Gorilini naj albumi 2012: #45-#41

by

45-baroness

45. Baroness – Yellow & Green
[241 bod / 2 glasa]
Mesnati groove Black Sabbatha provučen kroz mulj Biblijskog pojasa, tamo gdje je prevruće i prevlažno da bi se sviralo brže ili žešće; u njemu trunje Southern i prog rocka, antiknog bluesa i buntovničkog countryja. Baroness je grmljavina nad močvarom, paganska orgija divljeg seksa u slavu nadolazećeg tornada. Kad John Baizley viče: “Podignite glas… Dišite u zboru!”, to zvuči kao poslanica braći i sestrama na nekom okultnom okupljanju u Bon Tempsu. Pitanje je samo, musava braćo i sestre, koja ste vi sad vrsta? Da niste Werepanthers? (AH)

Scott Walker

44. Scott Walker – Bisch Bosch
[257 bodova / 2 glasa]
Prošla godina je bila bogata glazbenim ostvarenjima, a moram priznati da su me najugodnije iznenadili izlasci albuma stare garde Swansa i Scott Walkera.

U povijesti rokenrola postoje izvođači koji su stvarali trendove, izvođači koji su bili u trendu i izvođači poput gore navedenih, koji su priča za sebe – izvan svake struje. Odabrali su teži put ka uspjehu u svojim glazbenim karijerama. Kažem teži, jer su odbili koketirati s komercijalnom glazbom, a radili su ono što ih je ispunjavalo i činilo sretnima ma koliko ta glazba bila mračna i nepristupačna širim masama. Ta glazba je reflektirala njihovo duhovno stanje, njihovu slobodu.

Swansima se publika vraćala poput pretučene žene koja voli svog neobuzdanog muža za kojeg zna da je u biti dobar, ali sjebano djetinjstvo mu je ostavilo nezacijeljeni ožiljak. Za razliku od Bono Voxa koji bi se svakom svom pojedinačnom obožavatelju najradije uvukao u guzicu jer je kupio njegov album, Gira iz Swansa je znao obožavateljima, koji su se penjali na binu, gaziti po prstima, vući ih za kosu jer bi ga iritiralo kako mašu glavama na njegovu glazbu, te bi na koncertima znao toliko odvrnuti razglas da bi ekipa u prvim redovima povraćala, a da ne spominjem isključivanje klimatizacije u kombinaciji s navedenim. Ako i nakon toga voliš taj bend, e onda je to prava ljubav.

No, da se vratim na ono o čemu sam u startu htio reći par riječi, a to je novi album Scott Walkera – “Bish Bosch”. Ovo svakako nije album za preporuku nekom mladom zaljubljenom muškarcu koji izvodi djevojku na prvi spoj. A možda bi Scorsese, da u današnje vrijeme radi na filmu “Taksist”, iz scenarija izbacio scenu gdje Travis djevojku vodi u kino na neki porno film, a ubacio prizor gdje njih dvoje u autu na nekom jebodromu s pogledom na noćni svjetlucavi grad slušaju “Epizootics” totalno napaljeni jedno na drugo. Ne, to bi prije napravio David Lynch zasigurno.

Kada već spominjem redatelje, Haneke je taj koji me oduševljava. On, poput Swansa i Walkera u glazbi, ide do kraja, izravno i bez okolišanja. Ne volim priče koje se bespotrebno uljepšavaju, koje iskrivljavaju istinu samo da bi se lažno osjećali bolje. Zato ovaj album nije za one željne jeftine zabave. Tko želi jeftinu zabavu ima Lady Gagu, pa neka gaga-guguće.

Scott Walker je genijalni autor, i tu za mene nema nikakve dvojbe. Tko je imalo pratio njegovu karijeru, zna da je bio u bendu Walker Brothers, ali, iako su na početku karijere radili komercijalnu glazbu i nizali hitove, to nije bilo ono što ga je ispunjavalo. Htio je raditi samostalno glazbu, imao je slike u glavi kako to treba zvučati. Slušao je progresivni jazz, i obrađivao Jacquesa Brela na svoja prva tri samostalna albuma. “Scott4” nije dobro prihvaćen u startu, ali kako vrijeme odmiče sve više ga svrstavaju u najbolje albume svih vremena. Sa Walker Brothersima radi zadnji album “Nite Flights” 1978. i nakon toga tone sve dublje jer nije htio ulaziti u komercijalne kompromise s izdavačkim kućama.

Nekako imam dojam da ga je iz dubokog kreativnog sna trgnuo glazbenik na kojeg je Scott dosta utjecao – David Bowie, koji na svom albumu “Black Tie White Noise” izbacuje upravo Walkerovu pjesmu “Nite Flights”. Sredinom devedesetih, dakle, započinje ova fenomenalna trilogija (“Tilt”, “The Drift”, “Bish Bosch”) koja završava izdavanjem zadnjeg albuma početkom prosinca protekle godine. Da zaključim: ovo je album koji povezuje moju i tvoju bol osobenjače. Zato sjedi u naslonjač i stavi slušalice u uši. I znaj, ti nisi jedini izgubljen. Ima nas još. (MD)

43-dinosaur_jr

43. Dinosaur Jr. – I Bet on Sky
[260 bodova / 3 glasa]
Poplava reuniona kultnih glazbenih imena je odavno prešla sve mjere dobrog ukusa, postavši samo tragikomična podloga da se – u većini slučajeva – prostituizira kako ostavština, tako i na kraju krajeva dignitet samih autora. U nešto neprimjetnijoj mjeri vrhunac lakrdije su dosegnuli Sham 69, legendarni britanski punk pioniri koji ovih dana touraju s dvije različite (!) postave; pa je tako i Zagreb nedavno imao prilike vidjeti pljačku krnje postave s Timom V na vokalu i Neilom Harrisom na gitari. Ne, ne glumcem. Ne, niti legendarnim strijelcem Millwalla. Recentnije imamo najavu slične farse s Black Flagom, što će vjerujem još teže pasti široj nostalgičnoj populaciji koja će svejedno pohrliti pljunuti novce da štuju onu postavu koja prije dođe do njihove blizine, u maniri vojnih formacija na ovim prostorima za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ali, ekipa iz Dinosaura Jr. ničim ne zaslužuje da se trpa u isti taj profiterski koš.

Možda i najuspješniji povratnički opus, formalno otpočet 2005., a diskografski albumom „Beyond“ iz 2007.i hit-albumom 2009. „Farm“, okrunjen je fantastičnim „I Bet on Sky“. Štancanje odličnih albuma po staroj recepturi nikada nije izgledalo bolje; Mascis s jedne strane ubija svojim gitarskim dionicama koje nose solaže tako intenzivne da čovjek pomisli kako je uistinu springsteenovski „naučio gitaru da priča“, prateći je tim otegnutim vokalom koji kao da je kombinacija Neila Younga i Kurta Cobaina. Njihov zvuk i dalje nije lišen one grungeovske konfuzije, ali je i obojan modernim gitarskim, nepopularno rečeno, „indie rock“ bojama. Ako su im albumi poput ovog već postala ustaljena praksa ispucavanja viška kreativnosti i ovjekovječen rezultat lišavanja bilo kakvog nesklada koji ih je u prošlosti pratio, a očito jesu, onda nema jasnije stvari nego da odemo na skorašnji koncert i licem u lice im damo do znanja da su epitet „legendarni“ uspjeli preoteti onom para gladnom bendovlju s početka crtice i dodati ga kao potporu za korak više na ljestvici besmrtnih alternativnih bendova. (JV)

42-alphabeat

42. Alphabeat – Express Non-Stop
[274 boda / 1 glas]
Nakon što su si s odvažnim no preuranjenim uranjanjem u dance devedesetih na drugom albumu desetkovali fanovsku bazu, Alphabeat su se vratili korijenima s… ovaj, prvog albuma, i tako na svom trećem probali ponoviti ‘čaroliju’ najvećeg im hita “Fascination”. Deset puta.

Album je izašao samo u Danskoj, a tako i zvuči – ne znam je li zbog lizanja rana usred demoraliziranosti ili im je to oduvijek bila evolucijska sudbina bez obzira na sve, ali čini se da misao vodilja više nije “pa, dobra je ova ‘Shout to the Top,’ samo što je nekako… kako da kažemo, PRESUPTILNA? Ajmo onda mi to još malo odvrnuti do jedanaest, ho-ruk, jupiiii!!!” te da više ne ganjaju nikakvog fantoma brit-coola… Pa ni, pravo govoreći, bilo kakvog coola: čak i kad se u “Show Me What Love Is” frajerišu s freestyleom osamdesetih, svejedno ne mogu odoljeti a da ga ne presjeku s ABBA-tastičnim refrenom, eurofično arijevskim ali na sve krive načine (jerbo je po aktualnom barometru coola za Skandinavce hladni electro-pop i dalje jedini dopušteni vid arijevske kulerštine).

Umjesto reakcionarnog pozivanja na neko famozno zlatno prošlo doba kad je pop, kao, zadnji put bio istinski dobar, na “Express Non-Stop” samo traže zajedničku DNK engleskog gitarskog popa i skandinavskog eurovizijskog popa, koristeći, jel, osamdesete kao sidro. Što je šema dosta u duhu ranih Cardigansa! Naravno da se pritom od Alphabeata teško možete nadati nečemu poput “Celia Inside” ili “Travelling with Charley”, no zato pak, s druge strane, zaokret u šlageraj puno bolje paše bendu koji si je zacrtao tako agresivno veseo kurs: napokon plove u vodama u kojima pristup tipa ‘100% Rise and Shine, 0% Celia Inside’ može biti uvjerljiv i ekšli zvučati kao eksplozija nepatvorenog veselja – pod uvjetom, naravno, da se napišu dovoljno dobre pjesme. A kako su u međuvremenu savladali i tu vještinu… (TK)

41-neil_halstead

41. Neil Halstead – Palindrome Hunches
[280 bodova / 2 glasa]
Ime mu nije obrtaljka, odnosno palindrom, ali ako ga pročitamo odostraga možda dobijemo razlog zašto Neil (nažalost) albume izdaje jako rijetko – možda je čovjek samo lien, pa mu se jednostavno ne da. Šteta, jer od ere Slowdive (nešto manje) preko perioda Mojave 3 (puno više) pa sve do recentnih samostalnih izdanja Neil uvijek i iznova oduševljava svojim pjesmama. Jedan je od onih koji jako rijetko, zapravo nikako ne griješe; svako slijedeće izdanje sasvim opravda očekivanja, a neki put (kao npr. sada s “Palindrome Hunches”) čak i više od toga. Sasvim dovoljno da Palindrome proglasimo jednim od najboljih albuma minule sezone. Tko se ne slaže, neka posluša jos jednom. (DM)

(pisali: Aleksandar Holiga, Mario Dominiković, Juraj Vrdoljak, Tonći Kožul, Dino Marelić)

3 Odgovora to “Gorilini naj albumi 2012: #45-#41”

  1. Tonći Says:

    Neil Halstead: toliko u dosluhu s težačkim folk korijenima da mu je potrebna ne jedna nego *dvije* karijole🙂

  2. matija Says:

    🙂 Al jako je lijep album, slazem se.

  3. Hugin Says:

    Sham 69 su neprimjetni u toj lakrdiji zato jer se isto to dogodilo sa T.S.O.L. još 1990. godine (a garant ima još koji takav duplani bend, samo mi sad ništa ne pada na pamet). Osim toga, Sham ne valjaju još od povratničkog albuma “Volunteer”, znači od 1988. godine. Ustvari, Sham su imali dobar prvi album i onih 5-6 singlova, albumi su im uvijek bili precijenjeni, tako da je današnji odron nekako logični slijed tog njihovog tezgarenja.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: