Ventil uz konstante

by

Plan je bio sasvim jasan, trebali smo ostati u Ljubljani i na licu mjesta doznati tko će nam statirati u osvajanju prvoga samostalnoga košarkaškog zlata, te sve skupa poslije ekstatično proslaviti uz Vucu na Rujanfestu, a prilično sam siguran kako bi za tu prigodu legenda od svojega prijatelja Generala posudila i novonapisanu himnu ‘Hrvatski sokolovi’. Međutim, Litva je imala druge planove, pokazavši nam kako se nevelika razlika u kvaliteti može odraziti na osjetnu razliku u rezultatu ako je na strani reprezentacije koja od samostalnosti svoje države sustavno radi na sistemu i odgajanju igrača. U petak doživljena tuga bila je ona shvaćanja, a ne razočaranja, naši su momci odigrali odličan turnir, ali još nismo na razini u kojem se manjak talenta i igranje gotovo svih igrača na poziciji za broj odgovornosti većoj od one koju inače ispunjavaju u klubovima može nadoknaditi iskustvom i samopouzdanjem dosadašnjih uspjeha. Jer ih nemamo. Vjerujem da imamo snage i šanse danas osvojiti broncu, mada nisam siguran da ćemo to i ostvariti, ali malo bi što ilustriralo iskorak koji je ova reprezentacija napravila od prezentacije razmjerno mikro-rasta kroz turnir od današnje odlično odigrane utakmice protiv Španjolske, s kojom smo ga onoliko neslavno otvorili. Ne sumnjam da ćemo se kroz sljedeće četiri godine na dvama europskim prvenstvima te, zašto ne, svjetskom prvenstvu i Olimpijskim igrama, ponovno boriti za medalje, a samo jedna jedina bila bi ne toliko dokaz koliko nagrada za povratak najljepšem sportu.

Naravno, u trenutku kada je sama polufinalna utakmica bila završila, nisam ovoliko racionalno sagledavao situaciju, iako je očni test već sredinom druge četvrtine prilično nedvojbeno ukazivao na njezin daljnji smjer. Snuždeni, hitro smo pojurili natrag u indie-velegrad Zagreb, u kojem mi se ideja gledanja drugog polufinala nije doimala ništa više primamljivom, pa sam se odlučio kratkoročno utješiti nepogrešivim lijekom zdravoga nezavisnog rocka, koji se u petak svirao po cijelom gradu. Prva stanica bila je mali pogon Tvornice u kojem su mi se koncentriranijem slušanju i gledanju još jednoga sjajnoga koncerta Go No Go ispriječili Zdravkov kolega s ribičije i njegov smartfon preko kojega smo mi pacijenti ipak – znam, znam da sam rekao da neću, ali jebiga, ne odbijam piće kad je besplatno niti utakmicu kad se vrti u neposrednoj blizini – gledali gustu završnicu Francuza i Španjolaca. Tako da se neću pretjerano razbacivati slobodnijim procjenama, ali Go No Go doista gotovo na svakome koncertu zvuče još bolje, još opuštenije, još melodičnije, još čvršće, pomalo u nerazmjeru s činjenicom kako im pjesme već debelo znam napamet pa bi me ipak trebale manje razvaljivati na sve češćim koncertima – ovo im je bio šesti ovogodišnji u gradu. Za koji mjesec u Vintageu će se održati promocija bendova drugog EP-ja ‘Second’, već sad jednoga od najboljih sezonskih indie-izdanja uopće, i tada ću im ponovno pružiti svoju nepodijeljenu pažnju, zahvalan i na ovoj super ugodnoj i zabavnoj pozadini praćenja zbivanja na terenu. Set lista: Follow – All At Once – Hey! Exciting World! – Homeless Man – Tommy Boy – All The Way And All The Time – Secret Little Sign – nova pjesma – Crowd – In Clouds

Kako mi udbaški sektor zadužen za Močvaru sve do samoga kraja seta Go No Go nije dojavio kako je tamošnja predgrupa ### svoju svirku privela kraju, odlučio sam propustiti nastavak programa u Tvornici (upoznavanje s Baden-Baden će tako morati pričekati još malo) i zaputiti se do nedalekoga kluba uz obalu Save na službenu promociju friško objavljenog i jako dobrog albuma ‘Sunčano s povremenom naoblakom’, debija još jednog od bendova koje posljednje dvije godine umalo pa gledam gdjegod i kadgod, simpatičnih Punčki. Odluka da svirka bude besplatna za publiku pokazala se punim pogotkom, jer sumnjam da su cure na kojem od svojih samostalnih regularnih koncerata imale i približno ovoliko posjetitelja, od kojih su ih gotovo svi od stotinjak prisutnih slušali vrlo pažljivo, a neke su se cure – kolegice iz razreda? neka druga ekipa? ljubiteljice dobroga nezavisnog popa? – za vrijeme svih pjesama i grlile skačući. Mislim, teško da se moglo ostati ravnodušan na ono što su Punčke u odrješitom setu odsvirale, svojom kombinacijom sve odvažnijeg pristupa građenju atmosfere oko svojih bedroom-punk pjesmica i autoritativne strasti kojom ih sviraju, u ‘Petri Pan’, ‘141’ ili ‘Doručku’ budeći identifikaciju publike s osjećajnim i iskustvenim polazištima. Vjerojatno sam im čuo i koncerata koji su meni osobno pružili više, možda i zbog opisanoga dnevnog uvoda, ali ovo jest bio prvi put da se zdrava ambicija benda u prostoru u kojem sviraju nije osjećala malčice stiješnjenom. Volio bih da Punčke ostvare sve što žele, kao da nismo u Hrvatskoj.

3 Odgovora to “Ventil uz konstante”

  1. goran Says:

    Aha, znaci ja otisao i oni zvuce bolje? Gogo Pavlov, vidimo se uskoro!!!

  2. Casper Says:

    Ma i mene je mučilo kako to su sad odjednom bolji, kad skužim da bubnjevi sad baš razaraju🙂

  3. goran Says:

    Za ove rijeci natjerat cu te da pojedes kolekciju R.E.M. hitova od Green naovamo. One koje tako volis.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: