Goriline naj serije 2013: #20-#16

by

20-top_of_the_lake

20. Top of the Lake
[34 boda / 4 glasa]
Tako znači izgleda autorska televizija. Kada jedna renomirana autorica posegne za televizijom kao odabranim medijem i napravi u biti 7-satni film razlomljen na epizode. Jane Campion samo nominalno zanima triler žanr, više kao platforma za priču o velikim tajnama u idiličnoj pripizdini Novog Zelanda, o grijesima prošlosti i duhovima sadašnjosti. Mali ljudi protiv velike divljine. I puno sivila, u okolišu i karakterima. I Holly Hunter, naravno. Sijeda, luda, divna. Kao i sama Jane. (LR)

19-girls

19. Girls
[37 bodova / 5 glasova]
Moja motivacija za gledanje neke serije samo zato što govori o četiri twenty-something curke u New Yorku prestaje se, valjda, doživljavati kao površna jednom kad se razotkrije da mi ni jedna od glavnih junakinja uopće nije posebno zgodna. Ili se tek onda definitivno potvrđuje kao površna? Nemam pojma, nije ni bitno, a i nije da je poker asica uopće moguće sastaviti od očima štetnih kreatura; pjesnik je davno rekao da sve su žene lijepe, a život mu tvrdnju često verificira. Samo što tom životu Hannah, Marnie, Shosh i Jessa svejedno ne mogu biti pretjerano zahvalne na komplimentima kad ih se još češće trudi zajebat na onaj zaista podmukao i najteže podnošljiv način izmicanja žuđenog cilja upravo kad za njim posegnu rukama, naslućujući ga tik pred sobom. Djevojke će mu se, stoga, pokušavati revanširati taktikom obilnije upražnjenom od njihovih muških, odnosno točnije rečeno dječačkih vršnjaka, a to je provođenje srednjih dvadesetih isključivo kao manje blještavog epiloga neodgovorne i bezbrižne adolescencije, epiloga koji se svojom dugotrajnošću uglavnom pretvori u cjelokupnu reprizu. Problem je u tome što svi oko tebe, a dijelom i u tebi, očekuju nove, ozbiljnije projekte, a to je raskorak koji nipošto nije zabavno živjeti, ali ga zato jest zabavno gledati. (GP)

18-fringe

18. Fringe
[43 boda / 3 glasa]
Serija koja je umjetnost popravljanja greški u hodu odvela na skroz novu razinu: kad su autori nakon nekoliko epizoda skužili da im je Peter dovoljan kao Walterova dadilja i budući romantični partner jedne od junakinja, istog trena su posve gurnuli pod tepih dotadašnje naznake da je sumnjiv lik uvaljen u raznorazna sranja; čim su smislili dovoljno jaku centralnu mitološku točku oko koje će se plesti većina serije, prvotna spika o ‘the patternu’ je propala u zemlju bez traga; kad su se u drugoj polovici treće sezone nespretno zapetljali u priču o ‘prvim ljudima’, našli su način da jednostavno sve skupa resetiraju i ostave to za sobom jednom za svagda; nakon što je u četvrtoj sezoni postalo pomalo iscrpljujuće žonglirati u glavi s po četiri različite iteracije svakog od glavnih likova, napravljen je još jedan reset – s kojim je jedna od najzanimljivijih pojava u fringeverzumu svedena na banalno orvelijansku neman, a misija naših junaka na linearno harry-potterovsko sakupljanje horkruksa. Bilo je i drugih problema s tom zaključnom petom sezonom (s malo više muda moglo se napraviti puno više s Peterovom transformacijom, a kad likovi moraju redovito pričati po nekoliko minuta o svojim osjećajima da bi skužio što osjećaju, to je brate jednostavno – loš pos’o), no sve je ipak nasreću na elegantan, uzbudljiv i emotivno zadovoljavajući način privedeno finišu s tri zadnje epizode, prikazane početkom prošle godine.

Koliko god da je sveukupno bio vraški neujednačen – “Fringe” je itekako zaradio svoje mjesto u kanonima televizijskog SF-a. Krovna mitologija je bogato razrađena: scenaristi se nisu bojali rizika, i mnogi su urodili nizom fascinantnih zapleta i situacija. Nikada nije išao u čisto natprirodne vode, uvijek se držeći okvira znanstvene fantastike, ma koliko da izleti u kvazi-znanstveno znali povremeno biti prešašavi (otisci zvuka ostaju na staklu, te se mogu preslušavati poput gramofonske ploče?!). I za razliku od prethodnog JJ Abramsovog čeda, imao je likove do kojih ti je stvarno stalo. Šteta što je mnogo ljudi odustalo od “Fringea” tijekom prve sezone, dok je još većinu vremena bio nabrijanija ali i osrednja kopija ‘Dosjea X’ – jer je niz od S02E15 do cca S03E09 nedvojbeno jedan od antologijskih vrhunaca suvremene TV-produkcije (ako ste zainteresirani a nemate volje za bakćati se s kilavijim dijelovima prve sezone i pol, dovoljno je imho pogledati: epizode 1, 4, 7, 10, 14, 17, 19 i 20 iz prve te 1, 4, 8 i 10 iz druge sezone)… Mislim, bude i nakon toga generalno dosta dobro, ali ako u bilo kojem docnijem stadiju zaključite da je bilo dosta, možete komotno stati, bilo kad, i neće vam ništa faliti – mada, opet, nije da znam ikoga tko se zaljubio u “Fringe” a da ga nije odgledao do kraja! (TK)

17-the_walking_dead

17. The Walking Dead
[43 boda / 5 glasova]
Evo paradoksa: ako je “Žica” serija o raspadanju društva, “Živi mrtvaci” govore o nastajanju društva (naravno, na ruševinama onog kojeg je u nepovrat odnijela zombi-apokalipsa). I još jedan paradoks: naziv serije ne odnosi se na milijune zombija koji defiliraju ekranom (a ni u jednom trenutku nisu ništa više od pukog dekora).

Dakle, ako vas ne smetaju nasilje, hrpe raspadajućih leševa i iznenađujuće smrti protagonista (a la “Game of Thrones”), onda je ovo serija za vas. Usput, svi oni koji prate strip znaju da će ova serija sa svakom sljedećom sezonom biti još bolja. (TT)

16-enlightened

16. Enlightened
[44 boda / 3 glasa]
Inače nisam tip koji sve žive želi uvjeriti da im se mora svidjeti serija, film, glazba ili već neki votevr koji se meni sviđa. Da, pokušat ću objasniti zašto ja nešto volim, ali ako moj sugovornik ne dijeli sentiment, široko mu polje & neka ga. Nisam evangelizator. Čak dapače – u nekim trenucima perverzno uživam kada se nešto ne sviđa nikome osim meni. Tada si umišljam da sam s nekim umjetničkim ili entertainment djelom ostvarila “posebnu vezu”. Možda je debilno, ali koje emocije, pitam ja vas, nisu baš nimalo?

U slučaju “Prosvjetljenja”, međutim, imam jedan problem. Dosta ljudi koji su gledali seriju skloni su o njoj govoriti na sljedeći način: “Super mi je serija, ali mi ona ženska ide na jetra”. Ona ženska i oštećenje jetara obično se odnose ili na to da im Laura Dern nikako ne sjeda ili im je njezin lik u “Prosvjetljenju” – Amy Jellicoe – strašno iritantna. To me uvijek malo stilta. Unatoč gore proklamiranom neevangeliziranju serija, osjetim potrebu da ih uvjerim koliko su užasno u krivu. Malo se rastužim, čak i razljutim, poželim se svađati, a onda – u raspletu zbog kojeg bi mi svaki vještiji profesionalac propisao stabilizatore raspoloženja – ne kažem ništa nego ostatak dani mrmljam sebi nešto u bradu. Ili u ćušpajz, ako sam taj tjedan bila na elektrolizi.

Što me to toliko razljuti, rastuži i razočara kada ljudi iz pohvala “Prosvjetljenju” isključe glavnu junakinju? Pa, prije svega, majku mu, to što ta serija bez glavne junakinje uopće ne bi funkcionirala! Što bismo bez nje točno gledali? Snimke nebodera, Lukea Wilsona kako šmrče spid i Mikea Whitea kako vozi Prius na posao? WTF? No taj, tehnički i logički dio manja je stavka u mojem veltšmercu. Čak sam i u povremenim razumnim trenucima spremna prihvatiti da nekim ljudima fakat ne paše Laura Dern kao glumica te da neki drugi fakat, bez ikakvih “zadnjih primisli” ne vole osobe kakva je Amy Jellicoe.

Ostatak me vremena, međutim, proganja dojam – vjerojatno povezan s nekim mojim osobnim problemima i previranjima – da izjave kao što su “super mi je serija, ali Amy…” nisu bezazlene osobne preferencije, nego kulturološka pošast. Pretjerujem s ovime pošast, ali ja uvijek pretjerujem pa ono… nemojte me sad napustiti, imam još argumenata.

Za početak malo predpriče, u slučaju da ovo čita netko tko nije gledao seriju. Amy je žena od četrdesetak godina koja je nakon neke vrste živčanog sloma i oporavka u newagerskom rehabilitacijskom centru – odlučila promijeniti svoj život i pogled na svijet oko sebe. Postala je otvorenija, pozitivnija, aktivnija i želi biti “agent promjene u svijetu”. U prvoj sezoni serije gledali smo genezu i razvoj te njezine preobrazbe, a u drugoj smo nastavili gledati to isto, samo s dodatkom nešto živahnije priče o tome kako postaje zviždačica i raskrinkava pokvarenost korporacije za koju radi.

Sve je uvelike začinjeno Amynim izletima u hipijevsku filozofiju, self-help i malo think-pink kalifornijade, a ima, ruku na srce, i dosta momenata kada je vidimo kako ispada smiješna, naivna, preuzetna i naporna. Autori je definitivno nisu pokušali prikazati kao vrhunskog mudraca ni kao kulericu tarantinovskog tipa. No ispod sveg tog folklora Amy je jednostavno žena koja pokušava biti sretnija, ispunjenija, koja želi izbjeći daljnji život u laži i koja, eto, želi nešto promijeniti i izvan sebe, a ne samo u sebi. Jako puno pada na nos – “Prosvjetljenje” je, unatoč svim cvjetićima iz Amyinih knjiga i nastojanja, izuzetno depresivna serija – ali da, riječ je o osobnoj potrazi za srećom.

I tu je ono što, čini mi se, žulja sve oni koji je odbacuju rečenicama kao što je: “Joj, samo da nema te naporne žene” ili “Super su mi njezin bivši muž i onaj Tyler, ali ona…”. Žena u četrdesetima u zapadnoj je kulturi – pogotovo onoj popularnoj – po definiciji tragičan, bolje reći prezren i histeričan lik. Njezina se kriza srednjih godina ili identiteta u tom kontekstu ne prikazuje kao muška, koja se prikazuje ili humoristično ili kao ozbiljno razdoblje promišljanja života i prelaska na “novu razinu mudrosti”. Kriza srednjih godina u žena u popularnoj se kulturi uglavnom prikazuje i među gledateljstvom doživljava kao “kraj privlačnog postojanja”. Žena kod koje se prikazuje više nije razigrana, privlačna djevojka, više nije vrckavo stvorenje sa simpatičnim neurozama, Bridget Jones koja se chick-litovski popikava po pločnicima i završava u naručju budućeg Mr. Righta, više ni u kojem smislu nije djetinje razigrana, pa joj se uglavnom pripisuju depre ala mamografija, histerektomija, razvod od supruga koji je našao mlađu i ljepšu (ili barem neku koja se popikava) ili nekakve suburbane spike s alkoholizmom u raskošnoj kući s dvorištem. Ako ta žena još k tome, kao Amy Jellicoe, ispadne usamljena žena koja traži sreću – to je svima pomalo neugodno gledati. Svi je pomalo doživljavaju kao histeričnu babu. Ili već tako nešto neprilično. Nikoga to ne zanima.

Amy je zbog toga mnogima krivo sjela. Ona je neugodna pomisao, neugodna pojava, žena s kojom se nitko ne želi identificirati i koju nitko ne želi razumjeti jer je svi negdje u podlozi doživljavaju kao jadnicu. Zbog toga i toliko komentara o tome kako su Levi – njezin bivši muž i Tyler – njezin kolega s posla – zapravo pravi heroji serije “Prosvjetljenje”. Neću to puno osporavati – epizode se Levijem u rehabu i Tylerom koji od nevidljivog duha postaje vidljiv čovjek od krvi i mesa – među najboljim su trenucima čitave serije, a ne samo druge sezone. No kod njih se – samo u nešto skraćenijem izdanju – zapravo opisuje apsolutno ista stvar (prilagođena ličnosti, dakako) kao i kod Amy. Usamljenost, problemi, otvorenija ili skrivenija želja za boljim životom. No njima se – vjerojatno zato što su muškarci – to oprašta. A u Amynom slučaju… ispada da je lakše (ili barem puno više cool) razumjeti srednjoškolskog profesora kemije i njegov luciferski pad u metamfetaminom začinjeno podzemlje negoli običnu ženu od četrdesetak godina koja je vrlo, vrlo uvjerljiv lik kakav vam svaki dan prolazi pred nosom po ulici.

I zbog toga mi ponekad dođe da na “super mi je ‘Enlightened’, ali mi je ona ženska iritantna” nekome odvalim šljagu. Malo to doživljavam osobno. No uvijek se suzdržim. Ipak je to samo serija. (ZP)

(pisali: Luka Rukavina, Goran Pavlov, Tonći Kožul, Tomislav Tkalec, Zrinka Pavlić)

Jedan odgovor to “Goriline naj serije 2013: #20-#16”

  1. ga-li Says:

    ‘Moja motivacija za gledanje neke serije samo zato što govori o četiri twenty-something curke u New Yorku prestaje se, valjda, doživljavati kao površna jednom kad se razotkrije da mi ni jedna od glavnih junakinja uopće nije posebno zgodna’

    Ja san pobro na Marnie izdrka bar dvaes puta do sad🙂

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: