Goriline naj serije 2015: #5-#1

by

05-mad_men

5. Mad Men
[298 bodova / 14 glasova / tri prva mjesta]
Iako uopće ne planiram propitivati logiku i održivost Tonćevih propozicija ovog izbora, koje strogo nalažu da svoje glasove dajemo isključivo onom dijelu serije prikazanom u godini koju ocjenjujemo, mislim da je prilično jasno kako to nitko ne poštuje zapravo. Osim kad je riječ o prošlogodišnjem debaklu druge sezone “True Detective” – koju sam svejedno pobožno pratio – vjerujem da svaku od serija uvijek pratimo kroz složenu mrežu optika u kojoj su njihove prethodne sezone i naš odnos s njima gotovo podjednako važni koliko i tekuća zbivanja, što je, na kraju krajeva, i zabetonirano u temelje samoga serijskog pripovijedanja. Drugi dio posljednje, sedme sezone “Mad Men” svakako bi se u ovome izboru, koje mjesto gore-dolje nevažno, našao i sam po sebi, ali kao vanserijskom (što je zapravo skroz glupa riječ u hvaljenju neke serije) kvalitetom postojano (za razliku od onoga iz “Lost”, recimo) finale serije s kojom smo živjeli proteklih devet godina svoju je poziciju čvrsto zauzeo predvodeći ne samo svojeg para od preklani nego i sve prethodne sezone i epizode. U dosadašnjim Gorilinim izborima serija i njihovih likova (izbornik sa strane je fino pregledan, pa poklikajte malo ako vam treba podsjetnik!) tekstovi o ovoj seriji bili su redom fantastični, pa im osobno ovom prilikom zaista nemam što dodati, osim dubokog naklona i zahvale seriji koja je možda ne isključivo svojeručno, ali zato svakako presudno djelovala na stvaranje mogućnosti da svi mi ovdje uopće sudjelujemo u nečemu, do samo prije desetak godina se činilo, toliko suludome kao što je izbor najboljih serija godine. Je li ovo najbolja serija svih vremena? Ne znam, osobno imam i nekoliko dražih. Ali je li ovo bila glavna serija našeg vremena? Apsolutno. (GP)

04-the_americans

4. The Americans
[299 bodova / 11 glasova / dva prva mjesta]
Mislim, kako god okreneš, teško da ćeš pogriješiti sa serijama s FX kanala. To su ljudi koji imaju prosjek od četiri vrlo dobre ili odlične serije na uzorku od pet. Ne vjerujete?

“The Shield” – najbolja serija nultih. “Nip/Tuck” – bio, ako ništa, vrlo zabavan. “Rescue Me” – prva liga. “Damages” – prva liga. “Sons Of Anarchy” – prva liga. “Justified” – prva liga. I mogao bih i dalje.

Kad sam čuo da je Graham Yost, jedan od producenata “Justifieda”, stavio šape na FX-ov projekt o ruskim agentima-spavačima u Jamerici ranih osamdesetih godina 20. stoljeća, znao sam da će se raditi o još jednoj izvrsnoj seriji. Koja krene malo usporeno, ali već tamo negdje oko pete epizode sve sjedne na svoje mjesto i serija uhvati ritam. Druga sezona je još i bolja, a o isto tako dobroj trećoj ne bih ništa, da vam ne bih spojlao.

Ono što ovdje posebno oduševljava je totalno odsustvo ikakvog popovanja. Da, oni su ruski agenti u Americi i ne, oni nisu pozitivci u ovoj seriji. Ali nisu ni negativci. I da, ima drame i odlično je napisana (ovo je u svojoj srži dramska serija, samo što su roditelji hladnokrvni ubojice: Phillip ubija dva neprijatelja i kaže im “KGB je svuda i ne možete mu pobjeći”, a potom ubije i nevinog posmatrača – eat that, network televizijo!).

Prava je sramota što Matthewa Rhysa i Keri Russell (faking Felisiti!) emiji i goldengloubovi stalno mimoilaze. Svatko tko je gledao kako se njih dvoje znoje pod perikama* svih mogućih vrsta zna da nema pravde ako ovo dvoje ne osvoje sve moguće nagrade. Sve to, plus jeben saundtrek, koji spaja najgore opskurne vrhunce mjuze sedamdesetih i osamdesetih (Golden Earringova “Twilight Zone” u sceni jurnjave automobilima? Oh da!) sa nekim od najpoznatijih hitova (omaž “Miami Viceu” s “In the Air Tonight” u sceni vožnje? Oh da!).

Fajv starz šou.

*perike su glavna zvijezda serije, koliko god to glupo zvučalo. Uvjerite se sami. (IG)

03-mr_robot

3. Mr. Robot
[377 bodova / 17 glasova / jedno prvo mjesto]
Nisi ti baš za ovaj svijet.

Ili ovaj svijet baš nije za tebe. Nije za ljude. Ne za ono što si, dok si još vjerovao u budućnost, mislio da bi ljudi trebali biti. Ne za ono čemu si se divio u odraslima koje si u svojem malom svijetu poznavao. Nije taj svijet ni za tebe ni za tvojeg pokojnog oca, kojeg je taj svijet pustio da umre u mukama jer nije bio jedan od onih koji laku smrt kupuju na burzi.

Na burzi koja sve, pa i ljudsko dostojanstvo mjeri zlatnim polugama.
Na burzi koja se zove slobodno tržište, društvo i slobodan, zapadni svijet.
Nije taj svijet za tebe. Oni koji se dobro snalaze u tom društvu tvoja su noćna mora.

Sada više ne znaš koji je od tvoja dva užasna osjećaja prema njima snažniji – strah ili prezir.

Jer kako ih ne bi prezirao?

Obožavaju Stevea Jobsa kao vizionara samo zato što je hodao bos, preseravao se i imao žicu za estetiku šarenih ikonica na ekranu, istodobno se ne ustežući ubrati profit od dječjeg rada u Aziji.
Zatrpavaju jedni druge komentarima o sranjima, slikama svojeg jučerašnjeg ručka i linkovima na Youtube koji bi trebali potvrditi njihov savršen ukus ili smisao za humor.
Gutaju sreću s liječničkih recepata i jumbo plakata, svoju osobnost izražavajući trgovinom u kojoj kupuju, fototapetom do koje putuju i cijenom škole koja ih osam sati dnevno rješava brige o potomstvu.

I kako ih se ne bi bojao?

Glume uspješne voditelje lokalnih biznisa s obitelji i bijelim plotom oko kuće, a potajno sline nad slikama golih dječaka.
Glasno viču u obranu reda i sigurnosti, a svakoga tko je manje vidljiv od njihova savršeno skrojenog sivog odijela spremni su brutalno baciti s mosta jer – zašto ne? – nitko ionako neće primijetiti.
Vidiš ih kako u javnom prijevozu pokraj tebe ustupaju mjesto drhtavoj starici, a kod kuće će ošamariti maloljetnog sina koji ne izrasta u onu verziju muškarca kakvom bi bili ponosni, ubiti u pojam suprugu koja ne izgleda i ne ponaša se kao ljepotica s reklame za najnoviji model luksuzne talijanske jurilice te zaspati uz zvuk snimljenog smijeha na televizoru, koji se izruguje svima onima jadnijim od njih.

Ljudi. Društvo. Ne možeš s njima.

A ono što te boli, ono što te doista razdire je da ne možeš ni protiv njih.

Ili možda ipak možeš?

Dobro ti idu brojke. Ili barem one nule i jedinice koje se skrivaju iza računalnih algoritama koji cijeli svijet, cijelo društvo, cijelu tu pokvarenu šaradu drže na aparatima za preživljavanje.

U tim brojkama, u njihovim jednostavnim, ali beskrajnim kombinacijama – ti znaš SVE.

I možeš sve.

Možeš tom društvu, s kojim se inače ne znaš ni smijati, zbog kojeg ne možeš plakati, s kojim zapravo uopće ne znaš komunicirati – prekinuti krvotok.

Možeš ga hakirati.

Jednog po jednog.

A možda i šire.

Hoćeš li time i sebi prerezati žilu kucavicu?

Vjerojatno.

Ali neka.

Jer jebeš to.

Jebeš ljude.

Jebeš društvo. (ZP)

FARGO -- Pictured: Patrick Wilson as Lou Solverson. CR: Mathias Clamer/FX

2. Fargo
[398 bodova / 15 glasova / dva prva mjesta]
“Fargo” je u prošlogodišnjem Gorillinom izboru zauzeo drugo mjesto, a opis serije je vjerojatno kraći nego ikad: “Fargo” je TV-serija o kriminalu i snijegu. Otprilike bih mogao napisati sličan opis i ove godine, no stvar je ipak kompleksnija. Kada je završila premijerna sezona “Farga”, već se znalo da će biti i druga, u kojoj će radnja biti u prošlosti, točnije u 1979. godini, ili punih 27 godina ranije. Mnogi su, baš kao i u slučaju “True Detectivea” bili skeptični, jer je bilo teško nadmašiti odlične Billyja Boba Thorntona i Martina Freemana. I dok je “True Detective” slabiji (ali ne toliko slabiji da samo ja glasam za njega ove godine, op.a), druga sezona “Farga” je na istom nivou, pa čak i bolja. Jer umjesto Thorntona i Freemana imamo Kirsten Dunst i Patricka Wilsona koji nose drugu sezonu, a tu je i cijeli niz sporednih likova, od kojih bih posebno istaknuo Bokema Woodbinea kao skuliranog ubojicu Mikea Milligana, koji voli filozofiju pa prije ubojstva često citira koješta. Kao special guest star pojavljuje se i stari dobri Ted Danson. E sad, ugođaj je isti, a radnja još uvrnutija. Dijelom podsjeća na Tarantinove uratke, pa joj je i to veliki plus. A fenomenalna stvar je i što imamo neke događaje i situacije, na koje se referiraju likovi u prvoj sezoni. Preporuka je dakle da prije druge sezone opet odsvilarite prvu za bolji ugođaj🙂. E da, ima čak i – SPOILER – jedan običan svemirski brod. (SM)

01-leftovers

1. The Leftovers
[538 bodova / 18 glasova / pet prvih mjesta]
“The Leftovers”. Istovremeno sam se nadala da će me dopasti čast da pišem o toj seriji i pribojavala se toga. Teško je ne biti pretenciozan, a opet ne ispasti glup u pokušajima da se analizira i recenzira serija ovog kalibra. Prva sezona bila je sjajna, s možda mrvicu prenaglašenom komponentnom misterije koju se autori nisu previše (uopće :D) trudili razjasniti, no čar te serije bila je i ostala atmosfera koja bi usisala gledatelja koji bi bio spreman prodati dušu Nepostojećem samo da se iluzija nastavi.

Nakon relativnog slabašnog finala (odnosno, blago sapuničarskih zadnjih desetak minuta finala) prve sezone, moram priznati da nisam puno očekivala od druge sezone. Perrottina knjiga bila je pokrivena prvom sezonom, a istraumatizirani fanovi “Losta” nisu propuštali opetovano naglasiti kako će ultimate villain Lindelof SIGURNO pretvoriti seriju u sranje.

[Slijedi ponešto spojlera u ostatku teksta, ne prevelikih ali ipak spojlera, da ne bi bilo da nismo znali – op.ur]

Svejedno, jako sam se veselila početku druge sezone i križala dane na mentalnom kalendaru do 4. listopada (šteta što nisu počeli prikazivati 14. listopada, no što sad, nije im valjda napeto biti Captain Obvious). Druga sezona počela je… KATASTROFALNO! Prvo stravično loša uvodna špica (a već mi je i ona iz prve sezone bila rubno podnošljiva jer je ukazivala na rapture), a zatim 15 minuta o nekakvoj ženi iz drevnog doba u špilji koja rađa dijete, bori se sa zmijom i…ajme majko. Jeftina simbolika, početak koji ni s čim veze imao nije (bogme mi nije ni puno jasniji niti nakon odgledane cijele sezone), već sam bila na rubu da ugasim televizor i odem plakati nekamo sklupčana u fetus položaj jer je, sada osobno provjereno, najveći zločinac i neprijatelj serijski nastrojenog naroda, Lindelof, uspio pretvoriti seriju u sranje.

SREĆOM, nisam to učinila. Nakon tog nesuvislog, bezveznog i pretencioznog uvoda, priča koja je uslijedila prikovala me uz ekran: radnja je bila premještena u novi grad, teksaški gradić znakovitog naziva Jarden, koji su nazivali Miracle jer tamo niti jedna osoba nije bila zahvaćena The Great Poofeningom. 9261 bilo, 9261 ostalo. Upoznali su nas sa zanimljivom obitelji Murphy, u čije su se susjedstvo uselili naši mili i dragi presjebani likovi iz prve sezone, Kevin i Nora, s novopečenom obitelji koja se sastojala od Kevinove kćeri, bebe Holy Waynea i, naravno, psa. Murphyji su se već u startu pokazali takvim freakovima da su uspjeli išokirati čak i Kevina. A Kevina je stvarno teško išokirati. Ubrzo potom s još dvije prijateljice nestala je kćer Murphyjevih i tu počinje pičvajz.

Tako se krenulo odmotavati klupko koje je, prema mišljenju autorice ove crtice, bilo znatno manje misteriozno i neobjašnjivo nego u prvoj sezoni. Usudila bih se reći da je većina (glavnih) loose endova do kraja sezone jako lijepo povezana, a Guilty Remnants, za koje u prvoj sezoni nismo mogli dokučiti KE KACO, rehabilitirali su se putem sjajne Meg u snažnu i vrlo poremećenu žensku organizaciju koja je promjenom Uprave😀 dobila fini vjetar u leđa i pokazala svoju snagu. Imali smo tu nekoliko pravih dragulja, primjerice – nezaboravnu scenu Meg koja siluje neerektivnog Toma ili pak scenu koja mi je izazvala osjećaj gumenih nogu – Meg koja baca granatu u školski autobus i odlazi, a mi razrogačenih očiju čekamo da se konačno dogodi taj BOOOOOOM do kojeg, naravno, ne dođe, jer su naši dragi Guilty Remnants samo supertrolovi koji se vole poigravati s ljudskom psihom. I bogme to rade vrhunski.

Ono što me posebno oduševilo u drugoj sezoni bio je posvemašnji psihički rasap dragog nam Kevina, koji je uspio razviti solidnu full-blown psihozu. Ne zamjeram čovjeku, skoro sam je i ja razvila dok mu je Patti na uho šaputala sve one strahote.

Svakako moram spomenuti i glazbu, prije svega blesav pjesmuljak iz “Briljantina”, “You Are the One I Want”, koji mi je u supersporoj verziji grupe Lo-Fang sjeo ko budali šamar, a scena koju ta glazbena numera prati, u kojoj vidimo Kevina koji dolazi Nori te uslijedi posve bolesno, ali u svoj toj bolesnoći beskrajno romantično, vezivanje lisicima, govori o njihovom odnosu više nego sve ostale scene zajedno. “Where is My Mind” Pixiesa mnogima debelo izlazila na uši zbog overusinga, ali meni je bila savršen glazbeni lajtmotiv Kevinovog rastućeg ludila, baš kao što je vrhunska Richterova klavirska skladba savršeni glazbeni lajtmotiv cijele serije. Općenito, kao što se u mnogim kritikama spominjalo, cijeli sound design serije napravljen je na jednom sasvim novom nivou. Tu bih posebno istaknula scenu kada Erika bez slušnog aparatića trči cestom jureći osobu koja joj je ostavila pitu pred vratima po drugi put, a zvuk se prebacuje na njezinu perspektivu.

Druga sezona u znatno se većoj mjeri od prve fokusirala na individualne mikrosvjetove i te epizode iz perspektive pojedinih likova (Matt, Meg…MEG! Liv Tyler oborila me s nogu! Ludača luda, kao što je fantastični Alan Sepinwall napisao u svojoj izvrsnoj recenziji o epizodi posvećenoj Meg, „NEVER LET LIV TYLER SMILE AGAIN, SHOW. PLEASE”) bile su besprijekorno izvedene i bez dvojbe najbolje epizode sezone. No budući da bi se gledatelj skroz ufurao u perspektivu jednog lika, šira perspektiva i međusobna povezanost svih događaja malo su se smetnule s uma (ok, možda se to samo meni događalo :D). Ipak, u zadnje dvije epizode svi ti mikrosvjetovi sasvim su se dobro povezali.

Samo finale bilo je bolje od prošloga, iako su po drugi put skrenuli u za moj ukus preočito koketiranje s nadnaravnim (šifra: hotel)… No kad je Kevin po drugi put izašao iz kade, shvatio gdje je i zaurlao „MOTHERFUCKER!“, satrla sam se od smijeha i pristala na igru. Kad je bal…

I za kraj, evo možda najljepše scene iz cijele sezone… Justin Theureaoux možda nema sluha, ali bogme je RASTURIO scenu karaoka.

(“The Leftovers” obnovljeni su za još jednu, finalnu treću sezonu. Nabrijana sam kao mlada vjeverica i sljedećih devet mjeseci opet ću križati dane na svom mentalnom kalendaru). (MM)

(pisali: Goran Pavlov, Igor Gnjatović, Zrinka Pavlić, Samir Mila, Martina Maričić)

4 Odgovora to “Goriline naj serije 2015: #5-#1”

  1. Miro Says:

    a gdje ste izgubili http://www.imdb.com/title/tt2017109/ ?

  2. tonći Says:

    ovdje smo ga izgubili https://ruralnagorila.wordpress.com/2016/01/14/goriline-naj-serije-2015-50-21/

  3. Bojan M. Says:

    Super su critice pa ću pogledati serije The Leftovers, Transparent i The Americans. Gorilin izbor serija je vrh.

  4. Bojan M. Says:

    “glavna serija našeg vremena” – to je to.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: