Goriline naj serije 2014: #20-#16

by

20-olive_kitteridge

20. Olive Kitteridge
[64 boda / 5 glasova]
Olive Kitteridge je ono što se u mom kraju naziva teškom ženom: nije ona pokvarena, niti nešto posebno sebična ili lakoma, niti praktički išta od svih tih velikih negativnih značajki zbog kojih nam ljudi najviše padaju u očima, nego je naprosto jako… na svoju ruku, toliko krajnje neopterećena potrebom da se ikome svidi da malo tko s njom može izići na kraj? Moglo bi je se također nazvati i zanovijetalom, iako radije ne bih pošto fraza u sjećanje automatski priziva jednodimenzionalna filmsko-serijska kvocala koja, kao, ubijaju dječaka u svojim muževima/dečkima, a Olive je puno slojevitija od tog arhetipa: ona se tako odnosi praktički prema svima. A zašto je tako, nije ni bitno – neko inferiornije djelo bi je možda pojeftinilo s traženjem geneze njenog karaktera kroz kakav backstory iz djetinjstva ili mladosti, “Olive Kitteridge” – mini-serija nastala iz istoimene knjige priča u kojoj je Olive navodno, za razliku od serije, više vezivno tkivo negoli centralni lik – je jednostavno prihvaća takvom kakva jest, ona tako funkcionira i to je to, i bavi se time kako i koliko jedna takva osoba uspijeva funkcionirati s drugim ljudima. Teško je reći nešto konkretnije bez spojlanja, ali uglavnom pratimo njene odnose s dvoje ljudi: jedan od tih odnosa definitivno jest disfunkcionalan iz korijena i od početka do kraja – ali onaj drugi je to samo naizgled, i njegov razvoj kroz desetljeća na jako dirljiv način podcrtava i podsjeća kako ne postoji samo jedan univerzalni recept za pretežno skladan i zadovoljavajući život udvoje, i kako čak i oni najmušičaviji među nama mogu naći svoj sklad i mir sa svijetom. (TK)

19-newsroom

19. The Newsroom
[65 bodova / 5 glasova / jedno prvo mjesto]
Sorkin je uvijek bio i ostao acquired taste. Ako ste, poput mene, progutali sve njegove prijašnje radove, posljednja sezona “Newsrooma” legla vam je kao budali šamar! Sve ono u čemu je ovaj momak dobar i zbog čega je tu gdje jest, zbijeno je u šest epizoda zadnje sezone po meni jedne od boljih serija u posljednjih nekoliko godina! Seriju je od početka krasio izvrstan casting i izvrsna gluma (Jeff Daniels rula). Tu su i dalje standardni dijalozi koji kao da pripadaju “Gilmoricama iz Mense”, u čemu je Sorkin bolji od svih ostalih. Teško bi bilo istaknuti tek jedan od silnih pametnih dijaloga u posljednjoj sezoni – svi su na mjestu – i unatoč gomili informacija koja vam se otkrije u minuti, sve sjedne na svoje mjesto! Nakon izvrsne, ali malo mračnije pete epizode, šesta zatvara krug i vraća nas na početak – možda je to i najbolji mogući završetak serije. Tko se nije navukao na ovu seriju u prvih pet minuta prve epizode s izvrsnim monologom Danielsa kojim odgovara na pitanje “Why America is the greatest county in the world”? Naravno, zadnja sezona ima svojih uspona i padova ali, na kraju dana, kvalitetnija je od većine serija koje trenutno možete pogledati. Siguran sam da bi je svi gledali i u njoj rado uživali još koju sezonu. I naravno, da ne zaboravim… (DM)

18-veep

18. Veep
[68 bodova / 10 glasova]
Ukoliko želite odbrusiti nekome tko vam ide na jetra na izrazito kreativan način, “Veep” (ili možda “Potus”?) je idealan način da naučite kako uz pomoć Seline Meyer i njezinog tima ciničnih, zajedljivih nesposobnjakovića (ok, Sue je valjda jedina koja bi čist komotno mogla raditi u nuklearnoj elektrani bez straha od topljenja jezgre reaktora). U trećoj sezoni dogurali su do svetog grala na prilično iznenadan i neočekivan način. To da je usput bilo teških zajeba i sočnih, kreativnih uvreda nikog nije iznenadilo. Jonah Ryan, “that unstable piece of human scaffolding” koji ne pere ruke nakon nužde jer “his pheromones make bitches moan” je normalno bio glavni na tapeti. Osim što su ga “pri porodu vjerojatno vadili van u smjenama”, nije ga išlo ni kasnije u životu jer su se “dva aviona zaletjela u njegovu karijeru.” Selina je na tu vijest “dobila sve svoje orgazme odjednom”, a njemu nije bilo druge nego da se okrene bloger-novinarstvu (“We put it out there and something will arrive that backs it up. That’s journalism 101”). Jadnik se žali mami da ga “ljudi u Washingtonu iza leđa nazivaju kretenom, ali baš onda dok im je leđima okrenut. Tako da ih može čuti.” Nema veze, ostaju mu zavodničke sposobnosti  (“You two are like two pretty little Easter eggs. I’d like to crack you open”).

Dan, njegov glavni neprijatelj iz Selininog tima (“If you say anything about the Veep, I will break your legs so hard, you will end up normal height”) također nije imao dobru godinu. Oportunist i arogantni seronja doživio je živčani slom nakon zajeba s osobnim trenerom (urnebesni Christopher Meloni). Pokušao je biti dobar no to je izgledalo “kao da gledate bebu dok puši cigaretu. Nekako cool, no istovremeno i jako uznemirujuće.” Njegovu nesposobnost je odmah dočekala Amy (ipak Dan “dobiva vijesti od tipa na konju”), možda i najprizemnija od svih Selininih podanika. Ili mi se možda sviđa zbog toga što smatra da “ljude koji govore da su sve bebe slatke treba zavezati u hodalicu i gurnuti na prometnu cestu.” Milina je bilo gledati i začudni, verbalni ples snubljenja Kenta i Sue, treba nam više te pritajene strasti

Osim sveprisutnih opakih međusobnih spuštanja treća sezona se dotakla i nekih ozbiljnih tema poput abortusa. Selina je “jako dobra u uvjeravanju ljudi da je dobra s ljudima” pa je trebala vješto manevrirati između dviju suprotstavljenih gledišta bez da jasno izjasni svoje stajalište (“Maybe I should just say, get the government out of my fuckin’ snatch”). “Da muškarci mogu biti trudni abortus bi bio dostupan na svakom bankomatu”, mudro zaključuje. Nisu joj dobro legli ni milijarderi-cyberderišta u Silicijskoj dolini (“Do they have a bathroom here or do they put their turds up in a cloud?”), ni treće mjestu u New Hampshireu (“Even the Nazis came in second”), ali uspjela je doći do svog cilja uz vjernu pratnju svoje “Disney životinje” Garyja. I bilo je pošteno da on dobije taj trenutak u WC-u. Željno iščekujemo nove sočne psovke i u četvrtoj sezoni. (JB)

17-transparent

17. Transparent
[79 bodova / 4 glasa / jedno prvo mjesto]
Oduvijek sam nekritički obožavala Jeffreyja Tambora jer, osim što je genijalan glumac (i najbolji sudac u “The Good Wife”), uvijek je imao to nešto slatko oko usta kad bi se nasmiješio, nešto od čega bi mi zagrijalo srce onakvom toplinom kakvu proizvode bake, ili one male simpatične debeljuškaste vile iz Trnoružice. Uvijek sam ga doživljavala nekako bakinski, a da nisam usamljena u tome pokazuje i casting u “Transparentu”, meni najboljoj seriji godine. Sve je u toj seriji duhovito, toplo i pametno, počevši od samog imena u kojem je sadržano sve o čemu se serija radi (Trans-parent), pa preko fantastičnog izbora glumaca koji sa savršenom preciznošću igraju jednako tako savršeno precizno osmišljene likove koji izgovaraju divan tekst, do jednostavne dramaturgije u kojoj se stvari događaju naizgled i nevjerojatno sporo i začudno brzo, barem kada je u pitanju unutarnja transformacija likova koja je zapravo i okosnica cijele serije. Psihologizacija i unutarnji realizam likova, koji je u recentnoj TV-produkciji potpuno zapostavljen nauštrb onog izvanjskog, društvenog, u “Transparentu” je stavljen u prvi plan, iako ni odnos s Drugim nije zapostavljen, a Tambor je odigrao ulogu vlastitog života i transformativnu ulogu za anale. Velika je i važna ova malena serija, nemojte da ju ne pogledate. (JS)

Episode 104

16. The Affair
[79 bodova / 9 glasova]
Američka je produkcija, zasićena klasičnim whodunnit i whydunnit obrascem, u posljednje vrijeme u potrazi za novom dramaturgijom krimića, to smo već shvatili na primjeru “True Detective”, a na gotovo je identičan način dramaturški postavljena i “The Affair”. To gatsbyjevsko dramaturško naslijeđe manifestira se tako da o priči, koja se dogodila nekada u prošlosti, saznajemo polako i postupno, kroz nepouzdano pripovijedanje svjedoka i sudionika događaja, pa do samoga kraja nismo potpuno sigurni što se tu točno dogodilo i čija je perspektiva zapravo najbliža istini. U “The Affair” ovo je odvedeno na još malo višu razinu, pa kroz fokalizaciju dvoje likova koji sudjeluju u ljubavnoj aferi polako otkrivamo i rekonstruiramo misteriozne događaje, ali i razliku u muškom i ženskom poimanju stvarnosti, odnosa, prioriteta, strahova i emocija općenito. Perspektive se u nekim dijelovima mogu i podudarati ili tek suptilno razlikovati, ali nam se većinom ipak svojski razlikuju. Ili barem dok se perspektive ne spoje, pa postanemo ‘jedno’ i živimo u privatnom mjehuriću iz kojeg kao friški par gledamo na svijet kroz zajedničke naočale. Bit će stoga zanimljivo vidjeti kako će se stvari zavrtjeti u drugoj sezoni i iz čije će nam vizure događaji biti prikazani. (JS)

(pisali: Tonći Kožul, Denis Murković, Jurica Benčik, Jelena Svilar)

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: