Moj filmski dnevnik 2014: drugi kvartal, donji dom

by

Kao i prošli put: od najslabijeg prema najjačem…

13-omega_man

13. The Omega Man (1971)
Dylan Dog mi je ultimativni comfort food a zgodna stvar s epizodama koje su u rangu ‘osrednje do tek solidno’ je što mi obično budu bolje na drugo čitanje, i tako bješe i sa Sclavijevim specijalcem “Kuća izgubljenih”, u kojem je za završnu poantu priče pokrao završnu poantu “Ja sam legenda” Richarda Mathesona – Sclavi je znao oho-ho pretjerivati s krađama ali u ovom slučaju mu je teško zamjeriti, pošto poanta jest baš totalno sclavijevska! Enivej, to me bilo sjetilo da mi se “Ja sam legenda” (knjiga, jelte) već godinama vucara po kući i nikako da je pročitam, pa reko – zašto ne? Jesam gledao film s Vil Smitom ali sam znao i da je dosta odstupao od knjige pa ne bi trebalo biti deja vu, Matheson je ledžit čunka, zašto ne! I super je knjiga, i nije uopće smetalo što sam se spojlao glede poante, štoviše bilo je zanimljivije čitati od početka iz perspektive koju pruža… I potom me onda zanimalo kako je izgledala druga od filmskih adaptacija, mislim ono – Charlton Heston! Glupi one-lineri! Kultni treš (mada je u ovako poodmaklom stadiju internetske ere ‘kultni treš’ praktički sad već tautologija)! Zašto ne! I stvarno je smeće – jedini hvalevrijedan zahvat je što su umjesto vampira stavljeni mutanti ufurani da je zaraza kazna božja za grijehe čovječanstva koje je sad dobilo priliku za novi početak i treba potamaniti rijetke nezaražene ‘griješnike’ (ima smisla) a i povijesno je značajan kao jedan od prvih filmova s poljupcem bijelca i crnkinje, no sve ostalo je samo hrpa nasumično nabacanih ‘cool’ elemenata koji su Mathesonovu distopiju pretvorili u sprdačinu: funky easy-listening mjuza, blaxploatacija, Heston golog torza kroz pola filma, scena u kojoj otkrivamo da on kao sredovječni znanstvenik redovito odlazi u kino sam gledati ni pet ni šest nego “WOODSTOCK”, albino-mutanti u kaluđerskim haljama koji za njega nisu uopće neka jezovita prijetnja nego više gnjavež u rangu komaraca te nose sunčane naočale samo zato da bi ih na pola filma mogli skinuti da im vidimo Marilyn Manson-leće (uuuuu, skeri šit!) – da ih nakon toga jednostavno više ne bi nosili! Vjerojatno esencijalno za one koji vole u napušenom društvu gledati loše filmove, no ja gledao sam i posve trijezan i nenapušen tako da…

12-the_last_man

12. The Last Man on Earth (1964)
Eto, pogledao sam i treću (tj kronološki prvu) ekranizaciju Mathesonove “Legende”, ima još i Asylumov “I Am Omega” al ajde, negdje bi ipak bio red povuć crtu.🙂 Zanimljivo je kako se svaka od te tri glavne verzije na različit način prosrala po pitanju čudovišta (ili, ako hoćete, ‘čudovišta’): u “I Am Legend” pate od neuvjerljivog CGI-ja, u “Omega Man” su albino kaluđeri, a u “The Last Man on Earth” bauljaju sporo i blentavo kao najnespobniji zombiji ikad – i kao i u “Omega Manu” više djeluju kao gnjavaža nego kao prijetnja. No najveći propust je s castingom glavne uloge, jer Vincent Price, pa… i nije baš neki vrhunski glumac, zar ne? Mislim dobar je u onih par brzina u kojima je odvozio većinu svoje karijere, ali kad pokuša dočarati išta izvan toga – kao recimo ovdje očaj, rezignaciju, itd – to izgleda, a ono, poprilično komično! No filmu se u svakom slučaju ne može poreći atmosferičnost, najhororastija je od sve tri ekranizacije.

11-his_girl_friday

11. His Girl Friday (1940)
Odlučio sam malo popuniti rupe u općoj kulturi i upoznati se malo sa starim komedijama, ova je jedna od najhvaljenijih pa mi se činilo kao dobro mjesto za početi ali… nije mi bilo baš nešto smiješno.:\ I kako li ga samo u ovom filmu BLEBEĆU! Ono, ne sto nego dvjesto na sat – nakon pola sata sam doslovno pauzirao i uživao par minuta u blaženoj tišini, toliko su me iscrpili! Bio sam pomislio ‘ako su sve screwball komedije ovakve, brate ja ne znam oću li moći dalje’ no onda sam kasnije prošvrljao po netu i vidio da ovaj film slovi kao jedan od najbrže najbrbljavijih ikad, pa ajde dobro, ne odustajem od popunjavanja rupa (op.ur – i isplatilo mi se što nisam odustao, kao što ćete vidjeti u nastavku liste!), zasad (iako na repertoaru za gledanje imam i par naslova od Prestona Sturgesa i strepim jer je i on, koliko sam skužio, poznat po rafalno brbljavim komedijama?). “His Girl Friday” svakako ima jedinstvenu amfetaminsku energiju, zabavan je, ne mogu se osporiti ni neki pionirski zahvati (preklapanje dijaloga, rušenje četvrtog zida), no htio sam prije svega pokazati srednji prst mladom sebi koji je arogantno vjerovao da humor iz desetljeća u desetljeća postaje samo sve sofisticiraniji i patronizirajuće svisoka gledao na starije generacije i njihov smisao za humor, i u tom pogledu je gledanje ovoga bilo… obeshrabrujući fijasko.😦

10-dagon

10. Dagon (2001)
Prijatelj mi ovo preporučio kao fanu Dylana Doga, i bome, baš ko jedna od onih epizoda kad dobri stari romantik i pizzoman navrati do nekog sela/otoka bogu iza nogu S MRAČNOM TAJNOM!!! S tim da su žitelji ovog otoka toliko uznapredovali u svom da-ne-kažem-čemu da su tu ‘tajnu’ u stanju kriti jedva nekoliko minuta! Tako da nema puno cile-mile, praktički se odmah stišće gas, a sad, što se vožnje tiče… Gluma – ako se to tako može nazvati – je lol bože, a CGI je… jel se sjećate kako je CGI izgledao na prijelazu tisućljeća u ne-blockbusterima s ne odveć impozantnim budžetima? E, to. Upravo to. Što je posebno frustrirajuće kad vidiš koliko je truda i umijeća uloženo u maske za čudovišta – a onda se recimo ispod površine mora razlije jedna obična CGI mrlja krvi koja izgleda kao nešto naj fejk ikad! A i koliko god da respektirao njegovu legendu, Lovecraft (po čijoj je priči ovo, jel, snimljeno) – mi jednostavno nije skeri, jebiga? Ali neke ozbiljnije horor-pretenzije se ionako uglavnom napuste do pola filma, “uglavnom” = ima jedna dosta gadljiva scena u drugoj polovici ali tad je već više neki dark fantasy i biva sve zabavniji kako odmiče i ima dobar kraj.

09-animal_kingdom

9. Animal Kingdom (2010)
Jako dobra australska krimi-drama o ružnim stvarima koje rade očajnici na dnu društva s kojom je problem jedino to što sam je pogledao nedugo nakon što sam gledao “The Snowtown Murders”, odličnu australsku krimi-dramu na rubu horora o ružnim stvarima koje rade očajnici na dnu društva, čiji je čemer klaustrofobičniji, opresivniji – u “Animal Kingdom” se ti očajnici barem nadaju nekoj eventualno sretnijoj budućnosti (bez obzira na to što smo, poznavajući protokol ovakvih filmova, svjesni da vjerojatno ništa od toga) dok su se u “Snowtownu” naprosto saživjeli s tupilom i užasom koji će samo postati još užasniji – no dobro ajde, “Snowtown” je toliko moćan film da malo koji, bilo kojeg žanra i usmjerenja, u usporedbi s njim ne bi izvisio, pa ipak valja biti fer i zadržati se na ocjeni da je ovo fakat dobar film o tome kako se kriminal ne isplati i zlo rađa zlo i da valja pogledati.

08-the_human_race

8. The Human Race (2013)
… a.k.a. DŽOGERSKA “SLAGALICA STRAVE”!!! Dobro ajde ne skroz (nije baš torture porn – ima krvi na hektolitre ali ekipa uglavnom gine na istih par načina i nije pretjerano gory), no uglavnom opet imamo ljude koji se bude pitaj boga gdje i neznani glas im diktira što rade ako žele preživjeti: ljudi je točno 80, odjednom nestanu s raznoraznih lokacija i pojave se svi skupa na nekom trkalištu, glas im veli da će umrijeti ako budu prestignuti za dva kruga ili zakorače izvan staze. Kao i kod većine filmova s ovakvom premisom prvih cca pola sata otpada na pomalo dosadnjikavu aklimatizaciju likova na nedokučive novonastale okolnosti, ali nakon što prvi štrajkolomci odustanu od načela ‘svi za jednog, jedan za sve’ – počinje šou program! I jedan osrednji drugoligaški horor postaje dosta zabavan drugoligaški horor, zakucavajući sve skupa sa sjajno pretjeranim ‘whoa! DUDE!’ krajem.

07-duck_soup

7. Duck Soup (1933)
Omjer cerebralno-sofisticiranog i fizičkog/tup-tup humora je baš onakav kakav volim, samo što je smućkano na načine koji su mi kao gledatelju naviknutom na moderni humor malo strani pa mi je trebalo malo vremena da se ufuram, ali kad sam se ufurao dogodio se kumulativni efekt i bilo mi je sve smiješnije… Sve dok nisam dobio nenadani poziv na piće, pa sam prekinuo i nastavio gledati sutra – kad mi nekako više nije bilo smiješno, osjećao sam se, štajaznam, kao da sam upao na tulum na vrhuncu i svi pijani i raspojasani a ja mrtav trijezan i mogu popiti samo piće-dva jer vozim, i još moram i za sat vremena doma! Naravno da sam i ja još jedan obični predvidljivi intelektualni sroljo kojem je Groucho najdraži brat Marx – ne mogu a ne cijeniti koliko su neke igre riječima besramne (“All I can offer you is a Rufus over your head” :D) – za Harpa se nikako nisam mogao odlučiti jel mi fora ili iritantan ali duboko respektiram svakoga kome je on favorit, a kad god naletite negdje na neki prebizarni fetiš i pomislite ‘ok, dalje od ovoga se ne može, delete humanity’ – sjetite se da uvijek postoji i nešto još bizarnije, recimo na ovom svijetu postoje čak i ljudi kojima je ZEPPO omiljeni brat Marx – ne moš vjerovat al istina je, guglao sam i sve! E i svidilo mi se kako su zatvorili butigu istog trena kad su ispucali sve lulze, film gotov a niti da je otkucala sedamdeseta minuta – bravo dečki, tako treba, tako se to radi!

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: