Gorilini naj albumi 2013: #30-#26

by

30-young_galaxy

30. Young Galaxy – Ultramarine
[276 bodova / 2 glasa]
Volim kod ovog albuma što je jesenji ali ne jesen na način na koji je ja poznajem, nego deset synth-pop slika nekih nepoznatih, dalekih mi jeseni… Ili, kako ja to otprilike čujem: jesen na Grenlandu, zaljubljivanje pod aurorom borealis (“Pretty Boy”); u Kanadi, posljednji pozdrav ljetu, “so meet me at the river, let’s go for a ride, with the windows down and the stereo loud” (“New Summer”) (je, da, vidim i sam da se pjesma ne zove “New Autumn” nego “New Summer”, PA ŠTA!!!); po australskim pustopoljinama (“Fall for You”) i pariškim stepeništima (“Out the Gate Backwards”); na dalekom istoku, iz rikše što klizi perivojem prekrivenim bambusovim lišćem (“Fever”); jesen duboko u šumi negdje u srcu Europe, intimna paganska svetkovina, “bring me back to your forest home and marry me under its trees” (“Hard to Tell”); berlinska schaffel-jesen, jedina koja mi na albumu nije baš nešto (“What We Want”); vesela skandinavska jesen, nitko se ne boji da će ih The Knife zbedirati s nekim novim albumom jer su već izdali jedan ranije u godini i to je odrađeno i nema šanse da stignu snimiti neki novi do kraja godine pa su svi ono ‘hura, ajmo piti i plesati!’ (“Privileged Poor”); jesen iz alternativne dimenzije u kojoj je “Shaking the Habitual” izašao u rujnu i svi u Skandinaviji su ubijeni u pojam (“In Fire”); jesen na drugom kraju svijeta, gdje tek što nije svanula zora, “come sleepwalk with me, look here comes the sunrise” (“Sleepwalk with Me”). Jesam skroz naskroz ljetni tip i sve, ali poziv na sudjelovanje u tako raskošnom world-buildingu se naprosto ne odbija! (TK)

29-primal_scream

29. Primal Scream – More Light
[280 bodova / 2 glasa]
Nemaš neka velika očekivanja od njih. Jest da zapravo nikad nisu snimili lošu ploču, ali već više od jednog desetljeća izbacuju albume koji nisu na razini udarnih djela iz mlađih dana. Još ih je i Mani napustio, a Innes se pred izlazak albuma grozio da “ima puno pjesama koje imaju jedan akord i traju po 9 minuta”, što nikako nije mirisalo na dobro…

…ali, kad se “More Light” pojavio – brate mili, kako dobar album. Uz pomoć starog drugara Davida Holmesa u producentskom stolcu, momci su ponovo napravili ono što su radili na svojim najboljim pločama i u kotao ubacili i rokiju i funk i psihodeliju i blues i punk i shoegaze i elektroniku i šta sve ne, ni u jednom času ne zaboravljajući da su zapravo rokenrol bend i da im svi ti sastojci služe kao arsenal kojim ispočetka grade rečeni žanr ne bi li ga održali svježim. I mada njima kuhaju već više od 20 godina, od njih su svarili nešto što nikad prije nisu – ali i dalje se radi o poslastici kakvu samo oni znaju prirediti. Točnije, radi se tu o čitavoj raskošnoj trpezi, s novim iznenđenjima iz pjesme u pjesmu.

Lirički, Bobby dere po kapitalizmu i njegovim malignim posljedicama, raspadajućem društvu, pokvarenim političarima, nasilju u obitelji, vikend-revolucionarima, prodanim dušama, ne zaboravljajući u pravim trenucima presjeći sav taj mrak mundanijim temama. Da bi sve završio optimističnom “It’s Alright, It’s OK” u kojoj nas podsjeća da nije sve tako crno, jer mada svijet koji nas okružuje i bio gađenja vrijedan, uvijek možemo spriječiti barem sebe da i sami postanemo poput njega.

Riječima samih majstora: “People want music that’s outsider music, that’s non-conformist, that’s anti-authoritarian but it’s also glamorous and sexy and high-energy rock & roll.” Da, hoćemo, i hvala im što su nam baš to i isporučili. Čak su im i te devetominutne stvari ispale dobre. Najbolji Primal Scream još od “XTRMNTR”-a! (NP)

28-polica

28. Poliça – Shulamith
[280 bodova / 2 glasa]
Channy Leaneagh mogla je nastaviti pjevati u bendu Roma di Luna i vjerojatno bi nas albumi tog benda savršeno mimoilazili kako nas valjda mimoilaze i pisma.

Ipak, nešto se prelomilo, Channy se ošišala, odjebala onog lika, uzela dva bubnjara i basistu, svoj glas provukla kroz anonimnost vokodera, e da bi snimila izvrstan prvijenac “Give You the Ghost”. Novi album Police – “Shulamith”, donekle se nastavlja na poetiku započetu na prvijencu, ali ima u njemu puno više zbunjujuće tišine, tišine koja stalno reže dijelove pjesama mijenjajući njihov zadani pravac.

Slušali smo “Shulamith” dok smo se vozili na toj jedinoj cesti na Otoku, činilo nam se da samo tako može zvučati soundtrack kad nekome idemo ususret. Poslušajte, uzajamno i bez ostatka. (DŠ)

27-lovely_quinces

27. Lovely Quinces – No Room for Us EP
[285 bodova / 4 glasa]
Stvarno nisam nešto luda za kantautoricama, uglavnom me nervira njihov izričaj i duboki, sjetni pogledi ufiksirani u tužne prošlosti koje reminisciraju, čak sam išla toliko daleko da ih sve u svojoj glavi nazovem sinegdohom Njonja Njonjs po onoj dosadi, jel, zna se kojoj. Znam, odvratna sam, i to iz mene progovara jalnuški diletantizam jer ne znam svirati gitaru i nikada neću moći uglazbiti svoje tužne reminiscencije i gledati sjetno u daljinu dok prebirem prstima po žicama, protratila sam život i sad mogu samo slušati što drugi rade i srati im po poslu. Sve ovo navodim samo zato što moram priznati da kad sam prvi put čula Lovely Quinces, pomislila sam ovo, taksativno: 1) čovječe, kako dobar bend! 2) ajme, kako ženska pjeva, odvratno su talentirani ti Ameri, 3) samo da nije projekt, samo da nije projekt!

Nešto kasnije, uz pomoć druga googla saznala sam da se em radi o jednoj, izuzetno mladoj ženskoj osobi, koja em je Splićanka, em nije ničiji projekt osim eventualno roditeljski i pala sam u blagu depresiju izazvanu vlastitim apriornim etiketiranjem ženskog kantautorstva kao nečeg dosadnog. Nema ništa dosadno u Dunjinom EP-ju, cura barata i glasom i gitarom vrlo suvereno, kao da se na sceni rodila, a pjesme piše sama kad joj je dosadno jer nema ništa pametno na televiziji. I pritom je još i odvratno zgodna. Pa sad vi recite da je to fer. (JS)

26-captain_were_sinking

26. Captain, We’re Sinking – The Future Is Cancelled
[300 bodova / 1 glas]
Zajebana je situacija kada izbaciš ovakav album, a ne možeš ni izjaviti da je najbolji album koji je tvoja familija izdala. Mladi brat Greg Barnetta iz Menzingersa ima svoj vlastiti bend i ne fali im toliko puno da dosegnu kvalitetu “On The Impossible Past”. Za razliku od većine novih punk bendova koji u zadnje vrijeme crpe inspiraciju iz klasičnog rocka, Captain We’re Sinking odlučili su spojiti Future of the Left i Brand New. Kada tome pridodamo kvalitetne tekstove koji se bave svim više i manje bitnim životnim pitanjima, jasno je da ovaj bend ima puno potencijala. Objektivno gledano, kvalitetom album ne zaslužuje biti ovako visoko na listi, ali jebiga to je rezultat kada daješ nasumičnim osobama toliko bodova za dodijeliti. Bila bi prava šteta da ostanu u anonimnosti, jer se radi o izvanrednom bendu koji je unio svjež zrak u žanr koji zadnjih par godina stagnira. (MM)

(pisali: Tonći Kožul, Nikola Pezić, Darko Šeparović, Jelena Svilar, Matija Manđurov)

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: