Gorilini naj albumi: #40-#36

by

40-atoms_for_peace

40. Atoms for Peace – AMOK
[235 bodova / 2 glasa]
Prvi stih ”Before Your Very Eyes…” podsjeća me na priču kada je bivši glavni urednik Klika u upravi opravdavao veliki tekst o propasti kapitalizma pri čemu je na pitanje ‘Zašto mi imamo takav tekst, primjereniji Globusu nego Kliku?’, odgovorio neka pogledaju kroz prozor. Vani, na Vukovarskoj, stajalo je stotine traktora seljaka. Iako se to na prvi pogled nije vidjelo naprosto iz razloga jer je površnost u promatranju problema više nego dobro došla društvena dogma kod nas, Klik je dugi niz godina bio poprilično subverzivan magazin koji je u vrijeme općeg oduševljenja društvenim prosperitetom i neupitnim odobravanjem novih kapitalističkih vrijednosti imao svoj prostor protesta i otpora, no prije ili kasnije, svi shvate da je otpor uzaludan, ma što god radili. Ili kako je to opisao Nigel Godrich u svojim tweetovima 14.07.2013., nakon što su povukli Atoms For Peace sa Spotifyija: “Anyway. Here’s one. We’re off of spotify.. Can’t do that no more man..Small meaningless rebellion. Someone gotta say something. It’s bad for new music..The reason is that new artists get paid fuck all with this model.. It’s an equation that just doesn’t work. The music industry is being taken over by the back door.. and if we don’t try and make it fair for new music producers and artists…..then the art will suffer. Make no mistake. These are all the same old industry bods trying to get a stranglehold on the delivery system..The numbers don’t even add up for spotify yet.. But it’s not about that.. It’s about establishing the model which will be extremely valuable. Meanwhile small labels and new artists can’t even keep their lights on. It’s just not right. Plus people are scared to speak up or not take part as they are told they will lose invaluable exposure if they don’t play ball. Meanwhile..Millions of streams gets them a few thousand dollars.. Not like radio at all..Anyway. Thems the breaks. Opinions welcome.. but discussion and new thinking necessary.. If you have a massive catalogue – a major label…..for example.. then you’re quids in. It’s money for old rope.. But making new recorded music needs funding.. Some records can be made in …. a laptop, but some need musician and skilled technicians.. These things cost money.. Pink floyds catalogue has already generated billions .. of dollars for someone(not necessarily the band) so now putting it on a streaming site makes total sense.. But if people had been ….listening to spotify instead of buying records in 1973… I doubt very much if dark side would have been made.. It would just be too ….expensive. Anyway thumbs hurting now… ;)” (BM)

39-quadron

39. Quadron – Avalanche
[241 bod / 2 glasa]
Kad neki X dobije etiketu ‘Y za indie-ekipu’ osjećam se dužnim da dijelim kut ringa s ipsilonom i krvoločnom mjerkam eksera preko puta ali eto, šta se može, Sade mi i dalje nije napeta dok pak ‘Sade za indie-ekipu’ o-bo-ŽA-vam, koja sramota za mene! Mada opet u ovom slučaju ‘indie-ekipa’ nije tipa ‘arcadelight nationalthem’ nego je više = ‘haimvches ferreira’ a.k.a. ‘moji psi, moje kuje’ tako da se samo bezveze preseravam, nije me uopće sram, sve je to za ljude (koji vole dobru muziku)!! A sad zašto volim loungerski soul Quadron a ne baš loungerski soul Sade nemam pojma, nisam siguran, možda jer mi je Sade zadimljeni barski lounge a Quadron lounge na prekooceanskom krstarenju? Mislim nije ni to baš to, nije prekooceanska plovidba, “Avalanche” je više zimski nego ljetni album, više ko neka usamljena koliba na skrovitom žalu kojeg oplahuju valovi, barem par kilometara dalje od najbliže civilizacije (al ima i dalje struje i vode i sve), jako lijepo i moderno uređena koliba, gdje pobjegneš s nekim posebn–UGGGHHHHH samo valjam gluposti jebote I DALJE ne znam što da napišem o ovom albumu!!! Osim da ga jako jako jako volim. (TK)

38-chase_and_status

38. Chase and Status – Brand New Machine
[250 bodova / 1 glas]
Obiteljska okupljanja za praznike, za stolom, najbolji su izvori saznanja što se događa među ljudima, glasačima i kupcima proizvoda te kakvo je njihovo mišljenje o raznim događajima od važnosti. Saznanja se dodatno pojačavaju ukoliko dođu dodatni rođaci i susjedi pa se obavezno popije boca stare rakije, one najbolje što se čuva za svatove i sahrane i o čijoj se moći pričaju priče da ponekad ima hipnotička i halucinogena svojstva. Pričala nam tetka iz drugog koljena da je Stipa Motorist iz naselja skroz propo, da se propio i da stalno ide u crkvu. Mlađa sestrična se tu pokušavala ubacivati, diskretno mi tračajući stariju sestru i njen izbor glazbe, ali da mama ne čuje:”Otkako je krenula na faks u Zagreb i išla na taj neki festival u Puli, samo sluša reggae i mota duhan ko neki klošar.” Kaže tetka da mora da tu nije sve čisto sa Stipom. Sestrična je dalje nastavila prosipati ogorčenje na sestru, a kad sam je pitao što ona sluša i što je sada in kod njih u školi, odgovorila je:”Klinci slušaju One Direction, Endija i Rozgu, a mi house. Šta ti slušaš?” Tetka je nastavila da je Stipu ostavila Marca Šimić i otišla sa Zdravom Medom ispod pruge. “Isto slušam house. Ima baš dobrih stvari”, odvratim sestrični koja zadovoljno okrene glavu prema sestri i počne joj soliti pamet, a Vlado, muž od tetkove sestrične, pričao je o referendumu i zašto je glasao za, tetkina susjeda Lidija oplela o nerješivim problemima legalizacije svinjaca, dok se stariji bratić – sin od druge tetke, prepirao s Ivom, bratom od muža od tetkove sestrične, o izdajničkoj vlasti. Tetka je uznemireno nastavljala objašnjavati što joj je rekla Mirjana iz dućana o Stipi i Marci Šimić. Starija sestrična, koja me par mjeseci ranije, po povratku s festivala iz Pule, pitala jesam li čuo za Chase & Status pa sam joj sada donio njihov BBC 1extra mix, uključila se u raspravu s bezizlaznim mudrostima pokupljenim s filozofskog faksa dok je njena prijateljica cijelo vrijeme jela sarmu bez da je riječ prozborila. Tetka je stalno naglašavala da se tu nešto strašno dogodilo sa Stipom otkako je Marca pokupila stvari i prešla kod Zdrave. “Ma kurac se tu nešto dogodilo”, uleti domaćin tetak sav zajapuren, lud i pijan, s rakijom koja curi po bradi, prekinuvši u pola rečenice razgovor s Vladom, mužem njegove sestrične, pravo muški, glasno i agresivno da su svi odmah zašutili. Piljio je u mene. “Znaš što se dogodlo? Sać ti ja reć. Jelda da ti isto znaš da je Stipa nekad znao ispast pička od čovjeka i da je zajebo svakog ko se dao zajebat? E vidiš, to je zato jer je on zapravo peder i zato se za nekog kaže – baš si peder kad nešto zajebeš što nisi trebo zajebat”, kaže tetak i digne čašicu da nazdravimo još jednom. Odvratim i lupim svojom u njegovu čašicu, potegnem do kraja, a on se nasmije, pogleda sve oko stola sav sretan i nastavi objašnjavati:”E, a nije problem što je Stipa peder, neka je, problem je to što se mi bojimo to reć. A ne znam čega se bojimo i zašto se to mora šutit i lagat, pička mu materna. Već rađe svi isto lažemo i pričamo da ga je Marca Šimić ostavla zbog Zdrave Mede. To je problem, moj bajo, kojeg niko ne more rješit. Ajd živio!” (BM)

37-john_grant

37. John Grant – Pale Green Ghosts
[250 bodova / 2 glasa]
John Grant je nesumnjivo jedna od osebujnijih ličnosti koje su izvirile u posljednjih nekoliko godina. Bivši alkos i narkoman, živeći po onoj Ripperovoj „mama daj mi droge; lezbi, pedera“, prebolio je sifilis, nosi se – više ili manje uspješno – s HIVom, ali se jednako tako loše nosi sa svojom ličnošću. Postoji jedan fantastičan stih na albumu koji najbolje sumira njegova razmišljanja: “I should not be attracted to males/ But you said that I should learn to love myself”. “Pale Green Ghosts” je fantastična cjelina sastavljena od crnohumornih, autoironičnih tekstova u kojima britko napada sve – od Crkve (model koji je razvio već na debi albumu sa pjesmom “JC Hates Faggots”), do svog promiskuitetnog načina života, koji ga je  – vrlo vjerojatno – došao glave. Sve je to aranžirano u duhu analognog zvuka osamdesetih, naslonivši svoj chamber pop s prvog albuma na synth okvire, što za rezultat ima konceptualno jako zanimljiv, i lirički užasno moćan album. Nešto kao “Age of Adz” (HDZ?) Sufjana Stevensa, samo minimalističkije i jednostavno – prljavije. John Grant je pljunuo u svoju facu i zaista postao čovjek. (JV)

Waxahatchee AKA Katie Crutchfield

36. Waxahatchee – Cerulean Salt
[250 bodova / 2 glasa]
Iza indijanskog imena Waxahatchee krije se Katie Crutchfield, krhka djevojka s mnogo problema. Kada je shvatila da se punk senzibilitet može ispisati i van okvira pop-punk projekata, uzela je sama akustaru u ruke i krenula ispisivati tekstove u snijegom zametenoj kući svojih roditelja. Da, nezgodno zvuči ovako na prvu, ali trinaest stvari – konačno uglazbljene u lo-fi estetici uz pomoć pratećeg dvojca Gilbride-Spencer iz srodnog indie-rock kolektiva Swearin’ na bas gitari i bubnju – plijene sirovim emocijama unutar svakodnevnih problema koje tište svih nas. Dobro, možda jedino nemamo svi najboljeg prijatelja koji je intravenozni narkoman, ali ajde. Dokaz kako nam ne treba nužno ispolirana RnB produkcija i Frank Ocean da nam kaže kako su muškarci uvijek krivi za sve. Kratko, ali jako slatko. (JV)

(pisali: Bojan Mandić, Tonći Kožul, Juraj Vrdoljak)

11 Odgovora to “Gorilini naj albumi: #40-#36”

  1. Casper Says:

    ‘arcadelight nationalthem’ – Tonći, pa nije to baš ista ekipa, ta tri benda, a barem Geslajti još pritom uopće nisu ni indie.

  2. Tonći Says:

    imaju gitare + sluša ih indie ekipa = indie!

    ovo me malo podsjetilo na jednu nedavnu raspru na fejsu kad je neko reko da ljudi za bendove koje im se ne sviđaju kažu da su ‘hipsterski’ a za one koji im se sviđaju da su ‘indie’ a ja na to dodao da je kod mene upravo suprotno🙂

  3. Tonći Says:

    u svakom slučaju nisam ciljao na to da su sva tri benda baš ista, distinkcija je više bila između gitarskijeg/rokerskijeg indieja/šatro-indieja te elektroničkijeg/popastijeg indieja/šatro-indieja (npr i za haim se isto može naći i argumenata da su ‘indie’ i argumenata da nisu)

  4. Casper Says:

    Ma sve ok, ali indie je zadnjih godina puuuno više elektroničkiji/popastiji nego rokerskiji/gitarskiji.

  5. Tonći Says:

    pa i je, to koliko u zadnje vrijeme slušam muzike koje bi se mogla (uz tek pokoju sitnu ogradu) etiketirati kao ‘indie’ je dovoljan dokaz tome😉

  6. Casper Says:

    Bitno da slušaš Kacey i Caitlin!

  7. Tonći Says:

    uf caitlin je čudo!

  8. frXa Says:

    Jel valja što taj Brand New Machine?

  9. bojan m Says:

    Evo, do ovog albuma, poslušao sam jedan njihov mix, i kako je bilo riječ o d’n’b, samo sam ih zaobilazio. Međutim, nakon što sam čuo ‘Count On Me’, rekoh ajde neka odsvira cijeli album, možda je sve 90s spika, a kad ono, totalni pogodak, kao da slušaš best of RinseFM, a ne album Chase&Status.

  10. frXa Says:

    Rinse FM – morat ću to malo navrnuti😉

  11. Tonći Says:

    nema do 2:31

    http://rinse.fm/podcasts/?showID=5663

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: