Goriline naj serije 2014: #10-#6

by

10-peaky_blinders

10. Peaky Blinders
[108 bodova / 5 glasova / dva prva mjesta]
My name is Thomas Shelby, and today I’m going to kill a man.

Tom rečenicom započinje finale druge sezone ovog britanskog dragulja koji mi je nedavno ušetao u život. Zateklo me. Nisam dugo nečem novom dao šansu. I onda sam se razbolio. I prihvatio (mudar) savjet . Godina je 1921. i lokalna banda iz Birminghama, Peaky Blinders (poznati po ušivenim žiletima u obod kape), šire svoj utjecaj i krugove djelatnosti dalje od svog sokaka. London town, baby! Peakye je najlakše opisati kao Sopranose u 20tim godinama, a u biti su jedna velika priča o PTSP-u i posljedicama rata (u ovom slučaju Prvog Svjetskog) na psihu pojedinca i korozivno društvo koje ga okružuje, sve dok piči Nick Cave, Jack White ili Arctic Monkeys.

Tommy Shelby (uloga života Cilliana Murphya) više ne želi bit krimos, sad bi radije bio gospodin, sve što radi ima samo jedan cilj – go legit! Što naravno ide preko mrtvih tijela suparnika i suradnika. I pokojeg konja. Druga sezona vraća korumpiranog i osvetom zaslijepljenog coppera (famozni Sam Neill), ali i dodaje nove šefove bandi, kao što je židovski «pekarski» mafiozo Alfie Solomon (gle – Tom Hardy s bradom) ili talijanski ljigo Sabini (Noah Taylor). Ali najbolji novi lik je Pollyin izgubljeni sin Michael (Finn Cole), jedva 18-godišnjak koji jedini iskazuje bistrinu misli i postupaka usporedivu s Tommyjem, mali mastermind u nastajanju, rijetki koji sa strikom razgovara bez odvraćanja pogleda, desna ruka i nasljednik u nastajanju.

Glavni i jedini scenarist Steven Knight tvrdi da nije ni gledao “Boardwalk Empire” (koji mu uporno naguravaju kao usporedbu), a ako vam je netko zadnje vrijeme pričao o onom filmu di je Tom Hardy cijelo vrijeme u autu, e to je “Locke”, koji je režirao i napisao već spomenuti gdin Knight.

Jesam vas nagovorio na gledanje? A nisam ni spomenuo da je prokleto šminkerski snimljeno i montirano, ni da epizoda nema puno (šest po sezoni), kao ni da je jedna glumica operirala nos između sezona te da se pojavljuje i Winston Churchill.

Ostavljam vas sa zadnjom rečenicom druge sezone, naznakom da najbolje tek dolazi: “I’ve got some ideas, Michael, for the future of the company. And also… I’m planning on getting married.” (LR)

09-rick_and_morty

9. Rick and Morty
[128 bodova / 7 glasova / dva prva mjesta]
Ispalo tako da sam prije drugog kruga kroz u svakom smislu fantastičnu prvu sezonu “Rick & Mortyja” išao malo gledati “Toast of London”, engleski sitcom koji je sasvim dobro postavljen sa svojim mozak-baj-baj humorom ali je… rijetko baš smiješan. Recimo, bila je jedna epizoda gdje sam se jako nasmijao na moment kad se kazališni redatelj, notoran po doslovnom stiskanju muda glumaca s kojima radi, s luđačkim sjajem u očima prisjeća kako je to činio Benedictu Cumberbatchu:  “Both of us, staring into each other’s eyes, it seemed like an eternity… but it was less than half an hour!” – ali to je ujedno bio i jedini baš stvarno ha-ha smiješan moment u epizodi, i naravno da je desetak minuta kasnije pobjednički konj išiban do smrti sa scenom u kojom redatelj iz epizode čini to isto glavnom liku: trajalo je samo minutu-dvije, ali je bio toliko neduhoviti overkill da je djelovalo kao cijela vječnost.

U odnosu na takve humoristične serije nižeg kalibra, “Rick & Morty” je… talk about nebo i zemlja! Animirano čedo Justina Roilanda i “Communityjevog” tvorca Dana Harmona je apsurdno darežljivo i s kvalitetom i s kvantitetom svog humora, u stanju je kroz dvije-tri minute projuriti kroz urnebesne podzaplete koje bi drugi razvodnjavali i razvlačili na cijele epizode, poput trke kroz paralelne dimenzije s antropomorfnim namještajem u epizodi koja je bila već i više nego dovoljno mahnita sa svojom niskom paralelnih Rickova i Mortyja, ili bonus scena onako usputno zabačenih nakon špice (“Those guys are inside me, huh? Like, building a park?” “THOSE GUYS ARE INSIDE YOU BUILDING A PIECE OF SHIT, ETHAN! They’re inside you building a MONUMENT TO COMPROMISE!” :D), ili kad na kraju jedne epizode pošalje Ricka i Summer u teretanu samo da bi – zašto? koga briga! – imali montažnu sekvencu u kojoj mlate ekipu uz pratnju DMX-ove “X Gon Give It to Ya”. ili recimo kad pored svog mogućeg vanzemaljskog življa na Rickovoj intergalaktičkoj zabavi svojih pet minuta slave dobije i njegov neuspjeli pokus Abradolf Lincler, genetski križanac Hitlera i Lincolna (“It’s weird, ’cause I definitely think that all men are created equal, but, at the same time…” :D).

Uglavnom, serija je o ludom znanstveniku Ricku (instantni new-entry na prvom mjestu liste najboljih sitcom alkoholičara!) i njegovom tutlavom unuku Mortyju i njihovim anything-goes pustolovinama (s Rickovim portal-gunom mogu uletjeti u bilo koji kutak i bilo koju dimenziju svemira, s menija je maknuto jedino putovanje kroz vrijeme – mudra odluka autora imho), koje se često prepliću sa životima ostatka familije, prvenstveno napadno bezveznog Mortyjevog oca. Autorski tandem Roiland-Harmon se sjajno nadoponjuje, Harmon daje oblik Roilandovom dječački zaigranom kaosu i discplinira ga (u Roilandovom solo-pilotu djed unuka uvjerava da će se riješiti problem tako što mu popuši kurac, ha… ha?!), i daje emotivnu težinu seriji koja pak, pod pritiskom Roilandovog ludila, nikad ne otsklizne u ekscesnu emovštinu kao u nekim epizodama “Communityja”. Nisam gledao sve, pa ni većinu humorističnih serija prošle godine, ali nema šanse da je ijedna druga bila smiješnija – “Rick & Morty” je čista genijalnost, vrh vrhova. (TK)

08-mad_men

8. Mad Men
[132 boda / 10 glasova]
Jedna od najstabilnijih serija današnjice polako se približava svom kraju. Suptilna ljepota razvoja radnje zadržala je svoj sjaj i u prvoj polovici posljednje sezone. Ljudi pričaju, puše, piju viski, ljube, prepiru se, pokušavaju biti što uspješniji u svom poslu, tu i tamo umiru – i tako već osam godina. Neki su manje grozni, neki više. Uredska politika i Donova želja za povratkom čine okosnicu radnje, dok srž onog ljudskog dijela  i dalje drže Don i Peggy. Peggyna novostečena pozicija s Donom kao podređenim nije dobro djelovala na njezin karakter. Postala je izrazito mrzovoljna i frustrirana, Valentinovo ju je pogotovo ubilo u pojam. Oh, ženo! I ja samo želim da naiđe neki dobar muškarac da te uzme u naručje. Kad sam se već pobojao da će njezin lik „odvesti na put koji neću moći slijediti“ (Osveta Sitha citat – ha!), Don je uspio posegnuti duboko u sebe i pronaći ostatke svoje ljudskosti. Čini mi se da je Weiner bio i više nego svjestan reakcije publike na Donovo milovanje Peggyne ruke u petoj sezoni te je servirao fanovima novu dozu čarobne intimnosti mentora i učenice kada njih dvoje zaplešu uz “My Way”. Ovog puta munja je zamalo promašila udariti na isto mjesto, djelovalo mi je previše proračunato i u službi gledatelja. S druge strane, njegov odnosa sa Sally razvija se organski i prirodno što je uvelike zaslužna i fenomenalna Kiernan Shipka. Na kraju krajeva, Betty pratimo samo zato jer je Sallyna majka. Kako sve sluti, završnica serije će se vrtjeti oko pronalaženja kemije između okosnice originalnog tima što smo dobili u divnoj sceni u Burger Chef restorančiću.

Osim nekolicine standardno klasičnih prizora za ljepotu, i u ovoj sezoni smo dobili jednu „Koji vrag?!“ epizodu. Recimo samo da je dobro da Ginsberg ne živi u današnjem cyber-okruženju. Drugi trenutak bizarnosti smo dobili na samom kraju ove polusezone u vidu punokrvnog glazbenog broja koji mi nikako nije sjeo. Oprostite, ali iznenadni skok u mjuzikl mogu probaviti samo ako uključuje Rogera i LSD. Harry Crane pak je, što se mene tiče, oduvijek bio nepravedno pljuvan. Čovjek samo želi biti dostojno nagrađen za posao koji obavlja, a hoće li se to i ostvariti ostalo je još visjeti u zraku. Ako Joan može biti partner (a svi znamo kako), ne vidim razlog zašto ne bi i netko tko je zaista unaprijedio tvrtku. Megan ovog puta nije pjevala, ali te njezine minice nastavljaju raspaljivati maštu. I ne samo njene. Ma da Weiner u završnim epizodama stavi sve nove likove i glumce, a ostavi kostime, scenografiju i ugođaj nastavio bih gledati. Da, i dalje je to jedna od najseksi serija proteklih godina. I najboljih. Sve po starom. (JB)

07-louie

7. Louie
[135 bodova / 10 glasova / jedno prvo mjesto]
Kroz sad već četiri prikazane prekrasne sezone – od kojih je ova posljednja, koju ovdje slavimo, vjerojatno najbolje i najživotnije što sam ikad vidio na TV-ekranu (odnosno, na ekranu laptopa) – od mojeg straha da bih jednog dana mogao završiti kao Louie bila je veća jedino nada da bih jednog dana mogao završiti kao Louie, od čega je, opet, veći bio jedini strah da bih jednog dana mogao završiti kao Louie. Nisam toliko duhovit (negdje sam na 70 posto), a i nemam ni jedan drugi talent usporediv s njegovim pozivom, što me svejedno ne priječi da realan život koji svakodnevno živim još uvijek doživljavam kao nužnu pauzu prije finalnog proplamsaja u ono za što sam zaista poslan, što je zapravo i manje bitno u usporedbi s činjenicom da u kompletu svojih želja, strahova i odluka počesto prepoznajem potencijal rađanja tužne samoće koju Louie živi. Živi, da, i uvijek se osjeća pokvarenim i promašenim tako osjećati, jer najvažniju i najdelikatniju ulogu koju muškarac može obavljati, onu oca dvjema preslatkim mustricama, igra s tolikim postotkom pogodaka da seriju lakoćom čini jedinim nužnim priručnikom svakome novome preplašenom roditelju, čemu nekako ne pristaje povremena mu frustrirana usredotočenost na samog sebe. Možda je baš zato, kao autor, najtopliji instant-trijumf četvrte sezone prepustio prijatelju i kolegi komičaru Toddu Barryju u njegovu prepričavanju tipičnog dana ničim obvezane osobe, nakon kojeg gledatelju ne preostaje ništa nego kresnuti bengalku. Louiejevih vlastitih trijumfa ove sezone također nije nedostajalo, samo što su prije nego razredu brzopoteznih i podatnih opijenom slavlju pripadali rastućem širenju odrasle mudrosti, zbog čega i jesu bili podcrtavani tihom melankolijom i pojačano objašnjavani nizom flashbackova u Louiejevu prošlost, čime si je serija otvorila golemi novi prostor, prestavši biti humoristična (što, realno, nikad nije isključivo i bila) i pretvorivši se u najavu cjeloživotnog epa simpatičnog autsajdera. Baze jesu bile neke od najboljih koje je Louie ikad napisao – naporni smetlari, neopterećeni doktor Bigelow i nokautiranje Yvonne Strachovski, među ostalim, već su ušli u legendu – ali je njihov ukupan udio ipak bio znatno smanjen u odnosu na opširnije dramske priče koje nisu samo propitivale te, laički rečeno, velike teme, nego su jednostavno bile zanimljivije i fascinantnije (od ičega uopće na televiziji). Da bi onda onaj meč s početka ovog teksta naposljetku razriješile u korist nade. (GP)

06-the_missing

6. The Missing
[140 bodova / 7 glasova / dva prva mjesta]
Čini se kako su Britanci ove godine dobili primat nad Amerikancima u dramskim serijama. Jedna od serija koja mnogima pretendira za seriju godine je “The Missing”. Premisa podsjeća na svima dobro poznatu priču o Madeline McCann. Obitelj Hughes je namjeravala provesti idilični odmor u Francuskoj. No, po povratku im se pokvari auto i prisiljeni su ostati nekoliko dana u pitoresknom gradiću Chalons De Bois. Životi im se mijenjaju kad maleni Oliver nestane nakon što je s tatom otišao na bazen. Tatu glumi poznati britanski glumac James Nesbitt, koji je dosad glumio u puno britanskih dramskih serija, a širem geldateljstvu je najpoznatiji po ulozi u tri nastavka “Hobbita”. Način pripovjedanja je sličan kao u nekim drugim serijama koje smo gledali u zadnje vrijeme – pratimo Tonyja Hughesa (Nesbitt) 2006. nakon nestanka i osam godina kasnije, kad se vraća u francuski gradić jer je u međuvremenu pronašao novi trag. U tih osam godina Hughes je izgubio ženu Emily (Frances O’ Connor), no nije izgubio nadu. Emily je nastavila sa životom i utjehu našla u britanskom policijskom inspektoru Marku Walshu (Jason Flemyng). No onaj koji je po meni najbolje razrađen lik je francuski policijski inspektor Julien Baptiste (Tcheky Karyo), koji je vodio istragu u 2006., a 2014. je u mirovini i umjesto kriminalaca bavi se pčelama. Ipak, na Huhghesov poziv krene za novim tragovima. U osam epizoda zajednički pratimo tragove s Hughesom i Baptisteom, ali i prolazimo kroz dileme koje i on prolazi. Što bismo mi napravili kad bi nam se tako nešto dogodilo? Zanimljivo je kako je serija izazvala oprečna mišljenja. Dok je nekima jedna od najboljih serija godine, drugima je Nesbitt kao Hughes neuvjerljiv, i zbog toga se ne mogu poistovjetiti s njim. Što reći nego sto ljudi, sto ćudi? (SM)

(pisali: Luka Rukavina, Tonći Kožul, Jurica Benčik, Goran Pavlov, Samir Mila)

6 Odgovora to “Goriline naj serije 2014: #10-#6”

  1. tonći Says:

    ova sezona louieja jest unikatno postignuće i cijenio sam oduvijek kod njega što mu nije cilj biti samo smiješan… ali svejedno MEGA dislajkam to kako sad 90% vremena niti ne *pokušava* biti smiješan

    maron s02 >>>>> louie s04, real talk

  2. bb Says:

    Osvrt o Peaky Blinders me jako zaintrigirao sve do “sve dok piči Nick Cave, Jack White ili Arctic Monkeys”.😦 Ughh.
    Rick & Morty, jebo me konj, bolesno nadilazi čak i kategoriju remek-djela. Out of this world. <3333

  3. Jurica Says:

    Uf, meni je Louie postao naporan u četvrtoj. Al rasteeeeže te priče. Ne mora biti duhovit, ali bar da ne bude tako dosadno. On i Mađarica su mi bili užasno nezanimljivi.

  4. šmrc Says:

    rick & morty su još više trebali, al i ovo je ok❤

  5. Dirk Says:

    Nakon sto je Starz u zadnjih par godina napravio pravu malu revoluciju sa serijama poput Spartacusa, Crasha, Bossa i Outlandera, vi na listu tutnete….Missing?!??? Kakav transfer neugodnosti…

  6. tonći Says:

    lol boss, evo što sam napisao o njemu drugdje svojedobno:

    gledao sam ovo fascinantno nedjelo prije nekoliko mjeseci i… uhhhh hehe gdje da počnem? ***SLIJEDE SPOJLERI IMHO NE PRETJERANO BITNI KAD SE SVE ZBROJI I ODUZME AL IPAK SPOJLERI*** ovo je nesvjesno autoparodični zenit/dno ere ‘mračnih’ kablovskih drama koje nas stalno podsjećaju kako su ljudi često zli i pokvareni i bla bla – e pa ovdje su svi svi SVI uvijek uvijek uvijek *non-stop* zli i pokvareni, toliko apsolutno i ekstremno da sve skupa vrlo brzo izgubi bilo kakav dodir s realnošću (da ne spominjem kako bi serija, kao, trebala biti realistična a u njoj glavni lik po vlastitom ćefu relocira ljude u druge gradove i naručuje ubojstva – ko da je, bog te nedo, neki vintage latinoamerički diktator a ne gradonačelnik čikaga!)… scene seksa ne samo da su na razini fantazija četrnaestogodišnjih dečkića (prvi epski rolajz: kad pri kraju treće ili četvrte epizode nimfonanski android zvan Kitty usnimi tipa koji joj se nabacuje u baru, gurne mu ruke u gaće, opipa ga i pokupi ‘ok you can do’-style LOL) nego su i komično nasilu ugurane, ko da su ljudi najnormalnije pisali seriju samo da bi im svakih nekoliko stranica sinulo ‘ej ej pa mi smo na kablovskoj – UBACI SCENU SEKSA BRŽE-BOLJE!!!’, ono bio sam negdje sredinom prve sezone uvjeren da sam vidio sve što se može vidit al ne, piči serija duboko u drugu sezonu a opet iznova i iznova uspijeva nadmašiti samu sebe po isforsiranosti i apsurdnosti seks scena… e i ima kćer gradonačelnika koja je i medicinska sestra I džanki I ministrantica I geto-drolja sa srcem od zlata! a glavni lik/negativac je nepobjedivi titan, svaka slabost/prepreka koja mu se nađe na putu se naposlijetku ispostavi potpuno nebitnom, uvijek uvijek caruje i uvijek pobjeđuje bez ikakvih većih posljedica – where’s the fun in that? uglavnom ovo je prizemni šrot koji si umišlja da je The Wire, ali je i – neću lagati – ful zanimljiv šrot koji sam pogledao od početka do kraja, čemu je uvelike kumovalo to kako se Kelsey Grammer super zabavlja – ima nekoliko super scena kad mu dođe neki čikaški pijun sa svojim problemima i Kelsey ga sluša s minimumom strpljenja i čeka da završi i kad završi Kelsey ušuti nekoliko sekundi i gleda ga nadrkano pa ga uvati za glavu i krene s jednom od onih svojih ‘YOU FUCKING WORTHLESS PIECE OF FUCKING FUCK!’ tirada

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: