Gorilini naj likovi iz TV-serija: #45-#41

by

45. Castiel (Lovci na natprirodno)
[150 bodova / 3 glasa]
Pozdrav od administratora liste! Izvisio sam za nekoliko crtica – nesuđeni autor ima dosta jaku ispričnicu – pa ću vam, pošto nisam bio u prilici naći zamjenu, ja morati napisati nešto o likovima ili iz serija koje nisam gledao, ili koji su mi bezveze! Sorkach ako je to kome u kukiju ali to vam je način na koji se kolačić mrvi.😎 Castiel je, evo recimo, anđeo iz ‘Supernaturala’, serijala o dogodovštinama dva brata-lovca na natprirodno. Neki kažu da seriju odlikuje impresivna količina wtf-obrata, moj brat kaže da je teža debilana u kojoj pola svake epizode otpadne na svađu glavna dva lika. Nimalo ne sumnjam da je serija diskutabilne kakvoće – no svako toliko se zaželim nečega s vampirima, duhovima i sličnim pizdarijama, pa ne isključujem mogućnost da i meni jednom dođe na dnevni red! (TK)

44. Gaius Baltar (Battlestar Galactica)
[151 bod / 3 glasa]
I… još jedan pozdrav od administratora liste! Prijateljski spojler svima koji će tek gledati „Battlestar Galacticu“: unatoč onome što će vam se tvrditi u špici svake vražje epizode u prvih par sezona, Sajlonci… uopće nemaju plan! Tj. nemaju stvarno ništa razrađenije od ‘ok ajmo probat pokokat što više ljudi, w/e’, dakle ubrali ste taj famozni ‘plan’ zlih robota čim ste počeli gledati seriju, a ono „… AND THEY HAVE A PLAN!“ je samo mantra koju su scenaristi ponavljali sami sebi, u nadi da će kad-tad uspjeti smisliti neki kul rasplet, al kad ne iđe, brate, pa ne iđe! Kao i svi drugi likovi u „Galactici“, i Gaius Baltar je isprve bio zanimljiv da bi u roku od par sezona postao iritantni nadrkanko; mislim da su mi zadnje dvije sezone baš svi likovi išli na živce, jedino je Edward James Olmos znao biti smiješan kad bi se preglumljavao valjajući se u farbi. (TK)

43. Ariel „Ari“ Gold (Svita)
[151 bod / 5 glasova]
Ari je zapravo papak, više puši kitu Vinnieju i još ponekom klijentu (a i supruzi po potrebi) nego što je dominantan nad…. pa, svima ostalima (ostavljajući lažan dojam big bossa brzog i britkog jezika kojem ama baš nitko ništa ne može). Džabe mu sve dovitljive pošalice na račun E-jeve visine i (ne)kompetencije, džabe mu sva homofobno-rasistička izderavanja na jadnog peška Lloyda, džabe mu sve pitke i dobro tempirane aluzije na srednjoškolski quickie s gospodičnom Danom Gordon, ma džabe mu i benigne, ali dobro poentirane opaske na račun njemu izrazito nebitnih i sporednih (bas kao i Jinxi!!) individua poput Džonija Drame i Turtlea, kad ne može ili ne želi istovjetnom municijom raspaliti i po Vinceu!!! Papak, njonjo, chicken, pussy, beeeee…..ali volimo ga mi takvog, o da!!!!!! (DM)

42. Sherlock Holmes (Sherlock)
[152 boda / 6 glasova]
U vremenima facebooka, whatsappa i raznih stalkerskih sprava, svaki prosječan manijak posjeduje mogućnosti da bude bolji detektiv nego tamo neki Sherlock Holmes, privatno njuškalo iz pera Arthura Conana Doylea. Šta bi to danas jos moglo biti fascinantno u figuri čudno odjevenog tipa koji vuče dim iz lule i folira se svojim brilijantnim umom – intelektualac, ne zna iskopat sanac, što bi Rambo rekao. Pogotovo danas kad ti je wikipedia dostuptna na svakom koraku, a google ti pokušava odgovorit prije nego što uopće znaš pitanje.

Uostalom, koja je svrha genijalnog uma danas? Otkrit penicilin, razotkrit funkcionisanje sunčanog sistema? Sherlock je jebeni genije, ali ne sjedi za stolom nekog skupog privatnog sveučilišta. Preseljen u današnji London, tamo negdje između dvi financijske krize, lik kojeg glumi Benedict Cumberbatch je egoistični snob, poluautist koji je u stanju do besvijesti analizirati čovjeka, ali ne i skužit ga. Ponekad toliko distanciran i hladan da ga policija smatra većom opasnošću nego nekog serijskog ubojicu. Razum je Sherlockov svijet, u njemu nema mjesta za emocije i osjećaje. Možda je teško volit takvog TV-lika, pogotovo ako živiš u zemlji gdje ljudi bacaju čaše od zid pjevajući “ne vjeruje srce pameti.” No ionako smo se već s Dexterom smo navikli simpatizirati se serijskim ubojicom, pa što ne bi onda i s jednim sociopatom? “He’s a freak,” kaže jedan policajac za njega. Sherlock ili Sheldon, freak is sexy! (JS)

41. Leopold „Butters“ Stotch (South Park)
[157 bodova / 3 glasa]
Ja zapravo ne volim „South Park“. Dobro, tu i tamo pogledam koju epizodu (nakon recimo sedme sezone sam prestao to pobožno pratiti), al generalno mislim da ni Trey Parker ni Matt Stone ne pišu dobro. U usporedbi sa „Simpsonima“, „South Park“ puši kitu. „South Park“ sjajno funkcionira u američkom kontekstu. U zemlji koja svake godine postaje sve fašistoidnija, tip humora kakav prakticiraju Parker i Stone može proći. Kad se u istoj zemlji nađu likovi iz NRA-a, republikanske stranke, KKK-ovci, Oprah, Barbara Streisand i teleevanđelisti posao satiričara postaje prelagan. Na ostatku planeta, serija koja se sastoji od kolekcije gross-out momenata, prvoloptaških podbadanja američke politike i retardiranih koncepata iz javnih debata ne izaziva toliku sablazan. Jebiga, ovdje u Europi vladari, diktatori, patrijarsi, svećenici i ostala utjelovljenja autoriteta se spaljuju svake sezone pa ih baš ni ne doživljavamo ozbiljno.

Možda mi ne bi smetalo šta su apsolutno neinventivni u komentiranju politike i gorućih problema američke nacije, možda mi ne bi smetalo šta ispadaju malograđani daleko češće nego što bi to htjeli, da pišu dobre likove. Al ne pišu. Stan, Kyle i Kenny su dosadni ko proljev. Mr. Garrison, Uncle Ned, Mr. Hanky, Chef, gradonačelnica, Wendy, Bebe i ostala bratija su najobičnije karikature. Cartman je imao potencijala al se i on istrošio nakon svih ovih godina i postao karikatura samoga sebe. Koliko je domišljatosti zaista potrebno da se napiše najodvratnija, najnesnosnija, najsebičnija pizda na cijelom svijetu? Ne puno.

„South Park“ je kroz pet sezona vukao više-manje istu postavu likova, prelazio iz jedne bizarnosti u drugu, Kenny je redovito umirao i sve skupa nije vodilo nigdje. A onda su, u napadu genijalnosti, Parker i Stone stvorili Buttersa. Četvrtaša plave kosice, umilnog glasića, optimističnog, naivnog, slatkog i potpuno poremećenog. Na kakvim su drogama Parker i Stone bili dok su ga pisali, čije su traume iz djetinjstva isplivale na površinu, do dana današnjeg nije utvrđeno. Butters uvijek najebe. Šta god da se desi u South Parku te bližoj i daljoj okolici, Butters će najebati. Ne smeta njemu što ga svi vršnjaci (a poglavito Cartman) iskorištavaju i maltretiraju (previše je drag da im ozbiljno zamjeri, a i prijatelji su prijatelji pa kakvi bili da bili), koliko se boji svojih roditelja. Dođu li svemirci i bez ikakvog razloga počnu silovati krave u okolici, Buttersu prijeti opasnost da mu zabrane izlaske, a takvo što je najgora mora za jednog četvrtaša. Čak ni to što je postao pedofilska ikona (nakon snimanja legendarnog internet-videa „What, what in the butt“) nije razlog za paniku. Panika počinje onog trenutka kad se vrati kući i kad ga otac dočeka s „Young man…“

Obični, dobroćudni klinac u poremećnom svijetu „South Parka“ ne može dugo ostati normalan. Kako bi se nosio sa svijetom oko sebe, čiju pokvarenost uviđa na nekoj podsvijesnoj razini, Butters je razvio disocijativni poremećaj. Kad više ne uspijeva obuzdati napadaje tjeskobe pretvara se u dr. Chaosa – zlog genija kojem svi pretedenti iz cjelokupnog repertoara B-akcijskih filmova nisu do koljena. No, kako je to mudro rekao Goran Ivanišević, bolje se rodit bez kurca nego bez sriće. Kad u personi dr. Chaosa poželi osvojiti svijet, uviđa da su mu sve planove pokvarili „Simpsoni“ i da nakon njih više ništa originalno ni pamtljivo ne može napraviti.

Ako bi trebalo tražiti paralele, Butters bi najviše nalikovao Milom djetetu Ferenca Molnara. Jedino što svijet „Junaka Pavlove ulice“ nimalo ne nalikuje na svijet američke pripizdine usred Colorada. Amerika ne zna što bi s klincima poput Buttersa, a ni klinci poput Buttersa na znaju što bi s Amerikom. U svijetu ’50-ih Butters bi se savršeno uklopio. U prvom desetljeću dvadesetog stoljeća Butters je potpuni psihotik kojemu nedostaje tek mali poticaj da uništi, spali i osakati sve oko sebe. Taj će poticaj, jer ipak govorimo o „South Parku“, prije ili kasnije doći. A kad dođe, bit će to milina za gledati. (MV)

(pisali: Tonći Kožul, Dino Marelić, Josip Stjepanović, Matko Vladanović)

8 Odgovora to “Gorilini naj likovi iz TV-serija: #45-#41”

  1. bb Says:

    “Koliko je domišljatosti zaista potrebno da se napiše najodvratnija, najnesnosnija, najsebičnija pizda na cijelom svijetu? Ne puno.”

    u sridu.
    super crtica

  2. Tonći Says:

    je! pohvalio sam Matka preko mejla, pohvaljujem ga evo i preko sajta🙂

    no što se tiče citata – domišljatost je u tome da se takvu naj pizdu ikada učini smiješnom, ne?

  3. Zoran Says:

    Milo dijete je iz “Družbe Pere Kvržice”, Nemeček je iz “Pavlove ulice”. Pomiješati tu dvojicu je kao reći da South Park puši kitu u usporedbi sa Simsonsima.

  4. tomislav Says:

  5. Tutankamon Says:

    Castiel?!?? faking Castiel? jel ovo neka zajebancija? castiel nije ni medju 5 glavnih likova u spn…wtf?

  6. Tonći Says:

    nije zajebancija, samo cijena demokracije😉

  7. Anonimno Says:

    Ko je uopće taj Castiel? Neš ti serije.

  8. Joke Says:

    Castiel je kralj,rodzaci moji!!! A taj Supernatural je, kao npr Spartacus, nesto sto je vrlo dobro,a malo ljudi gleda. Tonci, tebi bi se Supernatural sigurno dopao,pogotovo kad pocnu sa andjeli-demoni pricom u 4.sezoni.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: