Gorilini naj albumi 2013: #50-#46

by

50-fka_twigs

50. FKA twigs – EP2
[200 bodova / 2 glasa]
Rijetko za kojeg izvođača imate ovakav osjećaj da se sav pretočio u svoju glazbu kao za Twigs. Tahliah Barnett taj je nadimak dobila jer joj kosti glasno krckaju, pa kad u “Water Me” začujete pucketavi, isprekidani pozadinski zvuk, učini se da je beat za pjesmu sagradila snimajući zvukove koje proizvodi njeno tijelo. Pjesmu “How’s That” pogoni lupkanje nalik onome loptice za stolni tenis koja se odbija od reketa do stola i nazad, oponašajući metronom ili otkucaje srca. I, zbilja, dođe nekako prirodno sklupčati se u fetalni položaj sa slušalicama duboko u ušima (ovo je glazba za slušalice), zamišljajući da plutate u toploj vodi, laki, bezbrižni, između sna i jave. Ako ste među onima koji više vole duge kupke od tuširanja jer uživate u osjećaju da se pobijedili gravitaciju a sva težina svijeta skinuta je s vaših ramena, ali vam se ne sviđa što se pritom morate namakati u komadićima vlastite mrtve kože (eeek!!!) pa si ih stoga vrlo rijetko priuštite, možda je ovo (suho) rješenje za vas.

Atmosfera koju je Twigs postigla na svom drugom EP-ju, u svega četiri pjesme i ukupno 15 minuta muzike, kao da pripada nekom mjestu gdje su prostor i vrijeme definirani puno drugačije nego što smo navikli. Njena je glazba delikatna paukova mreža, čiji su ravnopravni sastavni dijelovi i praznine (to jest, tišine) i fine, tanke (zvučne) niti. Toliko je suptilna da biste mogli mjesecima prolaziti pored nje, a ne biste je primijetili. “EP2” mogao bi vam se satima vrtiti u slušalicama, a da svaki put dođe do kraja prije nego što ste uopće stigli obratili pozornost i na jednu pjesmu, ali, ako se u mrežu zapletete, mogli biste izgubiti sate, bez ikakvog pojma o vremenu, ne uspjevajući odoljeti porivu da ove četiri pjesme preslušate opet jer prolete tako jako prebrzo. No, kad se uspije reći baš sve u toliko malo, to nije mana, nego vrlina. A krhkoj zvukovnoj strukturi najbolje odgovaraju i kratki, eliptični, sugestivni stihovi, kakve Twigs šapće nježnim, tankim glasom, kontrapunktom dubokim, prijetećim basovima u pozadini, i od njih stvara zastrašujuće lijepe, i ljepljive, melodije.

U doba poplave strogo polariziranih diskursa o seksualnoj objektifikaciji u pop glazbi, od otvorenih pisama i twitter ratova Sinead O’Connor i Miley Cyrus do čitavih tomova feminističke recepcije novog albuma Beyonce (#beyoncethinkpieces, anyone?), od “Blurred Lines” do Lilly Allen, FKA Twigs potiho i pomalo trasira neoznačeni teritorij od ‘hej, ja sam žena, ovo je moje tijelo i bit ću k’o od majke rođena u cijelom videu jer ja tako želim i ništa vi tu ne možete!’ do brijanja glave i zamatanja cijelog tijela u androgina pokrivala ne bi li ga se sakrilo od pohotnih muškog pogleda.

Njeni ambivalentni video spotovi plešu na ivici prikaza blatantnog mazohizma, na koji ona, međutim, svojevoljno pristaje, ne, koji ona *diktira*, a stihovi pjesama odražavaju jednaku nasušnu potrebu da se voli i bude voljenom u neprestanoj igri povlačenja užeta, uzimanja i davanja. “How’s That” oprezno i gotovo zabrinuto pita ljubavnika je li mu dobro to što mu radi, no već mu u sljedećem stihu daje do znanja da je njoj odlično (ako se i on slučajno pitao isto, no ako i nije — ona će mu to svejedno reći.) “Papi Pacify” je molba da joj kaže na čemu su, da je smiri izjavom da mu je jedina i da se na njega može osloniti. U “Ultraviolet” traži da je upozna, i da je primi za ruku, makar i slučajno. No njena se neutaživa žudnja za ljubavlju nikad ne iščitava kao očaj niti kalkulirano privlačenje pažnje.

Kad Beyonce pjeva o vrućem seksu u braku i opisuje kako je njoj i njenom mužu “so good, good”, to mi maaalčice zvuči kao ‘Heeej! Svijete! Pogledaj nas! Fakat nam je mrak! Ozbač! Kad vam kažem!’ Kad Twigs šapće “that feels good/ so, so amazing”, imam dojam da to uopće nismo smjeli čuti, kao da prisluškujemo vrlo iskren, ali prije svega intiman čin u kojem se razmjenjuju poruke čiji smo primatelji ponajmanje trebali biti mi, slušatelji.

Kad se nekome prvi put otvorite i izjavite ljubav, a on vam lansira odjeb, često je teško zadržati ponos i dostojanstvo, no kad Twigsin frajer ne želi više spavati s njom samo zato što mu je kao preduvjet postavila da to zaista bude *vođenje ljubavi”, a ne puko zadovoljenje fizičke potrebe, ona rezignirano prošapće “I guess I’m stuck with me”. ‘Jadna Twigs, opet je sama’, suosjećat ćemo s njom. Osim ako… time ne aludira i na… masturbaciju? U tom je slučaju možda odbačena, ali barem duhovita i optimistična.

Svoju emotivnu zrelost potvrđuje i u nastavku uglazbljenog dijaloga. Jer, ne staje on samo na odbijanju vođenja ljubavi s njom. “He told me I was so small”, što se može više protumačiti kao optužba da je small-minded, zatvorenog uma jer ne pristaje na neobvezni seks, da je još mlada pa ni ne zna što hoće i što traži od njega, ali i kao sprdnja s njenom visinom (zbilja je sitna i niska). Ali ona ispaljuje odgovor iz rukava: “I told him water me.” “I promise I can grow tall”, nastavlja, kao izazov njemu da joj pomogne da se razvije kao osoba umjesto da je ponižava. Većina ljudi u sličnim bi se trenucima momentalno zavukla pod pokrivač i umrla. Twigs, mala kakva jest, diže se iznad cijele situacije i snima jedno od izdanja godine. (LB)

48-stereophonics

=48. Stereophonics – Graffiti on the Train
[201 bod / 1 glas]
Srdčan pozdrav od administratora Gorilinog izbora naj albuma 2013! Fun fact za početak: 51. mjesto dijeli DESET albuma s po 200 bodova! Što ne znači, naravno, da ako ste nekom albumu dali 200 bodova da ga morate sad baš nužno odmah otpisati, neki od takvih albuma su dobivali i još pokoji bod od drugih glasača, mada eto neki i nisu, čovjek koji je recimo glasao za Ines Tričković Sextet zasigurno neće biti iznenađen spojlerom da je jadna Ines između ostalih zapela na 51. mjestu.😉 A evo s druge strane, kao što možete vidjeti, dva albuma su upala u top 50 samo zato što su dobila ne dvjesto, nego dvjesto i jedan bod!!! Što, ok, isto ne bi bilo dovoljno za top 50 da je glasao tek i koji čovjek više (… zapravo i jest jedan, samo što je toliko debelo prekoračio dedlajn da je listu poslao kad sam ja već slao zadatke za pisanje – da sam btw uvažio tu listu, ovi na 51. mjestu bi završili još i tri-četiri mjesta niže!), ali uglavnom moja poanta bi bila: znam da svi najviše vole okrugle brojeve ali ta ljubav ponekad vodi u PROPAST!!! A inače, kladio bih se da nitko od svih vas koji niste glasali za ovaj entry nije dosad imao pojma ni da Stereophonicsi uopće i dalje postoje, kamoli da su izdali i nekakav album u 2013. – vidite, heh, kako ova lista zna biti i informativna! (TK)

48-alice_in_chains

=48. Alice in Chains – The Devil Put Dinosaurs Here
[201 bod / 1 glas]
… A većina sigurno nije znala ni da su i Alice in Chains imali nekakav album u 2013, jelda! Načelno mi naslov djeluje kao nekakav sarkastičan osvrt na kreacionizam al ko će ga znati, stvarno nemam blage šta se s njima zbiva, ne bi me iznenadilo ni da su nakon Layneove overdoze postali born agejn kršćani i da sad pizde što ko da nije bilo dovoljno što se Isus morao bakćati s Rimljanima nego su ga još i stalno zaskakali jebeni DINOSAVRUSI!!! Uzgred budi rečeno, ovo ne samo da nije prvi nego nije ni zadnji album veterana devedesetih na ovoj listi, daleko od toga jbg, i na takav razvoj događaja gledam s izrazitim NEodobravanjem – malo je reći da se 2000%tno anti-slažem s kolegom DM-om u crtici ispod! – ali eto, Gorilino glasačko tijelo se slabo obnavlja i konstantno stari i šta se može, iako ja ipak kao vječni optimist odlučujem vjerovati da to samo znači da vam svima za koju godinu slijedi kriza srednjih godina i da ćete onda početi izlaziti vani s devetnaestogodišnjim studenticama i nositi poderane traperice i umjesto MBV i Alice in Chains slušati i glasati za, štajaznam, Haxan Cloak i Perfect Pussy.🙂 (TK)

47-manic_street_preachers

47. Manic Street Preachers – Rewind the Film
[201 bod / 2 glasa]
Uopće ne treba preslušavati nikakvu glazbu dotične sezone, kao ni sam novi materijal legendarnih velških crvendaća, da bi se znalo da Meniksi imaju album godine. Em je glazba sve gora i gora, em Meniksi ne mogu toliko promašiti fudbal, čak ni da se potrude. Pa taman da je u pitanju i nesto lošije izdanje (koje u pravilu biva naslijeđeno s nekom ubojitom pločom, baš kako je to i autor pobjedničke crtice GGGG10 onomad lijepo obrazložio), opet se na njemu mogu naći predivne pjesme za svačije uho. Ovaj put malo akustičnije no inače, čisto malo za promjenu (neka!!), ali zato već slijedeće sezone slijedi “Futurology”, novi album (šišaju ih ko na traci, skoro kao Sina Vuco u najboljim danima) s drugačijim pristupom, kojega čekamo ko ozebli sunce. Jer je glazba u kurcu i jer su Meniksi zakon!!! (DM)

46-my_buddy_moose

46. My Buddy Moose – Shine! Shine! Shine!
[202 boda / 2 glasa]
Još od izlaska “Fucking Boring“, prvog singla s trećeg albuma riječkih majstora, po raznoraznim tiskovinama i portalima su se provlačila sasvim nepotrebna pitanja, koja su u većini slučajeva bila rezultat nedovoljnog poznavanja materije. Autori bi se tako upuštali u mlaćenje kartica tekstova o My Buddy Mooseu i “Shine! Shine! Shine!“ na način da bi se svađali sami sa sobom jesu li s ovim napravili nekakav populistički zaokret na power-pop nauštrb – kod domaće publike „teško probavljive“ americane, i bi li bilo zgodnije da Benčić pjeva na hrvatskom (takve inicijative ni ovi iz Matice hrvatske valjda više ne proklamiraju), uz još nekolicinu sasvim nepotrebnih pitanja koje se pretpostavljaju njihovoj glazbi. A, kako to obično biva u hrvatskom narodu, postoji samo Jedna istina – My Buddy Moose su sa “Shine! Shine! Shine!“ u potpunosti utabali svoj put i lansirali ponajbolju rokenrol ploču unazad barem petnaest godina na ovim prostorima, a zašto ne – i šire. Kako bi rekao dobri stari Guy Chadwick – Shine on! (JV)

(pisali: Lana Brčić, Tonći Kožul, Dino Marelić, Juraj Vrdoljak)

8 Odgovora to “Gorilini naj albumi 2013: #50-#46”

  1. Dražen Says:

    da nema zadnjem mjesta mislio bih da je ’96.😀

  2. Tonći Says:

    haha dabome🙂 uz svo dužno poštovanje fka twigs, jelte

    a inače — TEASER — do kraja liste slijedi još pet albuma hrvatskih izvođača, što mislim da je rekord!

  3. Lana Says:

    tko je još glasao za fka twigs, nek se smjesta javi i vrati mi vjeru u ljude!

  4. mirza Says:

    evo ja priznajem da sam zaboravio glasati za nj, kao i za bar 30 drugih albuma lol

  5. Anonimno Says:

    Realno, FKA Twigs je 25. ili 26. album godine, tako da oni koji jesu glasali za to pretjeruju.

  6. Lana Says:

    Ma da, Anonimno je skroz u pravu. Tonći, zašto ova lista ne odgovara *realnoj* listi?! Njušim namještanje glasova.

  7. Holiga Says:

    Ja sam glasao za fka twigs. Valjda zato što nisam uspio naći 25 ili 26 albuma koji bi mi se zaista svdjeli, nego samo 10. Lijepo bolesna, iako ne bolesno lijepa muzika, taj ep2.

  8. Tonći Says:

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: