koji simpatičnog propalicu i pjesnika odjebavanja odgovornosti BJ-a nisu slijedili na stazama ispravljanja kursa. Prvo se zaljubio, pa zaručio, pa oženio za prekrasnu crvenokosu tetoviranu djevojku, kao utjelovljenu iz pjesama koje je prije pisao o propuštanju prilika. Onda su njegovi American Aquarium snimili ‘Wolves’, album koji je bio dosta dobar, ali koji je prečesto davao naslutiti kako mu noći odsad prolaze u dnevnom boravku, a ne kafiću, te da u krevetu počinju, a ne završavaju bude li sreće. Ili nesreće. Naposljetku je najavio solo album, čiji je popis od samo osam pjesama signalizirao autorski ne baš prijeko potreban izlaz, samo što se svaki strah o gašenju benda ubrzo negirao najavama daljnjeg rada, a i ovogodišnjim živim albumom ‘Live At Terminal West’. A kada se po netu počela šetati živa verzija pjesme ‘Madeline’, koja je zapravo kopija povijesne ‘Outfit’ Drive-By Truckersa, samo što otac u njoj savjetuje kćer, a ne sina, činilo se i kao da više nema istinski svojih ideja. Iako će zbog ‘Burn. Flicker. Die.’ dovijeka imati moje uho, u njega je naprosto bilo i prelako posumnjati. Samo što su se u tu jednadžbu odbile uklopiti pjesme napisane za ‘Rockingham’, starinski storytellerski album gotovo bez ikakvih električnih gitara i energičnih bubnjeva, kojim je BJ kronikama pospanoga južnjačkoga grada pokušao osmisliti i kreirati svoj život s pobjedničke strane tridesete godine. Ugodne su, lipo teku, lako se slušaju, s pregršt liričkih detalja koje zaustave mozak ili srce ili oboje, pa čak i ako smo neke varijante nekih od njih čuli i ranije. Pa, kvragu, čak je i ta ‘Madeline’ zapravo prekrasna i dirljiva – Go out and find a boy that doesn’t gamble with emotions and looks at you the way your mother looks at me… Never be ashamed of the fact that you are Southern, those long vowels, oh THEY’RE A BEAUTIFUL THING! – a njezina inferiornost spomenutoj ‘Outfit’ ima smisla iz barem 3 razloga: ‘Outfit’ je najbolja pjesma svih vremena, nije sramota biti ipak slabiji autor od Jasona Isbella, a i logično je da se otac malo smota razgovarajući s kćerkicom, tako smo jednostavno odgojeni mi na Jugu. ‘Rockingham’ neće ozbiljnije poremetiti niti BJ-ev autorski kanon, a kamoli kantautorsku scenu uopće, ali ja ga bez i najsitnijeg naguravanja mogu zamisliti kako obogaćuje puno važniji kontekst lijenih subotnjih popodneva ljubavnog para dvoje pomalo okrznutih fanova American Aquarium i americane uopće, melankoličnih 30-somethinga koji su se nekako pronašli i prepoznali unatoč svim, a posebno svojim vlastitim pizdarijama. To što poznajem (i obožavam) dva para koji zadovoljavaju barem dio skiciranih uvjeta zapravo me skroz izluđuje, jer je treći onda naprosto nemoguć u takvim statističkim uvjetima. Ali nadu mi nitko ne može oduzeti: Thirty-nine years, you’ve been putting up with me, your folks said we’d never see our first anniversary. Do you remember that first week? You burned that pecan pie, and I ate the whole damn thing, I couldn’t stand to see you cry. Ona postoji.

40. JESU/SUN KIL MOON – JESU/SUN KIL MOON

Pišući u jednom od svojih posljednjih tekstova o svecu zaštitniku melankoličnih mrguda Marku Kozeleku kako njegov glas uskoro opet očekujem začuti iznad bonaca i letećih tepiha neko vrijeme zanemarenih električnih gitara, nisam ni slutio kako u pravu mogu biti bivajući istodobno i potpuno u krivu. Napokon ostvarena cjelovečernja suradnja s prijateljem Justinom Broadrickom, legendom ekstremnih i ambijentalnih muzika, Marku nije pružila vremenski stroj kojim se mogao vratiti nekadašnjim gitarskim mapiranjima zvjezdanog neba ili vjetrovite prerije, nego još jednu – lako bi se moglo pokazati i ključnu – etapu prekrasnog i prekrasno suludoga životnog projekta koji je najtočnije nazvati ‘Synecdoche, Mark Kozelek’s Life’. Jer ovo što Mark svojim pjesmama posljednjih pet godina radi svojem životu gotovo da je identično magazinskom rekreiranju New Yorka u filmu Charlieja Kaufmana. Ono što je isprva izgledalo kao zgodna hiper-realistična dosjetka briljantnog tekstopisca vrlo se brzo bilo pretvorilo u suočavanjem sa smrtnošću motivirano slavljenje života i njegove cjelokupnosti, ali se kroz kolaž Markove želje da opjeva ama baš svakog prijatelja, obrok, šetnju, rođaka, misao, gitaru, macu, ploču, sjećanje, boks, televiziju, restoran, kolegu, čežnju, telefonski poziv, grad, pismo, ugovor, konobaricu – ma zapravo svaki dan koji je ikad proživio! – danas sve teže probiti do života koji se jednostavno živi, mada je s te ponešto udaljene pozicije sve lakše pojmiti big picture života koji se bremenito promišlja. Zato je ovaj eponimac njegove najnovije kolaboracije vjerojatno i ostao malo po strani, nastavljajući zapravo dobrodošli povratak unatrag od neočekivane pompe oko albuma ‘Benji’. Naprosto, Markovu se radu sve teže prepuštati onako lagano, u prolazu, jer njegova simbolička (ne samo, album traje 80 minuta) golemost prilično iscrpljuje emocije. Manji je problem eventualna nepoštenost takvog odnosa prema zaista unikatnom umjetniku – preživjet će, nema brige – ali eventualno iskakanje iz vlaka je bilo glupo izvršiti prije albuma kojemu se čak i nije nužno dubinski posvećivati jer je na razini pukog zvuka nevjerojatno ugodan i opuštajući, idealan kao podloga za svaku (polu)horizontalnu aktivnost. Toplina zagrljaja električnih gitara uvodnog terceta te kasnije ‘Sally’ me prožima točno kako sam iz Draženovih divnih tekstova zamišljao da zvuče Jesu, prije negoli bi me upozorio da bend ipak preskočim, ribarska mreža akustike raspršene misli hvata samo da bi ih nepovratno oslobodila, a hipnoza syntheva i orgulja potpuna je suprotnost svim dnevnim tjeskobama i dvojbama. Ugođajem ponajviše podsjećajući na ‘Perils From The Sea’, Markov album s Jimmyjem LaValleom iz The Album Leaf, ‘Jesu/Sun Kil Moon’ jest još jedna Markova meditacija prigušenih svjetala, pripadajućih osjećaja i popratnih misli, ali Justinovo društvo i sudjelovanje kao da mu omogućuju konkretan čvrst užitak u prijateljstvu o kakvima često pjeva. Nije od uha do uha, i možda je to zapravo tek puki začetak, ali ovaj album jest smiješak.

26. JEFF ROSENSTOCK – WORRY.

U poslovnoj je frci pa ne stigne. Jebiga. Emirovo objašnjenje zašto za ovaj osvrtić naposljetku ipak moli mene – iako, Emir nikad ništa ne moli nego samo nemilosrdno naređuje, prijetnjama o otkazu i smanjivanju plaće i čemu sve ne – a ne Škaru koji je to trebao napraviti u startu, vrlo se često pojavljuje u inboxima svakog od nas s Potliste, pri čemu smo svi podjednaki broj puta onaj koji zbog poslovne frke ne stigne i onaj koji onda nekako ajde ipak stigne. Valjda. Ne bi to bilo ni po čemu znakovito ili podatno izdvajanju da se nije pojavilo baš kao super odgovarajući prilog glavnom jelu albuma koji najvećim dijelom govori upravo o suočavanju s pravilima i zahtjevima svijeta odraslih, zaposlenja, financijske nesigurnosti i doista neodgodivih obaveza. Svijeta čije se koordinate ocrtaju već u uvodnoj ‘We Begged 2 Explode’: This decade’s gonna be fucked. Friends will disappear after they fall in love and get married. Isn’t that shit like crazy? The workin’, havin’ babies and promotions? The cheatin’, cryin’, leavin’ and divorcin’?, svijeta u kojem prečesto trčimo to my phone because I don’t wanna feel alone, te svijeta u kojem someone hung a decorative surfboard up where your records and movies belong. Pa jebote, nije se valjda TOLIKO promijenila? Nezavisna ikona novog milenija i istinita DIY legenda Jeff Rosenstock se protiv svega bori ne samo izravnim upiranjem prstiju u prave mete nego i nostalgičnim tripovima u nevinije doba prvog brijanja s djevojkom koja će mu kasnije postati supruga (omot albuma je fotka s njihovog pira), učvršćivanjem pojedinih klinačkih uvjerenja u smjernice za cijeli život, ali i staloženim priznanjem da ti srednje tridesete naposljetku objasne kako su mnoge stvari kojima si se nekad opterećivao sada zapravo potpuno nevažne. Taj se miks ostajanja čru scenskim radnikom i postajanja veteranom koji je preživio pa ne želi više umirati fenomenalno zrcali i u muzičkom dijapazonu svojevrsnoga konceptualnog albuma trajanja nepunih 40 minuta. Odsjaji maturalnih zabava na kojima sviraju štakori trgovačkih centara i ska-punk bendovi probijaju se kroz autorski zahtjevnije no-bulšit konfesije, a trag opće prihvaćenih ikona nezavisnog rocka kao što su Neutral Milk Hotel ili The Clash prati se sve do Beach Boysa i medleyja druge strane ‘Abbey Road’, koji se smanjenim budžetom rekreira u drugoj polovici ‘Worry.’. Album je to koji nabraja sve moguće razloga za brigu samo zato da bi vas mogao tješiti da pravog razloga za brigu nema: It’s beautiful out there’s nothing I’d rather do than slay the nightmare arm in arm with you. I didn’t leave the house all day for the last thirty Saturdays. It’s time to trade the darkness for a view because it’s June 21st and this winter was the worst we’ve ever seen, but we made it through the freeze. Now it’s 84 degrees forever. Ili je zapravo obrnuto?

22. SHEER MAG – III EP

Gotovo svako predstavljanje vatromet-rock benda Sheer Mag uzbuđenje će dobrodošlog osvježenja njihove prevažne muzike dijelom adresirati na nesvakidašnju pojavu da ovaj karijesni spoj hard-rock betoniranja i sweet soul music cijeđenja zapravo svira banda šeprtljavih pankerskih šmokljana. Kužim rezon i uzroke čuđenja, ali samo dok se ne sjetim da je prošlo skoro četrdeset jebenih godina od vremena u kojem su komercijalni žanrovi classic-rocka i soula bili prirodni neprijatelji punku, koji se ionako zapravo nikad nije borio protiv njih, nego za njih i za muziku ukupno. Uostalom, koji to bendovi uopće i zvuče kao sve najbolje iz cijelih sedamdesetih smiksano u blenderu na kasnoproljetnom roštiljanju na krovu zgrade, roštiljanju koje se spontano pretvori u kvartovski tulum pa se jutro dočeka nestašnom provalom na bazen radi rashlađivanja i triježnjenja? Marah? Možda nekad, prije petnaestak godina, ali bez vokalne dive kalibra predivne Tine Halladay i nužnoga društvenoga komentara. The Hold Steady samo u ideji i porukama tekstova. Mislim, a jedino onda The E Street Band na prijelazu navedenog desetljeća u osamdesete. Ili kul klinci mene više ne pozivaju na takve tulume? Stoga jedino i ima smisla da ostvarenje muzičke utopije vrše upravo neprilagođeni i neprihvaćeni, oni kojima svaki novi grozan dokaz da je društvena utopija nemoguća zapravo služi kao dodatan poticaj za nastavak agresivnog stremljenja toj i takvoj utopiji. Sheer Mag izgledaju i zvuče kao bend koji bi zajedno oformili i Freaks i Geeks iz istoimene serije, kao i frikovi i gikovi iz novijih socioloških primjera značenja tih termina, s time da uopće nije razvidno tko je na probu donio rifove Thin Lizzy, a tko melodije Motowna, odakle solaže BTO, a odakle ritmovi Northern soul floor-fillera, ističe li se više gitarsko herojstvo ili anarho-miks Cher i Tine Turner. Na svojem trećem EP-ju (kroz isto toliko godina), Sheer Mag su materijal oštro raspolovili na angažirane (‘Can’t Stop Fighting’ i ‘Night Isn’t Bright’) i ljubavne pjesme – ‘Worth The Tears’ je himna svih krajeva: but at least I tried and the time we had was worth the tears that you made me cry, I won’t be afraid and I’ll never forget the good lovin’ that we made, a ‘Nobody’s Baby’ destilat ponosa – ali kompaktnost trinaest minuta koje neprestano vabe na još i još slušanja dojam miješa u billybraggovski paket ljubavi na minimalcu i romantike na burzi za nezaposlene. Kumulativni efekt drugog tipa, onaj mojeg čestog slušanja dosadašnje cijele tro-EP-jevske diskografije benda kao albuma, svakako mi je pojačao zaljubljenost u bend i pridonio smještanju ‘III’ na sam vrh osobne ljestvice 2016. godine. Da, stopostotan učinak nedvojbeno jest lakše zadržati na manjem broju pokušaja, ali na našoj ukupnoj ljestvici ni iza ni ispred Sheer Mag ne vidim izdanje s više od četiri baš fantastične, esencijalne pjesme. Nazovimo to pozitivnom diskriminacijom.

17. LYDIA LOVELESS – REAL

Sudbina najboljega ovogodišnjeg albuma i njegova sramotnog previđanja kap je koja je prelila čašu moje davno naslućene, a sad ostvarene spoznaje: Jebemu mater, svijet mainstream popa je izgleda sto puta zahvalniji i pošteniji od underground rocka, s koliko god uvjetnosti i navodnih znakova okružili sve navedene pojmove! Zgođušna nešvilska kaubojka Taylor Swift prvo snima vrlo solidne country-pop albume i publika je obožava, da bi prihvaćenost nadmašila čak i sveopće razine po objavljivanju jako dobroga čistokrvnog pop albuma ‘1989’. Zdepasta Midwest cow-punkerica Lydia Loveless snima odlične twang-rock albume i čak je i pratitelji nezavisnih zbivanja ne doživljavaju iole ozbiljno, što se prelije i u gotovo potpuno zanemarivanje – tu i tamo album je zahvaljujući fanaticima zagrebao neke donje ili paralelno ovoj srednje pozicije godišnjih ljestvica – ovogodišnjeg pop-rock remek-djela ‘Real’, kojemu je bilo čak i teže zauzeti vrh Lydijine karijere (prethodnik ‘Somewhere Else’ je briljantan) nego se sa sezonskom konkurencijom obračunati dominacijom madridskog imenjaka. ‘Real’ je autoričin dosadašnji izraz u jednakoj mjeri produbio, čineći to neposrednijom razradom sirovijih, neizbrušenih emocija, koliko i okrenuo na peti i usmjerio u nova zvučna polja mekoće i svilenosti, šira i od slobode zemljopisnog područja s kojeg Lydia dolazi. Za crne dane sačuvane zalihe country-rock drskosti prepoznat će samo stariji poklonici, dok će friška upoznavanja bez prethodne informiranosti album najlakše i najčešće smještati na playliste američkih radio-stanica sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća. Da je Perfektna Christine McVie Amerikanka, jedan od njezinih zlatnih hitova iz imperijalne faze Fleetwood Mac zasigurno bi bio zvučao točno kao ‘Same To You’, a sve dok se u ‘Heaven’ ne začuje Lydijin glas ja sam zbog milujućeg skakutanja basa ala John McVie i buckinghamskih gitarskih pletera i nakon tisuću slušanja uvjeren kako slušam neki singl koji je povijesni bend snimio samo za sebe i svoje najbliže pa ga ne znamo otprije. Kako vaga prema popu ne bi pretegnula previše – recimo, ‘Out On Love’ je balada koju Cyndi Lauper nije snimila samo kozmičkom nepravdom – singl godine ‘Longer’ (ubojitog stiha za sve ostavljene: Give me just a little bit longer to get over you) pokazuje što bismo bili dobili da se Stevie Nicks nekako i uspjela uvaliti Tomu Pettyju u krevet i bend, pa da iskusnog Benmonta Tencha malo pogurne i prema sintesajzerskim ornamentima, dok ‘Midwestern Guys’ (s čijim se otvaranjem These january nights they really make me hate my life poistovjećujem iz nekih sjećanja, ne zbog ovoga obećavajućeg siječnja) jednostavno mora biti outtake albuma ‘Long After Dark’. Takvo muzičko opuštanje i neograničavanje Lydiju je oslobodilo i u pjesničkom pogledu pa se cjelokupni zvučni spa tretman povlači na stražnje sjedalo iza ranjivosti stihova, među kojima se dva posebno ističu. Sve naše tugice dobrim dijelom izazvane našim kutijama za kucanje komunikacije dobile su spomenik u ‘More Than Ever’: But if self-control is what you want, I’d have to break all of my fingers off, jer drugačije naprosto ne ide, a kad se u ‘Bilbao’ Lydia razotkrije i preda do kraja jednostavnim Marry me, there’s nowhere in the world I’d rather be, napokon znam kako ta rečenica zvuči kad je cura koja je izgovara zaista i osjeća, a ne kao kad je dosad jedini put bila upućena meni.

12. DRIVE-BY TRUCKERS – AMERICAN BAND

Nazvavši svoj 1973. godine objavljen sedmi album ‘We’re An American Band’, Grand Funk (Railroad) su prije svega željeli signalizirati pripadanje svojega zvuka američkom polu tvrdoće, autentičnosti i narodskosti, u vremenu kada su se već itekako počele pomaljati naznake nepotrebnog (i suštinski netočnog, ali) distanciranja od britanske artificijelnosti, nadmenosti i aristokratičnosti. Iako se sam bend ne spominje u opširnom popisu hard-rock velikana koje Patterson Hood u knjižici omota navodi kao idole protagonista titanskog albuma ‘Southern Rock Opera’, Grand Funk svakako jesu bili jedni od bitnih arhitekata nemalog dijela tradicije iz koje su Hoodovi sjajni i meni najdraži Drive-By Truckers dvadesetak godina poslije izronili kao jedini smisleni southern rock predvodnici današnjice, te – računamo li R.E.M. ipak kao indie bogove, a Toma Pettyja smjestimo u kantautore – zapravo najbolji bend u povijesti bastardnog žanra. Nazvavši svoj netom prohujale godine objavljen (već!) jedanaesti album ‘American Band’, Drive-By Truckers šalju prije svega nemuzičke signale, iako im trenutačno nitko ne bi smio prigovoriti da su naslov i u tom smislu pojačali jednim debelim THE prije ‘American Band’. Hooda i autorskog mu partnera Mikea Cooleyja – zašto opet ne naglasiti, čovjeka s najodgovarajućim prezimenom rock’n’rolla – ta Amerika u bendu i njihov bend u današnjoj Americi obvezuju na reagiranje protestnim albumom koji komentira sve ono što se u njoj danas naprosto ne može dopadati nikome s imalo srca i mozga, a što se uvijek nekako jasnije primjećuje na njihovu domicilnom i voljenom Jugu. Odavno objeručke prihvaćene od tolerantne (obrćem očima na ovu riječ, ako se ne vidi preko ekrana) lijeve javnosti velikih sjevernih gradova te čak i dijela publike rocka preuskih rebatinki – na kraju krajeva, riječ je i o jednom od totemskih bendova ovog sajta – Truckerse se nikako ne smije optužiti za puko propovijedanje preobraćenima, jer su svoje temelje gradili upravo na područjima gdje ih se sada, baš kao nekada velikog im uzora Springsteena, odjebaje kao bezmude izdajničke liberale. Naravno, opet nekako ispada da nitko ne percipira oduvijek vrlo izravne tekstove pjesama, ali zato dva naslova inače odmjerenih intervjua presudno određuju stav prema bendu. Jebiga. Ruku na srce, iako precizan, kompaktan i udarnički, s Hoodom u ponajboljoj melodijskoj formi, ‘American Band’ nije remek-djelo, kakvo bend nije snimio sad već punih devet godina, od prekretničkog ‘Brighter Than Creation’s Dark’. Stabiliziravši svoje privatne živote u ugodan tok srednjih godina, Hood i Cooley svakako imaju manje ne kapaciteta koliko potrebe za pisanje svojih i tuđih osobnih priča, pa albumu pomalo nedostaje ljubavnih pjesama, jer Cooleyjev novi all-time pogodak ‘Filthy And Fried’, ritmom curinih čizama praćen walk of shame, ipak ne možemo tako doživjeti. Ali drugu ruku na isto srce, iz kojeg ovaj bend neće ispasti apsolutno nikada, ovaj nivo na otprilike 85 posto ljestvice ionako postavljene previsoko za većinu ostalih, a koji Drive-By Truckers drže na posljednja četiri albuma, vjerojatno je još impresivniji.

8. MARGO PRICE – MIDWEST FARMER’S DAUGHTER

Naratorica ‘Hands Of Time’, uvodne pjesme ‘Midwest Farmer’s Daughter’ – najljepšega ovogodišnjega country albuma, kojemu je to zapravo tek jedan od superlativa kojim se smije dičiti – od početka do kraja te zapanjujuće priče prođe put dovoljan za poštenu antologiju žanra o razvodima, opijanju i zatvorima, kamoli jednu jedinu numeru. Kad je imala dvije godine, tata je izgubio farmu pa se morao zaposliti u noćnoj smjeni u zatvoru. Kad se kao tinejdžerka otpustila na cestu, imala je samo 57 dolara. Kad se pokušavala skrasiti u nekim gradovima, piće bi se ispriječilo smirivanju. Kad je počela formirati bendove, upadala je u svakojake logističke probleme. Kad je napokon upoznala muškarca u kojeg se zaljubila, on je bio oženjen. Kad su dobili dijete, ono je umrlo. Posloženi ovako jedan za drugim, ovo su očito elementi ili karikature, kakve na country često nabacuju neuki gluhi kreteni, ili ozbiljne tragedije, a uvjerljivost bez melodrame i ponos rođen u katarzi kojima ih predivna Margo Price pjeva daju naslutiti prvorazrednu autoricu i novu veliku pjevačicu na tragu Tammy, Dolly ili Lorette, naslov čije je filmske biografije parafraziran u naslovu ovog albuma. Kao što daju naslutiti i nešto što se sama Margo uopće ne libi priznati: da, sve je to zaista doživjela, ali i preživjela. Otvarajući album daleko najduljom, materijalom najdepresivnijom, ali izvedbom najhrabrijom kompozicijom, Margo Price je pokazala kako je ne zanima slijeđenje ikakvih pravila osim vlastitih instinkta, želja i nagnuća, koje je svirajući i nastupajući u različitim bendovima prethodnih desetak godina – ponajprije valja istaknuti jako dobre Buffalo Clover – usavršila, pročistila i sabila u kantautorski country album kakav bi i jednoj Emmylou Harris predstavljao karijerni vrhunac u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. Iako se sasvim skladno uklapa u trenutačnu nešvilsku revitalizaciju tradicije sredstvima indie-rocka – (malo previše) razvikani Sturgill Simpson joj je neko vrijeme svirao gitaru; princeza Caitlin Rose joj je super prijateljica, s kojom je napisala hellraisin’ singl ‘Hurtin’ (On The Bottle)’ – Margo Price je najklasičniji country koliko je to uopće moguće biti, od surovosti opisanog života pa sve do osjećaja potpune prirodnosti i pripadnosti kojima zauzima poziciju ne samo alt-country nego i mainstream zvijezde. Njezin prateći bend The Price Tags (super ime!) gotovo da je božanski ideal – ili ajde samo odličan presjek – svakoga američkog benda iz honky-tonk barova, a briljiraju ne samo u jedinim dvama žanrovima, countryju i westernu, nego spajaju i stapaju i sve što je ikako moguće – rock i roll, Nashville i Bakersfield, Red Dirt i americanu, Georgea Jonesa i Lone Justice, ritam i blues, Delaneyja i Bonnie. Takvih bendova, doduše, Amerika sigurno ima daleko više nego što čak i najzagriženiji fanatik može provjeriti, možda čak i daleko više nego što je potrebno, zanemarimo li činjenicu kako bi ipak bilo glupo ušetati baš u jedan od saluna pogođenih smanjivanjem broja bendova na raspolaganju. Ali albuma kao što je ‘Midwest Farmer’s Daughter’ i autorica kao što je Margo Price čak ni Amerika nema dovoljno, a često se čini ni uopće. A ovo joj je tek početak.

R.I.P. Doug Evans

Siječanj 6, 2017

Zadnja prava legenda koju je 2016. godina odnijela sa sobom. Doznao sam tek sad, jebiga.

Gogina omiljena muzika 2015. zavoljena u 2016.

Siječanj 2, 2017

I nakon lažnog strišavanja (termin iz trešete, za one koji ne znaju), evo napokon i pravog, a to je finalni post svođenja moje muzičke 2015. godine, idealnim pontonskim postom između epiloga prethodnim objavama opisanoga suludoga kašnjenja i uvoda u rezime godine za nama. Kao najava u ljestvice 2016. godine, ovaj izbor albuma koje sam zavolio tek u godini poslije njihova objavljivanja prije svega podsjeća na debilnu arbitrarnost omeđivanja perioda u godine, kao i onda uzimanja tih godina u sezone ovog tipa. Doduše, pokazuje i nešto drugo, mojim lanjskim argumentom dokazivanu tezu da nikad nije kasno, pogotovo za potez koji u svojoj srži otvoreno priznaje da se gotovo ništa i ne može stići srediti na vrijeme, odnosno u rokovima koje si namećemo u suradnji s kalendarom, sve te gomile muzike na svijetu da i ne spominjem. Razlozi zbog kojih sam ove albume zavolio tek tijekom 2016. međusobno jesu različiti, ali se ipak svi mogu svesti na to jednostavno nemanje dovoljne količine vremena za poslušati svu tu prekrasnu muziku. A s obzirom na današnje predoziranje ionako prekasnim postanjem, broj izdvojenih ću opet s prošlogodišnjih 15 smanjiti na 12, jer nisam izgubio baš svaki osjećaj za mjeru. Kao. Abecednim redom izvođača: Aaron Lee Tasjan ‘In The Blazes’, Bangers ‘Bird’, Divers ‘Hello Hello’, Drunken Prayer ‘I Intend To Comprehend The Devil & The Blues’, Frankie Cosmos ‘Fit Me In’ EP, Franz Nicolay ‘To Us, The Beautiful!’, Israel Nash ‘Israel Nash’s Silver Season’, La Misma ‘Kanizadi’, The Libertines ‘Anthems For Doomed Youth’, Salad Days ‘Metalmania’, U.S. Girls ‘Half Free’ i Zane Williams ‘Texas Like That’. Eto. Skidanje barem nekog tereta. Sad samo da ovako relativno lako i bezbolno bude i s ozbiljnijim dijelom života.

Goginih 87 – moja omiljena muzika 2015. NE 2016.!

Siječanj 2, 2017

Kao i uvijek, kraju dolazim početkom, odnosno onim najvažnijim, ljestvicom muzičkih albuma iz pripadajuće godine, kojima se do ukupnosti izdvojenog broja od 87 pridodaju i izdanja druge vrste. Ako pitate zašto baš 87, onda je očito da ste ovdje prvi put, a kako sumnjam da nove posjetitelje bloga regrutiramo i u ovim tihim sezonama, onda ste nedvojbeno provokatori. Ali, pravog odgovora i dalje nema, prve godine (davne 2006.) broj je određen pukom slučajnošću pa se ustrajnošću prometnuo u zvijezdu vodilju. Ove uvode i inače pišem jedva – što se vidi i iz ovog odugovlačenja koje se proteglo na punu godinu! – a pošto me za nekoliko dana čeka isti posao i za ljestvicu prave godine (2016.!), onda će ovaj tekst za 2015. obilovati mojim već mnogo puta prežvakanim frazama, ali koje svakako fino opisuju pravila, razloge i procese iza sastavljanja. Osnovni dio ljestvice čini 69 rangiranih studijskih albuma, kojima se na njoj na istoj poziciji priključuju i, redom, kompilacija EP-jeva, mixtape i EP-ji istih autora, a preostalih 14 naslova otpada na EP-je, luksuzno reizdanje, živi album, box set, singlove, neobjavljene snimke i ponovno snimljen stari materijal, abecedno poredane na startu. Dakle, 69 regularaca plus 4 bonusa plus 14 ekstra naslova jednako 87. Kao i uvijek – i osjećajem i pratećim tekstom – za neke albume imam dojam da su previše visoko, ali ni jedan od onih ispod njih ne bih popeo iznad; drugi se čine prenisko, ali ne mogu ih podići ni iznad kojeg kojem gledaju u leđa. Sve je to ionako uvijek nesavršen pokušaj objektivnog sagledavanja subjektivnih sklonosti i okolnosti, a svaki ću izbor ili neizbor s radošću pojasniti u komentarima, bude li nekoga doista zanimalo. Iako, možda to neću uopće biti u stanju jer su (i to prije godinu dana!) rangirani čitavim nizom logika, pristupa, sredstava i procjena, od kojih mnogi nemaju previše veze sa zdravim razumom, ali ni muzika je sama prečesto nema, pa se to onda lijepo slaže. Muzika se živi, muzici se daje. Play unfunky music, white boy!

EKSTRA 14 ABECEDNIM REDOM

(THE) BETTER GIRLS – (The) Better Girls EP

BRUCE SPRINGSTEEN – The Ties That Bind: The River Collection

DRIVE-BY TRUCKERS – It’s Great To Be Alive!

FKA twigs – M3LL155X EP

GINGER WILDHEART – G-A-S-S Month 9/10/11/12 EP

THE GO-BETWEENS – G Stands For Go-Betweens: The Anthology Volume 1

JENNIFER’S BAND – Nothing To Do / So singl

KELELA – Hallucinogen EP

KELLEY MCRAE – Easy On My Mind EP

MICHAEL HEAD & THE RED ELASTIC BAND – Velvets In The Dark / Koala Bears singl

MICHAEL HEAD & THE STRANDS – The Olde World

NATALIE MERCHANT – Paradise Is There: The New Tigerlily Recordings

SCOTT & CHARLENE’S WEDDING – Delivered EP

SHEER MAG – II EP

69-61

69 PETER BUCK – Warzone Earth

68 JEDI MIND TRICKS – The Thief And The Fallen

67 RYAN BINGHAM – Fear And Saturday Night

66 JESSICA PRATT – On Your Own Love Again

65 JAMES MCMURTRY – Complicated Game

64 FRANK TURNER – Positive Songs For Negative People

63 DILLY DALLY – Sore

62 SARAH CRACKNELL – Red Kite

61 SUPERSUCKERS – Holdin’ The Bag

60-51

60 ERIC CHURCH – Mr. Misunderstood

59 MATT WHIPKEY – Underwater

58 JEREMY PORTER AND THE TUCOS – Above The Sweet Tea Line

57 MARTIN COURTNEY – Many Moons

56 ROBERT FORSTER – Songs To Play

55 DEAFHEAVEN – New Bermuda

54 THE WEATHER STATION – Loyalty

53 PROTOMARTYR – The Agent Intellect

52 JULIEN BAKER – Sprained Ankle

51 FREDDIE GIBBS – Shadow Of A Doubt

50-41

50 ANTARCTIGO VESPUCCI – Leavin’ La Vida Loca

49 JULIA HOLTER – Have You In My Wilderness

48 BERNER & THE JACKA – Drought Season 3

47 HAMILTON LEITHAUSER & PAUL MAROON – Dear God + I Could Have Sworn EP

46 THE CHILLS – Silver Bullets

45 NICKI BLUHM & THE GRAMBLERS – Loved Wild Lost

44 LANA DEL REY – Honeymoon

43 JOHN MORELAND – High On Tulsa Heat

42 DEERHUNTER – Fading Frontier

41 KURT VILE – B’lieve I’m Goin Down…

40-31

40 KENDRICK LAMAR – To Pimp A Butterfly

39 TITUS ANDRONICUS – The Most Lamentable Tragedy

38 DANIEL ROMANO – If I’ve Only One Time Askin’

37 BRENT BEST – Your Dog, Champ

36 TITLE FIGHT – Hyperview

35 TORRES – Sprinter

34 THE SIDEKICKS – Runners In The Nerved World

33 MAJICAL CLOUDZ – Are You Alone?

32 NATALIE PRASS – Natalie Prass

31 ESC LIFE – Access All Areas

30-21

30 CHRIS STAPLETON – Traveller

29 COURTNEY BARNETT – Sometimes I Sit And Think, And Sometimes I Just Sit.

28 PORTER – This Red Mountain

27 FOG FROG DOG – Split

26 BLANK REALM – Illegals In Heaven

25 BUILT TO SPILL – Untethered Moon

24 JOSH RITTER – Sermon On The Rocks

23 AMERICAN AQUARIUM – Wolves

22 ROADSIDE GRAVES – Acne/Ears

21 MY MORNING JACKET – The Waterfall

20-11

20 FRED THOMAS – All Are Saved

19 SAM OUTLAW – Angeleno

18 SUN KIL MOON – Universal Themes + MARK KOZELEK – Down In The Willow Garden EP

17 REBEL STAR – Reka

16 WILL JOHNSON – Swan City Vampires

15 EL VY – Return To The Moon

14 DON MCGLASHAN – Lucky Stars

13 SHEEK LOUCH – Silverback Gorilla 2

12 ASHLEY MONROE – The Blade

11 LUCERO – All A Man Should Do

10-1

10 JASON ISBELL – Something More Than Free

9 SARAH BETHE NELSON – Fast-Moving Clouds

8 DWIGHT YOAKAM – Second Hand Heart

7 ALGIERS – Algiers

6 HOP ALONG – Painted Shut

5 PUSHA T – King Push: Darkest Before Dawn The Prelude

4 BEACH SLANG – The Things We Do To Find People Who Feel Like Us + Broken Thrills + Here, I Made This For You! Mixtape Volume One

3 FUTUREBIRDS – Hotel Parties

2 ROYAL HEADACHE – High

1 SLEEPYHEADS – The Swirling Thoughts Of…

Gogini omiljeni koncerti 2015. NE 2016.!

Siječanj 2, 2017

Dani obaranja osobnih i rekorda zdravog razuma daleko su iza mene, pa se nekadašnji brojevi od 126 različitih koncerata kojima sam prisustvovao 2013. godine, ili čak 192 različita benda čije sam koncerte posjetio 2012. godine, čak i meni čine nestvarnima, kao da ih nisam napunio ja nego netko drugi. Što sam vjerojatno tih sezona i bio. Pad najavljen u 2014. godini (92 koncerta 141 benda), u 2015. se nastavio postojano spuštati do 78 koncerata 111 različitih izvođača (a sve skupa je riječ o 148 pojedinačnih nastupa), ali me osobno ne boli logikom godina smanjena frekvencija koliko moj totalni muk po pitanju svakog od njih. Srećom, korijenje gotovo svakodnevnog izvještavanja koje sam jednom davno ne razmišljajući posijao do danas je rodilo na sve strane, pa željni čitanja o koncertima zaista imaju i previše kanala na raspolaganju. A kvalitete i emocija? O tome zasad neću.

Tako da je i ovaj post više osobno svođenje računa popisima opsjednutog fanatika, a manje nekadašnje opravdano, makar djetinjasto, hvalisanje energijom i predanošću. Pobjednici 2015. godine su opet bile naše vedete, primarno Sleepyheads kojima sam čuo 9 koncerata (od toga 2 puta solo Šuvi), (The) Lesser Men s 8 (od toga jednom (The) Better Girls) te The Marshmallow Notebooks također s 8, u nekoliko različitih formacija. Thee Melomen su bili blizu postolju sa 7, a ESC Life i nažalost upokojeni Benchwarmers su se u mojem društvu zaustavili na solidna 3 koncerta. Po mjesecima je to izgledalo ovako: siječanj 5, veljača 5, ožujak 7, travanj 9, svibanj 10, lipanj 11, srpanj 2, kolovoz 5, rujan 5, listopad 4, studeni 12, prosinac 3; i tek tu vidim koliko je bilo jako mršavih mjeseci s niti jednim gigom tjedno. I, prije listanja 40 omiljenih mi koncertnih nastupa 2015. godine još samo da ponovim ključna pravila – dakle, koncert se broji sistemom jednog ulaska u koncertni prostor (primjerice, festival SuperUho se broji kao tri koncerta, po jedan za svaki dan, a ne za svaki bend), a na donjoj su ljestvici poredani pojedinačni nastupi, čije sam izbore i neizbore kao i uvijek spreman pojasniti u komentarima, ali sjećanje srca je dokazano prevrtljiva i mušičava kategorija.

  1. CHUCK PROPHET AND THE MISSION EXPRESS, Močvara, 16.05.
  2. SHEER MAG, Močvara, 14.12.
  3. SLEEPYHEADS, Attack!, 12.06. / Jiggy Bar, 12.12. / SLEEPYHEAD, Atelier Monika, 15.01.
  4. HOP ALONG, Močvara, 11.11.
  5. SUN KIL MOON, SuperUho festival, 2.dan, tvrđava Sv. Mihovil, Šibenik, 04.08.
  6. FRANK TURNER & THE SLEEPING SOULS, INmusic festival, 1. dan, Otok hrvatske mladeži na Jarunu, 22.06.
  7. VOODOO HEALERS, Jiggy Bar, 29.05.
  8. ANALENA, SuperUho festival, 1.dan, tvrđava Sv. Mihovil, Šibenik, 03.08.
  9. TWO GALLANTS, Močvara, 05.11.
  10. WENT, Klub., 08.05.
  11. REBEL STAR, mali pogon Tvornice, 19.09.
  12. STEVE WYNN, Močvara, 30.10.
  13. VIET CONG, Močvara, 29.08.
  14. ARIEL PINK, Lauba, 27.11.
  15. THE NOISY KNIGHTS, Močvara, 09.06.
  16. THE MARSHMALLOW NOTEBOOKS, SuperUho festival, 3.dan, tvrđava Sv. Mihovil, Šibenik, 05.08. / Cmrok, 21.08.
  17. (THE) LESSER MEN, Močvara, 11.11. / MM centar, 31.01.
  18. MY BUDDY MOOSE, Močvara, 16.05.
  19. PIPS CHIPS & VIDEOCLIPS, Sax!, 23.04. / 24.04. / 25.04.
  20. JURA STUBLIĆ & FILM, Tvornica, 17.04.
  21. JUAN WAUTERS, Močvara, 16.09.
  22. KING KHAN & THE SHRINES, SuperUho festival, 1.dan, tvrđava Sv. Mihovil, Šibenik, 03.08.
  23. NASHVILLE PUSSY, Hard Place, 02.06.
  24. ESC LIFE, Vintage Industrial Bar, 25.11.
  25. THEE MELOMEN, Jiggy Bar, 28.11.
  26. BUILT TO SPILL, Močvara, 17.11.
  27. KATE TEMPEST, INmusic festival, 1. dan, Otok hrvatske mladeži na Jarunu, 22.06.
  28. ŽIVO BLATO, Vintage Industrial Bar, 09.04.
  29. …AND YOU WILL KNOW US BY THE TRAIL OF DEAD, mali pogon Tvornice, 10.06.
  30. MERCURY REV, Lauba, 13.11.
  31. FNC DIVERZANT, Grey Room, 20.06.
  32. BENCHWARMERS, MM centar, 31.01.
  33. THE SUBWAYS, mali pogon Tvornice, 09.12.
  34. WITHERED HAND, Attack!, 03.06.
  35. NICOLE ATKINS, Lauba, 13.11.
  36. CHUMPED, Attack!, 12.03.
  37. THE MANDATES, Močvara, 12.05.
  38. CRVENA JABUKA, KC Dražen Petrović, 13.03.
  39. EARTH, Močvara, 03.02.
  40. SEED HOLDEN, Tituš, 21.02.

Gogini omiljeni kino filmovi 2015. NE 2016.!

Siječanj 2, 2017

Jedan od Gorilinih fallen soldierza – ne, nije čovjek umro, nego kontribuira još i manje od Tonćija i mene, ako je to uopće moguće – Bojan je jednom bio lijepo objasnio kako se relevantne godišnje ljestvice mogu najranije složiti sredinom sljedeće godine. Ali bio bih ipak previše bezobrazan da tu dosjetku iskoristim za pokušaj legitimacije dosad najdulje odgađanog objavljivanja svojega godišnjeg rezimea. Jednostavno, nisam mogao prije. Odnosno, isprva nisam bio stigao, pa se 2016. bila prometnula u najveće govno od godine koje sam ikad doživio, pa sam zaista bio imao opravdanje za povlačenje čak i iz pisanja i bloganja, a onda sam se jednostavno uljuljkao u najgoru zamislivu kombinaciju samosažaljenja i lijenosti koja je dovela do toga da 2015. na ovaj način recenziram tek početkom 2017. Jebiga. Neće se ponoviti. Sva sreća da me uza sve ostalo nije napustila i želja za redom, pa se ljestvice 2016. godine nikako nisam natjerao početi objavljivati bez čišćenja kompjutorskog ormara u kojem sve tamo negdje od prošlog siječnja stoje, a to je najluđe od svega, potpuno dovršene ljestvice omiljenih mi filmova, koncerata i albuma 2015. godine. Tako da ću kroz naredna 24 sata prvo srediti 2015. godinu, standardnom troglavom čudovištu ljestvica dodajući i popratni tekstić o najboljem iz nje zavoljenom u 2016., a onda kroz nadolazećih desetak dana objaviti i redovite ljestvice za 2016., što ionako nikad ne radim prije konačnoga kalendarskoga kraja godine. Nikakvih intervencija u lani dovršene ljestvice nisam imao – ne da nisam čak i htio, ali kad sam vidio koliko bi mi to dodatnog vremena oduzelo, shvatio sam da je jedino normalno, a i pošteno prema sebi, objaviti ih u dovršenom obliku iz lanjskog siječnja. Pa počnimo!

Pravila za ljestvicu kino filmova su, naravno, ostala ista te kažu da se računaju svi filmovi koji su u pripadajućoj godini barem jednom prikazani u nekoj hrvatskoj kino dvorani, bilo igranjem na redovitom repertoaru, bilo jednom jedinom projekcijom specijaliziranog festivala, a nevažno je jesam li ih osobno gledao u kino dvorani ili na laptopu, kakvih je ipak bilo manje. Od filmova koje sam ranijih godina nekako propustio najviše su mi užitka pružili napokon pogledani ‘Open Grave’ te fenomenalne ‘Prisoners’, a ‘Dexateens: Live At The Nick’, snimku tada oproštajnoga giga južnjačkih polulegendi, još uvijek zavrtim jednom mjesečno. Posao još uvijek nisam promijenio, zbog čega u slobodno vrijeme gledam jako malo serija, a uz pouzdane favorite ‘Game Of Thrones 5’, ‘Louie 5’ i ‘Mad Men 7’, sam kraj 2015. godine su mi uljepšale obje sezone sjajnog ‘Farga’. A ovo je bilo mojih dvadeset najdražih kino filmova te godine:

  1. RATNA SJEKIRA (Bone Tomahawk)
  2. TO DOLAZI (It Follows)
  3. GODINA NASILJA (A Most Violent Year)
  4. POBJEŠNJELI MAX: DIVLJA CESTA (Mad Max: Fury Road)
  5. NOĆNA POTJERA (Run All Night)
  6. SICARIO
  7. BIRDMAN OR (THE UNEXPECTED VIRTUE OF IGNORANCE)
  8. FOXCATCHER: PRIČA KOJA JE ŠOKIRALA SVIJET (Foxcatcher)
  9. KINGSMAN: TAJNA SLUŽBA (Kinsgman: Secret Service)
  10. IGRE GLADI: ŠOJKA RUGALICA 2. DIO (The Hunger Games: Mockingjay Part 2)
  11. MOST ŠPIJUNA (Bridge Of Spies)
  12. TED 2
  13. SCARCE – DANI POPUT OVIH (Scarce: Days Like These)
  14. 70 GODINA KK SPLIT – ODISEJA U ŽUTOM
  15. NEMOGUĆA MISIJA: ODMETNUTI (Mission: Impossible – Rogue Nation)
  16. NOĆNE KRONIKE (Nightcrawler)
  17. LABIRINT: KROZ SPALJENU ZEMLJU (Maze Runner: The Scorch Trials)
  18. CRNA MISA (Black Mass)
  19. NERAZUMAN ČOVJEK (Irrational Man)
  20. SUDAC (The Judge)

R.I.P. Rick Parfitt

Prosinac 24, 2016

Ide i dalje.

Casper u Hop Inu 16.12.16.

Prosinac 17, 2016

Hamilton Leithauser + Rostam – A 1000 Times

Feeling – Pozvoni

R.E.M. – Imitation Of Life

Neil Young with Crazy Horse – Cinnamon Girl

Supersuckers – Coattail Rider

The Replacements – I Will Dare

Courtney Barnett – Elevator Operator

Kathleen Edwards – Empty Threat

Counting Crows – Hard Candy

Ryan Adams – Gimme Something Good

Lucero – Tonight Ain’t Gonna Be Good

Big Country – Look Away

Pearl Jam – Corduroy

Crvena jabuka – Sve što imaš ti

The National – Secret Meeting

The Hold Steady – Constructive Summer

Metessi i Zvijezde – Plešem i pjevam

Flamin’ Groovies – Shake Some Action

Tom Petty And The Heartbreakers – The Waiting

Rod Stewart – Rhythm Of My Heart

The Gaslight Anthem – 45

Fleetwood Mac – Dreams

The War On Drugs – Red Eyes

Rebel Star – Dah

Weezer – No One Else

Antarctigo Vespucci – Impossible To Place

FNC Diverzant – Kažeš da bi htjela

Mašinko – Srkijev san 21

Overflow – Don’t

Foo Fighters – Everlong

XAXAXA – Ova e tvoj grad

Vanilla Muffins – Sugar Oi! Come On

The Bouncing Souls – True Believers

The Gaslight Anthem – Wooderson

Crvena jabuka – Kad je noć hladna i zvjezdana (Emira)

Lydia Loveless – Chris Isaak

Big Star – In The Street

Jura Stublić & Film – Sjećam se prvog poljupca

Danny & The Champions Of The World – Heart & Arrow

Bruce Springsteen – No Surrender

Đavoli – Zvuci ulice

The Pogues – Rain Street

Marah – Round Eye Blues

My Buddy Moose – Streets

Buža i The Obala – Siki

Daleka obala – Ti nisi tu

Simon & Garfunkel – I Am A Rock

The Stone Roses – Love Spreads

16 Horsepower – Clogger

T. Rex – Metal Guru

Kino klub – Za nju

Green Day – When I Come Around

The Smashing Pumpkins – Bullet With Butterfly Wings

Oasis – The Girl In The Dirty Shirt

Suede – Stay Together

Zvijezde – Pravovjerni plesači

The Afghan Whigs – Going To Town

The Rolling Stones – Mixed Emotions

Tutti Frutti Balkan Band – Ti me izluđuješ

Alen Vitasović – Jenu noć

Šajeta – Moji koraki

Barbra Streisand – Woman In Love

Bryan Adams – Heaven

Guns N’ Roses – November Rain

Miladin Šobić – Džemper za vinograd

PRIVATNI ROĐENDANSKI BONUS IZVAN RADNOG VREMENA:

Magazin – Rano, ranije

Vuco – Nedjelja

Casper u Hop Inu 09.12.16.

Prosinac 10, 2016

Micah P. Hinson – Yourself Asleep Again

Pearl Jam – Wishlist

The Twilight Singers – The Twilite Kid

Cowboy Junkies – Crescent Moon

Magnolia Electric Co. – The Dark Don’t Hide It

Rilo Kiley – It’s A Hit

Paul Simon – The Obvious Child

Electric Light Orchestra – Mr. Blue Sky

Mary Wells – My Guy

Tindersticks – Her

Lucero – Tonight Ain’t Gonna Be Good

Lynyrd Skynyrd – Call Me The Breeze

The Dexateens – You’re Gonna Love Me

The Gaslight Anthem – I’da Called You Woody, Joe

Weezer – L.A. Girlz

Martha – 11:45, Legless In Brandon

The Welcomin’ Committee In Flames – Jizztown Boys

Redd Kross – Pretty Please Me

The Wildhearts – Stormy In The North, Karma In The South

The Hold Steady – Stuck Between Stations

Chuck Prophet – Credit

R.E.M. – Monty Got A Raw Deal

Nada Surf – No Quick Fix

Scarce – (Call Me) Karona Khrome

Green Day – Basket Case

Joyce Manor – Over Before It Began

Pup – Doubts

Cheap Girls – Knock Me Over

The Replacements – Color Me Impressed

Mac DeMarco – Freaking Out The Neighborhood

Manic Street Preachers – You Stole The Sun From My Heart

The Libertines – Anthem For Doomed Youth

Billy Bragg – A New England

Embrace – Come Back To What You Know

The Rural Alberta Advantage – Terrified

Grandaddy – The Crystal Lake

Ken Stringfellow – Reveal Love

The Shins – Girl Inform Me

Pylon – Crazy

Jason Isbell – Flying Over Water

Japandroids – Adrenaline Nightshift

Metessi i Zvijezde – Plešem i pjevam

La Strada – Mlad i radostan

The Waterboys – The Whole Of The Moon

Mark Kozelek & Desertshore – Katowice Or Cologne

Hazy Malaze – Corrina

The Moody Brooders – Gone

The Gaslight Anthem – 1930

The Drones – I Don’t Ever Want To Change

Nick Cave & The Bad Seeds – There She Goes, My Beautiful World

The Lemonheads – The Outdoor Type

Adriano Celentano – Il ragazzo della via Gluck

Plavi orkestar – Djevojka iz snova

Film – Boje su u nama

ESC Life – Bad Influence

Vex And The Voxtones – I Wanna Know

New York Dolls – Personality Crisis

The Undertones – Teenage Kicks

The Clash – Police On My Back

Hüsker Dü – Don’t Want To Know If You Are Lonely

KUD Idijoti – Pisma o ribaru Marinu, Mari i moru

Overflow – Doraaa

Casper u Hop Inu 02.12.16.

Prosinac 3, 2016

Drive-By Truckers – Let There Be Rock

The Rolling Stones – It’s Only Rock’n’roll (But I Like It)

Neko Case – Hold On, Hold On

Jim Croce – I’ll Have To Say I Love You In A Song

Two Cow Garage – Lydia

The Jayhawks – Miss Williams’ Guitar

Maria Taylor – Smile And Wave

The Wallflowers – Sleepwalker

Tommy Stinson – Something’s Wrong

Nick Cave And The Bad Seeds – Deanna

Lucero – Tonight Ain’t Gonna Be Good

The Men – Candy

The Pogues – Fiesta

The Waterboys – Fisherman’s Blues

Franz Nicolay – Frankie Stubbs’ Tears

Against Me! – Haunting, Haunted, Haunts

Sebadoh – Magnet’s Coil

Hüsker Dü – Makes No Sense At All

Masshysteri – Välkommen till verkligheten

Social Distortion – Don’t Take Me For Granted

The Lemonheads – It’s A Shame About Ray

The Gaslight Anthem – Stray Paper

Cloud Nothings – Stay Useless

The Menzingers – Where Your Heartache Exists

Juliana Hatfield – Universal Heartbeat

Lucinda Williams – Real Live Bleeding Fingers And Broken Guitar Strings

Townes Van Zandt – Pancho & Lefty

Tutti Frutti Band – Gore iznad oblaka

Portastatic – Noisy Night

Cracker – Sick Of Goodbyes

fIREHOSE – For The Singer Of R.E.M.

The Stone Roses – I Wanna Be Adored

Paramount Styles – The Girls Of Prague

Mitski – A Loving Feeling

Chris Farren – Everything’s My Fault

Haley Bonar – Blue Diamonds Fall

R.E.M. – So Fast, So Numb

Ramones – She Talks To Rainbows

dEUS – Suds & Soda

T. Rex – 20th Century Boy

Ian Dury – Sex & Drugs & Rock & Roll

The Only Ones – Another Girl, Another Planet

Art Brut – My Little Brother

The Libertines – Last Post On The Bugle

The Chills – I Love My Leather Jacket

Radiohead – The Bends

Dinosaur Jr. – Freak Scene

Green Day – Holiday

Royal Headache – High

Stars – Ageless Beauty

Scarce – Days Like This

The Vaselines – Molly’s Lips

Flogging Molly – Float

Neutral Milk Hotel – Holland, 1945

Ryan Adams & The Cardinals – Let It Ride

Oasis – Supersonic

Pearl Jam – I Am Mine

The Hold Steady – Stay Positive

The Gaslight Anthem – Miles Davis & The Cool

Dropkick Murphys – The Season’s Upon Us

Bruce Springsteen – Pay Me My Money Down

The Pogues – London You’re A Lady

Steve Earle – Fearless Heart

Josh Rouse – Winter In The Hamptons

AC/DC – Let There Be Rock

Casper u Hop Inu 25.11.16.

Studeni 26, 2016

The Dexateens – Neil Armstrong

Lucero – On My Way Downtown

Futurebirds – Serial Bowls

R.E.M. – There She Goes Again

Fleet Foxes – White Winter Hymnal

Frank Turner – Try This At Home

Billy Bragg & Wilco – California Stars

Bajan – Uspomene

The Lemonheads – Confetti

Gin Blossoms – Hey Jealousy

Lucero – Tonight Ain’t Gonna Be Good

Josh Ritter – Harrisburg

Pearl Jam – Daughter

Lukas Nelson & Promise Of The Real – San Francisco

Warren Zevon – My Ride’s Here

Hop Along – Sister Cities

The Replacements – Answering Machine

Kensington Lima – It Was Better In The Days Of Cassette

Lynyrd Skynyrd – Gimme Three Steps

Nick Cave & The Bad Seeds – Straight To You

Tom Petty And The Heartbreakers – Into The Great Wide Open

Roy Orbison – California Blue

The Traveling Wilburys – Handle With Care

George Harrison – Got My Mind Set On You

The Rolling Stones – Tumbling Dice

Fleetwood Mac – Say You Love Me

Kirsty MacColl – He’s On The Beach

Pretenders – Brass In Pocket

Squeeze – Tempted

Belle & Sebastian – Dirty Dream Number 2

T. Rex – Jeepster

Inspiral Carpets – I Want You

Mega City Four – January

Flamin Groovies – Teenage Head

The Gaslight Anthem – Helter Skeleton

Pixies – Here Comes Your Man

Hüsker Dü – Back From Somewhere

The Gun Club – She’s Like Heroin To Me

The Dream Syndicate – Boston

PJ Harvey – C’mon Billy

Social Distortion – I Was Wrong

Dr. Feelgood – Roxette

The Hold Steady – Charlemagne In Sweatpants

The Jim Carroll Band – People Who Died

Metak – Tetrapak

Pips Chips & Videoclips – Rosita Pedringo

Grant Lee Buffalo – Crackdown

Teenage Fanclub – Slow Fade Pictures

The Jam – Thick As Thieves

Billy Bragg – The Boy Done Good

The Pogues – Thousands Are Sailing

My Buddy Moose – Morning

Uncle Tupelo – Chickamauga

Josh Ritter – New Lover

The Mutton Birds – In My Room

The Mothership Orchestra – London Breeze

Brian Fallon – Rosemary

Psihomodo Pop – Zauvijek

Rebel Star – Vozači

Gene – London, Can You Wait?

Tom Petty – Crawling Back To You

Japandroids – Continuos Thunder

Casper u Hop Inu 18.11.16.

Studeni 19, 2016

Rod Stewart – Maggie May

Tom Petty And The Heartbreakers – Learning To Fly

The Wallflowers – Letters From The Wasteland

The Thrills – Santa Cruz (You’re Not That Far)

The Gaslight Anthem – Seńor And The Queen

Slobberbone – Springfield, IL

The Rolling Stones – Start Me Up

Nick Cave & Shane MacGowan – What A Wonderful World

Haustor – Ula ulala

The Doobie Brothers – Listen To The Music

Lucero – Tonight Ain’t Gonna Be Good

Hoodoo Gurus – I Want You Back

The Jayhawks – Waiting For The Sun

Natural Child – Sure Is Nice

Thin Lizzy – Jailbreak

The Lemonheads – If I Could Talk I’d Tell You

Paul Simon – Graceland

Bruce Springsteen – Tougher Than The Rest

The Connells – ’74-’75

Robyn Hitchcock & The Egyptians – Another Bubble

Jenny Lewis – She’s Not Me

Bon Jovi – Someday I’ll Be Saturday Night

Chuck Prophet – Wish Me Luck

Social Distortion – Don’t Drag Me Down

Supersuckers – Born With A Tail

Japandroids – Fire’s Highway

The Stone Roses – Made Of Stone

Suede – Heroine

Josipa Lisac – Danas sam luda

Zabranjeno pušenje – Kažu mi da novog frajera imaš

Ramones – I Wanna Be Your Boyfriend

Cyndi Lauper – Girls Just Want To Have Fun

Suzanne Vega – Luka

R.E.M. – The Great Beyond

Ted Leo & The Pharmacists – Where Have All The Rude Boys Gone?

Superchunk – Me & You & Jackie Mittoo

Oasis – Stand By Me

Pips Chips & Videoclips – Htio bi da me voliš

Grandaddy – Summer Here Kids

The Beatles – Rock And Roll Music

Fountains Of Wayne – Survival Car

Weezer – Undone (The Sweater Song)

Green Day – Welcome To Paradise

The Clash – Rudie Can’t Fail

Tom Petty And The Heartbreakers – Runnin’ Down A Dream

Tutti Frutti Balkan Band – Brzi vlak u nogama

Daleka obala – Nema te

Radiohead – Anyone Can Play Guitar

Pearl Jam – Smile

Crvena jabuka – Nek’ te on ljubi (kad ne mogu ja)

Hüsker Dü – Celebrated Summer

Beach Slang – Punks In A Disco Bar

R.E.M. – Orange Crush

Nada Surf – I Like What You Say

The Pains Of Being Pure At Heart – A Teenager In Love

Nežni Dalibor – Strah

The Replacements – Sixteen Blue

Radiohead – No Surprises

R.I.P. Leon Russell

Studeni 13, 2016

Lav slijedi lava.

Casper u Hop Inu 11.11.16.

Studeni 13, 2016

R.E.M. – First We Take Manhattan

Guided By Voices – Surgical Focus

Sloan – I Thought I Was Ready For You

Big Star – September Gurls

Drive-By Truckers – A Ghost To Most

Faces – Stay With Me

The Flying Burrito Brothers – If You Gotta Go

Dwight Yoakam – A Thousand Miles From Nowhere

Calexico – Sunken Waltz

Minutemen – Corona

Lucero – Tonight Ain’t Gonna Be Good

The School Of Rock – It’s A Long Way To The Top

Bruce Springsteen – My Love Will Not Let You Down

Mink DeVille – Mixed Up, Shook Up Girl

The Gaslight Anthem – The Diamond Church Street Choir

Reigning Sound – I’d Much Rather Be With The Boys

The Kinks – Victoria

Mark Erelli – Baltimore

The Shelters – Birdwatching

The Long Ryders – Lights Of Downtown

Đorđe Balašević – Vi ste jedan običan miš

Sleepyheads – Sunday

Tom Petty And The Heartbreakers – Here Comes My Girl

Bright Eyes – Four Winds

Josh Ritter – Kathleen

Counting Crows – Mrs. Potter’s Lullaby

The National – Mistaken For Strangers

The Hendikeps – Ti i ja smo bitni

Joe Jackson – Is She Really Going Out With Him?

Dave Matthews Band – Two Step

The Twilight Singers – Domani

Leonard Cohen – Chelsea Hotel #2

Nick Cave And The Bad Seeds – Nobody’s Baby Now

k.d. lang – Constant Craving

Nada Surf – Whose Authority

The Strokes – Oblivius

Blur – Coffee & TV

Centro-matic – Iso-Residue

Pixies – Wave Of Mutilation

Martha – Precarious (The Supermarket Song)

Jakobinarina – Filipino Girl

The Gits – Seaweed

Richmond Fontaine – The Gits

Lou Reed – Rock And Roll Heart

Đavoli – Dani ljubavi

Green Day – Pulling Teeth

Weezer – In The Garage

Elvis Costello – Less Than Zero

The Replacements – Seen Your Video

R.E.M. – Turn You Inside-Out

Patty Hurst Shifter – Say It Like You Mean It

Single Mothers – Money

Benchwarmers – Sweet Sunshine

The Hold Steady – Chillout Tent

Hüsker Dü – Flexible Flyer

American Music Club – Hello Amsterdam

Warren Zevon – Boom Boom Mancini

The Rolling Stones – 19th Nervous Breakdown

The Drams – Fireflies

Cowboy Junkies – Angel Mine

The Replacements – Here Comes A Regular

Leonard Cohen – Hey, That’s No Way To Say Goodbye