Gorilini naj albumi 2014: #25-#21

by

25-cymbals_eat_guitars

25. Cymbals Eat Guitars – LOSE
[310 bodova / 3 glasa]
Ajmo ovako; pisanje ovih crtica na Gorili me veseli, čak i mamurnog, jer uvijek mogu ubaciti neku osobnu noticu. Pa ću reći da mi je 2014. bila totalno sranje od godine; jedna od onih godina za tipa od dvadeset i kusur godina kada se potpuno rasulo obruši na par polja i kada staneš i preispitaš se više puta na čemu si, kamo plovi tvoj brod i imaš li ti uopće kormilo u rukama.

I onda ti se ni ne da slušat glazbu, ne da ti se ništa zapravo. Ali poslušaš novi album Cymbals Eat Guitars jer eto, Joe D’Agostino je šizofreni brat Craiga Finna i generalno su dobar bendić. A ono “LOSE” ispadne odlična artikulacija kuršlusa u glavi koji ti se trenutno odvija, pa se zaljubiš na prvo slušanje. Ako je spomenuti Finn i Hold Steady relativno pozitivan pregled jedne adolescencije, Cymbals Eat Guitars su ona najmračnija priča. Oni su onaj jedan tip koji s pet godina svjedoči kako mu stari izbode nožem staru, navuče se na heroin, završi u komuni i na kraju se ubije. I onda takav mrak upakiraju u raspon od gitara njihovih uzora iz Wrensa pa sve do neuroze u režiji ekipe iz Titusa Andronicusa. Bilo kako bilo, slušajte ovaj album ako ste u kurcu, jer vam pokaže da ima i gorih priča. Slušajte ovaj album ako ste dobre volje, jer se možete uvijek razbacati na, primjerice, “XR”. Puštajte album djeci. Neće sigurno uzeti drogu u ruke kada malo prolistaju tekstove. Ali će se navući na dobru muziku! (JV)

24-allo_darlin

24. Allo Darlin’ – We Come from the Same Place
[311 bodova / 2 glasa]
Nije mi ni na kraj pameti započinjati raspravu o glazbenim žanrovima, ali mi je žao što više nema indie-popa ili, hajde, „onoga što smo nekad zvali indie-popom“. Danas će vam pod tu kovanicu pokušati prodati svašta, od nemušte bedroom-elektronike do preobraćenih pankera koji su naglo postali svjesni svojih uzburkanih emocija, ali prave stvari je sve manje i sve je rjeđa.

Jedni od pravovjernika su Allo Darlin’, ali ono što je kod njih sjajno jest što taj zvuk ne djelujekao da je pitanje odabira, već kao da je jedina moguća opcija. Takav se rodiš. Babica ti usadi ljubav prema gitarama i prema slatkim melodijama koje se na tim gitarama izvode, a onda još negdje putem naučiš spretno izražavati misli i osjećaje i eto te!

No, ovaj album ne čini izvrsnim samo to što je rijedak predstavnik žanra na izdisaju, ne, ne, to bi bilo tako banalno, izvrsnim ga čine njegove sjajne pjesme, njih ukupno jedanaest, sve jedna bolja od druge, sve prave, punkorvne ljepotice, sve mala čuda u kojima su se tekst i glazba nekako spojili u savršene, besprijekorne cjeline kojima bi bilo teško nešto dodati ili oduzeti ako se ne želi narušiti taj divni sklad.

Pjesme Elizabeth Morris su kao mali komadići istrgani iz stvarnosti, kao žive sličice na kojima svakim novim slušanjem primjećujete još detalja i svaki od njih vas raspoloži, neki zato što su prepoznatljivi i s njima se možete poistovjetiti, a drugi jer su jednostavno, paaa, lijepi. Pričali smo o indie-popu?

Sve je tu. Od ljubljenja s okusom Juicy Fruits žvaka, preko cuganja u zadimljenim birtijama i pokušaja da se impresionira netko tko nam se sviđa (i još bolje – priznanja da se to pokušalo!) pa sve do čitanja Joan Didion i to u mraku. Sve je to u ove pjesme ugrađeno pažljivo i s mjerom, s mrvicama humora i prstohvatom toliko blage patetike da je možda i nije u redu uopće zvati patetikom, bez previše šećera i s beskrajno mnogo pameti, topline i ljudskosti.

Malo mi je žao što ovu ploču netko možda neće poslušati samo zato što bi se ona načelno mogla svrstati u indie-pop. Žao mi je zato što je “We Come From the Same Place” mnogo više od žanra i ne poslušati ga i ne dati mu pravu priliku je više od ignorancije, to je grijeh nečinjenja. Vidjeli ste kakve to posljedice može imati. (AŠ)

23-the_datsuns

23. The Datsuns – Deep Sleep
[312 bodova / 1 glas]
Za The Datsuns sam se svojevremeno zainteresovao preko jedne majice koju je, sudeći po fotografijama u štampi, često nosio Robert Erikson, bubnjar nikad prežaljenih The Hellacopters. Po toj majici smo ga i prepoznali par godina kasnije kada se, par sati pred koncert na Sigetu, šetao ostrvom. Ako Robert Hellacopter nosi neki bend na grudima, mislio sam, onda taj bend treba imati na umu. “Deep Sleep” je njihov šesti album, snimljen za tek 10 dana, jer se ne viđaju tako često (žive u različitim zemljama/kontinentima) i onda kada se na kraju vide, nema bolje provedenog vremena nego da se snima nova ploča. Melanž proto-metala i psihodeličnog roka sedamdesetih, prošaran i poduprt garažnim rokenrolom, osnova je ovog impresivnog hard rok izdanja. Malo više ranih Black Sabbath nego li inače, ali kako to da zamerimo? Od prve do poslednje pesme, gitare čekaju priliku da vas ugrizu, bubanj diže pritisak, bas tutnji kao da će vas pregaziti bili brzi ili ne, i kad nakon 34 minute shvatite da ste ipak preživeli, strah zamenjuje sreća, i hoćete opet, adrenalin je dobar. Za razliku od “Death Rattle Boogie”, uticaj Nikea Andersona je ovde slabiji, ali dovoljno je znati koliko su Nike i Dolf dobri drugari, da bez brige možete da računate i na blagi ukus Skandinavije. Slušati glasno i ako je moguće uživo. (PJ)

22-sleaford_mods

22. Sleaford Mods – Divide and Exit
[339 bodova / 3 glasa]
“Sleaford Mods sound like nothing else. Nothing like the rest of the desperate professional indie fodder hurling themselves from frying pan to flame. Hoping one day to get an Achilles heel on the Glastonbury career ladder… Sleaford Mods are a band who others will try to imitate. They will fail. Fuck ‘em. Best band in the land. It’s that simple” – riječi su otočkog pop heroja Luke Hainesa!

Ako je ikada i bilo dvojbe o tome da li su Sleaford Mods genijalci s britanskih ulica ili tek dva frustrirana glazbenika koji nedostatak talenta prikrivaju galamom, psovanjem, glasnim rifovima, dvojbe više nema. Pozitivne reakcije na posljednji album “Divide and Exit” stižu im sa svih strana, međutim nagli uspjeh nije ih učinio sklonim kompromisima za očuvanje statusa. I dalje su beskompromisni, čvrstih stavova. Ako im ne odgovarate po njihovom sustavu vrijednosti, dobijete jednostavni Fuck Off, bez obzira da li ste njihov fan ili ne. Tako im je primjerice pjevač Miles Kane (The Rascals, The Last Shadow Puppets) izrazio podršku na twiteru a dobio jasan odgovor: “This music was born out of a hate for pretenders like you. You can either leave gracefully or I will block you.”

Sleaford Mods ne rade muziku zbog popularnosti, oni su tu da olakšaju svoju dušu, a slava za njih dolazi kao neizbježan nusprodukt. Jason, sa svoje 44 godine, kaže da je svjestan mogućnosti da se pretvori u pizdu kao i njegovi uzori koje je slava upropastila, ali vjeruje da neće, jer nisu dovoljno komercijalni. Na jednom koncertu, nakon pjesme netko iz publike se nasmijao a Jason ga je pogledao i rekao “What yer laughing at? … This ain’t meant to be funny.. I’m not telling yer jokes”. Da, Sleaford Mods pričaju životne priče, a svi znamo da realnost nije nimalo vesela.

Nakon prošlogodišnjeg albuma “Austerity Dogs” koji je bio svojevrsna kompilacija ranijih radova (te nažalost, zbog rigoroznih Gorilinih rokova predaja listi, nije dospio u prošlogodišnjih top 30 albuma) uslijedio je jednako tako beskompromisni “Divide and Exit”.

Prva stvar na albumu kreće distorziranim basom i vokalom te nagoviješta da nema promjene stava, kompromisa nema, “Big car, small life, that’s just the way it is.” Iza nje slijedi hitoidna “Tied Up in Nottz” s već sada skoro legendarnim otvaranjem “The smell of piss is so strong it smells like decent bacon“ te još 12 stvari sličnog intenziteta u kojima Jason istresa svu svoju ljutnju na političare, glazbene kolege i razne mediokritete koje ne može ne primijetiti u svijetu koji ga okružuje. I dalje je to punk, mada gitara nema. Kako se desetljećima globalni trendovi u glazbi mijenjaju, tako se mijenja stil ekipe s ulice, nekad je to bio zvuk električnih gitara, nekad spoj beata i samplea. Zvuk grada, zvuk ulice, uvijek je nalazio prostora za transformaciju, da bude noviji, svježiji. Kad Andrew Fearn stisne ‘play’ na svome playeru a Jason ljutito vikne, zvuk ulice je jasan. Za razliku od prošlih albuma koje su snimali u stanu od Andrewa, ovog puta pjesme su snimane u ‘Arro Nottz’ studiju o kojem ni google ne zna ništa te je DIY pristup očigledno i dalje prisutan.

“Divide and Exit” im je donio uspjeh, po prvi puta rade europsku turneju, Jason je u 44-oj godini napustio redovni posao, ako kojim slučajem zalutaju u naše krajeve, nemojte ih propustiti.

Anger is a gift. (VR)

2014 Pitchfork Music Festival - Day 2

21. FKA twigs – LP1
[352 boda / 4 glasa]
Otprilike negdje na tragu The Weeknda, koji se malo udaljio sa zadane trase, FKA twigs nastavlja borbu za separaciju R&B-ja iz domene popa. Inicijativa je promijenila spol, preselila se na drugi kontinent, došlo je i do prirodnije simbioze s trip hopom, a vizualni identitet odvukao je cjelokupnu stvar korak dublje u mrak. Objavljeni u pravilnim ciklusima, “EP1” i “EP2” su odjeknuli kao dva knockdowna, samo da bi, jedan ciklus poslije,” LP1″ zaokružio priču kao fatality.

Ovo je jedan od onih albuma koji vam mogu poslužiti kao rani pogled u ono što će glazba tek postati. Jedina nepoznanica je može li i hoće li glazbenica, sa svojim suradnicima, ostati odana prvotnoj viziji. Bilo kako bilo, za početak drugog kruga smo spremni. Jer buka može biti stišana, kakofonija može biti melodična, slojevitost može biti minimalistička, izopačenost može biti senzibilna, a bijes se može izraziti i šaptanjem. (AS)

(pisali: Juraj Vrdoljak, Andrija Škare, Petar Jovanović, Vedran Rajčić, Ante Spahija)

4 Odgovora to “Gorilini naj albumi 2014: #25-#21”

  1. Casper Says:

    Uopće ne kužim iz kojeg debilnog razloga ime albuma Lose svi pišu caps lockom.

  2. tonći Says:

    za sve nazive albuma sam se konzultirao s guglom, wikipediju i pitchfork sam najčešće uzimao kao arbritre a kod oboje su caps lockovi… a evo sad vidim i da i oni sami tako napisali na svom soundcloudu!

  3. Casper Says:

    Svejedno je debilno🙂

  4. Sobonja Says:

    Debilno je, al je njihovo!

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: