Moj filmski dnevnik 2014: prvi kvartal, donji dom

by

Jedna od novogodišnjih odluka mi je bila i da ću gledati po jedan film tjedno – evo što sam sve gledao u prva tri mjeseca 2014. (SPOILER ALERT: uglavnom horore), nijedan mi nije bio loš ali neki su mi naravno bili bolji od drugih, neki čak i puno bolji! Pa krenimo, od najmanje nelošeg prema najboljem…

12-livide

12. Livide (2011)
Od svih opskurnih aktivnosti na fejsu na najviše ponižavajući neodaziv naiđem kad molim horor preporuke, imao sam već tri-četiri takva crickets & tumbleweeds iskustva i ne ponovilo se, odsad samo – da parafraziram Freddyja Mercuryja – burnin’ horror dvd’s on my own!!! Ovo je drugi film od ona dva Francuza što su napravili dosta dobar klaustro-hororac “A l’interieur”, ovaj je puno ambiciozniji i vizualno neusporedivo atraktivniji ali je i veći čušpajz: što se radnje tiče film kao da stalno poručuje ‘gle NEMOJTE previše razmišljati o tome, ok?!’, i popriličan je nesrazmjer između duuuuugog sporovoznog uvoda te zadnjih pola sata u koje autori kao da su mahnito i nasumično (čemu one tri balerine u labosu pobogu?) natrpali ideje za nekoliko različitih horora, previše svega i svačega ali šta jest jest, nije nezanimljivo.

HER

11. Her (2013)
Kao film koji želi REĆI nešto VAŽNO o ljudima i TEHNOLOGIJI i nije baš da se nešto ubija od pameti – štoviše u tom je pogledu dosta površan i glup (‘ljudi ne budite smartphone zombiji, ugasite kompjutere i družite se jedni s drugima!!’ SMH x 1000) (+ “obrat” nema… skoro nikakvog smisla?) – ali je kao film o jednom emocionalnom retardu dosta dobar, ili barem jest ako se krene od toga da za glavnog lika ne bi trebalo imati skoro nimalo simpatija i razumijevanja (osim na nekoj najbazičnijoj ‘lik je u kurcu i počinje davati neke otužno slabašne ali ipak kakve-takve naznake da je na putu da dođe na put da pokuša biti barem malo manje u kurcu’ razini) (a i tu brate nije daleko dogurao, finalno pismo je basic as shit i stvarno ga ne predstavlja u ništa boljem svjetlu nego u prethodna dva sata), scenarij nije antologijski ali sve ostalo je na mjestu, baš dobro izrežiran i složen film, čak i mrzovoljno moram priznati da je score mojih najvećih neprijatelja Arcade Fire jako efektan!

10-kill_list

10. Kill List (2011)
Ljubitelje engleskog serijala “Utopia” bi moglo zanimati da ovdje glavnu ulogu ima onaj njihov ubojica s problemima s disanjem! Ovdje diše sasvim normalno, hvala na pitanju – barem doslovno, ako ne već u prenesenom značenju – što ne znači naravno da nema nekih drugih problema, mislim znate kako je to s ljudima u filmovima, uvijek neki problemi🙂 Film počne kao triler, oko dvadesete minute dade naznaku da bi mogao postati nešto drugo, naznake se nastavljaju gomilati, da bi u zadnjih pola sata skroz skrenuo u to nešto drugo – ako eventualno želite pogledati film u tabula rasa modu (najbolji mod za gledanje filmova naravno!) prestanite čitati – foršpan se truditi sakriti taj zaokret koliko god može (“the best british GENRE film in years”!) ali do kraja foršpana mislim da bi svakom iole iskusnijem gledatelju trebalo biti jasno o kojem je žanru riječ😉 “Kill List” je najbolji prvih sat vremena dok je većinom životno sirov film o plaćenim ubojicama, a kad okrene ploču to čini s oke ali pomalo razočaravajućim ulaskom na teritorij jednog kultnog brit horora koji malo miriše na bezidejnost… i jest lijepo tempirano poniranje u ludilo, nagli kraj bez ikakvih konkretnijih odgovora u tom pogledu sam po sebi jest zadovoljavajući (horor je jedan od žanrova kod kojih najlakše toleriram eliptičnost, dapače), problem je jedino što je klimaks JAAAAAAAKO sličan klimaksu jednog od notornijih horora zadnjih nekoliko godina tako da sam odjavnu špicu dočekao u frustrirajućem adrenalin+flah modu.

09-calvaire

9. Calvaire (2004)
Kad ti se pokvari kombi usred duge vožnje i završiš negdje Bogu iza nogu, mogu ti se dogoditi samo dvije stvari: ili ćeš naletiti na Katherine Heigl koja je karijerna radoholičarka koja je u nasljedstvo od pokojnog oca dobila zabačenu farmu tikvi i došla je samo viditi kako da je sruši i tu izgradi poslovni centar i nevoljko ti na noć pruži smještaj i potpune ste suprotnosti ali nakon 80 minuta igre mačke i miša se ipak vjenčate i Katherine odjebe grad i karijeru i zajedno uzgajate tikve i živite sretno do kraja života – ili ćeš naletiti na RETARDIRANE REDNECK PSIHOPATE!!! Ilitiga u ovako belgijskom izdanju retardirane ROUGENECQ psihopate! I gle, u glavnoj ulozi ni pet ni šest nego tip koji je glumio glavnu sporednu mušku ulogu u “Dans ma peau” (… o kojem više u gornjem domu ove liste – op.ur)! Taj jadnik samo ide iz kalvarije u kalvariju: prvo eto u “Dansu” imao curu ovisnicu, pa sad mrzovoljno odbija žene i stare i mlade, pa onda nakon kvara kombija Bogu iza nogu umjesto kod Katherine Heigl završi kod nekog čudaka koji ga brutalno smara i prije nego što krene nasilje, a kad krene nasilje… pa, kreće standardna špranca ovakvih horor-‘Deliverance’ dealova (film stvarno ne bježi od američkih žanrovskih korijena – mislim ono, jedan lik u jednom trenutku skonča u živom blatu. USRED BELGIJE!): znaš da će biti i psihološkog i fizičkog mučenja (koje je iznenađujuće umjereno, što mi je ok – ako danas svi kad rade ovakve stvari kažu ‘ma kad je bal, nek je BAL!’, zna lako biti snažnije ako umjesto bala napraviš razmjerno lowkey mrgodnu čajanku!), znaš da će biti barem jednog neuspješnog pokušaja bijega, znaš da će biti mrtvih, itd, i sve skupa se razvijalo na… meni ne pretjerano zanimljiv način? Ali film kao film je jako dobro skockan i jedan je od onih koji su definitivno bolji nakon što su mi odležali u glavi nego što su mi bili dok sam ih gledao, a od scena moram istaknuti onu u gostioni s klavirom, kad se film bio pretvorio u parodiju samog sebe – da bi se onda unutar iste scene promptno vratio na svoje dementne creepy noge, e to je bila majstorija!

08-open_grave

8. Open Grave (2013)
Tip se budi u jami punoj leševa, ne zna tko je, ne sjeća se ni kako je tu završio niti ičeg drugog, a kad se iskobelja naiđe na zdanje u kojem je nekoliko ljudi koji su se tamo probudili također s potpunim gubitkom pamćenja, dakle zaplet je tipa ‘uuuu što bi ovo gledao samo da znam da išta valja, bože neka mi bar NETKO kaže da valja’ pa evo da ja kažem – valja! Jest da je gluma konstantan podsjetnik da se gleda film B-lige i da bih volio da razriješenje misterije ne spada pod jedan od najpopularnijih ergo najisfuranijih horor-obrazaca ali misterija je dok traje dosta zanimljiva, sve skupa je dosta pametno složeno, kraj je jako efektan i kamo sreće da je sva B-liga na ovoj razini.

07-ginger_snaps

7. Ginger Snaps (2000)
Tko mi god preporuči neki film, neka ne misli razočarano da sam nonšalantno stavio na ignore ako ne pogledam odmah – ovo mi je recimo jedan prijatelj preporučio još prije nekoliko godina!!! Mislim ono, tinejdžeri i vukodlaci, pa kome se to da gledati (osim tinejdžera) (i eventualno vukodlaka)?! Ali naposlijetku sam se ipak uspio natjerati – i nisam nimalo zažalio. I kužim zašto se ne slavi kao klasik horora (stvarno nije da je nešto skeri), ali ne kužim zašto se ne spominje češće u kanonima tinejdžerskih filmova? Jer u tom pogledu je baš iznenađujuće pametan i zabavan.

Jedan odgovor to “Moj filmski dnevnik 2014: prvi kvartal, donji dom”

  1. Casper Says:

    To!

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: