Gorilini naj albumi 2012: #14-#11

by

14-dexys

=14. Dexys – One Day I’m Going to Soar
[501 bod / 1 glas]
Znate li išta o književnosti, cijenit ćete “Alkemičara”. Znate li išta o televiziji, cijenit ćete “Seks i grad”. Znate li išta o filmu, cijenit ćete “Titanic”. Znate li išta o glazbi, cijenit ćete “One Day I’m Going to Soar”. A ako kojim slučajem cijenite i “Alkemičara” i “Seks i grad” i “Titanic” i “One Day I’m Going to Soar”, nema nikakve brige za vas. (DK)

14-fort_romeau

=14. Fort Romeau – Kingdoms
[501 bod / 1 glas]
Fort Romeau je Londonđanin Mike Norris, koji u slobodno vrijeme drnda po klavijaturama uz La Roux, ali to sad nije ni bitno, jer ovo što on radi nema nikakve veze s onim što ona radi. Jel’ to dobro ili loše, odlučite sami, meni je ipak malo više dobro. Mike je na starom synthu i još starijem laptopu skucao ovaj svoj prvi album, to je nekakav house u svakom slučaju, netko će reći hipster-house, što vam opet može biti dobro ili loše, ne znam, meni je svejedno. Ne znam nikog tko ga je toliko slušao i kome se toliko sviđa. Živo je čudo da sam i sama nabasala na njega. Da nisam, nastavila bih živjeti kao i prije i ne bi mi ništa falilo, ali mi je ipak drago da jesam, jer ovaj album je lijep, dobar, pametan, kul, senzualan, prozračan, blažen, snovit, jednostavan i glamurozan, zavodljiv i nenametljiv, nostalgičan, melankoličan, ljetni, proljetni, zimski, jesenji, noćni, dnevni, za sobu i za klub i za terasu! Puno sam ga slušala na putu – u vlaku, autu, autobusu, uz cipelcug. Odlično mi je sjeo tamo negdje između Vrpolja i Budrovaca krajem travnja, baš čista ekstaza dok se ćiro sat vremena vukao kroz šume i polja po pičećem suncu prema kolodvoru Osijek. Što je lijep ovaj svijet, ondje potok, ovdje cvijet; Slavuj pjesmom ljulja lug, ja ga slušam, i moj drug (Mike). Bla bla bla bla. (BB)

13-chairlift

13. Chairlift – Something
[525 bodova / 3 glasa]
Neću se baviti time kako i zašto je Fleetwood Mac iz Buckingham/Nicks-ere postao ‘cool’ na zgražanje sijedih prodavača ploča, ali je nekako došlo do toga da je indie/underground scena otkrila (dosad nepravedno sotonizirane) pop-dragulje s “Rumours” i “Tusk”. Zašto je došlo do toga ostavljam sociolozima, a osobe koje moderno tumačenje riječi “hipster” smatraju uvredom uglavnom nemaju razumijevanja za taj fenomen i time bend poput ovog postaje još teže probavljiva stvar za njih.

Naime, sintisajzerima i digitalnim efektima natopljeni zvuk Chairlifta je mnogo je bliži onom Fleetwoodu s kraja osamdesetih u kojem imamo zašećerenu synth-pop produkciju i AOR protiv kojeg niti “Američki psiho” ne bi imao ništa protiv, ali sve to na psihodeličniji, šareniji način i pod utjecajem svega što se dogodilo između 1987. i 2012. Bez praznog hoda, “Something” donosi jedanaest jednostavnih pjesama pod utjecajem new wavea, synth popa, najvrćenijih pjesama iz vremena dominacije Michaela Jacksona, shoegazea devedesetih, pa čak i pop psihodelije šezdesetih.

Ovaj sjebani vremeplov je savršen dokument vremena u kojem underground scena uzima utjecaje od nekadašnjih miljenika radio-postaja i možda će se fiktivni prodavači ploča s početka recenzije snebivati nad bendom pod izravnim utjecajem onih koji su u “njegovo vrijeme” bili bezopasni proizvod industrije, ali će i sebi i drugima morati priznati da bi glas Caroline Polachek otopio i ono što je potopilo Titanic. Kao što su i tad nakon dva, tri piva priznavali da je ona što ide “tell me lies, tell me sweet little lies” baš lijepa pjesma. (PN)

12-dirty_projectors

12. Dirty Projectors – Swing Lo Magellan
[530 bodova / 3 glasa]
Možda su Dirty Projectors acquired taste, sigurno ima ljudi koji taj tejst nikad neće akvajrati, neće preslušati “Swing Lo Magellan” niti jedan jedini put i neće imati pojma što propuštaju i bit će spokojni i sretni u svojim životima bez sumanuto veselih i zabavnih i gorkoslatkih zvukova što ih taj bend smišlja, ali ako te ikad probudi mamin histerični glas koji iz slušalice tvog mobitela viče da ne može vjerovati da si toliko neodgovorna i lijena da još uvijek nisi nazvala banke i kartičarske kuće da otkažeš kartice i da će ti ih netko izmaksirati i ostat ćeš bez svega, SVEGA, SHVAĆAŠ LI?, kao da je sve što imaš u životu ta neka jadna svota na računu koja jedva pokriva stanarinu, a ti kažeš da se prestane brinuti jer je to nemoguće bez tvog PIN-a pa pomisliš FAK! STANARINA! jer si sinoć gazdi rekla da ćeš ujutro biti kod kuće kako bi je mogao osobno pokupiti, i on bi ti svaki čas trebao pozvoniti, a ti ćeš kao bijedna siromašna lažljivica morati reći da si izgubila novčanik ili su ti ga ukrali, ne možeš sa sigurnošću rekonstruirati događaje prošle noći, ali ćeš svakako u najskorijem roku riješiti taj problem, što će uostalom biti istina, ali ćeš se zbog mogućnosti njegovog sumnjičavog pogleda svejedno osjećati loše, a još i gore kad se sjetiš da će vađenje novih dokumenata vjerojatno biti najveća i najskuplja bol u guzici u cijelom tom sranju, i ako u tom trenutku sve one litre besplatnog alkohola sa sponzorskog tuluma koje si ulila u sebe da ti pomognu ignorirati misao na jebeni novčanik i lošu muziku iz zvučnika počinju vraćati istim putem kojim su u tvoj želudac i došle pa ćeš morati prostenjati “mama, nazvat ću te kasn…” dok iskačeš iz kreveta, jedva se osoviti na noge, pokušati potrčati prema WC-u, otvoriti oči i shvatiti da ležiš na leđima opružena po hodniku i da se ne možeš sjetiti kako si se tu našla niti zadnjih nekoliko trenutaka svog života, što može značiti jedino da si izgubila ravnotežu, pala, udarila glavom i onesvijestila se i tko zna bi li te itko ikad našao, mogla si umrijeti tako sama, u zelenoj pidžami od frotira, kao ona britanka usidjelica iz filma koja se brinula da će je naći tek nakon tri tjedna dopola pojedenu od strane njemačkih ovčara koje nije niti imala, jamčim da nema boljeg lijeka za takvo buđenje nego da se iz istih stopa vratiš u krevet, pokriješ jastukom po glavi, stisneš play, i da krene recimo ta stvar Dirty Projectorsa koju pjeva Amber Coffman, “The Socialites” se zove, zbog koje ćeš pomisliti, ajme, ovo je tako krasna i sretna pjesma, iako zapravo ne pjeva o veselim stvarima, ne znam zašto Amber ne pjeva sve njihove pjesme, dobro, možda ne sve, ali većinu, i kad tim nježnim R’N’B-jastim glasom veli “Who knows what my spirit is worth in cold, hard cash”, pomislit ćeš, garantiram ti, ma, sve će na kraju biti dobro, i bit će, vidjet ćeš, jer će ti dobra teta spremačica iz SC-a za nekoliko sati pronaći novčanik u kojem neće nedostajati niti jedan stari papirić s garderobnim brojem a kamoli koja novčanica, a ubrzo nakon toga u tvoj će život ušetati mala bijela ovčarka koja će lajanjem upozoravati na svaku opasnost i nikad ali baš nikad ti ne bi pojela lice dok obnevidjela od alkoholnih para ležiš u hodniku, a malo kasnije i još neke dosta bitne osobe. (LB)

11-kathleen_edwards

11. Kathleen Edwards – Voyageur
[545 bodova / 3 glasa]
Iako gotovo uopće ne iz vlastitih iskustava, svi znamo, ili barem u ovom trenutku prihvaćamo, kako se ljubav najčešće dogodi onda kada je ni najmanje ne očekuješ, posebno se pokvarenom pokazujući naglim uklizavanjem u proces pokušaja što je moguće mirnijeg privođenja kraju stare, prethodne, umiruće ljubavi. Kako donijeti pročišćenu i ničim opterećenu odluku dok se pred tobom istodobno prostire širok i osvijetljen put u novo sve, jednako zavodljivo i primamljivo i obećavajuće koliko je ovo koje upravo pokušavaš ostaviti za sobom? Kako vjerovati sebi i svojim instinktima nakon što ste se već nekoliko puta dobrano usosili, uvijek želeći samo najbolje? Kathleen Edwards se prije nekoliko godina zaplela u vrlo slično sudbinsko klupko, napokon priznavši sama sebi kako njezin brak više nije onaj u koji je svojedobno bila ušla svim srcem, ali kako ni ona sama više nije ona koja ga je takvim mogla i htjela činiti, samo da bi se očekivanom svođenju računa u jednu standardnu kantautorsku ispovjednu ploču o prekidu ispriječilo neočekivano buđenje ljubavne strasti prema jednom od suradnika.

Stara je to priča jednu je ostavljao, drugu zavodio, koja je pjesma o kojoj? – naravno, ovdje zamijenjenih spolova – ali nije baš najugodnije pjesme kraja uobličavati u društvu čovjeka čija će prisutnost uskoro inspirirati pjesme početka. Sve i da Justin Vernon – o njemu, naime, pričamo kao o novome Kathleeninu dečku i koproducentu, čime je napokon stao iza kompletno prekrasnog albuma, potvrdivši se kao solidan autor znatno uvjerljivijih aranžersko-producentskih vještina – nije prešao onu liniju razgraničenja koja naše opskurne favorite dijeli od legitimnih stanovnika trač-rubrika, ovakva bi periferija geneze albuma svakako zaokupila pažnju barem redovitih sakera za uglazbljeno srcolomlje, no prevladavajuća atmosfera albuma “Voyageur” skiciranu gorko-slatku kaotičnost izravno prenosi i tamo gdje se iz tekstova ne mogu iščitati konkretni detalji. Miješajući osjećaje olakšanja i krivnje s onima neizvjesnosti i opreza, prvo se naglavačke bacajući u sveobuhvatnu analizu koja joj ne mora donijeti ništa dobro da bi se brzo potom instinktivno povukla iz procesa zaključivanja, neka samo iscuri što je curiti počelo a eksplodira ono nepoznato na kraju tik upaljenog fitilja, Kathleen je snimila ploču koja je prošle godine – a to će nastaviti biti i u ovoj i nadolazećima – bila ne najbolja nego jedina moguća pratnja svih nujnih preispitivanja i ugodnih večernjih šetnji, noćnih samoća i ljepljivih jutarnjih lijenosti.

“Voyageur” je svakom svojom pjesmom mamio na poistovjećivanje zato što se s nesigurnošću najlakše identificirati, ali i ukazivao na, danas često zanemarivanu, optimističnu ljepotu te nesigurnosti, buđenja u okolnosti koje ne poznajemo, ali i nemamo razloga u njih sumnjati. Zato ovaj album i zvuči čisto i bistro, pričajući emocije koje iza pjesama stoje razvojem žanrovske pripadnosti, jer je svoju dosadašnju sasvim prihvatljivu ali pokatkad bolno generičku americanu Kathleen osvježila indie-melankolijom u kojoj gitare ponegdje zveče kao nekad kod Josha Rousea, a klaviri se sviraju uz prozore na trećem katu i pogled na drvored mirne gradske ulice. Naravno, uvriježene alt.country stečevine ne upražnjavaju se isključivo pri temama o bivšem suprugu (ujedno i bivšem suradniku), kao što ni Justinova ušteđevina iz banke krvi nije povučena samo da bi se obogatili nagovještaji nove veze, nego je dinamika međusobnog susreta, sudaranja, maženja, grljenja, rukovanja, ispreplitanja, vezivanja i prožimanja “Voyaguer” učinila albumom koji je opasnost sumornog povlačenja ispunio prekrasnim optimizmom. Ili zapravo polet nikada nije zvučao ovoliko tmurno? Change this feeling under my feet, change the sheets and then change me. Ovisi tko mijenja. (GP)

(pisali: Dean Kotiga, Bilanda Ban, Poručnik Naranča, Lana Brčić, Goran Pavlov)

26 Odgovora to “Gorilini naj albumi 2012: #14-#11”

  1. Dražen Says:

    Vuhu! (da se javim prije onog ludog trola koji se predstavlja s mojim imenom). Super je da su Chairlift tako visoko, ali čekaj malo! Moje prvo mjesto još nije bilo na listi?!?! Zar sam pretjerao s bodovima😮

  2. Casper Says:

    Ja, recimo, o književnosti znam više i od išta i od tebe, pa ne cijenim Alkemičara.

  3. Tonći Says:

    ispalo Dražene da tvoje prvo mjesto ima još štovatelja😉

  4. Andrijaš Says:

    Taman sam htio Kotigi napisati – nadam se da se zajebavaš.

  5. matija Says:

    @Bilanda:😀 :*
    @Lana & Gogo: Super albumi, super crtice.

  6. Dražen Says:

    Asti ovaj stvarno nije normalan. Legendo ne znam tko si i nije da bi te želio upoznati, ali ovo maltretiranje traje već nekih mjesec i pol dana i moram priznati da ima dosta screensnot materijala za kaznenu prijavu. Što zbog lažnog predstavljanja, što maltretiranja. Tako da bi možda bilo ok da malo staneš na loptu.

    Gorilo, sori na digresiji:-/

  7. ivan Says:

    Poslje ovakve crtice moram poslusat Swing Lo Magellan

  8. Vatroslav Says:

    Krasan tekst, Lana. Ne znam jesi li ovo vidjela: http://www.youtube.com/watch?v=J-_K-IbJYvE🙂

    Idem skinut Chairlift.😀

  9. Tonći Says:

    lol bio u napasti staviti ovu sliku za DP

  10. Vatroslav Says:

    lol

  11. ga-li Says:

    501 bod 1 glas – zar maximum nije bio 500 bodova za pojedini album??

  12. Tonći Says:

    pročitaj opet pravila😉

  13. bojan m Says:

    Goriline crtice su najbolja pojava u hrvatskom pisanju o glazbi.

  14. ga-li Says:

    – NOVO PRAVILO u ovogodišnjem izboru je da pojedinom albumu smijete dati dobiti maksimalno 501 bod!!!

    haha, vidi stvarno🙂

    stavio bih i kucu i njivu da je pisalo pet stotina okruglo…

  15. viski kojem su oteli inicijale Says:

    gogo i andrija, naravno da ga ne cijenite, ali jeste li PROCITALI (makar i stranicu) Alkemicara?

    mozda je dobar

  16. Casper Says:

    Jesam. Cijelog.

  17. viski kojem su oteli inicijale Says:

    😦 a onda nista, vidimo se za par godina. (usput jel mogu apelirat na bendove da rade bolju muziku, htio bih u ovom sudjelovat al nemam s čim… ovaj mi je jedne noci uletio na youtubeu, nije los: http://www.youtube.com/watch?v=3wn8igSeiCI)

  18. Dražen Says:

    @Vatroslav: Skidaj skidaj. Svaka igra i svaka dobiva. Čak i kada ništa ne kužiš http://www.youtube.com/watch?v=6RRc0T3l1Co

  19. Andrijaš Says:

    Viski, jesam, naravno. I što je najgore nisam krenuo čitati s predrasudama, već s iskrenim zanimanjem. Do kraja sam se prisilio pročitati samo da bi mogao argumentirano pljuvati.

  20. unico Says:

    jel se sad nesto ocekuje od mene ili ne, ne kuzim?

  21. Tonći Says:

    heh, nisam još čuo ovu japansku verziju “I Belong in Your Arms” – puno mi je bolja od originala! mislim da je ključna bujica ekstra riječi/slogova u refrenu koji mi je bez toga bio ritmički kilav

  22. Tonći Says:

    unico – očekujemo da se iz kajanja samokažnjavaš bičevanjem ko onaj albino svećenik iz “Alkemičara”

  23. Lana Says:

    Dražen, i meni su Chairlift i Polica bili u top 3🙂

    Matija, thnx!🙂

    Ivan, moraš, da!

    Vatro, hvala, nisam čula tu obradu, super! I pridružujem se navijanju da skineš Chairlift. I Policu skini🙂

    Coelho, lol. Omiljeno štivo svake manekenke koja drži do svog duhovnog zdravlja.

  24. Anonimno Says:

    tonći, odlično😀

  25. Poručnik Naranča Says:

    Je, japanska i Chairlift je bolji jebiga😥

  26. Poručnik Naranča Says:

    How the hell sam uspio sjebat ovako jednostavnu rečenicu

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: