U vrelim ljetnim danima

by

Kada su prije skoro točno dvije godine Kuzma & Shaka Zulu povratničkim raspašojem u Purgeraju najavili svoj definitivan novi pokušaj brođenja estradnim morima, klub su bili nakrcali ponajprije zahvaljujući kultu koji se oko jednog od ponajboljih hrvatskih tekstopisaca bio izgradio tijekom prilično dugotrajnog razdoblja njegovih tihih godina. Bend u tome periodu nije potpuno mirovao, ali ni fanovi koji se vrlo dobro sjećaju eksplozije ‘Jedne male Ive’ po splitskim ratnim radijskim postajama, kao ni noviji klinci koji su svoje studentske večeri počeli kratiti ponovno otkrivajući ovaj zajebantski opus, bend zapravo nisu uopće imali priliku vidjeti, bilo na koncertu, bilo igdje drugdje. Tko je točno taj – Kuzma, Shaka, netko treći? – koji je prepoznao plodnu priliku revitalizacije nije uopće važno, važno je kako je navedeni koncert, kao i vremenski paralelne svirke u domicilnom Splitu, potvrdio da bend danas može uživati potporu većeg broja oduševljenih obožavatelja negoli u svojim počecima, označenima nekolicinom superjakih singlova. Na sinoćnji su koncert, ponovno u Purgeraj, Kuzma & Shaka Zulu stigli iz znatno različite pozicije benda koji se kroz te dvije godine nizom diskografskih izdanja i popaljivih koncerata debelo repozicionirao kao aktivna činjenica hrvatske muzičke scene, onoga njenog dijela na raskrižju festivalske opskure i word-of-mouth senzacije.

Mislim da se baš zato, na sinoćnjoj instanci redovitoga polugodišnjeg nastupanja u Zagrebu, i to uvijek u Purgeraju, broj nazočnih s onih nekoliko stotina iz 2010. godine osuo na tek nekih sedamdesetak. Jednostavno, Kuzma & Shaka Zulu više nisu dobrodošlo osvježenje slušanja pjesama koje se i kakve ne mogu čuti ni od koga drugog. Danas su nam čak i poznatije i više prepoznatljive nego što je to optimalno za njihovo vlastito dobro, makar im konkurenciju ne čine radovi drugih autora, nego hiper-prisutnost njihova vlastitog, koji je s pravom odlučio naplatiti godine polu-ignoriranja svojega talenta. Kuzma je i dalje pravi majstor spajanja raskrinkavanja i izrugivanja splitskome mandrilskom identitetu s toplom i dobronamjernom apologijom istoga, koju je posljednjih godina pojačao dvama ključnim sastojcima, cijeloj zemlji omiljenim tulumaškim debilizmom i komično-tragikomičnim apdejtom cijele spike novim tehnologijama. Potpuno nove ‘Partijaneri’ i ‘Naloži do kraja mp3’ sinoć su pokazale kako Kuzma u rukavu ima još asova, a baš kad sam pomislio kako svi već dosta dobro znamo koje to točno asove imamo pravo od njega očekivati, vrelinu je ohladila prozračna melankolija by-association preko spominjanja ‘Vamos A La Playa’ i ‘I Like Chopin’, klasika nerazrijeđenog italo-disca, čija ekstra-treš varijanta čini najveći dio Kuzminih novijih podloga.

Iako nitko od prisutnih ni jednu od ostale gomile izvedenih pjesama, vremenskog raspona od ‘Party (Ruke gore)’ do ‘Retardi sa fejsa’, nije pozdravio ikako drukčije od mahnitog skakanja i urlanja gotovo svih stihova, cjelokupni je dojam ipak ponešto slabiji od onoga sa samog starta ove faze bendove karijere. Dvojac na pozornici (a vrlo često je gore bio grupnjak, jer se tijekom svake pjesme na nju penjalo nekoliko fanova) nije odavao ikakve znakove indisponiranosti – Kuzma je iza koprene scenske magle i potmulog light-showa suvereno rukovodio programom, dok je Shaka Zulu navijačkim pokretima ruku i lito-lipotice-ala-piće-ovod-more-ekipa hajpanjem sustavno predvodio divljanje prvih redova, a bubnjeve izgleda više uopće ne nosi sa sobom, što je zapravo potpuno logično s obzirom na njihovu suvišnost u ovakvoj zvučnoj slici benda. Međutim, za guranje prve domine treba ti podjednaka silina bilo na nju posloženo sedamdesetak ili tristotinjak ostalih, samo što je u drugom slučaju ukupno rušenje nedvojbeno efektnije. Atmosfera nastupa u disku u Radošiću tijekom siječanjske promrzle noći dala je fini kontrapunkt pretežito ljetnome slatkom životu Kuzminih pjesama, ali je isto tako dosadašnje dvosatne plus bendove nastupe svela na osamdesetak minuta regularnog dijela svirke, te klasično ponavljanje udarnih stvari na bisu. Kuzma, daj nam malo predaha i prilike da te se opet zaželimo, pa će i koncerti opet gorit!

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: