Goriline najbolje pjesme Beatlesa: #40-#31

by

40. Any Time At All (402 boda / 10 glasova)

Dobro, jebemu jarca, pa kako se ovo našlo u top 40?!? Mislim, dobra je stvar i sve (ulet in medias res je jako efektan) ali, dajte ljudi, pa nije baš TOLIKO dobra! A nisam čak ni imao dojam da je mnogima i inače baš nešto napeta, ono, nitko je nikad ne spominje, pa otkud sad onda to tu, W… T… F?! U čemu je štos, otkud joj ta reputacija?! Je li je Wilco negdje obradio? Je li tip iz The Gaslight Anthem rekao da je to jedna od deset ploča koje bi ponio sa sobom u pusti irski pub? Jesam li propustio neki novi film u kojem Natalie Portman Josephu Gordonu-Levittu ili kome god već kaže da je to pjesma koja će mu promijeniti život? Ne kužim!!! Ono, sori što opet imam crticu na temu a štajaznam, dobra je to stvar ALI… – ali ovo je tek sedma najbolja stvar na ‘A Hard Day’s Night’, i ako na kraju ispadne da su ‘Tell Me Why’ ili ‘When I Get Home’ izvisile a ovo upalo samo zato što je, ne znam, tetka od klavijaturista iz The National jednom izjavila da joj je to simpatična pjesma – e, odreći ću vas se svih skupa!!!!! (TK) (srećom, vi koji je slučajno ne znate gore imate link da biste čuli najbolju rock pjesmu koju su Beatlesi ikad snimili – GP)

39. I Saw Her Standing There (406 bodova / 16 glasova)

Da sam kojim nemilim slučajem rođen negdje krajem ’40-ih ili početkom ’50-ih godina prošlog stoljeća, siguran sam da bih u tinejdžerskim godinama redovito pohodio plesnjake. Čak i ove domaće verzije iz roditeljskih priča zvučale su mi jako privlačno i romantično, da ne govorim o onim nevinim, nepovratnim vremenima odrastanja s one strane oceana, tako vjerno uhvaćenima u ‘Američkim grafitima’. Imali su Beatlesi tada svojih konja za trku, a siguran sam da bih na ‘I Saw Her Standing There’ svojim nedvojbenim plesnim sposobnostima dao da se do kraja razmašu. Ona 17-godišnjakinja koju bih vidio kako stoji s druge strane sobe napokon bi dobila pravog partnera. I plesali bismo cijelu noć. (PP)

38. And I Love Her (422 boda / 17 glasova)

Već neko vrijeme bavim se promišljanjem koje su pjesme obilježile moje rano djetinjstvo – doba kada još nisam sam ubacivao kazetu u kazetofon ili stavljao ploču na gramofon i vrtio radio stanice. Pjesme koje su svirale u mojoj kući, koje su otac ili majka slušali, a da danas, kad ih čujem, imam taj bezbrižan osjećaj iz djetinjstva, ono kad zastaneš na sekundu, u često nesvjesnoj, ali jakoj meditaciji i dobrom osjećaju. Katkad mi se taj osjećaj veže i za mjesto na kojemu sam se nalazio. Recimo, uz ‘Ma Baker’ Boney M. i ‘Gimme Gimme Gimme’ ABBA-e uvijek ću se sjećati telefonskog stolića, zelenog telefona s okruglim kotačem za biranje i žuto-plavog imenika u hodniku iz razloga jer sam jednom, zapravo se odlično toga sjećam, kopao po novinama na policama telefonskog stolića, tražeći zadnjeg Asterixa, a te dvije stvari svirale su snimljene jedna za drugom na očevoj Sonorex kazeti nakrcanoj njegovim naj hitovima. Sonorex kazeta je posebno mirisala. Zbog kobalta. Kazeta sonorex cobalt energized od 60 minuta, sa side 1 i side 2 na čijem je omotu, na onoj debeloj crvenoj liniji, plavom kemijskom, pisalo ‘Hitovi 2’, apsolutno je najznačajnija kazeta mog života. Koje su sve pjesme bile na njoj, još se nisam uspio domisliti i prizvati iz sjećanja, za sada ih znam 14, a na njoj se nije nalazila ‘And I Love Her’. Došla je nenajavljeno, pet, šest godina poslije, na plavoj Scotch kazeti od 90 minuta kupljenoj u knjižari sa specijalnom namjenom snimanja pjesama po narudžbi. Snimao ju je Rajko, jedan od nekolicine glazbenih magova iz malog provincijskog grada bivše predstraže austro-ugarske vojske u Vojnoj krajini, i tonski urednik na radio stanici koji je imao pristup svemu. Skoro svemu što je izlazilo u Jugoslaviji – domaćoj produkciji i licencnim izdanjima. Uz naručene ‘Love Me Do’, ‘She Loves You’, ‘Shaking A Baby Now’ i ‘Hey Jude’, stavio je i ‘And I Love Her’. Znao sam tu pjesmu. Katkad bih je čuo na radiju, ali nisam znao tko pjeva, i nikome nisam mogao objasniti kako ide ta pjesma, a snimiti je bila je skoro pa neizvediva stvar. Mislio sam neki Španjolci na engleskom, zbog akustične gitare i kastanjeta. Jesu li to zaista bile kastanjete, još uvijek ne znam, a čak i kada doznam, ništa se neće promijeniti. (BM)

37. And Your Bird Can Sing (452 boda / 13 glasova / 1 prvo mjesto)

Za mene osobno, ‘And Your Bird Can Sing’ najbolja je pjesma Beatlesa. Smatram da je ona ujedno i najviše podcijenjena u čitavoj njihovoj diskografiji. Osim što je u svakom pogledu savršena, jedini joj je nedostatak taj što je prekratka (traje dvije minute). ‘And Your Bird Can Sing’ je power pop u pravom smislu te riječi, i to mnogo prije nego što se taj pravac krajem sedamdesetih počeo vezati za horde bendova koji su nosile tanke kožnate kravate  i pjevali o boy-meets-girl naivnosti (The Knack su najbolji primjer). Međutim, za mene power pop može biti i pjesma koja nije žanrovski ili vizualno ukalupljena. Zar ‘The Kids Are Alright’ The Who, ‘Carrie Anne’ Holliesa ili ‘Lady Friend’ Byrdsa nisu power pop pjesme? Ili da posegnem za nekim još ekstremnijim primjerima? Za mene su power pop i ‘Almost Saturday Night’ Johna Fogertyja, ‘Don’t Fear The Reaper’ Blue Öyster Culta, kao i ‘Cherry Baby’ 70’s glam grupe Starz. Power pop je muzika koja ima melodiju koja podiže i vraća osmijeh na lice, vokalne harmonije, iskren tekst, a odsvirana je jednako mudima koliko i srcem. Ako se tome pridodaju gitarističke arpegio linije, po mogućnosti na Rickenbacker dvanaestici, te topli bas ispod čvrstog bubnjarskog backbeata – imate savršenu power pop pjesmu. ‘And Your Bird Can Sing’ ima sve to, ali i više. Na ovoj stvari me Harrison u potpunosti uvjerio da je za mene najbolji gitarist ikada. Dualni gitaristički solo (nalazi se na 69. mjestu Rolling Stoneove liste 100 najboljih solaža ikad odsviranih), koji su odsvirali Harrison i McCartney (Lennon je svirao samo ritam), koliko god da je oštar i distorziran jednako toliko je topao i melodičan. Ako pažljivije poslušate, na trenutke se može dobiti dojam da će se Paul i George tijekom solaže nepovratno izgubiti i ispasti iz ritma. Također su mi nevjerojatni i dualni melodijski dijelovi odsvirani na gitari (navodno ih je odsvirao samo McCartney). John je u više navrata izjavljivao da mu je ovo najmrskija pjesma Beatlesa, što je vjerojatno povezano sa činjenicom da su George i Paul bili puno superiorniji glazbenici od njega. Ipak treba uzeti u obzir da je John znao davati izjave i da su ‘Sgt. Pepper’s’ i ‘Abbey Road’ totalna smeća od albuma, te je bio poznat po tome da je svoja mišljenja o muzici Beatlesa mijenjao ovisno o vlastitom trenutačnom raspoloženju. Što se tiče samog teksta pjesme, poprilično neobičnog, čak i kriptičnog, navodno je posvećen Micku Jaggeru, iako mislim da je sam smisao teksta taj da ga nema, baš kao i u još jednom Lennonovom remek-djelu, ‘I Am The Walrus’. Nije Paul Weller bezveze rekao da je ovo savršena pjesma za one trenutke kada se narezani vratite kući iz puba. (VC)

36. Michelle (458 bodova / 13 glasova)

Sjećam se da smo ‘Michelle’, novi hit Beatlesa koji smo prvi put čuli na radio Luksemburgu, i koji je Delon snimio na onaj ogromni Grundig, pjevušili skupa s reklamom za neki engleski deterdžent, samo zbog toga što uslijed smetnji nismo primijetili rez između pjesme i propagandne poruke. Naravno, riječ je o citatu iz ‘Povijesti pornografije’, po mom skromnom mišljenju jedne od najboljih knjiga ikada ljudskom rukom napisanih, a eto, kako je volim u svakojakim prigodama citirati, sad mi je baš doletjela ko kec na desetku (jel se to uopće tako kaže?). ‘Michelle’, hm, a šta sad napisati o ‘Michelle’? Ništa. Možda samo to da je Paul najbanalnijim stihovima gotovo pa čitavog svog rukopisa uspio napisati jednu od najšarmantnijih ljubavnih pjesama ikada. Pjesmu zbog koje čitav svoj život bezuspješno tražim jednu Michelle s kojom ću barem jedne noći u životu provesti ‘Ponoć u Parizu’. I baš bih je volio naći. Ah, Michelle. (SČ)

35. Nowhere Man (502 boda / 13 glasova)

Kaže neki mudrac da je sve relativno. Pa i jest. Pogotovo vrijeme. Vrijeme je najrelativnije. Neću sad trubit o onim sportsko-komentatorskim klišejima o vremenu koje sporo curi ili leti ovisno o rezultatu koji treba određenom timu za koji druka u datom času nekakav Balog, Sušec ili Ćosić. Neću ni o onim bolnim sekundama koje nikako da prođu kad si na redu za ispitivanje, a blage veze nemaš ni šta ste učili, pa školsko zvono čekaš ko dobitak na lotu. Ali hoću o godini. Jednoj godini. Da li protok 365 dana proleti ili se sporo kotrlja – da, to me zanima. Pa čak i ako netko kaže jedno, a netko drugi drugo, zapravo više me zanima šta netko može napraviti za samo jednu godinu ili da li se zaista nešto jako bitno može dogoditi za tu jednu godinu. Ne znam, zato i jest sve relativno, ali znam da su u samo jednoj godini Beatlesi iz boy benda (istina, fantastičnog boy benda) postali najveći glazbeni proizvod u povijesti. 1964. pjevali su prekrasne pjesme o ljubavi, zaigranoj i nevinoj, a godinu dana poslije snimaju ‘Rubber Soul’, najbolji album svih vremena i glazbu kao medij okreću naglavačke, dajući joj dimenziju više, onu filozofsku, sociološku i što je najvažnije, humanističku. (Saša je u svoj narativ zaboravio uključiti, zaustavimo se samo na jednom albumu, ‘Help!’, ali ajde ajmo mi to zanemariti njemu, u svrhu efektnosti crtice, može? – GP) Establišment nam je dao visoke ordene, uzeo nam novac… Umjesto da nam smanji, recimo, poreze, oni su nam dali orden. Ljudi koje smo sretali na svojim turnejama bili su isključivi birokratski i plutokratski budžovani, policijski šefovi, diplomati, punjene ptice, a ne pravi ljudi. Sve je bilo tako nestvarno! U Americi su nas pozvali u britansku ambasadu i ondje su sa nama postupali kao da smo dresirane cirkuske životinje, pingvini. No, nas je to ipak zabavljalo, nama je bilo sjajno. Sad sam napokon odrastao. Sad više neću dopustiti nikome da me iskorištava za svoje ciljeve, da me vuče za nos… – tim nam riječima John Lennon 1965. gotovo pa crta razloge zbog kojih je snimljen ‘Rubber Soul’, a ponajviše daje smisao nastanku prekrasnog introspektivnog manifesta egzistencijalizmu nazvanog ‘Nowhere Man’. Hm, Bruce Springsteen je jednom rekao: Puno više smo naučili iz ploča nego iz školskih knjiga. Da, a ‘Nowhere Man’ je dokaz da Boss nikad ne puca u prazno. (SČ)

34. Paperback Writer (511 bodova / 14 glasova)

‘Paperback Writer’ je 100% bas pjesma. Način na koji je Paul McCartney snimio bas linije, a još više način na koji ih je odsvirao, do danas mi nisu jasne i još uvijek me oduševljavaju svaki puta kada čujem ovu pjesmu. Navodno je upravo za snimanje ovog singla odlučio svoj vjerni Hofner violin-bas zamijeniti Rickenbackerom koji je mnogo glasniji i specifičniji. Od prvog Ringovog udarca po snareu i Harrisonovog distorziranog rifa ova pjesma vozi nekom posebnom adrenalinskom energijom. Prljave gitare, a-capella back vokali ala ‘Bratec Martin’, zatim psihodeličan eho efekt na vokalima na kraju svake strofe, kao i voxov tremolo na samom kraju, čine ovu pjesmu jedinstvenom u repertoaru Beatlesa. Što se samog teksta tiče, napisan je u formi pisma (Dear Sir or Madam), kao i neke McCartneyeve pjesme prije ove (‘All My Loving’ i ‘P.S. I Love You’). Međutim, je li riječ o nepoznatom gospodinu koji piše porno romane ili je Paul tekst napisao kao dobronamjernu sprdačinu na Johna koji se u to vrijeme trudio napisati knjigu, manje je važno, jer pjesma je jebeno dobra. (VC)

33. With A Little Help From My Friends (514 bodova / 17 glasova)

Jako volim svoje prijatelje. Volim ih toliko da nisam mogao odbiti poziv na večeru i druženje, iako sam Gogi obećao da ću do ponoći biti gotov sa svojim crticama (a k’o za vraga, sutra, tj. danas, mi izlaze sve tri). Ali i Gogo mi je dragi drug koji na malo, a bude li ikad zatrebalo, i puno moje pomoći uvijek može računati. Zato je pao kompromis – prijatelji su došli do nas, Maja je skuhala jedan od svojih specijaliteta, pa smo fino najedeni zasjeli oko stola i guštali uz najbolji bend u povijesti glazbe. ‘With A Little Help From My Friends’ bio je logičan uvod, himna prijateljstvu koja me svaki put sjeti na ljude na koje se mogu osloniti i kako li je lijepo imati ih. Ringo, John, Paul i George sigurno su bili pravi prijatelji kad su je snimali, i još su glavni vokal namijenili bubnjaru, da ga nijedan od pedesetak covera pjesme koji su se s godinama nagomilali ne bi uspio nadmašiti. A poruka je jednostavna, ljudska i čista, kako najvećim legendama i priliči. Mmm, I’m gonna try with a little help from my friends. (PP)

32. I’ve Just Seen A Face (526 bodova / 10 glasova)

Super je stvar što se dogodio ovaj izbor, jer sumnjam da bih bez njega tako skoro do ove mjere ponovno zaronio u opus Beatlesa. Više od dva gigabajta kompletne diskografije bilo je gotovo jedino što je kroz Winamp prošlo u dobra dva tjedna, a sa svakim sljedećim u cijelosti preslušanim albumom postajao sam sve svjesniji koliko ih zapravo nedovoljno poznajem, i koliko biserja godinama, ili čak uopće, nisam čuo. Solidan broj pjesama iz te kategorije završio mi je u finalnih 50, dok su poispadale mnoge koje sam prije volio, ali sam ih s vremenom čuo previše puta ili su jednostavno izgubile draž. Na četvrtom mjestu tako je zasjao ‘I’ve Just Seen A Face’, od mene skandalozno zanemaren dragulj s ‘Help!’, što sam mogao nadoknaditi jedino zasluženo visokim plasmanom. Jedna od rijetkih pjesama Beatlesa bez bas linije, s jakim štihom countrya i bluegrassa, pokazuje da oni koji to vole mogu žaliti što momci nisu snimili i cijeli album na tragu američke folk glazbe. Doista, kad čovjek bolje razmisli, u tih jedva osam godina aktivnog djelovanja mogli su biti i produktivniji. (PP)

31. Yesterday (577 bodova / 15 glasova)

Dobra, bolja, ‘Yesterday’ – tako bi otprilike glasio uvriježen način stupnjevanja uspješnosti neke balade koji se nije prestao primjenjivati još od sredine šezdesetih i trenutka kada je spomenuta pjesma nastala u glavi Paula McCartneyja. Poslije svih tih godina glazbenici i dalje sanjaju da će napisati svoju ‘Yesterday’, odnosno da će netko njihovoj skladbi uputiti upravo taj, daleko najveći kompliment, koji i službeno predstavlja ulaznicu u društvo odabranih. Osobno, nikad nisam dijelio njihov san, čak smatram da su Beatlesi imali i boljih stvari iako je i za mene riječ o posebnoj pjesmi. Naime, mom starom, također obožavatelju liverpulskih čupavaca, to je oduvijek bio njihov apsolutni vrhunac. Sada, zahvaljujući ovom izboru i tekstu koji upravo pišem, ‘Yesterday’ je na neki način postala pjesma koja se u obitelji Harča prenosi s koljena na koljeno. Mislim da nismo mogli bolje proći. (VH)

(pisali: Tonći Kožul, Petar Panjkota, Bojan Mandić, Vedran Cesarec, Saša Čobanov i Vedran Harča)

3 Odgovora to “Goriline najbolje pjesme Beatlesa: #40-#31”

  1. moose Says:

    haha, čitam crticu o “any time at all” i vidim u potpisu GP, niš mi nije bilo jasno😀

  2. Anonimno Says:

    Šta je to točno Maja skuhala?

    Saša

  3. Goldie Says:

    Ko o čemu – Saša o spizi🙂
    Inače, jako me veseli ova ljestvica i čitanje crtica.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: