Gorilini naj albumi 2012: #30-#26

by

30-lambchop

30. Lambchop – Mr. M
[330 bodova / 7 glasova]
Nešto više od tri godine nakon iznenadne smrti Vica Chesnutta, južnjačkog kantautora i bliskog prijatelja Kurta Wagnera, na svjetlo dana je izašao „Mr. M“, jedanaesti studijski album u katalogu nashvilleovskih americana-iskusnjara. Album kojeg je Wagner diskretno označio kao hommage dragom prijatelju sadrži snažne natruhe osjećaja tuge, kanaliziranih u fini balans cigaretama isklesanog Kurtovog baritona, koji se često prometne u funkciju dodatnog instrumentalnog podstreha. Ova ploča i dalje nosi bazičnu, salonsku atmosferu i aranžmane kojima Lambchop  konstantno obitava u službi otpora modernim strujama koje se danas jednostavno nameću; doduše kod njima srodnih autora nešto manje rapidno. Ako je na „Mr. M“ to žalovanje lirički lajtmotiv koji će presjeći prikaz njihove svakodnevne rutine običnih ljudi, svejedno je to i dalje obojano tako da materiju usvajaju svi koji to žele. Nedavno sam čuo jedan dovitljivi komentar kako je Lambchop „bend za starčad i pijance“, dok drugi vole podjebavajući prišiti etiketu njima kao glazbenog izleta eruditskih preseratora na teren nešto recentnijih izvođača. Istina je zapravo u sredini, pošto ni jedni ni drugi uopće nisu u pravu – Lambchop i ovom pločom nastavljaju biti bend koji mogu opjevati najjednostavnije stvari u životu pomoću najljepših orkestracija. A sve što vi trebate je sjesti i strpljivo ih upijati. (JV)

29-django_django

29. Django Django – Django Django
[334 boda / 2 glasa]
Za ovaj koktel će vam trebati:

Gitara; bas gitara; sintesajzer; bubanj. (Kod bubnja je bitno reći da morate imati naglašeni bas bubanj koji je sposoban – uz povremene promjene na mrvicu brži pa mrvicu sporiji – držati tempo na 120 bpm-a kroz otprilike 1 sat. Idealno bi bilo da za ove potrebe pokušate naći nešto nalik nozi velikog mehaničkog klokana). Afričke udaraljke; šuškalice; dlanovi za pljeskanje i prsti za pucketanje. Agilni prsti će vam trebati i za fingerpicking pa nabavite više takvih. Bendžo.

Nasumični zvukovi svemirskog broda, arkadnih i kompjuterskih igrica iz 80-ih.

Melodijski motivi preuzeti iz ekranizacija “Tisuću i jedne noći”, spaghetti-westerna, blues-pjesmarica, zvučnih kulisa rodeo-natjecanja, surferskih tuluma 70-ih godina i afričkih plemenskih okupljanja.

Šaka blistavih zraka tropskog sunca.

Prstohvat utjecaja Hot Chipa (ako ga nemate pri ruci, može dodati i zrnce Animal Collectivea).

Dobro pazite da ne pogriješite u omjerima, pogotovo u količini gitara i syntheva, jer i samo mali višak u korist jednih ili drugih može uzrokovati neuravnoteženi, nepitki miš-maš od kojeg će vas sutradan boljeti glava.

Najbolje bi bilo da za točno doziranje pitate četvoricu Britanaca debitanata obdarenih lijepim glasovima i sklonošću višeglasnom pjevanju u istoj mjeri nalik skandiranju i budističkim napjevima. Sastojke neka stave u shaker i jako ga protresu. Pustite da se mješavina dobro prožme. Popijte naiskap. Poslužite i svim svojim prijateljima na zabavi. Plešite do iznemoglosti. (LB)

28-the_walkmen

28. The Walkmen – Heaven
[349 bodova / 5 glasova]
Svjesno prihvaćam mogućnost da će se moj indie cred ozbiljno poljuljati kada ovdje, urbi et orbi, priznam da The Walkmen nisam za pravo slušao prije ovog albuma. Jebiga, ima previše novih stvari i ne stignem svakoj posvetiti onoliko pozornosti koliko bih možda trebao, a osim toga stalno slušam stare stvari koje volim pa se, eto, dogodi da mi promakne i nešto što ne bi trebalo. Tješim se onom starom floskulom da „kvaliteta uvijek ispliva“ i činjenicom da me u ovom moru informacija nikako neće zaobići ono što me ne smije zaobići. Samo što će nekim stvarima trebati malo više vremena.

Ovaj uvod je tu zato što mi je „Heaven“ bio šamar. Kako je moguće da sam toliko dugo propuštao poslušati bend koji je, po svemu,  toliko moj? A hvalili su mi ga, nudili, nagovarali me, zvali me u Ljubljanu na koncert… Što sam radio u vrijeme kada sam trebao slušati ovaj bend? Vjerojatno sam kombinirano slušao Belle & Sebastian (hej! Pazi! Ovaj šum tu nije bio u proteklih osamsto milijardi preslušavanja!) i neki novi nepoznati bend koji je snimio EP u vlastitoj garaži, a zbog nečega mi se učinilo da bi mogli uzdrmati moj svijet (možda zato što je pjevač imao majicu na The Mountain Goats). Nisu u tome uspjeli, jasno, ali zato je u tome uspio bend koji je uvijek bio tu, na dohvat ruke; bend koji je samozatajno plutao na rubu mog svemira i ravnodušno čekao trenutak da mi se objavi. Snaga dolazi iz spoznaje da si snažan.

Na prvoj pjesmi, „We Can’t Be Beat“ sam ih bio sklon  proglasiti neinvetivnom škvadrom koja pokušava surfati na valu popularnosti Fleet Foxes i slične bratije, ali bilo je tim vokalnim harmonijama i nečeg drugog, nečeg što više odiše melankolijom smrdljivog gradskog asfalta nakon kiše, nego čežnjom za vatricom u djedovom kaminu kojega ionako nikada niste vidjeli. Bilo je tu frajerluka i mrvičak zajebancije, a nostalgija koja se miješa s okusom pomirenosti i zadovoljstva (ako netko zna razliku između sreće i zadovoljstva, The Walkmen je znaju, vjerujte mi) bila je tako životna i svakodnevna da sam požurio prema idućoj pjesmi. A ta je krasna „Love is Luck“ koja, možda i bolje od prve, određuje ton cijele ploče.

Rezignacija može biti pozitivan osjećaj, ona ne mora značiti predaju, već pomirenje. Starenje ne mora biti propadanje, već iskustvo. Roditeljstvo je ogromna briga, jasno, ali je i najveće veselje na svijetu. Duge veze su možda dosadnjikave, ali su zato stabilne. I sve tako.

To su vam teme. To, i postavljanje pitanja. Je li to zaista tako?

Ovo je album bez hitova i, istovremeno, album s dvanaest hitova. No, niti jedna pjesma se ne smije izdvojiti, treba ih se slušati u komadu, jednu za drugom i upijati taj ležerni rock and roll, tu opuštenost, tu životnu mudrost koja zvuči kao da vam je iznosi pripiti prijatelj kojemu vjerujete i kojega volite, ali sve do dana današnjeg niste spoznali koliko je zapravo bistar. I kako zna postaviti pravo pitanje.

Nije mi žao što sam The Walkmen otkrio tek sada. Imaju oni albuma! Imam što slušati, imam što upoznavati. Znam koliko sam zavidio ekipi koja je Belle & Sebastian otkrila prije godinu, dvije ili pet. Toliko pjesama u koje se tek treba zaljubiti! (AŠ)

27-hot_chip

27. Hot Chip – In Our Heads
[351 bod / 2 glasa]
Peti i najbolji album grupe Hot Chip ne donosi gotovo ništa novoga ni pretjerano uzbudljivoga. Recept je jasan: epsko otvaranje, nekoliko bombastičnih hit-singlova stvorenih za elektro-inačice Kultivatorovih tuluma, i cheesy-baladice namijenjene mamurnom popodnevu nakon. Naravno, sve to uronjeno je u ustajalu i pretjerano eksploatiranu estetiku osamdesetih, koja ovoj skupini štrebera i nostalgičara savršeno pristaje. (MI)

26-swans

26. Swans – The Seer
[362 boda / 5 glasova]
Nisam razvio kapacitete za kuženje noisea pa mi je to i dalje neslušljiva muzika, ali kod Swansa – kao i uostalom kod Scotta Walkera – respektiram to što ne rade neslušljivu muziku zato što su stari, nego su stari i rade neslušljivu muziku kakvu bi mogli raditi i mladi ljudi! Cijenim kad penzići rade neke baš agresivno hermetične pizdarije – umjesto, ne znam, kozjeg meketanja uz tiru-liru na klaviru (Bob Dylan), vapaja za eutanazijom koji ne nailaze na plodno tlo jer nitko zapravo ni ne može razaznati što točno gospon mumija mumlja (Leonard Cohen), ili Brucea Springsteena (Bruce Springsteen). A i ono, kad već ljudi imaju toliku potrebu za pravljenjem buke – bolje i da sviraju neke drkeđonde nego da bacaju okolo petarde! Enivej, ako čitate ovu crticu – refrešajte blog još koji put ovih dana u “nadi” da će se na njenom mjestu pojaviti crtica iz digitalnog pera nekoga tko je slušao «The Seer» i misli da je to slušljiva muzika. (TK)

(pisali: Juraj Vrdoljak, Lana Brčić, Andrija Škare, Matej Ivušić, Tonći Kožul)

3 Odgovora to “Gorilini naj albumi 2012: #30-#26”

  1. Ivica Says:

    The Seer je slušljiva muzika s obzirom da se hitom godine smatra zadnji GY!BE.Mladic = Revolution by Spacemen3 razvučeno na 20 min.

  2. peziq Says:

    meni i ova crtica o swansima skroz dobra😀

  3. Casper Says:

    Bolje su ove Tonćijeve, nije opterećen onim što je od albuma čuo i zavolio, pa može pisati luđe i zabavnije crtice!

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: