Gorilini naj albumi 2014: #50-#46

by

50-scott_o)))

50. Scott Walker + Sunn O))) – Soused
[190 bodova / 2 glasa]
Scott Walker je, vele, neki kul(t) lik; meni se eto zasad nije baš primio, ni sa svojom lijepa-normalna-muzika fazom iz davnih dana (jeste znali da je “Dog Man Star” Suedea više inspiriran tim uratcima nego Bowiejem i Smithsima, što se obično navodi?), još manje s ovom recentnom avangarda-fazom – ali ajde, svaka čast, dovoljno da me zaintrigira njegovo uparivanje sa Sunn O))), koje podosta volim i jedva čekam da usnime nasljednika odličnog “Monoliths & Dimensions.” Rezultat možda i nije baš epohalan, ali kad Scottov (i u poznim godinama) krasan glas te eksperimentalno pimplanje i standardna zemljotresuća dronaža Andersona i O’Malleyja kliknu – porcija jeze&zlokobnoće i više je no zadovoljavajuća. Preporučljivo štivo za sve koji se vole otisnuti u opasnjikave zvučne avanture. (NP)

49-ought

49. Ought – More Than Any Other Day
[195 bodova / 2 glasa]
Pijete li smoothieje? Ne bi bilo zgorega da probate Ought. Bend iz Montreala u kojem ne svira ni jedan Kanađanin na svom prvijencu strpao je hrpetinu sastojaka iz indie/underground odjela vašeg omiljenog supermarketa u muzički mikser i smiksao napitak fantastičnog soničnog okusa. Njihov glazbeni smoothie nije smooth, što je jasno kada prepoznate okuse koje su odabrali – “More Then Any Other Day” vuče utjecaje pretežno od angularnih, bučnih i iskrivljenih izvora poput ranih Talking Heads, Velvet Underground, Gang of Four, Wire, Sonic Youth, Fugazi, Television i ostalih bendova koji su na pop-formu gledali kroz debele i iskrivljene leće.

Svejedno, Ought ne treba otpisivati kao još jedan u moru bendova koji samo pokušavaju emulirati prethodnike. Njihov ukusni napitak ne sadrži samo prazne kalorije, oni imaju što za reći. “More Then Any Other Day” album je koji promatra suživot pojedinca i političkog trenutka koji diktira sve njegove odnose – ekonomske, društvene, ljubavne, prijateljske – fokusirajući se na bol spoznaje o postojanju takvog odnosa, bol koju ekipa iz Oughta ubija bogatim dozama cinizma, humora i borbe koja proizlazi iz uvjerenja kako se svijet uvijek može popraviti i kako je sasvim u redu biti u njega zaljubljen, makar pod trenutnim političkim svjetlom izgledao hella ružan. Čak i ako ne volite smoothieje, ovaj bi mogli probati. Možda vas okrijepi. Mene jest. (HF)

48-vvhile

48. Vvhile – More
[195 bodova / 3 glasa]
Upokojenjem bratskog benda Tough Guys of America, beogradski je duo Vvhile – čiji je član Andrija Špičanović bio jedno vrijeme vokal oba benda – nadogradio svoj noise-punk igrom melodija, koje su TGOA tako predivno krotili, da bi rezultat svega ispao “More.” Album je to koji plijeni povrh svega pažljivo izgrađenom kombinacijom dinamike i melodioznosti, panka i melankolije, što za rezultat ima najeklektičniji i najmoderniji recentni album s ovih prostora. Načelno, ovo je glazba kakvu bi svirao Real Estate da imaju ambicije biti jednostavno – zanimljiviji bend. (JV)

47-pallbearer

47. Pallbearer – Foundations of Burden
[200 bodova / 1 glas]
Uoarrrrrrrrgghhhhhhh it’s your boy Željko, ŽELJKO ANTARES!!! Uvijek u prvim redovima, prekaljeni metaloljubac, metalolizac, uz mene je svaki dan beskrajni dan metala jer ja sam HEAVY METAL SVIZAC!!!!! Veliko UOUOUARRRGHHHHHH svim štovateljima rifovskih baraža i opakih solaža, Sotoninih rogova i nordijskih bogova! UP THE IRONS!!! Pozvan sam da prekinem na moment ovu otužnu paradu “najboljih” ne-metal albuma 2014. ali volio bih da sam pozvan u neka sretnija vremena jer teška su ovo vremena, i za metalce i za ljude općenito jer, suočeni s “Hellhammerom” recesije, tonemo sve dublje. Nekada si se bojao da ćeš u pismu dobiti “Anthrax”, ali sada možeš dobiti samo “Warrant” za ovrhu! Naša djeca, “Children of Bodom”, umjesto da u zoološkom vrtu gledaju “Panteru” ostaju kod kuće, jer im je džeparac za zoo puki “Nightwish”, dok na svu tu socijalnu bijedu opet i “Opeth” ostaje slijep naš “Blind Guardian” Zoran Milanović na svom “Darkthroneu”, a čiji “System of a Down” (uključujući i “Boris” Lalovca) očigledno nema “The Dillinger Escape Plan” za ekonomiju pa će iza njega ostati samo – “Iced Earth”!!! Hrvatsku, takozvani “Paradise Lost” na “Earth”, može spasiti samo “Corrosion of Conformity”, jer već sada ispoljavamo raznorazne “Neurosis” i “Suicidal Tendencies” a ako ovako nastavimo, vjerujte mi, čak će nam i “Megadeth” biti – “Mercyful Fate”!!! Ljudi više nemaju za cigare pa motaju duhan, umjesto CD-a Metallice kupuju se “Motallice” za duhan, u koji neki od muke stavljaju čak i – marihuanu! Takvi rado slušaju doom metal, za razliku od vašeg dobrog starog Željka koji i dalje više voli speed, heavy, thrash, symphonic, progressive, power, gothic, folk, black metal, ali ovaj album Pallbearera na velikoj je cijeni među doom gorkokuscima pa ‘ko voli nek’ izvoli, glavno samo da je metal i da smo svi metalci JER U JEDINSTVU POD SOTONOM JE SPAS ZA NAS!! UOARRRRRRRRRGGGHHHHHHHHH!!!!!!!!!! (ŽA)

46-miranda_lambert

46. Miranda Lambert – Platinum
[201 bod / 1 glas]
Da pišem ozbiljan osvrt na “Platinum”, pisala bih nešto o tome kako Miranda Lambert na svojem pitajboga kojem po redu albumu pokazuje određenu zrelost, ali da time nije kompromitirala svježinu i veselje te da nam se pokazala u svem bogatstvu svoje country-pop-udala-sam-se-za-jedinog-koji-je-u-istoj-ligi-kao-i-ja persone. I to bi bila istina. Ali meni baš na današnji dan vjera nekako brani pisati ozbiljne i smislene osvrte na albume.

“Platinum” mi je, da vam skroz iskreno priznam, fenomenalan album zbog toga što mi ga se da slušati i nakon što završi naslovna pjesma. A naslovnu pjesmu jednostavno obožavam. Nije mi dojadila ni nakon pola milijuna opetovanih reprodukcija zbog kojih će me susjedi jamačno tužiti predstavniku stanara, a majka me poslati na neurološko promatranje. Ne kažem da na tom albumu nema i drugih dobrih stvari. Ima, itekako ima! Tu je, recimo, “Priscilla” (tu se Miranda kakti usporedila s Elvisovom ženom, iako bih ja prije rekla da je u braku Mirande i Blakea Sheltona Priscilla on, a ne ona), tu je i honky-tonkerski “Old Shit” i… ma, zapravo, sve se daju slušat, sve ću ih poslušat barem triput dnevno, ali nijednu nikada ne bih poslušala da nije bilo te divne platine iz naslova.

Zašto toliko volim “Platinum”? Kritičar Rolling Stonea napisao je da je slušanje te pjesme kao prisluškivanje u frizerskom salonu i jebem mu mater zbog toga. Prvo zato što je malo u pravu, a drugo zato što znam ja takve koji baš odaberu FRIZERSKU od svih mogućih točnih metafora. To on tako zato da bi Mirandu i njezinu POEZIJU učinio manje vrijednom. Jer moš mislit kako bi itko osim površnih debila htio prisluškivati babe u frizeraju. Priznajem, Miranda si je možda za to malo i sama kriva sa stihom “what doesn’t kill you only makes you blonder”, ali jebeš kritičara koji to odmah protumači samo na toj, prvoloptaškoj razini.

Naime, ZNAM JA MIRANDU (to si utvaram za sve pjevače, pisce, režisere i ostale umjetnike koje volim). Naravno da taj “blonder” u njezinom stihu znači “stronger”, ali vam usput hoće reć da voli ona bit i plavuša, frizerski salon mjesto je njezine duhovne obnove I AKO STE POMISLILI DA U TOME IMA IMALO FRIVOLNOSTI, odjebite. Miranda voli sebe na vrlo simpatičan način, na način da je svjesna i tko je i što je. Voli što su joj, zbog sve svjetlije kose, potpetice i hoteli u kojima odsjeda sve viši, a za sve one koji i dalje preokreću očima zbog referenci na farbanje kose, frizeraj, štikle i sve to “glupo žensko”, pokušajte samo vokabular njezine prve strofe usporediti s klasičnim “muškim” truck-driving, whiskey-swilling, tobacco-chewing countryjem:

My disposition permeates
The room when I walk in a place
I’m sorry!
By calculation I’m way too much
Pretentiously I bitch a buck
But you bought it!
I can’t exceed my reputation
A small town girl with compensation
Explorin’ all my possibilities
Well don’t you know I’ll blaze a trail
But hell
You can come with me

I s tim me dobila. “You can come with me”. Nit sam plavuša nit pronalazim snagu u činjenici da sigurnim korakom jezdim na vrtoglavo visokim potpeticama, ne čeznem za svime što sadrži hidrogen, ali totalno je kužim. Sigurno i zbog glazbe, jer refren ove pjesme zvuči kao da je doista za sobom povela sve cure koje se sviđaju same sebi i raduju se tome u jednom krasnom ženskom sing-alongu, odobravajući Mirandi što su njezini elementi samospoznaje, eto, utemeljeni na onome što “izgleda jednako dobro na pločama kao i na njezinoj kosi” – platinasta boja. Meni je to možda nešto drugo, ali zašto ne bih malo pjevala o platini i štiklama? Platina je cool, štikle su super. Isto kao i moja bakrenocrvena i čizme na žniranje, a nakon ove pjesme osjećam se kao da bi Miranda s jednakom razdraganošću pjevala i sa mnom o tome. Nikada u stvarnome životu nisam doživjela takav stupanj ženske sloge i međusobnog radovanja kao što ga čujem u refrenu “Platinum”, a kada mi glazba odškrine vrata prema utopiji o kakvoj sanjarim, voljet ću je do smrti. I slušat ću sve što u svakoj sljedećoj pjesmi na istoimenom albumu želi poručiti njezina autorica. (ZP)

(pisali: Nikola Pezić, Hrvoje Frančeski, Juraj Vrdoljak, Željko Antares, Zrinka Pavlić)

4 Odgovora to “Gorilini naj albumi 2014: #50-#46”

  1. Anonimno Says:

    “najeklektičniji i najmoderniji recentni album s ovih prostora” – tragedija, prava tragedija.

  2. Casper Says:

    Povratak velikog Željka Antaresa!!!

  3. Željko Antares Says:

    UOOOARRRRRRGGGGHHHHHH!!!

  4. Dražen Says:

    dosta je najbolji😀

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: