Tonćevih top 20 albuma 2013: #20-#11

by

20avicii

20. Avicii – True
Pa kud ćeš boljeg otvaranja za potvrdit i podebljat vlastiti kužerski underground kredibilitet, omg u guyz so hip it hurts🙂 Avicii je jedan od onih super likova u čijem rječniku riječ ‘cheesy’ naprosto ne postoji, što će ga naravno reći da ima puno neprijatelja te da bilo što što kažem neće promijeniti ničije mišljenje niti promil, al neka ostane zabilježeno da je “True” izniman album jerbo: a) kod većine sličnih proizvoda imamo dance-producenta koji uglavnom prvo sam napravi instrumentale pa pozove nekoga da skrpa par vokalnih melodija, dok je ovo jedan temeljitiji i kolaborativniji projekt za koji su se umjesto pjesmastih stvari u startu krenule radit baš pjesme-pjesme (jeste znali da je među potpisnicima “Wake Me Up'” gitarist Incubusa? Sad znate!), b) kod većine sličnih proizvoda dance-producent se uglavnom drži provjerene formule (+ pokoji glupi ‘chill out’ moment), dok je pak Avicii skupa sa studijskim drugarima zakročio na dosta terena na koje ne bi od njega čovjek očekivao da će kročiti i stoga je album puno zanimljiviji nego što bi čovjek onak naslijepo pretpostavio.

19. Miley Cyrus – Bangerz
To što je (barem do daljnjeg?) odustala od pop-rocka je velika šteta za pop-rock, ima stvarno jeben vokal za to al šta ćeš, žena odrasta, nalazi se u nečem drugom, jest da u tom drugom vjerojatno nikada neće biti onoliko dobra ko što je bila u onom prvom ali zasad to nije ni toliko bitno jer se u ‘urbanim’ vodama očito jako dobro zabavlja i to se više nego dobro čuje i osjeti, kao što se i čuje i osjeti kako je i Mike Will Made It guštao okušavajući se u uglavnom stranim mu elektroničkijim vodama, s jako zanimljivim i često opičenim rezultatima, čak i kad pjesme nisu dobre uvijek imaju barem neki entertainment ‘haha koji je ovo KURAC’ value – a puno češće su dobre nego što nisu, posebno u drugoj polovici albuma.

18selena

18. Selena Gomez – Stars Dance
Nerazmetljiva prirodnost s kojom je EDM satkan u “Stars Dance” djeluje kao zadnja etapa jedne uzbudljive pop ere načete s ekstravagantnim dubstep ludorijama na “Femme Fatale” Britney, a sad, to što se ta era uopće nije dogodila nego smo u međuvremenu imali samo hrpu dance-pop stvari s nakaradno nakalemljenim brostep-middle eightovima – to je jebiga veliki propust popa koji nas je u tom partikularnom pogledu sve iznevjerio!!! Jedan od onih fora pop albuma koji nije da drže baš cijelo vrijeme 100%tno vodu ali su dragulji rasuti na sve strane i svatko tko voli moderan pop bi ih trebao moći naći barem nekoliko za sebe (i ovaj put također posebno imho u drugoj polovici albuma).

17. Caitlin Rose – The Stand-In
E ako sad ne bude neka apokalipsa ja stvarno ne znam kad će jer svi znakovi su tu: na televiziji misu vodi crna ovca, polarne kape se otapaju ko u mikrovalnoj, a ja se oko nečega slažem s Gorilinom americana-mafijom!!! Gogo P. je inače u pravu: nije ovo zapravo ni country ni alt.country, ovo je jednostavno rokenrol – instantno zadovoljavajući i beskrajno šarmantan.

16classixx

16. Classixx – Hanging Gardens
Sad je već pomalo svojevrsna tradicija da se hipstertroničarski miljenici blogova/tumblra/nečegnajnovijegzaštojošnisamčuojersamdjedica unutar cca godinu dana strelovito nametnu s naramkom vrućih remiksa, da bi potom umjesto da kuju željezo dok je vruće nestali s lica zemlje na dvije-tri godine i tek onda lansirali album prvijenac: taktika je upalila za Justice, neupalila za Aeroplane jer je album svima bio smeće, a ni Classixxi se kako mi se čini nisu baš usrećili – vjerojatno zato što nisu ni imali tako jak buzz kao Justice i Aeroplane pa ih je udaljavanje od očiju još fatalnije udaljilo od srca? A šteta, nije fer, album je ljetni indie-dance slatkiš skroz na skroz.

15. Julia Holter – Loud City Song
Ovo mi spada u kategoriju muzike kakvu inače baš ne slušam (mada opet s druge strane kad zbrojim ovo i Juliannu Barwick i komadiće Peaking Lights i Laurel Halo, to mi već počinje ličiti na nekakav klaster, hmm, muzike kakvu sad već ponekad slušam?) i razmišljao sam da kud mi baš ovo paše a i dalje me ne privlače ni Laurie Anderson ni Linda Perhacs ni Julee Cruise (ok dobro, za Julee ipak čuči nekakav minimalni interes!), nijedno od tih imena s kojima se Juliju obično uspoređuje, i jedini zaključak koji mi je koliko-toliko zadovoljavajući je… da mi malo baca na Broadcast? Dobro, je vjerojatno s moje strane dosta površno seljački to ‘sjetno je i pomalo sablasno? PURO BRODKAST BRATE NEMA GREŠKE’ ali kad nemam boljeg objašnjenja, majke mi! A inače s Julijom mi i dalje šteka kad god iskoči iz nazovi-Broadcast gabarita i proba nešto vedrije/poletnije/bučnije (“This Is a True Heart” je do daljnjeg samo još jedna iznimka koja potvrđuje to pravilo),

14kmichelle

14. K. Michelle – Rebellious Soul
Bio bi samo još jedan ugodan R&B album sazdan na semplovima soul klasika da nije force s kojom K. Michelle napada svoje pjesme, mislim ono, završnica “Sometimes”, ‘I should have been praying for better things/ INSTEAD OF PRAYING FOR A MAN WHO DON’T GIVE A FUCK ABOUT MEEEEEEEE’ koji sturm und drang!!

13. Kacey Musgraves – Same Trailer, Different Park
Ako volite country, onda volite i dobre tekstove i volit ćete i ovo – najdraži momenti: ‘We get bored so we get married/ Just like dust, we settle in this town’ te drugi stih “Follow Your Arrow”, poslušajte pa ćete vidit zašto ga ne mogu pretipkati😉 – a čak i ako volite dobre tekstove ali ne volite country, isto biste možda mogli volit jer nije uopće neka agresivno twangasta kaubojština, jako je pitko i poppy!

12perfume

12. Perfume – Level3
Navodno su cure od Yasutake Nakate (za one koji ne znaju FYI: tip je za japanski pop otprilike ono što je za američki bio Timbaland na prijelazu tisućljeća) tražile pjesme koje će im odgovarati za određene točke nastupa uživo – dakle ne samo one koje će pjevati i uz koje će plesati, nego i instrumentalnije komade gdje će drugi aspekti showa doći u prvi plan – a ovaj je to iskoristio kao priliku da zvuk Perfume dodatno približi klupskijoj briji njegovog projekta Capsule, s varirajućim rezultatima: npr nijedna pojava refrena u singl-verziji “Spending All My Time” se ne može mjeriti s euforijom prvog pojavljivanja refrena nakon tri minute vrludanja albumske verzije, ali isto tako na momente album možda i zericu previše vrluda, fali mi malo konciznosti prethodnog ‘JPN’-a, no to su sve sitne zamjerke – i ovaj album Perfume je riznica futurističkog blaga koje je dušu dalo za slušanje na dobrim slušalicama!

11. Beyonce – Beyonce
Iskreno govoreći nisam ovo još ni probavio kako treba, najviše mi pašu albumi od četrdeset i nešto minuta i jučer sam taman bio pustio ovo da svira i prošlo tako kojih četrdesetak minuta i ja pogledam na brojač stvari i jebote, pa tek je OSMA stvar – a ima ih četrnaest!!! Tako da se ne bih kladio da ću ovo često slušati u komadu ali ko zna, koliko god znalo biti iscrpljujuće wow!-momenti se samo nižu jedan za drugim, shit is epic, provest će se sigurno još dosta vremena s ovim albumom pa bilo u komadu ili ne.

Jedan odgovor to “Tonćevih top 20 albuma 2013: #20-#11”

  1. tonći Says:

    donji dom:

    Ashley Monroe – Like a Rose
    Zendaya – Zendaya
    Fall Out Boy – Save Rock and Roll
    Frankie Rose – Herein Wild
    The-Dream – IV Play
    Billy Currington – We Are Tonight
    Daft Punk – Random Access Memories
    Disclosure – Settle
    R. Kelly – Black Panties
    Vampire Weekend – Modern Vampires of the City

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: