Gorilina naj jela: #25-#21

by

25. Jetrica na žaru
[244 boda / 8 glasova]
Mnogi će, čak i oni okorjeli mesojedi, na pomisao o iznutricama reagirati gađenjem. Iznutrice ne spadaju u široko popularna jela, i iako su se nekoć tripice, jetrica na kiselo ili pohani mozak na obiteljskom stolu našli često, danas su poslastice u kojima više uživaju oni koji sebe smatraju gurmanima.

Jetrica su, od svih iznutrica, najviše mainstrem i njih će najčešće pojesti i oni koji se neće odvažiti probati ovčji  želudac punjen zobenom kašom i lojem ili kozleće tripice sa usirenom krvlju (za koje osobno garantiram da su senzacionalno jelo).  Za svaku hranu, a za jetrica posebno, najvažnije je da budu skroz i sasvim svježa. Zato svaki ostrašćeni jelac zna da je za kupnju dobrih  iznutrica važno imati „svog“ mesara. Em znaš kad dolazi friško meso, em će te tvoj dio čekati ispod pulta, skriven od potencijalnih otimača. Svaki je mesar koji drži do sebe pomalo kao diler. Ima svoje mušterije i ima slučajne namjernike. Za svoje čuva najbolju robu i prima rezervacije. I dok se ostale vrste mesa kočopere po vitrinama i lelujaju na kukama, iznutrice su skrivene u frižiderima van dohvata pogleda običnih smrtnika.  Ako pitaš ima li možda teleće jetrice, on baci brzi sumnjičavi pogled kojim skenira situaciju među ostalim kupcima i malo tišim glasom te pita: “A koliko bi trebali, suseda?”

Za jetrica ima jako puno recepata i priprema jetrica na žaru možda nije najučestaliji način pripreme, ali ja pobožno vjerujem da je najbolji. To je jedno od onih jeftinih i užasno jednostavnih jela koja posvuda po sebi imaju ispisan pridjev „starinsko“ i podsjećaju na djetinjstvo, na vrijeme prije straha od kravljeg ludila, kolesterola i opsesije nemasnom piletinom i integralnom rižom.  Interneti preporučaju „pileća jetrica u zagrljaju slanine“ na žaru, i dok je njihov zagrljaj vrlo skladan – ja mislim da se teleća jetrica sa žarom grle još bolje. Narezana na ni pretanke ni predebele fete, pečena po par minuta sa svake strane (jer tko voli žvakat opanak) i soljena i paprena nakon pečenja. Servirati uz bilo koje povrće, salatu ili pomfri, paše sve.

Moj osobni izbor?  Najbolje je kad ih serviraš uz teleću bržolu na plati miješanog mesa na teraci neke konobe tik do mora. (LM)

24. Pomfrit
[254 boda / 5 glasova]
Ako je jedno jelo koje se pejorativno običava nazivati “dodatkom” zaslužilo upasti u top 30 – onda je to svakako legendarni pomfrit. Jer, da parafraziram repliku iz filma “Threesome”, pomfrit je pomalo kao pizza: čak i kad je loš, i dalje je poprilično dobar!

A najbolji mi je kad je mekan i masan, dakle najbolji mi je onaj iz kućne radinosti, kad je ulja na sve strane (mičite isti tren salvete koje bi ga trebale upiti, FUCK. THAT. SHIT!) i onda još na pijat sa strane istreseš vrećicu majoneze, i što ti više uopće treba? Tko je SAD “prilog”, ha?!? A to što na kraju na tanjuru ostanu samo močvarasti tragovi mješavine majoneze i ulja, to je kao s borama na ljudskom licu – neki će zazirati od prizora ali zašto pobogu, kad odaju mudrost (… spoznaje da je pijat pomfrija s majonezom cjeloviti obrok), iskustvo (… da znaš napraviti pomfri da je što mekši a da ne bude baš gnjecav, da se ne dovedeš u tragičnu situaciju da ti fali majoneze), i užitak duboko proživljenog života tj. obroka. (TK)

23. Paradajz juha
[263 boda / 6 glasova]
Omiljeni neživotinjski plod naše planete – paradajz, popravlja sve okuse i ide uz sve. Paradajz juha, bilo da se radi kao bistra povrtna, bilo da se radi s dinstanim lukom, bilo da se radi s vodom u kojoj se kuhao krumpir, tjestenina, bilo da se radi kao krem juha, uvijek je najbolja juha na svijetu, slatkasta ili ljuta, s noklicama, rezancima, rižom ili prazna, bilo da je s maslinovim uljem ili bez ikakve masnoće, bilo da je jedem žlicom, bilo da je pijem, jedina juha koju sam u stanju raditi u pola dva ujutro. Juha savršena nakon alkoholiziranih večeri koja liječi svaki, pa i najgori mamurluk. (SĐQ)

22. Kebab
[270 bodova / 7 glasova]
Ne sjećam se kad sam prvi probao kebab, no bila je to ljubav na prvi pogled. Onaj hipnotizirajući ražanj s kojeg vam se pilom reže meso i servira u lepinji ima gotovo terapeutski učinak, a spoznaja o tome gdje se jede najbolji kebab prenosi se poput strogo čuvane tajne. Kad u Zagrebu izađete vikendom vani gotovo da je nezamislivo da nakon alkoholiziranja ne odete na dobar kebab, najčešće u jedan od onih kioska na Savskom mostu. A najbolje kod kebaba je da ga svatko jede drukčije, odnosno s drugim prilozima. Moja kombinacija je ljuti umak, luk i kupus. A vaša? (SM)

21. Fajitas
[272 boda / 6 glasova]
Zajebite spartansku sliku iznad: priznajem samo tortilje prelivene s toliko bijelog i salsa umaka da maltene plivaju u tanjuru i još to sve pod bujnim pokrivačem od naribanog sira jer mislim ono, kad je bal nek’ je jebeni BAL, neka je toliko agresivno visokokalorično da se više od jedne tortilje jede isključivo na vlastitu odgovornost!

Čini se na prvu kao da nije neki trošak – malo piletine, povrća, šta, neš ti meni… E, al kad onda kreneš po sve što ti treba, pa uzmeš piletine, uzmeš tortilje, uzmeš sira, nekoliko vrsta sira (jer tako mi nalaže recept za bijeli umak), meksički umak, salate, pomidora, pičke materine, jebote znao se račun popeti i preko 150 kuna! Pa ako se jede u paru – više se isplati otić u Mex cantinu.

No ako se radi za cijelu obitelj/ekipu, onda se itekako isplati. I još je usto zabavno za praviti: nema praznog hoda, samo non-stop akcija, stavim piletinu pa onda dok se prži pravim umake (salsa umak pravim po ovom receptu a bijeli po ovom, uz napomenu da po tim mjerama bijeli ispadne prevodenasto – treba staviti više svježeg i/ili krem sira te manje jogurta) i ruke su mi stalno zauzete, u kuhinji sam od početka do serviranja jela i to je kul, pošto mi je kuhanje slično pranju suđa u smislu da se nevoljko uhvatim toga (“jooooooj KO ĆE SAD SVE TO, kuku lele!”), ali nakon što se uhvatim – na mene ima neobično ljekovit, smirujući učinak. Pa makar se i istovremeno tata u dnevnom boravku uhvatio youtubea i opalio baš po blues-rocku. Ništa mi neće ovu nirvanu pokvarit!

A tek kad naposlijetku sve stavim na stol, zamotam meso u tortilju i potopim je bujicom bijelog i salsa umaka i bombardiram je sirom… e, TO je tek nirvana! (TK)

(pisali: Lukrecija Meštrović, Tonći Kožul, Sandra Đ Queen, Samir Milla)

Oglasi

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: