Gorilini naj likovi iz TV-serija: #40-#36

by

40. Bender Bending Rodriguez (Futurama)
[158 bodova / 2 glasa / jedno prvo mjesto]
Kako jako volim alkohol a prestar sam da se na učlanjujem u grupe na fejsu s nazivima poput “Mi PiJeMo, Mi SmO LOOOOOOOODY!!1!!!!!!” – pa što mi drugo preostaje nego da idoliziram Bendera?! Ono, frajer doslovno zahrđa kad ne pije, koji car!!! Ali voli on i svoje prijatelje, iako to ne bi nikad priznao, a ni ne mora jer oni to ionako već dobro znaju❤❤❤. (TK)


39. Jack Shephard (Izgubljeni)
[160 bodova / 2 glasa]
Bacio sam sad oko na svoje komentare na “Lost” na izboru naj serija nultih – dakle samo nekoliko dana prije finala serije – i iznenadilo me kako sam tad bio blagonaklon, tipa “ok šta sad, ova sezona je bezveze al prvih pet su bile ludilo i gušt nad guštima”. A eto, to finale je očito bilo kap koja je prelila čašu – jer i dan-danas POPIZDIM kad se god sjetim ičega iz zadnje sezone!!! (BTW sad slijede ***** SPOJLERI *****, ako vam to išta znači.) Mislim, Bože mili, koliko uvredljivih sranja u pišljivih osamdeset televizijskih minuta! Što da izdvojim? To da nisu razriješene čak ni sve bitne misterije koje su uvedene u zadnjoj jebenoj sezoni (zašto je u flash-sidewaysima, pobogu, otok na dnu mora?!?)? To kako su se odgovori na glavna pitanja o otoku svodili na “ma stari moj, to ti je ČAROLIJA”? E, a sjećate se onoga kad je Sayid u zagrobnom završio s ljubavi svog života – Shannon?! LOLOLOLOLOLOL!!!!! No najgore od svega mi je bilo to kako su Lindelof i Cuse cijelo vrijeme govorili da je to “karakterna drama” i tako u tom stilu, da ljudi gledaju seriju zbog “likova” (iako je iz stalno opadajuće gledanosti bilo valjda očigledno da seriju gledaju još samo frikovi koji vole razglabati o teorijama). Ono, ta dva majmuna su izgleda stvarno iskreno vjerovala da rade neki “Mad Men” na čarobnom otoku ili štatijaznam, a serija ne da nije bila character-driven nego upravo suprotno: kad bi god daljnji razvoj radnje zahtijevao da neki lik ode na drugi kraj otoka, pa makar pritom trebao izvesti nešto što se posve kosi s njegovim/njenim karakterom – tako bi se uvijek uredno i dogodilo! A i isto, ono, te ranije sezone dok su još likovi kako-tako držali vodu, neš ti meni sheme: “Hm, kako da ovom liku damo kompleksnost i dubinu? Hmmmm… Hm-hm-hm… E-e-e, znam: TATA GA NIJE VOLIO!!!” Ozbiljna karakterna drama my ass!! I dalje se osjećam kao zadnja budala što sam branio autore serije, govoreći iz sezone u sezonu da ipak “znaju što rade” (iako je do kraja postalo jasno da su samo izvlačili misteriju za misterijom iz guzice i da nisu imali blage kamo to sve vodi), i jest da mi nije žao što sam proveo nebrojene sate svog života opsjednut “Lostom” – prvih pet sezona ipak jesu bile nešto najzabavnije ikada – ali ta besciljna i besmislena šesta sezona, s uvredljivo lošim finalom kao šlagom na torti, ispunila me s toliko gorčine da mi je zatrovala i sve lijepe uspomene. I žao mi je što nitko od dvoje ljudi koji su glasali za Jacka nije bio u prilici napisati crticu, pošto mi je od samog početka bio jedan od najbezveznijih likova i ne mogu, ali stvarno ono majke mi ne mogu ni početi zamišljati zašto bi itko glasao za njega i baš njega. (TK)

38. Stewart Gilligan „Stewie“ Griffin (Family Guy)
[162 boda / 4 glasa]
Da budem iskren, odkad mi je prije nekih 25 godina bratić povratio po glavi (nakon famozne ideje tetke da mi ga stavi na ramena) – ja njegujem otvorenu averziju prema bebama. Sve super kad prođu neku dob od 4-5 godina, onda su klinci kaos, ali svaki put kad mi netko od prijatelja ili rodbine pokuša uvaliti svog bebača u ruke, meni padne mrak na oči. Ono, valjda ću i ja jednog dana imat klinca pa će to biti problem prošlosti, ali trenutno je Stewie Griffin jedino derište koje piša u pelene a koje bi ipak pristao bejbisitat. Zašto? Zato jer, kao većina najlikova na ovoj listi, Stewie je tip simpatičnog zloće, lik koji bi za nekih 40ak godina mogao biti idealan suparnik James Bondu, ali i sjeban čovjek kojeg će pronaći razrezanih vena u nekom hotelskom kupatilu. Jer, pored visokih ciljeva – kao što su „world domination” i fenomenalan britanski naglasak – Stewie se pati s vlastitom seksualnošću, debilnim ocem, sanja kako se riješiti vlastite majke a gadi se prosječnog brata i sestre. Svi se mi palimo kad netko otvoreno živi one najtamnije strane koje mi pak skrivamo, a u ambivalentnoj konstelaciji da to baš čini neki nevini klinac, simpatija za takvog lika je još veća. (JS)

37. Christopher Moltisanti (Sopranosi)
[163 boda / 4 glasa]
Pet godina prošlo je otkad sam pogledao zadnju epizodu “Sopranosa”, i otad im se još nisam stigao vratiti. Svakako planiram, jer sjećanja na najbolju priču o mafijašima u povijesti ekrana svih dimenzija sve više blijede, a to ne valja dopustiti. Pored Silvija Dantea u izvedbi E Street legende Stevieja Van Zandta, iz niza sjajnih rola koje je ova neponovljiva serija izrodila najradije se sjetim Chrisa – Tonyjeva neukrotivog protežea, čiji je polagani uspon kroz hijerarhiju obitelji ponajbolje oslikao što sve mafijaš treba, odnosno ne smije imati, da bi stekao ugled i poštovanje. Michael Imperioli, čovjek s jednim od najmarkantnijih velikih nosova, ovom je ulogom zaradio ugled, ali iz sjene Jamesa Gandolfinija bilo mu je nemoguće izaći. A trebao je. Hladnokrvnog i brutalnog kad god je pod zemlju trebalo strpati svakog čiji bi nestanak boss naručio, Chrisa su drukčijim i zanimljivijim od ostalih činili vječiti problemi sa svim ostalim autoritetima, i još veći problemi s alkoholom i svim mogućim drogama. A baš su takvi u mojoj glavi mladi, nadobudni i neobuzdani kriminalci 21. stoljeća, bilo u New Jerseyju, Napulju ili Dubravi, i bez zaštite šefa dugoročno nemaju šanse. Chris je tu zaštitu imao, ali ona nije mogla trajati dovijeka. S opasnošću da malobrojnima nešto spojlam, zaključit ću da je njegova smrt jedna od najdojmljivijih u povijesti televizije. Ništa manje nije zaslužio. (PP)

36. Veronica Mars (Veronica Mars)
[163 boda / 4 glasa]
„Is it all in that pretty little head of yours? What goes on in that place in the dark? Well I used to know a girl and I could have sworn that her name was Veronica.“ Da, glazbeni su urednici najljepše tinejdžerske serije ikad emitirane, i najbezobzirnije otkazane serije uopće, svakako mogli odabrati pjesmu koja bi srednjoškolsku potragu za samom sobom dočarala prikladnije od Costellove nježne brige o senilnoj baki, koja me je obradovala negdje taman po sredini serijina života. Međutim, svedena na nekoliko citiranih stihova u karaoke izvedbi zalutalog Britta Daniela – jer, sve smo se kul face bili poželjeli upisati u Neptune High – „Veronica“ je, zapravo, precizno dočarala naglu transformaciju bezbrižne djevojke u privatnu detektivku mučenu ubojstvom najbolje prijateljice i majčinim nestankom, ali i slutnju kako ćemo mi dečkići Veronicu Mars sve manje poznavati što je više upoznajemo. Nije Veronica klasična prevrtljiva kujica kakve poznajemo iz televizijskog naslijeđa koje je ova serija nadogradila pomakom u fazi ekvivalentnim doktoratu iznebuha napisanom tijekom ljeta na drugi razred gimnazije, te gotovo svojeručno učinila nedvojbeno relevantnim… Ne, Veronicina misterija leži u nemogućnosti njezinog postojanja. Poznavali smo pametne, dovitljive i urnebesno duhovite cure s kojima smo mogli razgovarati o čemu god nam padne na pamet, ali takve nisu izgledale kao kalifornijske kraljice čirlidersica, samo bez prezirnog podsmijeha u pogledu i nadmenog izbjegavanja u stavu. Poznavali smo seksi plavušice koje su u školsko plemstvo bile primane prvim korakom u školsko dvorište, samo što s takvima nikad nismo razgovarali o košarci, a baš nam i ne bi palo na pamet obratiti im se za pomoć; previše smo, zatucani, sumnjali u njihovu sposobnost rasuđivanja. Veronica Mars je cura koja doista posjeduje sve one kvalitete kojima smo svoju običnu napaljenost u objema slučajevima opravdali sebi i prijateljima (zgodna, simpatična, slatka / inteligentna, razumna, zabavna), a kakvu smo do njezine trosezonske demonstracije nezaustavljive snalažljivosti poznavali vrlo dobro, ali samo iz svojih maštanja, znajući da u stvarnosti ne bismo bili kadri izdržati opravdan osjećaj debele inferiornosti. Tko je ta cura? Kako može – ne, kako smije postojati zapravo? U našim se snatrenjima zvala Veronica (ili Veronika, ili bilo kojim drugim imenom), u to smo se mogli zakleti, samo što svijet koji smo poznavali nije pružao mogućnost zamišljanja cure koje iz tjedna u tjedan rješava sve školske zavrzlame da bi se povremeno očešala i o važne probleme odraslih, te naposljetku dokučila i tajnu koja joj je sigurnost tinejdžerskog života bila uništila kratkoročno, pa joj nije dopustila isto napraviti i na duge staze. Je li moguće da se sve te mentalne majstorije, izazovne indukcije i drske dedukcije vrte po njezinoj pretty little head, koja kucka i svijetli poput flipera koji je stalno kruni nagradnim partijama, mikrokozmosu neodoljivoga vizualnog identiteta cijele serije? Na Veronicinu privatnu žalost, ali i njezinu poslovnu i našu gledateljsku radost, ofucane motele i zamračene školske hodnike Neptuneova teen-šarenoira prati i tama neizvjesnosti i opterećenja, koja Veronicu slijedi čak i kada se u rijetkim trenucima odvaži opustiti poput obične cure. Kakva potpuno jest i kakva nije nimalo. (GP)

(pisali: Tonći Kožul, Josip Stjepanović, Petar Panjkota, Goran Pavlov)

9 Odgovora to “Gorilini naj likovi iz TV-serija: #40-#36”

  1. Tutankamon Says:

    Moltisanti je preeeenisko (steta sto nisam glasao),a i dan-danas mi nije jasno sta svi vide u toj Veronici Mars….serija na nivou novog 90210. Jack je jos bio i ok u Lostu,meni nisu jasni ljudi koji se kunu u Sayida,Desmonda,Bena,a i Locke je otisao u masni kurac jos u drugoj sezoni.

  2. Tutankamon Says:

    Inace,Kozule,ko god da je otpao za pisanje crtica,ucinio nam je veliku uslugu – vec dugo nisam sa uzivanjem citao tvoje tekstove kao ove sad😀 Sajlonci nemaju plan hahaha. Jack ima daddy issue😀

  3. Tonći Says:

    “Jack je jos bio i ok u Lostu”

    haha aj priznaj da si ti jedan od dvojnice koji su otpali za pisanje, nema šanse da postoje tri čovjeka na svijetu kojima je Jack ok🙂

    jel ima u Lostu uopće iko od glavnih likova a da nema daddy issues? ne sjećam se sad točno al je poprilično urnebesno kad se sjetim kolko ih je imalo

  4. Tutankamon Says:

    Ne kuzim,gdje sam otpao? Zasto je cudno da je Jack ok? Pa nece mi valjda Jin i Boone ili nedajboze Kate biti omiljeni likovi?

  5. Mare Says:

    Sto jes’ jes’ , zadnja sezona Losta je bila ubersranje. Tonci,nemoj samo da je Don Draper na prvom mjestu

  6. Tonći Says:

    “Pa nece mi valjda Jin i Boone ili nedajboze Kate biti omiljeni likovi?”

    mogu evo govoriti samo u svoje ime – ako su praktički svi likovi u seriji loše ocrtani onda ni to koji mi je od njih “omiljen” ne znači puno, znači da sam samo izabrao onog najpodnošljivijeg (a nije nemoguće da serije budu sasvim gledljive i zabavne unatoč tragikomično loše ocrtanim likovima – Lost je imho jedan od najboljih primjera za to!)

  7. Anonimno Says:

    ” Svakako planiram, jer sjećanja na najbolju priču o mafijašima u povijesti ekrana svih dimenzija sve više blijede, a to ne valja dopustiti. ”

    Pero, pobogu, pa o čemu ti? Najbolja priča o mafijašima? Jest moj kujac. Kum je za Sopranose, hm, a Kum! Saberi se čovječe!

    Saša

  8. Anonimno Says:

    sawyer je jedino sto valja u lostu, bez njega je lost tajanstveni otok s vecim budzetom i vecom kolicinom nategnutih sranja

  9. L.P. Says:

    Da se ikad ekranizirao Alan Ford, Michael Imperioli bi visoko kandidirao za ulogu Boba Rocka!

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: