Goriline naj serije 2012: #9-#7

by

09-the_thick_of_it

9. The Thick of It
[29 bodova / 2 glasa / jedno prvo mjesto]
Nakon što su torijevci pobijedili na zadnjim britanskim izborima, mnogi su se pitali kakvi su uopće izgledi da bi “The Thick of It” mogao zakucati još jednu odličnu sezonu. Jer sve se dotad vrtilo oko fiktivnog laburističkog ministarstva a la međugeneracijske solidarnosti, i glavna atrakcija serijala je bio Malcolm Tucker, spin-doktor iz čijih se usta slijevala nepresušna bujica najinovativnijih psovki s ove strane “Deadwooda”, strah i trepet unutar svoje stranke pa i šire (kao što je komentirao jedan ministar kad je vidio kako korača u njegovom smjeru: “Ne znam što je gore, gledati ga kako se kotrljati prema tebi poput raka prostate, ili kad ti se pojavi niotkud poput moždanog udara”)… A kako su autori serije, na čelu s Armandom Ianuccijem, bili najavili da će se u skladu s novonastalim političkim okolnostima serija sad vrtiti oko torijevaca – bilo je neizvjesno koliko će tu biti prostora za Tuckera i ekipu, posebno kad se uzme u obzir kako smo u laburističkim godinama “The Thick of It” dobivali tek letimične poglede na torijevce u letargičnoj opoziciji. A tko bi htio gledati “The Thick of It” bez urnebesno brutalnog i brutalno urnebesnog Malcolma Tuckera u prvom planu?

Elem, problem je elegantno riješen. Dobivali smo naizmjence epizode s ekipom na vlasti te ekipom u opoziciji, i priče su im se lagano ispreplitale: iako je krenula pomalo sporo, zaključna sezona “The Thick of It” je naposlijetku isporučila niz vrtoglavo nabrijanih epizoda (plus jednu od sat vremena koja se sastojala isključivo od istražnih saslušanja – a opet je proletila kao da je od deset minuta!), koje po broju uzbuđenja po minuti nimalo ne zaostaju s briljantnim specijalima o unutarstranačkim previranjima između druge i treće sezone.

Koliko god da serija načelno ismijavala PR-politikanstvo – nije zazirala ni od toga da služenje javnosti (i pod navodnicima, i bez) prikaže kao kompleksnu i fascinantno dinamičnu djelatnost, i koliko god da Malcom Tucker bio agresivni buldog koji ne bira sredstva da ostvari cilj, teško je ne navijati za čovjeka koji je toliko strastven u svom poslu, kojem je politika u krvi, kojem je ona praktički sve u životu i kojoj joj daje ama baš sve od sebe (ne odmaže ni to što je Peter Capaldi ne samo vrstan komičar nego i vrstan dramski glumac!). No u svojoj biti “The Thick of It” je bio i ostao jedan od onih sitcoma o ljudima moraju biti skupa iako se ne podnose pa si non-stop spuštaju, i najbitnije je ipak što je kao takav bio i ostao poprilično smiješan (istina jest da su po tom pitanju autori pomalo zakazali s liberalnim demokratima, ali čak i tu naprosto moraš uživati u žaru s kojim se Ianucci & co upinju prikazati koalicijske partnere torijevaca kao najodbojnije moguće šupčine!). (TK)

Community - Season 3

8. Community
[31 bod / 3 glasa / jedno prvo mjesto]
“Community” sam počeo pratiti nakon prve sezone, naletivši na vrlo pozitivne reakcije na raznim blogovima i godišnjim top-listama. Zakačio sam se nakon pola sezone no ni u snu nisam mogao pomislilit da ću je jednog dana opsesivno iščekivati i svojatati kao moju najdražu seriju. Ikad. Onak, svih vremena. Ali za ozbiljno. Mnogo je razloga za to, a vjerni kroničari uspjeha “Communityja” još i danas pamte prijelomni trenutak kada se Jeffrey Winger u autu iznenada prenuo iz spokojnog sna da bi ugledao njegovo omraženo pučko veleučilište zameteno papirima i išarano bojama. Bio je to trenutak kada smo svjedočili nečem uistinu posebnom u povijesti modernog sitcoma.

Razlog zašto “Community” nije doživio veliku gledateljsku popularnost je upravo bio zbog inzistiranja na visoko konceptualnim epizodama i referencama iz moderne pop-kulture. Ekstaza za geekove, ali otrov za široke mase. U tri godine dobili smo tri paintball-epizode, dvije dokumentarne epizode, dvije lažne flashback-epizode (s dodatnom trećom paintball-referencom!), Halloween-epizode u maniri “Simpsonovih”, bottle-epizodu, Ken Burns-dokumentarac, božićnu claymation-epizodu, video arcade-epizodu, Dungeons&Dragons-epizodu, Dreamatorium-epizodu, parodije na “Goodfellas”, “My Dinner With Andre”, “Glee”, “Law & Order”… Majko mila, same reciklaže – a gdje su tu likovi? E, pa upravo su likovi srž i temelj svake uspješne serije, a “Community” ih ima cijeli ansambl. Oni su tokom tih konceptualnih epizoda bili sve punokrvniji i ranjiviji što je kulminiralo 13.10.2011. kada je svjetlo dana ugledala epizoda S03E04 naslovljena Remedial Chaos Theory kada sam izustio: „Najboljih dvadeset minuta tv-a ikad.“ Tu epizodu sam pogledao još najmanje tri puta zaredom i odmah išao provjeravati blogosferu:jesam li ja lud? Srećom, vidio sam da nisam jedini, i želim svakom fanu bilo koje serije da doživi trenutak koji je mene strefio tog petka kada sam osjetio da se sve nekako savršeno poklopilo – vrhunski spoj (ponekad urnebesnog) humora, odnosa među likovima, atmosfere i populariziranja ofucane pjesme iz osamdesetih do ultimativnog feelgood-osjećaja.

Uopće nisam planirao niti priželjkivao da bih mogao tako nešto doživjeti, i sada kada se to dogodilo imam osjećaj da mi je “Community” dao sve što je mogao. Djelomično sam bio u krivu jer je nastavak treće sezone u 2012. donio vjerojatno najsavršeniju parodiju (“Law & Order”), no istovremeno i raskrinkao potrošenost takvog inzistiranja na dosjetkama visokog koncepta (“Community” ne bi bio “Community” da i sami nisu svjesni toga pa Abed u drugom lažnom flashbacku uzvikne „Laaaame!“). Treća sezona je najviše dosad  bila žrtva neujednačenosti – iako je imala neke od najboljih epizoda ikad, bilo je i onih slabijih koje su umanjile cjelokupni dojam, no mora se priznati da je Britta iskočila kao MVP cijele ekipe. Druga polovica sezone mi je djelovala slabije od prvih deset epizoda iz 2011, a finale je samo potvrdilo moje razmišljanje da bi – da je kojim slučajem “Community” i skončao svoj život – meni duša bila na mjestu. Ovako ostaje pitanje što će četvrta sezona donijeti nakon odlaska Dana Harmona (iako ne vjerujem da će biti neke razlike) i kako će se oprostiti s Pierceom, čeka li nas uistinu šest sezona i film ili će se kemija raspasti kad (ako?) diplomiraju. Znam samo da, što god napravili, meni se ne moraju više dokazivati. (JB)

07-newsroom

7. The Newsroom
[35 bodova / 5 glasova]
Nova serija Aarona Sorkina o njujorškoj redakciji jedne informativne emisije u kojoj Aaronu Sorkinu glas posuđuju Jeff Daniels, Emily Mortimer, Sam Waterston, Olivia Munn, onaj iz “Slumdog Millionaire”, i skoro svi ostali glumci u seriji. Sorkin opet pokušava popraviti Ameriku, ovaj put možda s manje uspjeha nego kad je nudio protuprogram Bushevoj administraciji s “The West Wing”. Ima se tu samodopadnih, pristranih, prežvakanih propovijedi i moraliziranja na bacanje; likovi su plošni (a ženski naročito slabi), nijedan se ne doima stvarnim i gotovo svi su u službi veličanja glavnog lika, arhetipa Velikog čovjeka — dive mu se, podupiru njegove ideje, gledaju u njega sa sjajem u oku kao sekta okupljena oko vođe. Nema podteksta ni nijansi, samo se izgovara gomile i gomile teksta, a serija pati od istog onog stereotipiziranja koje navodno prokazuje (pogotovo rasnog)… No jesu li to razlozi da je se ne gleda? Nisu! Sorkin i dalje piše jako duhovite, rafalne dijaloge i oštroumne comebackove koje cast iznosi s dobrim tajmingom, pogotovo Daniels i Mortimer, čija je on/off ljubavna veza jedna od okosnica radnji i podsjeća na one iz starih hollywoodskih screwball-komedija. I još: unatoč tome što serija tematizira stvarne događaje iz prošlosti čiji ishod već znamo, postoji stanovita dramska napetost i, ako patite na tu vrstu intelektualiziranja s visine, vrlo se lako navući. (LB)

(pisali: Tonći Kožul, Jurica Benčik, Lana Brčić)

5 Odgovora to “Goriline naj serije 2012: #9-#7”

  1. bb Says:

    Finale treće sezone Communityja je baš maestralno. Obožavam tu epizodu.❤

  2. Anonimno Says:

    Jeff BRIDGES je zasluzio Emmy-a za Newsroom….majkomila

  3. Tonći Says:

    Community sam naposlijetku ipak ostavio izvan svog top tena jer mi je pola prošlogodišnjih epizoda bilo ili bezveze ili inferiorna repriza starih motiva (pillows & blankets), a i izraziti sam ne-fan ‘Virtual Systems Analysis’ (destilat najgorih tendencija Communityja imho) – mada priznajem da je niz epizoda od parodije L&O pa nadalje manje-više besprijekoran! ‘Remedial Chaos Theory’ je super – posebno epilog – ali za mene je vrhunac S03 ipak ‘Documentary Filmmaking: Redux’, preluda epizoda

  4. Jurica Says:

    Nisam niti ja baš neki fan Virtual Systems Analysis epizode jer su geek aspekt navinuli do 11, ali daleko od toga da je loša. Uostalom imala je par legendarnih trenutaka poput slamanje Troya što nije skužio Inception. Dvostruka pillows and blankets epizoda mi je djelovala kao odlična nadogradnja prijašnjih motiva. Slažem se da je Documentary Filmmaking:Redux uz Remedial Chaos Theory vrhunac sezone- čisto nesputano ludilo. Finalom nisam bio sasvim zadovoljan, sve je bilo odlično dok nije uslijedio klasični Winger govor koji je ovog puta bio užasno banalan i antiklimaktičan, praktički na razini nižih razreda osnovne škole- što je u neku ruku bila i poruka da se sve jednostavno svodi na otcranu frazu da je bolje biti dobar prema drugima, ali su scenaristi mogli to i zanimljivije sročiti. Pa kvragu, Winger govori su jedan od ključnih obilježja Community i onda me u potencijalno posljednjoj epizodi ikad dočeka najgora moguća verzija.

  5. Tonći Says:

    heh, ne sjećam se tog govora – kao što zapravo ne pamtim ni takve govore u Communityju uopće! oni su mi uglavnom čista formalnost koja niti išta dodaje niti išta oduzima

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: