Neoboreni rekord

by

Prvih nekoliko minuta sinoćnjega programa u Spunku, nekadašnjemu omiljenome rokerskom izlazištu u prostoru do Prostora do, mobitel mi nije prestajao zvoniti unezvijerenim pozivima zabrinutih agenata kosovskih Gillespie, britanskih Cautionhorses i belgijskih Oh Burgundy, kojima se nimalo nisu sviđali doprli glasi kako bi njihovi puleni mogli iz ruku ispustiti laskav naslov najslabije posjećenih inozemnih zagrebačkih koncerata u povijesti, podijeljen među tim trima bendovima prošle sezone. Bilo je doista gusto sve dok se pred kraj nastupa velških klinaca Hot Damn u klubu nije pojavila prva osoba koju osobno nisam poznavao imenom, pa su sve sjebali zakašnjeli Kanye Ivy i Leo Geffen, pa onda i usred drugog dijela večeri, onoga švapskog pomlatka Casually Dressed, i dodatnih pet ljudi koji su brojku prisutnih podigli sve do blizine dvadesetice. Ali u jednom se trenu situacija činila izglednom, rekord je bio nadomak ruke, da bi ova dva benda bez njega ostala na isti način kao i hrvatski košarkaši bez medalje na netom finiširanom Eurobasketu – toliko blizu, a svejedno osjetno daleko. Za razliku od solidnih Oh Burgundy, zanimljivih Gillespie i odličnih Cautionhorses, redom bendova koji su u Zagrebu popušili prvenstveno zbog nehumano prekrcanoga koncertnoga rasporeda, sinoćnji su bendovi ipak bili taman na onome nivou posjeta koji realno zaslužuju, makar tisućama kilometara daleko od prostora do kojih su svojom kvalitetom uopće smjeli dobaciti. Duh i volja i emo i punkić oba benda su bili itekako čujni, ali uigranošću i samosvojnošću bi ih pojeo i prosječan hrvatski demo bend, na čiju me svirku ne bi mogao privući primamljiv miris potencijalnoga opskurnog otkrića u kombinaciji s prijateljskom organizatorovom zamolbom, da dođem da ne ispadne da ne bude nikog. Petorka iz Walesa je svoj zid gitara gradila od cementa zaostalog u zalihama Therapy?, samo što dinamiku i melodije još nisu ni počeli ozbiljnije svladavati, a dvije najbolje stvari kod njihovih kolega s ekskurzije bile su gitaristova majica Alkaline Trio i uvod iz ‘Say It Ain’t So’ koji je svirao prilikom uštimavanja. A jebiga, večeri su se gubile i na gluplje načine…

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: