Gorilini naj likovi iz TV-serija: #35-#31

by

35. Preston „Bodie“ Broadus (Žica)
[164 boda / 3 glasa]
**** UPOZORENJE – CRTICA SADRŽI MEGA SPOJLERE! ****
“These right here, these are the pawns. They like the soldiers. They move like this, one space forward only. Except when they fight, then it’s like this. And they like the front lines, they be out in the field.”

Negdje na samom startu prve sezone, u možda najboljoj sceni cijele serije, D’Angelo Barksdale ovim riječima objašnjava Bodieju i Wallaceu kretanje pijuna na šahovskoj tabli, a i nama i njima je jasno da su 64 crno-bijela polja metafora za svijet oko nas. Svi oni su pijuni, figure koje služe višoj svrsi i koji prvi padaju u sudaru s protivnikom. Da je ovaj naš crno-bijeli svijet možda malo kompleksniji, pokazuje ćinjenica da ti na tvrdom baltimorskom tlu i figura iz tvog tima može biti krvnik. No inače nema velike razlike između micanja na polje ispred ili stajanju na kutu u propaloj četvrti propalog grada, moto je uvijek isti: “We got our thing, but it’s just part of the big thing.”

D’Angelo: Nah, yo, it ain’t like that. Look, the pawns, man, in the game, they get capped quick. They be out the game early.
Bodie: Unless they some smart-ass pawns.

I dok su Wallace i D’Angelo relativno brzo završili kao oni prvi pijuni na šahovskoj tabli, Bodie je jedan od onih žilavih koji pokušavaju doći do kraja. Naravno da u tome ne uspijeva, ali njegov lik je zaslužio mjesto na ovoj listi jer stoji za sve pijune koji su prije njega stradali. (JS)

34. Tyrion Lannister (Igra prijestolja)
[165 bodova / 5 glasova]
Patuljak je najjači. Nema šanse da ste ikada sudjelovali u birtijskom razgovoru o „Igri prijestolja“, a da se ova rečenica nije izrekla kroz prvih nekoliko minuta. Naglašavanje očitoga fizičkoga hendikepa možda nas čini nepristojnim seljačinama, ali u svijetu leda i vatre prika se Tyrion navikao i na sto puta gore uvrede i bezobraznija omalovažavanja, s kojima se itekako zna razračunati. Neovisno o konkretnim uzrocima nečijega realnog ili umišljenog autsajderstva, s Tyrionom se i njegovim preprekama na putovima samoostvarenja prilično lako poistovjetiti – očevo nepovjerenje, zgodniji brat, zanemarivanje zasluga, problem penjanja na konja, štogod, ali ponajprije posvemašnja okruženost apsolutnim debilima koji nemaju pojma ni o čemu. Gledajući jednog od nas neprilagođenih kako jebe sve žene i sjebe sve suparnike s kojima ukrsti staze dobrodošao je podsjetnik kako je vanjski izgled doista nebitan u usporedbi s onim u glavi, ili u gaćama; nužan feelgood faktor usred sveobuhvatne okrutnosti i neizvjesnosti, iako uopće ne sumnjam ni da je njemu autor namijenio zajebaniju sudbinu u epizodama koje slijede sedmu druge sezone, dokle sam stigao do ovog trenutka. Bančenje je njegovo carstvo, lude noće i pijanstvo, ali carstvo čaša i boca koje treba isprazniti i – hm, a jebiga, ne mogu se pravit fin pišući o ovoj seriji – žena koje treba napuniti nije jedino o kojem se ovaj mali veliki čovjek brine. Iako mu opasna, manijakalna nesposobnost dvostrukoga mu nećaka zaobilaznim putom gotovo da ide u korist, Tyrion sve svoje lukavstvo i menadžerske skillz upreže u boljitak kraljevstva, ili barem odgađanje njegove propasti. Dijelom to radi iz sebičnih razloga dokazivanja svima onoga u što je osobno potpuno siguran – jednostavno, bolji sam od svih! – ali ne smijemo previdjeti ni činjenicu kako njegovim potezima profitira i njegova cijela obitelj, čak i kada ostali Lannisteri toga nisu uopće svjesni pa ni, logično, zbog toga zahvalni. Što Tyriona, barem nakon smrti lorda Neda Starka, čini i jedinom moralnom vertikalom u svijetu koji napučuju dvije vrste ljudi, dokazani izdajnici i budući izdajnici. Ma, patuljak jest najjači. (GP)

33. Basil Fawlty (Falični pansion)
[173 boda / 4 glasa]
Sektor uslužnih djelatnosti… Pa, kužim zašto funkcionira tako kako funkcionira: ako me uslužuje netko tko je neljubazan, ja ću taj objekt najvjerojatnije izbjegavati, a ako ja budem nepristojan prema onome tko me ljubazno uslužuje onda se samo bezveze iživljavam nad nekim tko samo radi svoj posao, pritom još i po svoj prilici za nehumanu plaću. Ali i ima jedan dio mene koji vjeruje da blagajnica koja mora biti non-stop dobra prema svima za bijednih 2500 kuna mjesečno – ne samo da ima puno pravo da bude non-stop nadrkana, nego i da bi trebala biti non-stop nadrkana; otprilike isti onaj dio mene koji, kada mu netko u dućanu kaže „Mogu li vam kako pomoći?“, poželi odbrusiti: „Da, možeš mi pomoći tako što ćeš ODJEBATI i pustiti me na miru!“ (ili možda: „Ne, meni nitko ne može pomoći… A TEBI JOŠ MANJE!!!“) Uglavnom, jasno vam je zašto je obiteljski lokal preuzeo brat a ne ja.🙂 Bio bih gori i od Basila Fawltyja! (TK)

32. Peter Dyckman „Pete“ Campbell (Momci s Madisona)
[178 bodova / 4 glasa]
Peter Dyckman “Pete” Campbell veći je dio pete sezone proveo uvjeravajući sebe i druge kako ga je upravo obiteljski život u učmalom Cos Cobu dubinski unesrećio, ali mi vjerni fanovi, koji od samih početaka pomno pratimo te grandiozne patnje privilegiranog Werthera, dobro znamo da je naš najdraži grimy little pimp nezadovoljan kamo god ga posadite. Uvijek taj kronični osjećaj zakinutosti i opsesivne želje za potvrdom koji ga prati poput zle sjenke, bilo u vlastitom domu, u uredu, u vlaku dok dijalogizira s kolegom iz branše kojemu jebe ženu, na otmjenim zabavama, u L.A.-ju – uz onaj suncem okupani bazen i bezbrižne, šarene ljude (sjećate se genijalne epizode „The Jet Set“ iz druge sezone). Peteovo je kompleksaštvo kulminiralo u zadnjoj sezoni – mogu sad krenuti opisivati povijest njegove bolećice, ali dovoljno je spomenuti ono rezignirano cmoljenje pred Donom u liftu, iako to nije ni prvi ni zadnji primjer njegove apsolutne otvorenosti pred senseijem Draperom, koja svaki put poražava potpunom odsutnošću srama (ali sram je ionako za niže klase).

No otarimo suze biserne. Pete je oduvijek bio popriličan šupak.

Sjećam ga se iz prve sezone, dok se šepurio po agenciji poput zalizane princezice sa žvalama u kutovima usana, poput ćelavog vrapčića netom ispalog iz gnijezda. Na fizičkom se planu Vincent Kartheiser (koji ga utjelovljuje) pokazao kao uistinu briljantan izbor sa svojom fizionomijom suhonjavog starčića (pari mi Mr. Burns) u kombinaciji s facom koja bi, uz dodatak plave vlasulje s opojnim loknama, odnijela prvo mjesto na nekom W.A.S.P. izboru za najljepšu djevojčicu do osam godina. Kako su sezone odmicale, njegova ženskastost polako je uzmicala pred starmalošću u izgledu – već sad se doima poput olinjalog pedofilčića, a jedva da je prevalio tridesetu.

Zamišljam kako je Pete vjerojatno savršena slika i prilika prosječnog zaposlenika u zloj marketinškoj agenciji, onako kako ga zamišljaju, recimo, brucoši sociologije (har har) – ulickani cinični seronja bez ikakvih skrupula koji mrzi vlastitu majku i pati za očevom naklonošću, pa stoga liječi svoje frustracije i osvećuje se životu i svijetu time što zgrće pare prodavajući maglu nesretnim, naivnim konzumentima. Da su stvari barem tako jednostavne. Premda, ruku na srce, moglo bi se ustvrditi i to da se, u usporedbi s već staromodnim Draperom koji će oko obične kokošje paštete isplesti nekakvu dirljivu priču o prolaznosti života, Pete čak pomalo doima poput potencijalnog začetnika agresivnog marketinga.

Naravno da ima i svoje dobre strane, ali prije nego što mu uopće stignemo odati priznanje zbog nečega što je odradio kako treba, on se uvaljuje u novu kantu govana, i sve kreće ispočetka. Nema on strpljenja. Njegova neotesanost i nezgrapnost u ophođenju sa svime i svakim priziva sliku malog djeteta koje se igra s kakvom životinjicom i nehotice je davi, nesvjesno vlastite snage, smrtnosti, ičega. U početku je još bilo u najmanju ruku nezgodno samome sebi priznati da se veselite svakoj sceni u kojoj se Pete pojavljuje. Ono, zapitate se sva ona uobičajena pitanja – što mi ovo treba u životu, jesam li i koliko sam sjeban/a, je li u redu voljeti ga, kada je pravo vrijeme da priznam te osjećaje svojim bližnjima, što radi taj nazubljeni dildo s likom Sotone u mom ormaru, bla bla bla.

Pete Campbell je manipulator, i pritom češće nevješt. Pete od kurve traži da mu se obraća s “kralju”. Udžbenički je primjer ljigavca. Na liječnikovo pitanje “Jesu li vam se testisi normalno spustili?” Pete ne odgovara jednostavnim “da”, nego odrješitim “apsolutno!”. Peteu je sve dano na tanjuru, ali sve nije dovoljno, a tanjur je jeftiniji od onog kakav ima onaj prdonja Roger Sterling, kojeg bi najradije gurnuo kroz prozor da smije, dođavola! Jedan tren se utapa u samoljublju, a već drugi tren se mrzi. Na sastanku s klijentima će poput nabusitog pjetlića reći kako bi se njegov plemeniti djedica okrenuo u grobu da zna da su Manhattanom zavladale plačipičke, da bi se možda već isti dan u nekim drugim okolnostima pokazao kao najveća plačipička na svijetu. Pete zna da je fejker. Pete je u sukobu sa svima oko sebe, a najviše sa samim sobom. Volio bi biti poput Dona, ali zapravo baš i ne. Ne zna on ni sam. Pete je, u najmanju ruku, George Costanza Avenije Madison.

I kako ga, kao takvog, ne voljeti? Nema ništa slađe od lika koji je potpuno izgubljen, i nikad ne znate kakva ga sranja sve čekaju, kakvu je splačinu sad smislio, koliko je spreman opet se baciti u nepoznato bez razmišljanja, i hoće li ovaj put išta naučiti – i sve to za našu zabavu. U tom smislu Pete Campbell još mnogo obećava u predstojećim sezonama serije. Možda nas nekim novim prevratom iznenadi i ona hladnokrvna marketinška bazuka Don Draper (novi brak? Novo samoubojstvo kao posljedica neke njegove odluke? Stvarno je prepun potencijala), Peggy bi mogla biti zanimljiva pod uvjetom da se ne pretvori u svog mentora, Joan ko Joan, Sally će raditi sranja u skladu sa svojim godinama, Ginsberg će i dalje pizditi u prazno (od potencijalno zanimljivog lika postao je karikatura tijekom samo jedne sezone), Betty će se tješiti sitnim manipulacijama (i to je šteta, jer mislim da je oduvijek bila sjajan lik). U svakom slučaju se čini kao da svatko slijedi neku svoju putanju, dok Pete neprestano vrluda uokolo za svojim fantomima. Možda je najveći misterij cijele serije što to Pete ustvari želi. Što prodavača sreće čini sretnim?

“Why does it have to be like this? Why can’t I get anything good all at once?”

Pete me zabavlja poput proverbijalnog kojota koji iz epizode u epizodu naganja svoju pticu trkačicu. Ali čak i da je se dočepa – sumnjam da bi imao blage veze što bi s njom! (BB)


31. Donald „Don“ Draper (Momci s Madisona)
[179 bodova / 5 glasova]
Dok za većinu njegovih kolega oni koji nisu bijelci praktički ni ne postoje, Don će normalno popričati s crnačkim konobarom; dok je njegovim kolegama nezamislivo da bi žena mogla biti copywriter, on jednoj postaje mentor; kad se god rugaju nekome, on je tu da ih ukori; pošten je čovjek i zna da uvijek može naučiti nešto od drugih i drugačijih. No, isto tako… S crnačkim konobarom vjerojatno ne bi uopće pričao da mu nije mogao poslužiti u sklopu researchu za kampanju. Nema ništa protiv kad sazna da je firmin grafičar gej, ali će mu to spočitati („You people!“) čim izbije sranje za koje ovaj čak ni nije kriv. Zna da nije u redu što vara Betty, ali to ga ne spriječava da se švaleriše uzduž i poprijeko. Fascinantan je zato što nam stalno izmiče shvaćanje gdje kod njega završava iskreno poštivanje drugi ljudi, a počinje hladni pragmatizam; zato što bi bilo više nego pretjerano nazvati ga negativcem, a opet – kako zvati pozitivcem nekoga tko iz sezone u sezonu oko sebe sije gotovo pa samo nesreću? (TK)

(pisali: Josip Stjepanović, Goran Pavlov, Tonći Kožul, Bilanda Ban)

6 Odgovora to “Gorilini naj likovi iz TV-serija: #35-#31”

  1. Anonimno Says:

    Bilanda, a šta da ti kažem, svaka jebena čast! Ako ništa drugo, onda zbog zadnje rečenice! Daleko najbolja crtica u ovom izboru koja neće bit nadmašena, a jedna od dvije, tri najbolje ikad na gorilinim izazovima.

    saša

  2. bb Says:

    Tenks.

  3. Derza Fanistori Says:

    Bilanda sjajna crtica!, gotovo me nagovorila da konačno pogledam MM. No najluđe zapravo jest kad iz legice izađe:”pari mi Mr. Burns” – suze na oči od dragosti potjera😉

  4. bb Says:

    A kad volim te baze, e😀

  5. Anonimno Says:

    jebate, Bilanda, baš rastavi Petea na proste faktore! ja sam tek na početku 4. sezone, ali već se sad slažem sa svim🙂

  6. Jelena Says:

    ne kužim zašto piše anonimno, Jelena je

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: