Archive for Veljača 2017.

Evo imate još TRI DANA za glasanje za GORILIN IZBOR NAJBOLJIH JELA!!!

Veljača 23, 2017

gorillafood

Dosad stiglo samo deset lista pa se glasanje produljuje do nedjelje 26. veljače – ajmo dobri ljudi, glasajte ako još niste!

Pravila su i dalje na ovom linku, koji pak uključujuće i dodatni link na šalabahter s preko 200 jela koji bi vam trebao olakšati glasanje. U slast!

Oglasi

Svi svi SVI ste pozvani da sudjelujete u… GORILINOM IZBORU NAJBOLJIH (SLANIH) JELA!!!

Veljača 13, 2017

gorilahrana

Dakle, ovako:

– na vama je da glasate za najmanje deset, a najviše pedeset najdražih vam SLANIH jela

– lista može biti rangirana, a može biti i nerangirana, kako vam je god draže ili lakše

glasa se isključivo za slana jela, ili bar pretežito slana; možete glasati za kiselo-slatke stvari tipa kineska kuhinja – ali u svakom slučaju NE računaju se slatki kolači i ine slastice

– glasa se isključivo za jela koja mogu biti puni obrok, bilo sama, bilo uz dodatak kruha ili nekog drugog priloga; dakle, NE računaju se grickalice tipa kokice i čips

– zamolio bih vas da, koliko je god moguće, na svoju listu kopipejstate stvari s ovog šalabahtera, i da na svoju listu stavljate samo jela koja smo mi skroz zaboravili staviti – a ne jela koja su podkategorije onih na šalabahteru (npr. nemojte glasati za oradu na gradele ili brancina na gradele, nego za oboritu bijelu ribu na gradele) ili varijacije onih na šalabahteru (npr. nemojte glasati za ‘pečenu piletinu s krumpirima’, nego za pečenu piletinu, ili pečene krumpire, ili oboje; glasovi za ‘ćevape u somunu’ ili ‘ćevape s lukom’ će se jednostavno brojati kao glasovi za ćevape; itd); kad god netko nabaci neko jelo koje nije varijacija ili podkategorija onih na šalabahteru, ja ću ih dodati na šalabahter

– kad složite svoju listu, pošaljete mi na djevojke et yahoo točka com; liste se primaju do srijede 22. veljače

– i naravno, molim vas da mi javite ako ste voljni napisati koju crticu 🙂 Ne znam još oće li biti top 20 ili top 30 ili top 50, ovisi koliko ljudi  bude glasalo i koliko ih bude pisalo crtice, što više ljudi bude voljno pisati crtice – više će se i izlisati jela!

Eto, to je to, ako ima nedoumica – razbistrimo u komentarima (gdje možete spomenuti i ako vam padne na pamet nešto što smo zaboravili a bilo bi zgodno dodati na šalabahter), a ako nema, možete lagano početi slagati svoje liste… Dobar tek!

R.I.P. Robert Fisher

Veljača 13, 2017

Gromada legendarnosti i prekrasnosti. 2017. je već sad ukurcija od lani.

Gorilin izbor najboljih jela: šalabahter

Veljača 13, 2017

salabah

Ajngemahtes
Ajvar
Bademov maslac
Bakalar bianco
Bakalar jušni, badnjački
Bečki odrezak
Biftek
Blini
Blitva na lešo
Boršč
Bosanski lonac
Brizle
Brudet
Bučnica
Buđola
Burek s mesom
Burek sa sirom / pita sa sirom
Burek sa zeljem (tj. kupusom – dakle, nije zeljanica)
Canelone sa sirom i špinatom
Carsko meso
Cezar salata
Cheeseburger
Chicken nuggets
Cordon bleu
Crni rižoto
Curry
Češke knedličke
Čobanac
Čvarci
Ćevapi
Dagnje na buzaru
Dimljena šunka
Dimljeni jezik
Dimljeni losos
Đuveč
Falafel
Faširanci / polpete
Fileki / tripice
Fiš paprikaš
Francuska salata
Francuski krumpir
Frigane lignje
Frigane srdele
Frigane trlje
Fritaja od šparoga
Fuži s tartufima
Gazpacho juha
Gonbao
Goveđa juha
Grah ćušpajz
Grah salata
Grah s kupusom
Gravče na tavče
Guacamole
Gulaš
Haggis
Hamburger
Hladetina
Hobotnica ispod peke
Hot Dog
Humus
Hrenovke
Jaja na oko
Jaja utvrdo
Jambalaya
Janjetina ispod peke
Janjetina na ražnju
Japrak
Jastog
Jetrica na žaru
Jetrica sa špinatom
Jezik u umaku s kaparima
Juha od gljiva
Kajgana
Kajmak
Kalja / bosanski lonac
Kamenice
Kebab
Kelj čušpajz
Kobasice za kuhanje
Kotlovina
Kozji sir
Krem juha u kruhu
Krpice sa zeljem
Krumpir-pire
Krvavice s dinstanim zeljem
Kuhana šunka (uskršnja)
Kuhani buncek
Kulen
Kunjke
Lahmacun
Lazanje
Lignje na žaru
Mahune lešo
Maneštra od bobići
Manistra na pome
Mapu tofu
Mekano kuhana jaja
Mesna štruca
Meso ala wild
Meso s roštilja
Mongolsko meso
Mortadela
Mozak
Mozak s jajima
Mozzarella
Musaka
Njoki u umaku od sira
Njoki u umaku od teletine
Oborita bijela riba (zubatac, orada, kovač…) na gradele
Oglavina
Pad Thai
Paella
Palenta
Panceta
Paradajz juha
Pasta carbonara
Pastrmajlija
Pastrva sa žara
Pašta-fažol
Pašteta
Pašticada
Patliđan parmiggiana
Pečena piletina
Pečene ribe u soli
Pečeni buncek
Pečenica
Pečeni krumpir
Pečeni losos
Pečeni lungić
Pečeni odojak
Pečeni šampinjoni
Pekinška patka
Pileća juha
Piletina Tikka Massala
Piletina u slatko-kiselom umaku
Pire od graška
Pita krumpiruša
Pita zeljanica
Pizza
Plava riba (srdela, skuša, lokarda…) na gradele
Pljeskavica
Pohana piletina
Pohane gljive
Pohani kruh
Pohani morski pas
Pohani mozak
Pohani oslić
Pohani patlidžani
Pohani sir
Pohani tofu
Pohane palačinke
Pohane tikvice
Pohani smuđ
Pole (krumpir)
Pomfrit
Povrće na roštilju
Prisiljeno zelje
Proljetne rolade
Prstaci
Pršut
Punjene lignje
Punjene paprike
Punjene tikvice
Purica s mlincima
Puževi escargot
Quiche lorraine
Raštika
Ravioli
Ražnjići
Rebarca
Repa s grahom i suhim mesom
Restani krumpir
Rezanci 4 blaga
Riba na lešo
Riblja juha
Ričet
Rižoto od kozica
Salata Caprese
Salata od hobotnice
Salata od krastavaca s vrhnjem i češnjakom
Salata od mahuna s češnjakom
Salata od tune
Salata od šparoga s jajima
Šopska salata
Sarma
Sataraš
Sekeli gulaš
Sir i vrhnje
Skradinski rižot
Slana gibanica
Slana štrudla
Slane srdele
Slanina / špek
Sopa de maiz
Soparnik
Stroganoff
Sushi
Šalša
Šaran na rašljama
Škampi na buzaru
Škampi na gradele
Špageti bolognese
Špageti milanese
Šparoge rolane u šunku i sir
Špinat na lešo
Špinat na mlijeku
Tacosi
Tarator salata
Tatarski biftek
Tjestenina s pestom
Toast sendvič
Topli sendvič
Tortilje (fajitas)
Tuna steak
Vajngulaš
Varivo od graha
Varivo od leće
Varivo od mahuna
Varivo od poriluka
Varivo od slanutka
Vege rižoto
Vepar na lovački
Vrganji s jajima
Zagorski štrukli
Zagrebački odrezak
Zapečene slane palačinke
Zapečeni grah
Zapečeno povrće punjeno faširanim
Zobena kaša, slana
Žablji kraci

Pa, onda, oćemo probati izvesti… GORILIN IZBOR NAJBOLJE HRANE?!

Veljača 3, 2017

gorilapizza

Predugo ovo najavljujem – ajde da napokon probam realizirati!

Birali bi najdraža nam jela – slanu hranu, onu koja ti može biti puni obrok, ručak ili večera.

No, prije nego što krene svečanost demokracije – ajmo prvo svi skupa zajedničkim snagama probati složiti jedan šalabahter za glasanje.

Zašto? Zato jer:

a) šalabahter će biti jako koristan podsjetnik prilikom glasanja, da se izbjegnu situacije tipa da pošalješ listu i onda se nekoliko dana kasnije, kad je već završeno glasanje, užasnuto uhvatiš za glavu kad ti sine “a u vražju mater, ZABORAVIO SAM SARME!!!” 🙂

b) nakon što se izredaju prijedlozi, kroz nekih tjedan dana bi se na piću skupio Gorilin gremij (neće biti neko tajno, ekskluzivno tijelo – može nam se pridružiti svatko tko tada bude u Zagrebu i želi navratiti!) da raspravimo o šalabahteru te dokučimo za što se sve može glasati… Naprimjer: da li bi glasali samo za ‘sendvič’ i ‘prženu ribu’, ili bi se moglo glasati za različite vrste sendviča i prženih riba? Da li se može glasati za ‘pršut’, ili samo za nešto s pršutom? Ili recimo pomfrit, ja bih rekao da nije samo prilog nego se broji i kao obrok, jeo sam ga samog u svojstvu ručka ili večere i što se mene tiče za pomfrit bi se trebalo moći glasati- no bi li se moglo i za, ne znam, čips ili kokice? Ja bih rekao da ne, ali to je samo moje mišljenje – konačnu odluku će zajednički donijeti gremij. 🙂

A nakon toga se na Gorilu stavlja konačni šalabahter te službeno kreće glasanje, za kojih desetak dana.

Pa eto, nabacite u komentare sva draga vam jela kojih se možete sjetiti, 3, 2, 1… SAD!

Gorilini naj albumi 2016: #5-#1

Veljača 2, 2017

05-beyonce

5. Beyoncé – Lemonade
[491 bod / 3 glasa]
Nemam baš naviku razgovarati sa svojim prijateljima o muzici na kavama i slično jer je to, realno, uglavnom dosadna tema i jer imam tu sreću da nitko od njih ne otkida na “jebačke riffove” i “strava bas-linije”. Ako i razgovaramo o muzici, to je najčešće u stilu “jesi vidila da Ceca u spotu za Nevina izgleda ka gospa od Winterfella” i “kako misliš šiptarska renesansa”, a ako se i spomenu neka “ozbiljnija” imena to se svede na “bi li se meni svidia taj Bon Iver” i “jesu svi albumi Arcade Firea ko ovaj zadnji ili su neke gitarice”, tj. poneku usputnu preporuku ili poser. Kao dežurni beyspondent odgovorila sam na sto pitanja u stilu “misliš li da je to stvarno tako bilo ili je sve samo zbog publicitetima” i vodila desetke rasprava o tome je li to uopće bitno i o važnosti “iskrenosti” u umjetnosti. Zato obožavam pop! Naravno da je nazvati “Lemonade” pop-albumom žanrovski skroz krivo, ali zbog recepcije i diskusije o njemu, kao i krucijalne činjenice da je Beyoncé Beyoncé, “Lemonade” je čisti “pop”. Glazbeno (i vizualno) album je epsko remek-djelo o ženskosti, rasi, boli, bijesu i oprostu i o tome nema smisla puno pisati jer je napisano već bezbroj puta. Prekrasan je. I prejeben. Njen feminizam mi je u najmanju ruku problematičan i manjkav, ali bojni pokliči poput “Formation” i “Freedom” daju mi osjećaj da mogu vlastoručno razvalit i Trumpov zid i onu njegovu glupu facu, a to mi je isto dosta bitno. Čak je i Jacka Whitea ubacila i ne smeta mi to, sviđa mi se štoviše! “Hold Up”, “All Night”, “Sorry”, sve su to pjesme koje uz navedene čine neki vrh ultimativne Bey plejliste. Na nastavak ćemo vjerojatno pričekati par godina (ili par mjeseci, ima li išta više Bey od toga da isti dan izbaci i dvoje djece i dva albuma!?), u međuvremenu – I SLAY ALL DAY! (MR)

The women of KING (from left): Anita Bias, Paris Strother and Amber Strother.

4. King – We Are King
[499 bodova / 1 glas]
Na Lakim notama rečeno je da su se na King prošle godine najviše palili R&B lojalisti, no mislim da je glavna odlika R&B lojalista da imaju puno razumijevanja i ljubavi za tvrdu jezgru žanra, tu neku sredinu (često zlatnu, i još češće ignoriranu) koja niti je dovoljno pobožno retro za konzervativne čistunce, niti će privući padobrance s flashy produkcijom – K. Michelle, Jazmine Sullivan, Fantasia  i tako taj đir, snažnog songwritinga i glasova koji se nadovezuju na tradiciju bez da žive ščućureni u njenoj sjeni, koji su u dosluhu s modernom produkcijom ali su dovoljno samouvjereni da nemaju potrebu nakeljiti neki plink-plonk samo da bi završili na 37. mjestu godišnje liste Factmaga; iako jesam R&B lojalist te mi “We Are King” jest album godine, nemam osjećaj da ga volim kao R&B lojalist – ovo jest R&B ali u promijenjenom agregatnom stanju, lagano rasplinut i lagano rastopljen i pušten da otpluta tko zna gdje duboko u svemir, nije glazba tijela s nogama čvrsto na tlu nego više nalik astralnom, vantjelesnom iskustvu, i nema kome ne bih preporučio njegovu ambijentalnu raskoš, kome god i čemu god bili lojalni i nelojalni. (TK)

03-wild_nothing

3. Wild Nothing – Life of Pause
[501 bod / 1 glas]
Jack Tatum bi svom Wild Nothingu trebao promijeniti ime u Amazing Something ili Beautiful Everything, jer tek bi tada nomen postao istinski omen i uistinu imenom sugerirao što nas to sve lijepo i čarobno čeka na bilo kojem od njegovih dosad izašlih nosača zvuka. Iz albuma u album biti sve bolji i kreativniji mogu samo oni najveći, a mi imamo čast biti svjedocima nečeg upravo takvog i na “Life Of Pause”, jednom od (uvjerljivo) najboljih izdanja sezone. (DM)

02-valentino_boskovic

2. Valentino Bošković – Marsovska listina
[516 bodova / 3 glasa]
Tulumi koje smo uništili puštajući “Roketomobil” na youtubeu ili, još gore, pjevajući ga „na suho“, sigurno se broje u desetcima.  Boce vina koje smo ispili uz “Ispovid šanpjera kozmonauta” nije ni moguće izbrojiti, isto kao ni začuđene poglede onih koji bi prvi put čuli tu pjesmu i ne bi se zaljubili u nju, ali to su ionako oni za koje nema spasa, oni koji ništa ne razumiju. Glupi plesni pokreti koje smo izvodili uz “Koloče” nikada nisu trebali biti izmišljeni, a Sandra je na neku foru, podlo i neobjašnjivo, postalo najpopularnije žensko ime i svi se, zahvaljujući pjesmi “Leteći pijati i jorcot (i Sondra)” kunu da znaju Sandru i pritom nije ni najmanje bitno tko je ustvari zna, a tko ne.  Sve su to pjesme s prvog albuma Valentina Boškovića, divnog, prekrasnog i najljepšeg “VSSR”, a tu su i još dvije koje mi nisu ništa manje važne od nabrojanih iako ih nisam posebno izdvojio.

Taj je album u svakom pogledu bio generacijska priča. I sito. Mi, svi koji smo ga voljeli, bili smo ista generacija bez obzira koliko zapravo imali godina. Bili smo na istoj strani. Ispočetka nas je bilo malo, ali broj se povećavao. Svaki novi uništeni tulum donio bi barem jednog novog fana, sve je to raslo i bujalo isto kao i naša želja da Valentinota vidimo uživo, želja za koju je, nažalost, sve manje izvjesno da će se ostvariti. Barem ne prije 14. veljače 2046., na Valentinov imendan i 400. obljetnicu njegovog lansiranja u svemir.

Prvi album, dakle, bio je čista ljubav ako sintagma „čista ljubav“ ikome više išta znači. Bila je to interna zajebancija dvojice nevjerojatno kreativnih likova i fantastičnih glazbenika, frendovska priča koja je nadrasla ne samo njih dvojicu, već i otok Brač na kojem je začeta, grad Split u kojem je rođena, našu lijepu malu Hrvatsku koja se opet sprema uvesti vojni rok, Europu, svijet i, prvoloptaški je znam, postala toliko velika da ju je razumno usporediti samo sa svemirom, ničim manjim.

Baš kada smo se prestali nadati, “VSSR” je dobio nasljednika. “Marsovska listina” je logičan nastavak, divna-pop ploča koja ljubav samo produbljuje i učvršćuje, ponešto drukčija od prethodnika, ali jednako lijepa, zabavna, duhovita i važna.

Ubogi Valentino je izgubljen u svemiru, a njegova patnja postaje i naša. Fini, mekani, linerani pop istovremeno suvereno jaše tu svoju linearnost i blesavo joj se izruguje, sve je onako kako treba biti, psihodelični momenti su ukras, a ne preseravanje, duhovitosti su zaista duhovite, melodije su slatke i zavodljive i sve je, kada slušate ovu ploču, baš sasvim na svome mjestu; sve osim Valentinota koji je morao žrtvovati svoj komfor da bi nama bilo dobro. I hvala mu na tome.

Prije ovog albuma nisam imao pojma što su cicipjoverice. Nitko nije. Nakon nekoliko slušanja cicipjoverice su postale standardni dio mog vokabulara iako i dalje samo naslućujem što znače, ali eto, logika nalaže da bi to morale biti cipele za kišu. Za kišu meteora ili ovu uobičajenu, svejedno. I baš sam neki dan u Borovu kupio cicipjoverice. Hrvatski proizvod. Nisu loše, preporučujem od srca. (AŠ)

01-bon_iver

1. Bon Iver – 22, A Million
[630 bodova / 5 glasova]
Nije još jasno da li je Justin Vernon nakon što je napokon uobličio treći album s Bon Iverom spreman preuzeti odgovornost svoje veličine. S jedne strane planira velike (već odgođene) turneje, a s druge mašta o otvaranju malog cafe bara. S jedne strane je neprikladno skroman, a s druge neodoljivo moćan i zanesen u svojim izvedbama. Tanka je linija između preuzimanja odgovornosti i paralizirajućih napadaja panike (sa Santorinija). Justin Vernon je taj mali prostor ispunio zakompliciranim i pretencioznim konceptima –  strategijom preživljavanja nazvanom “22, A Million”. Bez dodatnih uputa i istraživanja nemoguće je dešifrirati svaki neologizam, svaki deformirani sempl, princip funkcioniranja takozvane Messine, svaki skriveni stih, sve simbole i gomilu skica koje je marljivo stvarao i sakupljao Eric Timothy Carlson, nemoguće je tražiti vezu sa svevišnjim sve dok se barem na trenutak ne osjeti ljubav ili potpuni smiraj. No, ono što je sasvim moguće bez kompletnog uvida u sve gore navedeno je naježiti se i izaći iz vlastite kože slušajući “22, A Million”, osjetiti pobjedu koja se rađa nakon perioda fatalne nesigurnosti. (DS)

(pisali: Maja Rogulj, Tonći Kožul, Dino Marelić, Andrija Škare, Dražen Smaranduj)

P.S. Navratite na Gorilu i sutra – kada će napokon krenuti Gorilin izbor NAJBOLJIH JELA!

Gorilini naj albumi 2016: #40-#21

Veljača 2, 2017

40-david_bowie

40. David Bowie – Blackstar [119 bodova / 3 glasa]
39. Sturgill Simpson – A Sailor’s Guide to Earth [120 bodova / 1 glas]
38. Anohni – Hopelessness [125 bodova / 3 glasa]
37. Bernays Propaganda – Politika [130 bodova / 1 glas]
36. Amnesia Scanner – AS EP [134 boda / 1 glas]
35. Poliça – United Crushers [140 bodova / 1 glas]
34. Leonard Cohen – You Want It Darker [150 bodova / 1 glas]
33. Parquet Courts – Human Performace [151 bod / 2 glasa]
32. Teenage Fanclub – Here [165 bodova / 2 glasa]
31. Crying – Beyond the Fleeting Gales [166 bodova / 2 glasa]
30. Haken – Affinity [180 bodova / 1 glas]
27. Metessi i Zvijezde – Ljudi od slame / Moderat – III / Whitney – Light Upon the Lake [200 bodova / 1 glas]
26. Blood Orange – Freetown Sound [200 bodova / 2 glasa]
25. Thee Melomen – Chinatown EP [205 bodova / 1 glas]
24. Mr. Fingers – Outer Acid EP [210 bodova / 1 glas]
23. Leon Vynehall – Rojus [215 bodova / 1 glas]
21. Grant-Lee Phillips – The Narrows / Moodymann – DJ Kicks [225 bodova / 1 glas]

Goriline naj albumi 2016: #10-#6

Veljača 1, 2017

Brett Anderson of Suede live at the Roundhouse in London on 14 November 2015. The band presented live as a world premiere their new album titled Night Thoughts, out on Jan 2016.

10. Suede – Night Thoughts
[380 bodova / 2 glasa]
Meni je ovo najbolji bend na svijetu ikada. Što ne znači da im zato trebam gledati kroz prste. Naprotiv! Ponovno okupljanje prije koju godinu bilo je ajde neka vas, bar da vas čujem uživo. Nisam puno očekivao od novog albuma, ali “Bloodsports” je ispao ugodno iznenađenje, onak, još uvijek znaju pisati dobre pjesme. Ali, kad je bilo evo sad će još jedan, lagano mi je bilo dajte sad dosta više, napravili ste svoje, ionako ste najbolji bili s Butlerom… I u prvi mah su mi “Night Thoughts” bile isto u stilu ne sramote se, mogu oni to još, ali držat ću se ranih radova… i onda me odjednom opalio, nije ovo «još znamo pisati dobre pjesme» nego «znamo pisati sjajne pjesme i od njih praviti još bolje albume». Istinabog, nisu više mladi-ludi, razbludni i nadroksani k’o stoka, zreli su to i ozbiljni ljudi s izgrađenim životima. Ali to ih – ključna stvar! – nije udosadnilo, jer sva ona drama, zanos i glamur s kojim su pjevali o mladim ludim razbludnim nadroksanim ljudima i dalje su tu. A to mene veseli, jer i meni je već vrijeme postati zrelim i ozbiljnim. Makar to značilo da imam svoj «Meniksi na prvome mjestu Goriline ljestvice» moment. (NP)

09-lydia_loveless

9. Lydia Loveless – Real
[381 bod / 1 glas]
Sudbina najboljega prošlogodišnjeg albuma i njegova sramotnog previđanja kap je koja je prelila čašu moje davno naslućene, a sad ostvarene spoznaje: Jebemu mater, svijet mainstream popa je izgleda sto puta zahvalniji i pošteniji od underground rocka, s koliko god uvjetnosti i navodnih znakova okružili sve navedene pojmove! Zgođušna nešvilska kaubojka Taylor Swift prvo snima vrlo solidne country-pop albume i publika je obožava, da bi prihvaćenost nadmašila čak i sveopće razine po objavljivanju jako dobroga čistokrvnog pop albuma “1989”. Zdepasta Midwest cow-punkerica Lydia Loveless snima odlične twang-rock albume i čak je i pratitelji nezavisnih zbivanja ne doživljavaju iole ozbiljno, što se prelije i u gotovo potpuno zanemarivanje – tu i tamo album je zahvaljujući fanaticima zagrebao neke donje ili srednje pozicije godišnjih ljestvica – prošlogodišnjeg pop-rock remek-djela “Real”, kojemu je bilo čak i teže zauzeti vrh Lydijine karijere (prethodnik “Somewhere Else” je briljantan) nego se sa sezonskom konkurencijom obračunati dominacijom madridskog imenjaka.

“Real” je autoričin dosadašnji izraz u jednakoj mjeri produbio, čineći to neposrednijom razradom sirovijih, neizbrušenih emocija, koliko i okrenuo na peti i usmjerio u nova zvučna polja mekoće i svilenosti, šira i od slobode zemljopisnog područja s kojeg Lydia dolazi. Za crne dane sačuvane zalihe country-rock drskosti prepoznat će samo stariji poklonici, dok će friška upoznavanja bez prethodne informiranosti album najlakše i najčešće smještati na playliste američkih radio-stanica sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća. Da je Perfektna Christine McVie Amerikanka, jedan od njezinih zlatnih hitova iz imperijalne faze Fleetwood Mac zasigurno bi bio zvučao točno kao “Same to You”, a sve dok se u “Heaven” ne začuje Lydijin glas ja sam zbog milujućeg skakutanja basa ala John McVie i buckinghamskih gitarskih pletera i nakon tisuću slušanja uvjeren kako slušam neki singl koji je povijesni bend snimio samo za sebe i svoje najbliže pa ga ne znamo otprije. Kako vaga prema popu ne bi pretegnula previše – recimo, “Out On Love” je balada koju Cyndi Lauper nije snimila samo kozmičkom nepravdom – singl godine “Longer” (ubojitog stiha za sve ostavljene: “Give me just a little bit longer to get over you”) pokazuje što bismo bili dobili da se Stevie Nicks nekako i uspjela uvaliti Tomu Pettyju u krevet i bend, pa da iskusnog Benmonta Tencha malo pogurne i prema sintesajzerskim ornamentima, dok “Midwestern Guys” (s čijim se otvaranjem “These january nights they really make me hate my life” poistovjećujem iz nekih sjećanja, ne zbog ovoga prekrasnog siječnja) jednostavno mora biti outtake albuma “Long After Dark”.

Takvo muzičko opuštanje i neograničavanje Lydiju je oslobodilo i u pjesničkom pogledu pa se cjelokupni zvučni spa-tretman povlači na stražnje sjedalo iza ranjivosti stihova, među kojima se dva posebno ističu. Sve naše tugice dobrim dijelom izazvane našim kutijama za kucanje komunikacije dobile su spomenik u “More Than Ever”: “But if self-control is what you want, I’d have to break all of my fingers off”, jer drugačije naprosto ne ide, a kad se u “Bilbao” Lydia razotkrije i preda do kraja jednostavnim “Marry me, there’s nowhere in the world I’d rather be”, napokon znam kako ta rečenica zvuči kad je cura koja je izgovara zaista i osjeća, a ne kao kad je dosad jedini put bila upućena meni. (GP)

08-nick_cave

8. Nick Cave & The Bad Seeds – Skeleton Tree
[413 bodova / 3 glasa]
Iako je “Push the Sky Away” naznačio pravac kojim će se bend nastaviti spuštati, i iako je glazbena okosnica za “Skeleton Tree” bila postavljena prije osobne tragedije koja je zadesila Cavea, upravo je ona, kao događaj koji neizbježno ostavlja trag na svakog uključenog – a posredno i na njihovo stvaralaštvo – i kao glavni motiv, u najvećoj mjeri oblikovala i odredila ovaj album, pa smo se umjesto stepenice niže našli u ponoru.

“Skeleton Tree” odiše umorenošću, neovisno o tome koje značenje te riječi uzeli – malaksalost ili smrt. Instrumentali su usporeniji, rastegnutiji, više drone nego što bi odgovaralo standardnom izričaju benda i često se čini da različite dionice vode svoju priču i ne idu putem teksta. Raspon ide od naznaka dooma u uvodnoj “Jesus Alone”, ambijentalnog zvuka u “Distant Sky”, pa do gotovo chill-outa u “Rings of Saturn”. Poruke koje nosi tekst koji ih prati češće treba tražiti na suprotnom nego na istom dijelu spektra. Nad pjevanjem domira recitacija, opet manje živa nego ona na koju smo navikli dosad. Cave opet priča i pjeva o smrti, ali joj nikad nije bio ovako blizu. Stihovi su pojednako mučni i čudni, opisuju najcrnju patnju, a idu i do nadrealnih motiva i naracija. Najniža točka je trenutak koji zvuči kao oproštaj, u kojem se vidi iskreno shvaćanje i pomirenost sa gubitkom svega, pa i vjere, kakva god ona u Cavea bila. “Rekli su nam da će nas naši bogovi nadživjeti, ali su lagali.” Naslovnom pjesmom album se zatvara u optimističnoj noti, što nije atipično za Cavea, ali je ovaj put riječ o onom optimizmu s dna, kada se čini da gore ne može i da je bilo što što slijedi bolje. Bol nikako nije prošla, ali napokon se pojavljuje tračak nade da će jednom proći.

Na etički skliskom terenu smo sebično konzumirajući samo ono pozitivno, u smislu glazbene kvalitete, proizašlo iz nečijeg gubitka, no ne preostaje nam ništa drugo nego obgrliti ovaj dragulj od albuma i čuvati ga za nadolazeća vremena. Nadživjeti će i Cavea i nas, nije laž. (AS)

07-butch_walker

7. Butch Walker – Stay Gold
[429 bodova / 2 glasa]
Na pretprošlogodišnjem albumu “Afraid of Ghosts”, posvećenom njegovu godinu prije preminulom ocu, Butch Walker je točku odrastanja odredio vrlo izravno: “You don’t become a man until you lose your dad, you see”. Ako mu već takvu odraslost ne bi poželio nitko dobronamjeran, za slušatelje je povoljno barem to što je s njom u paketu pristigla i potpuna autorska i izvođačka zrelost, u godini za nama ulovljena na prekrasnom i donekle neočekivanom albumu “Stay Gold”. Nikad nije bilo sporno da Butch dobru pjesmu može napisati lakoćom, a njegov producentski rad na potezu od romantičnih zgubidana rokerskog undergrounda do punokrvnih pop zvijezda ukazivao je i na dobrodošle vještine čisto zanatske komponente. Ali kao da mu je uvijek nešto nedostajalo, a albumima nešto smetalo a da bi ih se nepomućeno obožavalo; možda upravo širinom interesa i sposobnosti sužen prostor za instinktivno djelovanje? Srećom, producentski pečat na dvama lijepim albumima oporavka, Frankovu “Positive Songs for Negative People” i Brianovu “Painkillers”, dobio je priliku opaliti ovjeru i na Butcheve vlastite pjesme, koje su “Stay Gold” prometnule u finale te neformalne trilogije i vjerojatno najslađi prošlogodišnji komad za fanatike svježih varijanti retro-rocka. Osobno nijedan nisam slušao češće.

Probuđena usmjerenost na zabavu, glasnoću i bogatstvo zvuka rezultirala je jedinom današnjom blještavo-ljigavom divotom koja sjaji kao “Born in the U.S.A.”, Springsteenov album koji se, paradoksalno, danas i prečesto previđa u krugovima mlađih poklonika. Nije slučajno da je od svih današnjih Šefovih sljedbenika, ne računamo li Jesseja Malina, Butch najstariji, pa mu spomenuto razdoblje nije faza koju treba proučiti nego formativna prošlost koju i ne pomišlja zaboraviti, nostalgiju kanalizirajući u reske gitare, pumpajuće bubnjeve i poletne syntheve veće od života i svih naših strahova i neodlučnosti. Kantautorski je to pop-rock radijskih osamdesetih koji jednako podsjeća i na legende koje se veličaju nekako uvijek nedovoljno (Petty u “East Coast Girl”), polu-legende koje se kude pretjerano (Adams u “Stay Gold”), čudne pojavnosti koje kod nas nitko ne zna (Mellencamp u “Wilder in the Heart”) i još opskurnije likove za koje sam Butch pouzdano nikad nije čuo (Metessi u “Ludlow Expectations”).

Muzika je to za prekrasne noći s dragim ljudima u dragim kafićima – jer najljepša se muzika nažalost nikad ne pušta u klubovima – u kojima se osmijehom i ekstazom prate čak i takve blesave očitosti da pjesma s Irskom u naslovu (“Irish Exit”) u aranžmanu ima violine, a ona s Meksikom (“Mexican Coke”) trube. Samo što kompletna zabavna ponuda za nas koji uvijek volimo tužne, tužne pjesme naprosto mora uključivati i pozamašan broj gorko-slatkih klišeja za izvikivanje uz grljenje i zaljubljivanje – trenutačni favorit: “And that’s all that I’ve got to give you now, honey, but I’ll give it all tonight!” Otrcano. Jeftino. Prekrasno. Potrebno. – kao i balade gubitka, nedostajanja i žaljenja. Gostujući u “Descending”, diva Ashley Monroe nakon svoje preklanjske “The Blade” opet sudjeluje u nehumanom srcecidu; mazna “Can We Just Not Talk About Last Night” zvuči kao da Fountains of Wayne sviraju “Tumbling Dice” ili da Stonesi sviraju “She’s Got a Problem”, a totalno ima smisla da je zatvarajući stih albuma ovaj iz “Record Store”: “You can love me like you loved me when you could”. Jer sve je rečeno pa poslije toga ništa i ne možeš. Osim ponovno pustiti ovaj blagotvorni melem od albuma. (GP)

06-solange

6. Solange – A Seat at the Table
[471 bod / 3 glasa]
S “Cranes in the Sky” je napokon ostvarila karijerni milestone da ima pjesmu bolju od “Crush”; to je ujedno i jedini istinski transcendentalan trenutak na albumu (da, da, znam, kako se samo usuđujem, bla bla, šaljite sve svoje prigovore na bolimekurac@gmail.com) – što ne znači da je ostatak za baciti, dapače! Nije ni prvi ni zadnji koji je, unatoč tome što je najbolja stvar daleko bolja od svih ostalih, kao cjelina dost dobar, šta fali tome. Solange i dalje ima naviku šurovati u studiju sa sumnjivim likovima (out: Dev “znam tu i tamo nabosti koji zgodan motiv ali ni tad nisam u stanju iz toga razraditi pjesmu koja će držati vodu cijele tri minute, molim sve lovorike ovog svijeta” Hynes, in: Božja pokora zvana Sampha), ali je generalno ovaj put složila personel koji je izvukao ono najbolje iz nje i album baš fino, nježno klizi, svakako je zaradila svoje mjesto za stolom (engl. a seat at the table) na Gorilinoj gozbi. (TK)

(pisali: Nikola Pezić, Goran Pavlov, Ante Spahija, Tonći Kožul)

Gorilini naj albumi 2016: #67-#41

Veljača 1, 2017

Charles Bradley's latest album is called Changes

67. Charles Bradley – Changes / Pop. 1280 – Paradise / Yuck – Stranger Things [40 bodova / 1 glas]
64. Anna Meredith – Varmints / HÆLOS – Full Circle 50 / Stian Westerhus – Amputation [50 bodova / 1 glas]
63. Sleaford Mods – T.C.R. EP [57 bodova / 1 glas]
62. James Blake – The Colour in Anything [60 bodova / 1 glas]
61. Jenny Hval – Blood Bitch [61 bod / 3 glasa]
56. Danny Brown – Atrocity Exhibition / Hamilton Leithauser + Rostam – I Had a Dream That You Were Mine / Islands – Should I Remain Here, at Sea? / Jeff Rosenstock – WORRY. / Roger Silverberg – Old Dog [75 bodova / 1 glas]
53. Dinosaur Jr. – Give a Glimpse of What Yer Not / Explosions in the Sky – The Wilderness / Frankie Cosmos – Next Thing [80 bodova / 1 glas]
52. Ezra Furman – Big Fugitive Life EP [85 bodova / 1 glas]
51. Esperanza Spalding – Emily’s D+Evolution [95 bodova / 1 glas]
50. Angel Olsen – My Woman [96 bodova / 2 glasa]
49. Ariana Grande – Dangerous Woman [97 bodova / 1 glas]
48. The Avalanches – Wildflower [98 bodova / 1 glas]
47. Carly Rae Jepsen – Emotion: Side B [99 bodova / 1 glas]
41. ABOP – ABOP / Jan Blomqvist – Remote Control / Kaytranada – 99.9% / Pinegrove – Cardinal / Sunflower Bean – Human Ceremony / Trentemøller – Fixion [100 bodova / 1 glas]