Gorilina naj jela: #10-#6

by

10. Tatarski biftek
[417 bodova / 8 glasova / jedno prvo mjesto]
Legenda kaže da je tatarski biftek nastao tako da su Tatari uzimali komad mesa, stavljali ga pod sedlo na konju na kojem su jahali i onda bi jahali, jahali i jahali, pa bi na kraju dobili neku smjesu, koju bi onda jeli… ŠTAJAZNAM kako! Ovo što sam sada napisala uopće nije neka prava legenda koju sam provjerila u nekakvom ARHIVU LEGENDA, nego je to priča koja se prepričava u mojoj obitelji. Možda su mi to totalno izmislili! Moji su starci ionako oduvijek imali bolestan smisao za humor – majka mi je prije operacije mandula rekla da će me, ako mi se ne “primi” anestezija, doktor opizdit čekićem po glavi (časna riječ, to mi je rekla), tata me uvjeravao da se maskara radi od paste za cipele i da mogu slobodno četkicom TO nanijeti na trepavice i tako, svakojake su oni meni pošalice prodavali u djetinjstvu pa je moguće da je i ovo s Tatarima i sedlom njihova podla muljaža pa mi se sad negdje smiju dok se ja sramotim po internetu.

UPDATE: NARAVNO DA SU MI SRALI! Upravo sam pogledala na Wikipediju i tamo lijepo piše da naziv dolazi od à la tartare, zato što se u 19. stoljeću servirao s tartarskim sosom, a ovo što danas zovemo tatarskim biftekom tada se zvalo steack à l’Americaine.

MISLIM, AJME MAJKO, MAMA I TATA!!! TUŽIT ĆU VAS DRŽAVNOM ODVJETNIŠTVU! IMAM ČETRDESET PET GODINA, A VAŠE ME PSINE JOŠ DOSTIŽU! GN!!!

No dobro, manimo se trauma iz djetinjstva i imaginarnih Tatara koji su jahali s mesom pod sedlom (mislim, stvarno, možete li vi vjerovati koju su bujnu maštu imali ti ljudi? Čudo što se nisam u potpunosti odala teškim drogama i do kraja propala u životu!) i posvetimo se tatarskom bifteku.

Moja majka, iako očito voli lagat vlastitoj djeci iz čiste zajebancije, radi NAJBOLJI TATARSKI BIFTEK NA SVIJETU, a našla je i prečac do toga kako ga lakše napraviti. Naime, fora je kod tatarskog da je puno bolji kada ga se struže oštrim nožem, a NE melje u flajšmašini, samo što onda to struganje traje ko evolucija bičaša pa kada konačno napraviš tatarski biftek, već ti je dosta i mesa i života i PUSTITE ME DA IDEM SPAVAT, NE MOGU VIŠE.

Mia madre je pak otkrila da uređaj zvan MULTIPRAKTIK jako dobro zamjenjuje struganje nožem. Kupiš biftek, narežeš ga na oveće kocke i onda ubaciš u multipraktik da ga on ISKOSA svojim oštrim noževima koji se vrte u krug. Efekt je, kunem se, gotovo navlas isti kao kad se kosa nožem ručno. Da, naravno, vjerojatno bi Pažanin, Gretić, Špiček, Ana Ugarković i Bog Isus imali nekoliko primjedbi na tu konstataciju, ali nemojmo se sada njima zamarati. Kad moja mama to ZAKOLJE u multipraktiku, tatarski ispada DA BI GA MRTVA USTA JELA. Užasno morbidna usporedba, znam, ali u domeni smo mesojedstva, pa k tome još i mesojedstva u kojem konzumiramo SIROVU JUNETINU, pa štaš.

Neću vam sada tu pisati kompletni recept za tatarski – ne zato što je to neka velika obiteljska tajna, nego zato što mi se ne da, ali ako vas zanima, slobodno mi se javite pa ću vam ga poslati, ali samo pod uvjetom da mi obećate da ćete me pozvati kada ga napravite i da ćete uz to servirati maslac i dobro prepečeni, vrući toast. Jer to se tako jede. Piše u Bibliji. Ne može drugačije. Ništa paleo, ništa LHCF, ništa “ja ne jedem ugljikohidrate jer je to gore nego da si ubrizgavam heroin direktno u jetru”.

I još jedna stvar. Drugi najbolji tatarski biftek koji sam jela jest U BUDIMPEŠTI. Nemojte me sada pitati GDJE u Budimpešti jer nema tog specifičnog odgovora. Jednu novogodišnju noć i nekoliko dana oko nje početkom dvijetisućitih provela sam u Budimpešti s društvom i tijekom tog boravka jela sam tatarski biftek gdje god ga je bilo – od finih restorana do prčvarnica – i svugdje je bio takav da sam padala u nesvijest od gurmanskog sladostrašća. Zato, tkogod dođe u Budimpeštu a ne proba tatarski biftek – papak.

A ja sad idem porazgovarat s mamom o onim Tatarima. Mislim, stvarno! (ZP)

9. Punjene paprike
[420 bodova / 7 glasova]
Nemam ja što sad ovdje posebno mudrovati kad je najbolji esej na temu već odavno napisan:

kad je vruće kad je lito
dođem s mora u sedam i po
upalim klimu neka puše
obisim gaće nek se suše
pogledam mobitel jel me ko zva
i jel mi neko poruku posla
namažem bucu na fetu kruha
pogledam u loncu šta se kuha

liti mi nema ništa draže
nego popodne doć sa plaže
sist na kauč, poist breskvu
pogledat parove na teletekstu
pogledam dnevnik, sport i vrime
napijem se hladne vode iz špine
isčeprkam sol iz uha
pogledam u loncu šta se kuha

liti popodne budem na moru
kad doma dođem provjerim forum
provjerim myspace komentare
i kad nema novih čitam stare
sunce zalazi iza kuća
iz lonca miriše sutrašnji ručak
a iznad lonca leti muha
i gleda u loncu šta se kuha

rođak od sarme
rođak od sarme

Hvala, Vojko. (GP)

8. Ćevapi
[424 boda / 8 glasova]
Mislim, alo, ćevapi! Pogledajmo: prvo, imamo govedinu, popraćenu eventualno janjetinom, dakle dva najbolja mesa na svijetu. Ali obavezno s masnim tkivom, jer nema poštenog jela bez maščobe. Pa se sve to lijepo samelje da ne zajebavaju one glupe žilice i žlundre i štatijaznam i oblikuje u zalogaje taman veličine. Pa se peče na žaru, što je daleko najbolji način da se pripremi mesina, onako još malo da se lijepo nadime. A najbolji su kad se ostave malo roza iznutra, jer ta mesa su najbolja kad još imaju malo krvi. I onda prilozi, taman toliko da ništa ne fali, masna ali hrskava lepinja, pa luka jer pita povrće (fućka mi se koliko poslije smrdim), pa još i kajmak (ajde, može i ajvar proći…). Tako jednostavno i očito, a tako genijalno. Pa vi recite, šta nije to jedna od najboljih stvari što je gastronomski um smislio? Sjećam se kad sam jednom s ekipom išao po Bosni i gdje god bi sjeli jesti, bilo je ma daj opet ćevape. Svaki obrok, svaki dan. Da vidimo kakvi su u Olovu, kakvi u Kaknju, kakvi u Prozoru… i nikad dosta. Ćevapi da ti dojade, to k’o da ti seks dojadi. (NP)

7. Štrukli
[443 boda / 8 glasova]
Štrukli prizivaju sliku zagorske kućice, bakicu, ognjište i crveno bijeli stolnjak na kockice. Nekoć jelo siromašnih seljaka, spravljeno od brašna, vode, jaja i sira, namirnica koje je i najoskudnije domaćinstvo imalo iz vlastite proizvodnje, danas je uzdignuto na razinu gotovo pa visoke kuhinje i stavljeno je na UNESCO listu zaštićene nematerijalne kulturne baštine kao hrvatski nacionalni specijalitet.

Najbolja su jela često ona najjednostavnija, a jednostavnije od štrukli teško da može.  I zato jer su osamdesete bile godine, osamdesetih su se u Međimurju održavale slavne štruklijade na kojima su se spretne Međimurke natjecale navodno i s po pedeset različitih vrsta štrukli. Tijesto, sir i vrhnje ili neki od egzotičnijih punjenja poput špinata, buče, maka, jabuke ili oraha u slanoj ili slatkoj varijanti. Uostalom, tko ne voli dobar carbo loading?

Tajna najboljih štrukli je u tijestu, a tajna najboljeg tijesta je u vještim i iskusnim rukama. Što si više tijesta nagacao u životu, to ti bolje ide. Voda možda pamti, a možda i ne, ali ruke pamte sigurno pa ona bakica sa početka priče može i zatvorenih očiju zamijesiti i razvući tijesto savršenog elasticiteta preko stola promjera dva metra. Tijesto se vuče, nadjev se razmazuje obilno, ali ne preobilno (naravno da je omjer važan, a koliki je, to se ne zna nego se osjeća), sve se to  smota i reže. Reže se tanjurićem da bi se rubovi spojili i zadržali nadjev unutra, jer budimo realni… što je štrukla bez nadjeva?

Oni poduzetniji možda štruklu neće poleći na posteljicu od lotosovog  cvijeta uzgojenog  u Alabami koji pluta u pjenici od kokosovog ulja (jer džaba ti život bez kokosovog ulja), ali će obično brašno  djelomično zamijeniti heljdinim ili kukuruznim, a u nadjev će ubaciti neke samonikle biljke ili ovčji sir.

Ako podržavate YOLO životnu filozofiju i imate želudac od željeza, odvažite se na spremanje ručka napravljenog kompletno od štrukli.  Štrukla ima svoj mojo, a štruklin mojo zove se „mogu biti sve što želiš“.

Započnite s juhom od štrukli, za glavno jelo navalite na štrukle sa sirom zapečene u vrhnju  i za kraj se osladite štruklama punjenima bučom i orasima. (LM)

6. Pašticada
[444 boda / 7 glasova / dva prva mjesta]
Ne jedemo je svaki dan. Naravno, priprema je relativno dugotrajna pa najčešće odaberemo neko jednostavnije jelo, nešto što je brzo gotovo i što možemo složiti od sastojaka koje imamo u kući. A možda je tako i bolje, jer ovoj kraljici dalmatinske kužine savršeno odgovara svečarsko raspoloženje obroka s dragim ljudima. Posebno jelo za posebne prilike. Dodatni bonus su domaće njoke od krumpira, zbog kojih je tako primjereno nakon ručka malo prileći uz “Uh, moram malo ubit oko, pa’ mi je cukar od ovih njoka!” (OB)

(pisali: Zrinka Pavlić, Goran Pavlov, Nikola Pezić, Lukrecija Meštrović, Oleg Berić)

Oglasi

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: