Novi stari panxi

by

Jedan sam od onih, čini mi se rijetkih, piskarala koji muzičke albume vole recenzirati tako da ih izrazito dobro upoznaju, i to ne na silu nego ako se zvijezde poklope, da bez podražaja iz zvučnika u svojoj glavi mogu izvrtjeti umalo pa svaki aranžmanski detalj, melodijsku dionicu, otpjevan stih, i tek tada se prepuštati pisanju o tome kakav je album i što mi sve nudi, a ne da ga bukvalno pišem dok mi se vrti treći put zaredom prvog dana nabavke i nakon toga pozdrav. Zato takve recenzije i pišem sramotno rijetko, kako može primijetiti svaki revniji Potlistin čitatelj, unatoč brojnim obećanjima kako ću, evo majke mi, odsad sigurno, pisati barem jedan album mjesečno. Jebiga. No, čak i onima koji sa mnom ne dijele opisani pristup, zadatak recenziranja albuma nakon samo jednoga jedinog slušanja, i to još uživo, i to još u obliku koji s onim što će, ako uopće bude, biti snimljeno ne mora korespondirati u pristojnom postotku, svakako bi bio nezahvalan posao. A upravo je to otprilike ono što moram napraviti izvještavajući sa sinoćnjeg nastupa tajanstvenog benda Sabotažer u Warehouse skateparku (gore u onome uskome simpa kafiću, ne u golemoj dvorani za vožnju u kojoj sam dosad bio samo jednom, prije dvije i pol godine na otvaranju uz Overflow) i njihova otvarajućeg seta prije domaćih Pičke vrište i makedonske Fonije. Plan za jučerašnju večer bio je sasvim drukčiji i uključivao je odlazak u Močvaru na promociju kompilacija ‘Bistro na rubu šume’, sve dok me Goc nije nazvao i rekao da FNC Diverzant pod drugim imenom sviraju tajni gig kako bi nove pjesme testirali i uživo, pred nekim drugim osim zidovima svoje prostorije za probe.

Čekaj, imate nove pjesme? Čak devet? I svirate ih večeras? Nakon trostruko potvrdnog odgovora, prvotni se plan naprosto morao pomalo modificirati da na njegov početak stane i odlazak do Warehousea, ne samo zato što mi je Goc jedan od najboljih prijatelja, ne samo zato što sam bio počašćen svojim izborom za jednog od povjerenika, nego i zato što su mi FNC Diverzant oduvijek bili jedan od najdražih bendova, čiji sam kanon od dvadesetak pjesama već stoput otpjevao na bezbrojnim koncertima posljednjih petnaestak godina. Ideja polutajne poluprivatne svirke dijelom mi je zasmrdjela na nepotrebnost, ali onda sam se prisjetio da bih i ja sam sviranje isključivo novih pjesama na regularno najavljenom koncertu benda popratio negodovanjem, tako da sam se naposljetku složio s takvom odlukom, pogotovo imajući u vidu bendovo (okej, Gocovo) standardno oklijevanje po pitanju samopouzdanja oko tehnikalija. Ako ispadne loše, barem nitko nije tome svjedočio. Ali je doista ispalo odlično! Do sinoćnjeg nastupa pod krinkom, ja se iskreno ne mogu prisjetiti kada sam Diverzante posljednji put slušao a da ništa nisu sjebali u izvođačkom pogledu, što se uvijek lako nadoknađivalo divotom pjesama i prtljagom koju su na leđa i srca prisutnih natovarile jednom davno, kada je to bilo bitno. Sinoć, kroz dvadesetak brzih, čvrstih i kompaktnih minuta, devet je novih pjesama – naravno, zaslađenih ‘Starim panxima’ na kraju – odsvirao bend gladan konkretne svirke, ne samo još jednoga redovitog druženja s fanovima i prijateljima, kategorijama koje se u njihovu slučaju uvelike preklapaju.

Uživljeno i proživljeno, nabrijano i opušteno, ambiciozno i sigurno, pogotovo nakon što su poslije prve dvije pjesme zamolili da se svjetla upale da mogu vidjeti pragove po kojima sviraju, FNC Sabotažer su sinoć pred dvadesetak sretnika pokazali kako straha za samu diskografsku budućnost grupe možda doista još uvijek ima, ali dođe li jednom do nje onda straha za nastavak diskografske uvjerljivosti nipošto nema, jer je riječ o pjesmama koje imaju potencijal činiti dostojnog i previše dugo čekanog nasljednika legendarnoga ‘Prvoga jubilarnog’. Diverzanti se i dalje kreću u okvirima tradicionalne ulične punk-melodije, ali tek se posljednja ‘Budi moja’ – budući singalong klasik u rangu ‘Bibe’, samo da se malo filtrira njezina zbunjujuća pejzažna poezija – može bez navlačenja podvući pod pop/melody-punk. Ostatak repertoara činile su nešto čvršće, odrješitije, tvrđe stvari koje su poneke stihove i dionice posudile od Razloga za, te kojima bend svoje već debelo 30-something godine pokazuje ne omekšavanjem ili usporavanjem, nego nostalgičnim povratkom u dane kada su prvi put odlučili stvoriti bend i muziku koju su tada najviše slušali. Nema tu HC-a ili ojčine ili nečega još brutalnijeg, ali za razliku od nekolicine dosadašnjih himni čije bi se poletne melodijice mogle svidjeti i nešto ozbiljnijim ljudima, ovaj paket pjesama ipak je ponajprije namijenjen publici koja dijeli makar dio formativnih momenata samih članova grupe. Vrlo solidni tehnički uvjeti svirke svoju su žrtvu prihvatili od Teovog vokala, ionako pokatkad malo hrapavijeg, kojemu se tekstovi sinoć nisu baš uvijek mogli razabrati u potpunosti, pogotovo što ovaj put nije bilo pomoći u vidu punoga kluba koji ih pjeva zajedno s njim, ali ima dovoljno vremena da se i to postavi u očekivane okvire. Navodno, slične će last-minute akcije daljnjega živog brušenja ovog materijala bend poduzimati i dalje, pa ne propuštajte nastupe nepoznatih zagrebačkih predgrupa poznatijim punk imenima, možda se ugodno iznenadite. Set lista (prepisana s papira, neke riječi nisam najbolje skužio): Brza – Ajde stari – G F Š S – Nenene – ? mog grada – Degeneracija – Diverzant 2 – Jebem ti mat. – Budi moja – Stari panxi

Ekspresan odlazak poslije finalnog refrena posljednje pjesme automobilom gospođe Kelečić omogućio mi je da u Močvaru ne zakasnim previše, a sudeći prema onome što sam čuo od točnijih prijatelja i internetske provjere, promašivši nastup komšinice Anite Iličić nisam ništa posebno propustio, došavši u klub tijekom prve polovice nastupa The Marshmallow Notebooks i začinjanja izvedbe ‘Advice’. Ne mogu reći da mi je drago što jesam zakasnio na ‘Crawl Into The Warmth’, ‘You Can Tell Me Lies’ i jednu potpuno novu pjesmu, jer nikako nije, ali viša sila i prijateljske dužnosti svejedno me nisu spriječile čuti ostatak repertoara koji je sinoć svirala, izgleda, potpuno one-off postava, a koji je uz posljednjih mjeseci debelo uigrane favoritkinje uključivao i pjesmu koju čekam barem zadnjih pet godina, ‘Train Ghosts’, jednu od autorovih desetak najboljih pjesama. Hvala, Matija! Da se ne plašite, koliko znam nije došlo do novih kadrovskih rošada ozbiljne prirode, nego se kratkotrajna nemogućnost prisutnosti ponekih članova nove postave prometnula u šansu za ponešto drukčiji pristup pa je temeljni mellow-trio uz Matiju i pouzdanog Olija nadopunio Mladi Vlado Brljak (da se to Matija nije povinovao legendarnome digitalnom grafitu Vlado, vrati se, Vatro nas jebe?), svirajući rudimentaran set bubnjeva stojeći, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. I doimalo se da je cijeli bend baš zbog toga prirodnije rokerski, u onome smislu u kojem se ta riječ najljepše sljubljuje s Matijinim melankoličnim indie-melodijama, kao da si grupa ovako izravno poredana u prednji red pozornice ne dopušta zasjesti na njišuću ležaljku, nego je doista majstorski bubnjar fino vodi gore-dole svim otočnim kaletama ‘Vineyard By The Sea’ i ‘The Last Tourist In Town’. Za kraj, na pozornicu se popeo i Dylanov Čovjek s tamburicom Botić i po finalnoj ‘Summer’ razlio svoje akvarelne pasaže mandoline iz ljetos sačuvanih zaliha gorko-slatkog smirenja. Uopće nije fer da su čovjeku koji piše ovoliko lijepe pjesme i kojemu, k tome, tehnički aspekti muzike nisu pretjerano bitni na raspolaganju svi ovi sjajni muzičari, pa onda čak i na brzaka (barem razmjerno) pripremljen nastup ispadne ovoliko krasan. A zapravo, kad bolje razmislim, i jest fer da se dobrim ljudima i još boljim pjesmama događaju najbolje stvari.

Jedino što mi je žao u vezi sa sinoćnjim nastupom The Marshmallow Notebooks je što nakon njega ozbiljne šanse za detaljno zadobivanje moje pažnje nije moglo dobiti niti dugo čekano upoznavanje s radom još jedne susjede Ane Ćurčin, na koju su me protekle godine upozoravali brojni srpski prijatelji i pratitelji scene. Predvodeći trio koji su uz nju činili bubnjar i još jedan svirač akustične gitare, Ana mi se doista svidjela svojim tihim, povučenim pjesmama koje su zvučale kao Natalie Merchant do kraja koncentrirana na kantautorski slow-rock, samo što se moja vlastita koncentracija počela rasipati nakon ne samo jednoga, nego čak dva nastupa dragih mi bendova još dražih ljudi. Ako se uopće smijem razbacivati procjenama poslije takvog angažmana, čini mi se kako je Anina muzika prije svega namijenjena kućnom slušanju, kada zvučnike pretvori u još jedan dodatan pokrivač, pa bi je, slijedom toga, bilo ugodnije slušati i lakše doživjeti u mirnijem, sjedećem okružju. Čim mi se za to ukaže prilika, a svesrdno se nadam da hoće, potrudit ću se pristupiti joj nepodijeljene pažnje. Posljednji bend koji sam sinoć čuo bila je pouzdana institucijica Kimiko – poslije njih su još svirali i Radost! koje, majke mi, ne mogu, odnosno nemam volje provjeriti stoji li moj stav o njima izgrađen prije pet-šest godina još uvijek na čvrstim nogama – čijoj je electro-lepršavosti baštinjenoj od The Notwist ili The Postal Service meni najdražu pjesmu osigurao ponešto drukčiji set utjecaja. Na prošloljetnom koncertu u Tvornici bio sam ostao osupnut ljepotom folky pjesmice koja me bila podsjetila na ‘Never Going Back Again’ Fleetwood Mac i koju sam onda naknadno upoznao tek pri uvrštenju na drugi dio promovirane kompilacije, pod nazivom ‘Monster’. Iako mi je moja prvotna asocijacija još uvijek potpuno jasna, sada vidim i čujem kako u pjesmi ima i mnoštvo drugih, podjednako slatkih elemenata, a sinoćnji mi se kompjutorski krešendo ipak manje svidio od organskog aranžmana studijske verzije.

Jedan odgovor to “Novi stari panxi”

  1. news round-up: September & October 2013 | the marshmallow notebooks Says:

    […] links to youtube videos are here and you can read the Močvara gig reviews over at Ravno Do Dna and Ruralna Gorila ->there will be some shows in November and December as well; more dates and details will appear […]

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: