Goriline naj serije 2016: #20-#16

by

20-broad_city

20. Broad City
[124 boda / 8 glasova]
Iako su mi, gledano unatrag, i prva i druga sezona “Broad Cityja” dobre, tek sam se u trećoj uspjela nekako saživjeti s njom. Naime, Ileana i Abby tek su sada nekako sve to uspjele pretvoriti u seriju s epizodama, a ne u jednotjedno prikazivanje skupine skečeva koje su smislile tijekom vikenda. Nije da su im skečevi prije bili loši – bili su dobri, i isto su na neku foru dobro prikazivali realnosti života dvije pomalo pomaknute mlade žene u New Yorku, ali sada su to ipak postale epizodne PRIČE, svaka sa svojom krovnom temom, tu i tamo se čak i prelijevajući iz epizode u epizodu.

Osim toga, ljubim ih zbog epizode s mengom u avionu, gdje se valjda prvi put u nekoj seriji prikazala krvava mrlja na trapericama a da to nije bilo zbog UBOJSTVA i da činjenica što je riječ o menstrualnoj krvi nije bila popraćena sa stotinu ograda tipa: “I nama se BLJUJE od ovoga, ali želimo naturalistički prikazati muku, kuku i motiku ženskog roda”. Da se razumijemo, ni ja ne smatram da je mrlja od menstrualne krvi nešto PREKRASNO, ali jebiga, događa se, i ne bih je čak stavila u isti rang s mrljom od proljeva, nego prije s mrljom od ČUŠPAJZA. Dogodi ti se, nisi sretna zbog toga, moraš to nekako očistiti, koji put je rezultat tvojeg neopreza, koji put nesretnih okolnosti, koji put imaš mogućnost to sanirati, a koji put moraš pokušati opelješiti torbicu suputnice u avionu. I da, to ponekad može biti simpatično i smiješno. (ZP)

19-preacher

19. Preacher
[129 bodova / 9 glasova / jedno prvo mjesto]
Iskreno, nemam pojma što ću ovdje – uspijem li u toj, ili doduše ikakvoj namjeri – zapravo hvaliti, prvu sezonu serijske adaptacije kultnog stripa “Preacher”, ili sam adaptirani strip, meni ne samo najdraži primjerak svoje umjetnosti nego i jedan od nekoliko kulturnih i umjetničkih proizvoda koji su mojem životu zaista nezamjenjivi. Pogotovo stoga što sam od sezonskog finala prije skoro pola godine jednostavno zaboravio mnoge od serijinih specifičnosti, modifikacija i dorada, te cjelokupnim dojmom zadovoljstva tek pojačao generalnu opsjednutost stripom, koji sam onda naknadno i još jednom pročitao. Prije početka prikazivanja serije odlučio sam ga se ne repetirati, jer sam joj htio dati poštenu šansu, ali sve da sam se i bio neposredno podsjetio, ova bi me serija lakoćom pridobila u predane pratitelje. Jer ima sve što mi (je) ikad treba(lo): ljubavlju razrađenu western mitologiju i ljubavnu priču prokletih ljubavnika koji ne mogu zajedno, ali još manje mogu odvojeni. A to nije sve što ima, fantastično spajajući neobuzdanu pravedničku blasfemiju predloška s njegovim jednako izraženim moralnim imperativom dobrim dijelom i temeljenim na religijskoj tradiciji kojoj se ne toliko izruguje koliko je neuobičajenim sredstvima usavršuje.

Dostojno i zarazno prenošenje takvog ugođaja nedvojbeno ukazuje na fanove u autorskim stolicama, kojima je za rukom pošlo uvjerljivo ostvariti ono što pukim lovcima na isplatu nikad ne bi uspjelo – poremetiti događaje na vremenskoj crti stripa, lišiti se nekih od mnoštva živopisnih likova, druge stopiti u legitimne amalgame, pa čak i izmisliti potpuno novi lik divne Emily Woodrow, koju Lucy Griffiths glumi jednakom količinom badasserije kao Noru iz “True Blood”, samo prigušenijom varijantom smirenosti (ne skroz) bogobojazne samohrane majke. Naravno, ako je troje gužva, izgleda da ćemo tek vidjeti (druga je sezona već potvrđena) što će dodatak četvrte osobe učiniti serijskom, ionako kompliciranom odnosu legendarnog trojca protagonista. Od kojih sam na prvi pogled bio prihvatio jedino Josepha Gilguna kao vampirskog Shanea MacGowana pod imenom Cassidy, da bih već nakon njezine prve scene potpuno poludio za isprva neshvatljivim, a onda najgenijalnije intuitivnim izborom Ruth Negge za najveću Tulip, a naposljetku i polako – upravo tamo negdje krajem druge petine sezone, kada se prijetnja blage predvidljivosti razbila konkretnim iskorakom u fino pogođenu samostojnost – zavolio Dominica Coopera u naslovnoj ulozi.

Ne želim se hvatati u zamku kreditiranja mogućnosti ispunjavanja mojih očekivanja, ali da je predložak nekom nesrećom ostao sveden samo na prvih sedam (sakupljenih u paperbacku “Gone to Texas”) ili 12 epizoda (prvi hardcover), zasigurno ga ne bih toliko obožavao koliko nakon zaokružene epopeje. A kako me prva sezona “Preachera” svojim krajem prilično napalila na nadolazeće, jasno je da je i ta karakteristika stripa prenesena na ekrane. (GP)

18-high_maintenance

18. High Maintenance
[131 bod / 6 glasova]
Uglavnom ne brijem puno na neki realizam izvan dijaloga, ali ova serija me baš osvojila time kako izgleda: nema onoga da je po nekom fensi stanu scenograf rasporedio nekoliko praznih boca i kutija za pizzu i to bi sad trebala biti kao neka ‘narko-jazbina’, ovdje stanovi i zgrade izgledaju kao stvarna mjesta u kojima žive stvarni ljudi, već iz prvog pogleda na svaki interijer dobiješ okvirnu predodžbu o socioekonomskom statusu likova što u njemu obitavaju (a to je tek prva točkica kojom bivaju oslikani njihovi portreti!); nema ni onoga “ha-ha, vidite ove HIPSTERE!”, serija jednostavno prihvaća da živimo u post-hipsterskom svijetu u kojem manje-više svi ljudi koji žive u određenim urbanim sredinama istovremeno i jesu i nisu hipsteri te njihov styling, njihove aktivnosti nisu predmet poruge nego se tretiraju kao niti bogate, naizgled beskonačne tepiserije što čini New York. A inače, serije je o dileru trave i njegovim mušterijama, pri čemu je jako simpatični diler ponekad jedan od centralnih likova – ali češće tek usputni statist u crticama o njegovim mušterijama, ili ljudima (pa čak i PSIMA!) u njihovim životima: prihvatili smo tv-serije kao romane našeg doba, “High Maintenance” s ljubavlju zove da ih prihvatimo i kao nove zbirke priča. (TK)

17-mr_robot

17. Mr. Robot
[134 boda / 8 glasova]
Razmišljala sam mogu li napisati crticu o prošlogodišnjem “Mr. Robotu” bez spominjanja prve sezone. Ne mogu. Nakon hvalospjeva i popularnosti sjajnog debija, druga sezona je uvijek u problemima zbog očekivanja i tereta koji prethodni uspjeh nosi. Ponekad joj uspije ispuniti očekivanja, kao što je to bilo s “Fargom”, a nekad se stvar pretvori u abominaciju poput druge sezone “True Detectiva”. Rekla bih da je u slučaju “Mr. Robota” ocjena negdje na pola puta: nije dobro koliko smo priželjkivali, ali to ne znači da je loše. Epizode jesu bile neujednačene, radnja možda prekonfuzna, sezona je nekako sporo hvatala zamah i –  isprva se činilo – bila dosadnjikavo pretenciozna. Nije tu bilo snage kakvu je u prvoj sezoni primjerice nosila scena s Beethovenovom 7. simfonijom, da spomenem samo nju. ALI, nakon nekoliko epizoda serija mijenja atmosferu, ispalo je da se ipak ne doživljava pretenciozno ozbiljnom, nego ostavlja prostora i za (auto)ironiju i zajebanciju. Epizoda u maniri sitcoma je odlična i dođe kao svojevrsni intermezzo pred neočekivani razvoj događaja u sljedećoj epizodi. Scene su i dalje predivno kadrirane s likovima u kutovima, i općenito vizualno-glazbena rješenja su prekrasna i dojmljiva, s naglaskom na završetke epizoda koji često izmame podignutu obrvu i zadovoljni osmijeh u kutu usana. I Rami Malek je opet fantastičan!

Sve u svemu, iako me prvih par epizoda gotovo otjeralo, drago mi je što nisam odustala od gledanja pa ako ste među onima koji su imali dvojbe, vrijedi razmisliti još jednom i dati joj šansu. Nagradit će vas atmosferom, ljepotom, zanimljivim raspletima i inteligentnim humorom. A što se konfuzne radnje tiče, zavrzlame oko E Corpa i fsocietyja su ionako samo naizgled bitne, kog briga za haktivizam! Ispod površine, to je ionako priča o Elliotu i njegovim unutarnjim borbama. Da parafraziram kolegicu iz grupe, usprkos početnim zamjerkama, prevladavajući dojam je – nema veze, daj još! (MMB)

16-american_crime_story

16. American Crime Story: The People v. O. J. Simpson
[145 bodova / 5 glasova / dva prva mjesta]
Sredinom sam se devedesetih, kao apsolventica Filozofskog fakulteta u Zagrebu čiji su roditelji dobivali izboje elektriciteta iz mozga zbog toga što još nisam bila diplomirala, zaposlila kao učiteljica hrvatskog za strance. Tako sam im barem uspjela iz rukava izbaciti adut “zajebavaš se na naš račun”, iako sam se, ruku na srce, još oko godinu dana zajebavala na njihov račun, samo malo manji.

Enivejz, kao učiteljica hrvatskog za strance dobila sam odmah jednog učenika u američkoj ambasadi, relativno visoko pozicioniranog diplomata po imenu Douglas. Douglas će mi uskoro postati najdraži od stotine učenika koje ću u sljedećih desetak godina pokušati naučiti ili fakat naučiti hrvatski, a jedna od stvari na kojoj smo se ubrzo bondali bila nam je zajednička opsesija praćenjem suđenja OJ Simpsonu. U to doba ni on ni ja još doma nismo imali Internet, ali smo suđenje pratili preko CNN-a, a on me opskrbljivao i literaturom – američkom štampom, knjigama o suđenju i tračevima koje je uspijevao pratiti putem isječaka iz američkih medija.

Kada sam vidjela da je o slučaju OJ Simpsona snimljena igrana, poslije i dokumentarna serija, to me odmah podsjetilo na Douglasa. Interesantno je to – možda bi mi hrpa detalja povezana s tim suđenjem do danas već odavno bila isparila iz glave, ali s obzirom na činjenicu da smo štokoji sat hrvatskog on i ja započinjali pitanjem: “Jeste li vidjeli sinoć ono što je Cochran izveo u sudnici?” ili “Kako se dogodilo ono s rukavicama?” ili “Što vi mislite o Marciji Clark?”, pa nerijetko na odgovorima uvježbavali njegov nesavršen hrvatski – sve sam o OJ-u zapamtila mnogo plastičnije, živopisnije i s jasno određenim stavom prema svemu.

OJ je bio kriv, naravno. Cochran je pizdunski iskoristio rasnu nepravdu u američkom društvu kao emotivni adut tijekom suđenja. Korijen cirkusantskog uspjeha obitelji Kardashian bio je upravo na tom, umnogome također cirkuskom suđenju (iako je sam Robert Kardashian bio drag i relativno pošten čovjek, vjerojatno jedini u timu Simpsonovih superlawyera koji je još za suđenja počeo pokazivati znakove grižnje savjesti zbog toga što uporno brani čovjeka za kojeg mu je jasno da je ubojica). Marcia Clark bila je eklatantan primjer toga da se u američkom društvu s jedne strane može igrati na kartu nepravde prema crncima i dobiti suđenje samo zato što optuženik pripada rasi koja je stoljećima obespravljivana – a s druge strane na tom istom suđenju tužiteljica proživljava shitstorm seksističkih objeda i mržnje te je dobrim dijelom oni isti crnci koji pizde zbog stoljetne nepravde – omalovažavaju samo zato što je žena. Kosa, jebote, KOSA! Zajebavali su je zbog KOSE, odnosno FRIZURE koju je nosila! I još zbog mnogočega, ali to s kosom je bilo posebno bizarno.

Uglavnom, serija “American Crime Story: The People vs. OJ Simpson” nije nimalo uništila moje nostalgično prisjećanje na satove hrvatskog s Douglasom. Na prvu loptu to se čini vrlo labav kriterij za njezinu pozitivnu ocjenu, ali zapravo nije. Bila sam je, naime, spremna srezati svojim preživjeli poznavanjem materije i činjenicom što mi je, prema najavama, izgledalo da će holivuđani od toga načiniti kičersku paradu. Nisu. Ustvari, jesu, ali točno onoliko koliko je i bila u stvarnosti. I super mi je što su, unatoč tome što serija fino kronološki prati razvoj događaja, uspjeli svaku epizodu posvetiti jednom problemu.

Daglaše, prijatelju stari, ako si slučajno prošle godine pogledao ovu seriju, nadam se da si se barem na trenutak sjetio svoje stare učiteljice iz Zagreba. I nadam se da si se sjetio kako si mi jednom na svojem broken hrvatskom rekao: “Sinoć sam došao kući i gledao suđenje na CNN-u pijući čaj od ŠUPKA”.  (ZP)

(pisali: Zrinka Pavlić, Goran Pavlov, Tonći Kožul, Martina Matezović Biškup)

Oglasi

4 komentara to “Goriline naj serije 2016: #20-#16”

  1. Goran Pećanac (@pecanac) Says:

    Pavlov i ja se zaista moramo dogovoriti oko inicijala.

  2. tonći Says:

    u različitim ste turama pa ovaj put neće biti zabune! ali za ubuduće da, svakako

  3. Casper Says:

    Moj je blog i mislim da sam stariji. Tako da.

  4. Goran Pećanac (@pecanac) Says:

    I jer si MARVELOUS PERSONA.
    Uzet ću ond ja “Jr.”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: