Gorilini naj likovi iz TV-serija: #15-#11

by

15. Edmund Blackadder (Crna guja)
[284 boda / 6 glasova]
Zajebano je ovo slaganje liste i pisanje crtica za čovjeka koji već godinama ne gleda serije, ni stare ni nove (dobro, s iznimkom «Žice»)… Ali eto, dao sam se nagovoriti, pa je trebalo prekopati po sjećanju i iz njega izvući likove koji su se zavrijedili tu nastaniti. Blackadder je bio jedan od nekolicine koji su se odmah nametnuli za mjesto u vrhu. Jest da je začetnik loze Guja bio nesimpatična mi mistrbinovksa kreatura, no potomke mu je bio gušt gledati jer Blackadder je u svakoj inkarnaciji, iako mu je društveni status padao iz sezone u sezonu, ostajao jedna te ista faca. Nije da sličnih likova nije bilo i prije i poslije, ali malo kad su imali toliko šarma. Uvijek ta brza pamet i oštar jezik, nepresušni cinizam, gledanje svisoka na sve oko sebe, određena doza pizdunstva, uvijek novi niz zabavnih nedaća i majstorsko izmigoljavanje iz istih, i, dakako, uvijek to od praoca naslijeđeno kovanje urnebesnih cunning planova koji su obično odlazili u vjetar. Guje povijest nije mazila, nijedan na kraju svoje priče nije doživio hepiend, no nisu se dali i nastavljali su po svome, sve dok zadnji izdanak loze nije tragično skončao u rovovima Prvog svjetskog rata. Tužno je to bilo, a kako i ne bi kad izumre dinastija koja ti je priuštila toliko veselja. (NP)

14. William „Bunk“ Moreland (Žica)
[305 bodova / 8 glasova]
***** NOVI DAN, NOVA CRTICA O „THE WIRE“, NOVO UPOZORENJE DA SLIJEDE MEGA-SPOJLERI *****
BUNK: Mm-mmm.
MCNULTY: It’s not ’cause you’re good police, ’cause, y’know, fuck that, right?
BUNK: Mm. Fuck that, yeah.
MCNULTY: It’s not ’cause when I came to Homicide, you taught me all kinds of cool shit about . . . well, whatever.
BUNK: Mm. Whatever.
MCNULTY: It’s ’cause when it came time for you to fuck me . . . you were very gentle.
BUNK: You damn right.
MCNULTY: See, ’cause you could have hauled me out of the garage and just bent me over the hood of a radio car, and . . . no, you were, you were very gentle.
BUNK: I knew it was your first time. I wanted to make that shit special.
MCNULTY: It was, man. It fucking was.

Svi oni su – što nošeni vlastitim ambicijama, što izazvani različitim okolnostima – lutali u potrazi za srećom i osobnim probicima. Svi osim njega. Jimmy je čitavu seriju hodao na rubu izbacivanja iz policije te se selio iz odjela za umorstva, preko rječne patrole u odjel Žice i nazad u umorstva. Kima se nakon ranjavanja povukla sa ulice u sigurnost i monotoniju ureda. Carver je napredovao. Herc nazadovao i završio kao Java onom đavoljem odvjetniku Levyju. Prez je ionako zalutao u policiju i jasno je bilo da neće drugo trajati. Za poručnika Danielsa je bilo samo pitanje vremena kad će ga politika usisati i ponuditi mu veće i bogatije zalogaje. Čak i Lester. Svi su odlazili i dolazili. Jedino je Bunk od početka do kraja ostao tamo gdje je i bio, kao neka vrsta spomenika, stijene od koje je isklesana baltimorska policija. Barem ono što je časno u toj policiji. Bunk nema odvažnost i ludilo jednog McNultyja, nema niti kristalno čistu jasnoću misli Lestera Freamona, a bome ni uličnu inteligenciju Kime. Bunk je stereotipni prikaz policije na koju smo navikli iz američkih serija i filmova – debeljko s krafnom u ruci i pivom u džepu. No, Bunk bolje od njih svih prepoznaje višeslojnost ljudske prirode, i ima sposobnost tumačenja određenih situacija iz više kuteva. On jednostavno poznaje zajednicu čije policije je predstavnik i tako se postavlja. On točno zna napraviti distinkciju između kriminalca i osobe koja je morala napraviti to što je napravila. Zna razlikovati očaj od obijesti, dobro od zla. On jednostavno Baltimore zna u dušu.

U seriji kao što je Žica, obojanoj isključivo sivim nijansama s vrlo malo jasno crno-bijelih poteza kistom, nije čudo što je baš Bunk nekakva moralna vertikala. Bunk nije svetac. Bunk zna popizditi, puknuti, ponekad pijano zateturati i odlutati u zavodljivi svijet grijeha. Bunk je smiješan kad onako pijan i promukao, pod plavičastim dimom cigara, zavaljen u barsku stolicu promuklim glasom urla Jimmyjevo ime i pokušava od neke dame nespretno iskamčiti kakav snošaj. Da, Bunk nije svetac. Nije superheroj bez mane. Ali zašto bi i bio? Bunk je samo dobar čovjek, odličan policajac koji pokušava preživjeti i ostati normalan u svijetu koji ne prašta suviše. I da, Bunk je divan prijatelj. Mislim da bi svak od nas poželio Bunka za frenda. Ja barem bih. Jer zna biti veoma nježan i zna kad ti je prvi put. A to se cijeni. (SČ)

13. Eric Taylor (Friday Night Lights)
[325 bodova / 4 glasa]
Dečki žele biti kao oni, cure žele biti s njima; fraza je često korištena za dočaravanje statusa frajera koji sretni pojedinci, ili ekipe, uživaju u svojoj uglavnom nesputanoj, razularenoj, potentnoj mladosti pred kojom se otvara cijeli svijet. Može biti riječ o bendu, motociklističkoj bandi, ne znam, propulzivnoj firmi golobradih poduzetnika, a boga mi teksaškoga i o srednjoškolskoj momčadi američkog nogometa. Zaluđenost maloljetnim grmaljima najvećim dijelom proizlazi iz zablude da ama baš uvijek dobiju ono što žele i da ih tako prokleto kul uopće nije briga za trivijalnosti poput obaveza i problema koje sačinjavaju živote onih njihovih vršnjaka koji se moraju povući u kutove školskih hodnika kada njima prolazi vladajuća rulja.

Coach Eric Taylor (barem prvo spominjanje mora otvoriti njegova titula, i to na engleskom!) istodobno je onaj koji im sve to, donekle, omogućuje – ali i potpuna suprotnost, odnosno pozicijom svojeg kontrolirajućeg autoriteta prirodni antagonist bezbrižnom uživanju svojih pulena. Gdje bi njegovi Panthersi i Lionsi igrali igrajući se, on od njih zahtijeva da to rade razmišljajući i bivajući svjesni privilegija koje su im, na kraju krajeva, pružili baš on i njegovi suradnici, pa nikakvo nepoštovanje nije sklon trpjeti ni od onih čije izvedbe i njemu samom jamče plodniju karijeru i dugotrajniji trenerski vijek. Gdje bi osim američkog nogometa zanemarili sve ostale školske aktivnosti, on ih podsjeća da njihov sport u Teksasu doduše jest početak i kraj svega, ali u njihovim je životima najčešće tek četverogodišnja priprema za ozbiljne stvari, makar se njegov vlastiti život toliko u američki nogomet zapetljao da katkad uopće nije jasno što se oko čega vrti.

Takvoga je čovjeka možda teško voljeti, kako uvijek kada se bračnom suživotu ispriječi proučavanje videosnimki nadolazećih protivnika itekako dobro zna njegova supruga Tami, ali je ovoga čovjeka istodobno i vrlo lako voljeti, što se ona prisjeti svaki put kada shvati da je njegova predanost građenju sportaša i ljudi (a prvoga nema bez drugog) od smotanih mulaca tek pozamašan ostatak smjernosti i usredotočenosti kojom svoje kćeri želi odgojiti na jedini ispravan način. Sve pogreške koje u svim tim svojim procesima napravi – Eric Taylor pravi zato što nije pasivan, zato što ne stoji po strani, zato što je toliko otrcan da svima želi pružiti najviše i zato što nikakav prokleti priručnik o balansiranju braka, roditeljstva, posla, podučavanja i bivanja uzorom još uvijek nitko nije napisao, iako je očito da sve te komponente jedna o drugoj ovise najviše onda kada bi mu doista trebalo da nikakve veze među njima nema.

Međutim, ovo nije sprint, kako kažu, ovo je maraton, i trener je ovdje na duge staze, plus je valjda logično da ako dječaci sazrijevaju kasnije od djevojčica – da onda i muškarci sazrijevaju kasnije od žena. Iako se često činilo suprotno, svaka žrtva koju je Tami podnijela u korist Ericove karijere nije prošla nezapaženo, dapače, samo što čovjek s tolikim osjećajem za pravdu gotovo da ne bi mogao svakodnevno normalno funkcionirati neprestano zdvajajući o ispravnosti trenutačnog manjka ravnoteže. Utoliko finalno preseljenje obitelji Taylor u daleku Philadelphiju nije samo scenaristički sretno osmišljen jedini mogući kraj najdraže mi serije ikad snimljene, nego i opravdanje svega što su u Erica projicirali njegova obitelj i njegovi igrači, ali i mi gledatelji. Kada je došao red da se slijede Tamini snovi i prilike, spremno je sjeo na suvozačevo sjedište i iz mjesta u kojem je bio bog otišao negdje gdje će biti tek običan nogometni trener, a ako ste od onih koji se srame zasuziti pred televizorom savjetujem vam izbjegavanje te scene. Sve to Erica Taylora ne čini nekakvim svecem, samo čovjekom kakvim žele biti muškarci i s kakvim žele biti žene. Ako sam odrastao, učinio sam to uz trenera Taylora i „Friday Night Lights.“ (GP)


12. Anthony John “Tony” Soprano, Sr. (Sopranosi)
[329 bodova / 5 glasova]
Jebem ti ovo utjeravanje crtica da ti jebem, u grob će me odvesti! Enivej, sad je već postalo tradicija da se na svakom izboru iskoristi po bar jedan džoker „nismo uspjeli utjerati crticu, jebiga sori, evo vam umjesto toga par rečenica nekih gluposti“ pa eto, tradicija je tradicija, tu je da se nastavi, šta se može. Nekoliko zanimljivosti o Tonyju Sopranu: 1) mafijaš je, 2) redovito ide kod psihijatrice, 3) serija „Sopranosi“ je dobila ime po njegovoj obitelji! (TK)

11. Fox William Mulder (Dosjei X)
[336 bodova / 7 glasova]
Kapa dole Davidu Duchovnyju, ugurao se u top 50 s dva lika. Onom friškijem, “kalifornikatoru” Hanku Moodyju, glas nisam udijelio, iako bi mi – da je izbor organiziran prije koju godinu – vjerojatno bio u prvih deset. Kad se ta serija pojavila pa kroz prvih par sezona, znalo mi je imponirati kada bi me neki drugari kroz zajebanciju nazivali Hankom (a labavih temelja za to je i bilo). No Moody mi je s vremenom dopizdio, spoj neodgovorne bitange i neodoljiva srcolomca prestao je biti uvjerljiv, Hank je jednostavno postao predvidljiv i pomalo naporan, kao i cijela serija (zato sam je i prestao gledati prije sezonu i pol pa je moguće da se u međuvremenu kvaliteta vratila, ali duboko sumnjam). S druge strane, Fox Mulder je vječan. Najspecijalniji od svih specijalnih agenata ostat će mi jedan od TV-heroja vjerojatno i do starosti. Dok se on nije pojavio, vanzemaljci me nisu previše intrigirali, kao ni teorije zavjere, a nije ni da sam se nešto trudio s njima upoznati. Mulder me natjerao da progledam i gotovo povjerujem. Njegova strastvena predanost životnoj misiji i snaga uvjerenja za koje se borio svakim atomom svoga bića bila je jedinstvena. Pokolebati ga nije moglo ništa, ni to što su ga svi, počevši od nadređenih, smatrali zabludjelim čudakom, ni to što je toliko puta kada mu je istina bila nadohvat ruke udarao u zid. Ne, Mulder je ustrajno vjerovao, žrtvujući zbog toga sve što je mogao, i tom vjerom zarazio je mnoge među nama koji smo gotovo devet sezona s njime tražili odgovore. Iako sam ostao uskraćen za dobar dio njih, nisam se razočarao jer, za razliku od “Losta”, kod “X-Filesa” gušt je bio u samoj potrazi, uz bok Mulderu. I njegovoj Scully, naravno, nisam ju zaboravio. Njihova veza – jako sporo, ali tako prekrasno građena kroz seriju – možda je i najljepša među silnim romansama između kolega koje njeguje svaka druga serija. Uvijek su se jedno drugom obraćali po prezimenu, na ekranu su se poljubili, koliko pamtim, svega jednom, iako je Mulder (nije se doznalo kako) postao i otac Scullyjina djeteta. Kemija je od starta bila opipljiva i ostala neponovljiva, a finale serije nije moglo završiti ljepše od onog kadra iz ptičje perspektive i njih dvoje sklupčanih u krevetu, zajedno u mislima o budućnosti. Istina je i za nas i za Muldera ostala tamo negdje vani, ali tek u tom trenutku ni nama ni njemu to više nije bilo toliko važno. (PP)

(pisali: Nikola Pezić, Saša Čobanov, Goran Pavlov, Tonći Kožul, Petar Panjkota)

12 Odgovora to “Gorilini naj likovi iz TV-serija: #15-#11”

  1. Zoran Says:

    Tonći, znači, bilo bi interesantno videti neku crticu u kojoj ti NE koristiš taj džoker. Lep pozdrav iz Srbije

  2. Anonimno Says:

    Iskreno, jedina crtica di sam umra od smija je bila ova o Tonyju Sopranu! Meni smiješno i dobro. Šteta šta je kratko! Al u svakom slučaju, 100 puta bolja crtica od serije!

  3. Anonimno Says:

    Trinaesto mjesto neki lik iz neke serije koja se zove Firday Night Lights??? Koji kurac? Pa kakva je to lista? Jeste vi ljudi normalni? Kakva to sranja gledate?

  4. Anonimno Says:

    Tonći jel možeš samo natuknuti da li je Judy iz Daktarija ušla u top 10?

  5. Tonći Says:

    jok, samo Clarence

  6. Casper Says:

    Koja je svrha postojanja kretena?

  7. Anonimno Says:

    a da nam gospodin Anonimno napise svojih top deset pa da vidimo koje to serije valjaju??

  8. Tonći Says:

    FYI za anonimnog: Friday Night Lights je **middlebrow** serija tako da ispravno trolanje ne glasi “kakva to sranja gledate” (aka Vampire Diaries taktika) nego “to je dosadno a vi se samo pravite da vam je dobro kako bi ispali cool” (aka Mad Men taktika)!

  9. Anonimno Says:

    ”a da nam gospodin Anonimno napise svojih top deset pa da vidimo koje to serije valjaju??”

    za kojeg anonimnog?

  10. Anonimno Says:

    Mislim da misli na tebe.

  11. Anonimno Says:

    Ovaj Casper neki sigurno ugodan lik? Samo vrijeđa ljude. WTF?

  12. Anonimno Says:

    zna se na kojeg se anonimnog odnosi🙂

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: