Gorilini naj albumi 2014: #40-#36

by

bright eyes.jpg

40. Conor Oberst – Upside Down Mountain
[220 bodova / 2 glasa]
Znam. “Upside Down Mountain” nikako ne spada među najbolje albume Oberstove bendovske i samostalne karijere, ali nakon toliko godina proživljavanja i postepenog odvikavanja od tinejdžerskog i adolescentskog angsta nemoguće je ne primijetiti opuštenost izvedbe novih pjesama u kojima (ipak) još uvijek ne odustaje od tog istog angsta. No, situacija kao da više nije toliko kritična i pogubna. Conor nije odrastao preko noći i natruhe onoga što slušamo danas mogli smo već slušati na albumu “I’m Wide Awake, It’s Morning” njegovih Bright Eyesa, odnosno tek ovo je pravi nastavak na njegov samostalni crni album iz 2008. nakon kojega je postalo jasno da se Conor polagano mijenja. Konačna promjena životne atmosfere došla je ipak zbog stupanja u sretni brak koji je više nego zaslužan što “Upside Down Mountain” zvuči tako kako zvuči. Uglavnom, da ne dužim više s faktografijom i eventualnim dokazivanjem zašto je ovaj album zakon. Stvar je u tome što sam se, totalno neplanirano (nisam die-hard fan), ne neku foru baš fino sinkronizirao s Conorom i njegovim kasnim odrastanjem. Ipak je samo godinu dana stariji od mene. (DS)

Mogwai

39. Mogwai – Rave Tapes
[225 bodova / 3 glasa]
Iako oni to ne znaju, Mogwai su moji najbolji prijatelji već duže od 15 godina. Oni baš, baš najbolji, koji su uvijek tu kad ih trebaš i koji te baš, baš nikad ne razočaraju. “Rave Tapes”, suprotno mišljenju mnogih, ama baš ničim ne zaostaje za svojim albumima prethodnicima; sve šta se od više-i-ne-baš-tako-mladog tima očekuje to nam naši Glazgovezi i ovaj put isporučuju, neovisno o nešto elektoničkijem pristupu i nešto manjoj količini njihove trademark kristalno čiste buke. Da termin supergroup ne znači ono što (nažalost) stvarno znači, uz taj pojam bi u leksikonima sigurno stajala slika pet škotskih mladića iz jednog velikog post rock benda. Potpuno, potpuno zasluženo. (DM)

38-lydia_loveless

38. Lydia Loveless – Somewhere Else
[231 bod / 1 glas]
Lydia Loveless je vatrena buntovnica kakva plahim indie dječarcima, iz kakvih smo izrasli u štogod bilo ovo što smo danas, naprosto mora biti zanimljiva i privlačna, jer non-stop izlazi, pije i drogira se, nosi kožnate jakne i vozi motore, mijenja i povrjeđuje muškarce, picaje iz škole da bi igrala biljar i pila u parku, sve to radeći na podlozi reskih gitara koje ono najuzbudljivije iz procvata alternativnog country-rocka druge polovice devedesetih godina spajaju s indieju naklonjenijim zvukovima najmodernijih revizionistica klasičnog countryja kao što su Caitlin Rose, Kelsey Waldon ili Kacey Musgraves. Baš onako kako je cvikeraš Mike Mills jednom davno opisao Chrissie Hynde – kako je moguće ne voljeti chick koja nosi crveni kožnjak i razbija gitaru u bendu? Ali Lydia Loveless je istodobno vatrena buntovnica kakva te iste plahe indie dječarce naprosto mora i, jel, plašiti jer, kako smo već vidjeli, non-stop izlazi, pije i drogira se, nosi kožnate jakne i vozi motore, mijenja i povrjeđuje muškarce te picaje iz škole da bi igrala biljar i pila u parku. Njezin fantastični prošlogodišnji album “Somewhere Else” (ako je bilo pet boljih, barem dva nisam čuo) obje je od navedenih komponenata njezina očaravajućeg utjecaja pojačao kompaktnom snagom najboljeg što je dosad snimila, ispunivši obećanje dano na preklanjskom EP-ju “Boy Crazy”. Nakon Stevea Earlea na red za obračun došao je i Chris Isaak (ne pravi, nego frajeri koje tako naziva jer sliče slavnim muzičarima), radije nego romantični rokenrol Lydia bi slušala Metallicu, a talent za izazivanje strke i zbrke iskoristila je na ponešto drukčiji i zreliji, ali zato ništa manje eksplozivan način. No, na red za obrađivanje zato je došla besmrtna “They Don’t Know” Kirsty MacColl, romantiku je više nego u playlistu za vožnje Lydia kanalizirala u najljepše pjesme, a taj talent za stvaranje kaosa prije svega je iskoristila kao štit ispred svojih unutarnjih previranja i emotivnih nesnalaženja. I vratila se s njim, ne na njemu, kao i s albumom koji ne bi imao nikakvog problema uletjeti u top 3 cijele karijere Ryana Adamsa, računajući tu i – o, da! – Whiskeytown. (GP)

37-james

37. James – Le Petite Mort
[248 bodova / 1 glas]
Prvi, nažalost ne i posljednji, pozdrav od administratora liste! Ponekad s raspodjelom crtica jednostavno nemam manevarskog prostora, kao evo naprimjer kada jedan čovjek sa svojim glasovima u top 50 progura tri albuma za koje je samo i isključivo on glasao, a na moje moljakanje da bi li išta mogao o njima napisati odgovori: “Brale, stvarno iman blokadu.” I šta da ja sad, brale, radim?! A ništa, evo onda par riječi o James za mlade naraštaje koji za njih nikad čuli: riječ je o bendu iz Manchestera, svojevrsnom engleskom pandanu Silentea. Nijedan (!) član benda se ne zove James. Pjevač im je nekad imao kosu. (TK)

36-simple_minds

36. Simple Minds – Big Music
[249 bodova / 1 glas]
I još jedan pozdrav administratora liste, s još jednom crticom o još jednom uzbudljivom mladom bendu u naponu snage! Pouzdani izvori tvrde da su im prva tri-četiri albuma ekšli iznenađujuće super, no ja se odlučujem praviti da postoje samo najveći hitovi Simple Mindsa – te bih u tom pogledu konstatirao kako nijedan drugi bend na svijetu nema, niti je ikada imao tako točno i prikladno ime. (TK)

(pisali: Dražen Smaranduj, Dino Marelić, Goran Pavlov, Tonći Kožul)

18 Odgovora to “Gorilini naj albumi 2014: #40-#36”

  1. Casper Says:

    Tonći, daj me podsjeti, zašto ono uopće računamo sve pristigle glasove? Realno, ako glasači neće pisat o Simple Minds, samo ih treba izbacit s ljestvice i ti tu stavi štagod poželiš!

  2. Tonći Says:

    ha čuj, da je takvih više vjerojatno bih počeo izbacivat! no dok ih god ovako malo nek je veselja😀

  3. peziq Says:

    pravilo: ko je fejlao s crticom jedne godine, ne smije glasat iduće!

  4. peziq Says:

    inače, skroz mi se sviđa lista, totalno nema veze s ničim😀

  5. Casper Says:

    Ma u pravu si, plus je uvijek gušt čitat tvoje zamjenske crtice!

  6. Anonimno Says:

    Volim Simple Minds

  7. Anonimno Says:

    I ja

  8. Casper Says:

    Jasno je zašto ostajete anonimni.

  9. Tonći Says:

    lol taman sam i ja htio reći

  10. Bojan M. Says:

    Ha ha ha, lista nam je vrh vrhova za sada – Simple Minds i James su bolji od Echo and The Bunnyman.

  11. Andrija Says:

    Meni su ove crtice koje je Tonći prisiljen pisati nešto najbolje na svijetu i ozbiljno sam razmišljao da ovaj put ne pošaljem svoje pa da još malo uživam🙂

  12. Casper Says:

    Moja ideja je bila da kad smo za Potlistu napravili albume devedesetih da damo Tonćiju da piše sve crtice – naravno, skupimo neke pare – ali negdje je u realizaciji zapela…

  13. ga-li Says:

    admine, slobodno povuci moju navrat-nanos sklepanu(losu!!) crticu za onu malu sta lipo piva i napisi neku svoju🙂

  14. Tonći Says:

    “damo Tonćiju da piše sve crtice – naravno, skupimo neke pare”

    dobra ideja!😉

  15. Casper Says:

    Pa di smo danas?

  16. Tonći Says:

    nema dvije crtice, sad evo nema ni struje, fuck this shit idem ja u krevet

  17. Casper Says:

    A jebiga…

    Mene već zovu neki ljudi da šta je🙂

  18. Anonimno Says:

    Simple Minds jedino nisu bolji od cajki što sluša administrator.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: