Goriline najbolje pjesme Beatlesa: #50-#41

by

50. Taxman (328 bodova / 12 glasova)

Volim kada se slučajnosti poklope tako da je pjesma kojom otvaram ovaj mamutski pothvat ista ona pjesma koja otvara album zbog kojeg sam se prvi put, još kao osnovnoškolac, i deklarirao kao obožavatelj Beatlesa, a ofucanu iskaznicu čuvam i dan danas. Provodeći brojna nedjeljna jutra i tjedna popodneva uz tatu koji je Beatlese vrtio gotovo neprestano, prvi sam dodir s bendom, logično, doživio u jako ranoj dobi, ali sam ih zdravo za gotovo prestao uzimati upravo u razdoblju u kojem sam jednako koliko i R.E.M. ili 10000 Maniacs otkrivao i Simona & Garfunkela ili Beatlese. ‘Revolver’ mi je tada sjeo idealno, dovoljno lud, čudan i drukčiji (preuzimam terminologiju ondašnjega Goge), a opet prebogat melodijama i refrenima koji sagorijevaju sav neželjeni balast nakupljen slušanjem onoga što ne želiš čuti, pri čemu se to ni tada a ni sada ne regrutira isključivo iz muzike. U vremenu naovamo, ‘Revolverov’ primat odvažio se pokušati preuzeti samo ‘Rubber Soul’, pri čemu njihovo prepucavanje nalikuje stolnoteniskom meču u kojem, za divno čudo, ni jedan suparnik ne propušta vratiti lopticu već desetljećima. ‘Taxman’ je servis tog poena koji još uvijek traje, okidač pucnja koji te probode kroz srce čak i ako ti se, kao svima nama, malo teže identificirati s lelekom bogataša kojemu nakon plaćanja poreza ostaje tek šačica milijuna funti, za čije brojenje ne trebaju niti nožni prsti. Samo, jebiga, Harrisonu sam mogao svariti i sav onaj indijski mambo-džambo i neprebijanje Erica Claptona na mrtvo ime i manjak ambicije koja je lako mogla pokazati tko je, zapravo, najbolji autor u bendu, pa kako onda ne bih borbu za svoju pošteno zarađenu pinku, upakiranu u swingin’ sixties špicu gitarskog popa? A nije da i u nas cijene i porezi ne skaču nezaustavljivo: And you’re working for no one but me. Ah-haaa, mrs. Kosor, ah-haa, mr. Milanović. (GP)

49. The Long And Winding Road (331 bod / 10 glasova)

Duga je i vijugava cesta koju su Beatlesi prešli od razaranja liverpulskih i hamburških kafića u kojima su nastupali za mornare i kurve, originalnu rock’n’roll publiku, do raspada benda uslijed međusobnih netrpeljivosti i ljubomore. ‘The Long And Winding Road’ posljednji je bendov osvajač prvog mjesta američke službene ljestvice singlova, ali zbog naznačenog razvoja situacije ne doima se toliko pobjedničkim krugom koliko krunskim dokazom o nužnosti raslojavanja koalicije Lennon-McCartney. Grand-baladu pomalo saharinskih orkestracija lakše je zamisliti u repertoaru pokojega olinjaloga lasvegaskoga croonera negoli kao aktivnu sudionicu kataloga najvažnijega benda otkako je svijeta i ljudi, zbog čega ulogu jednog od posljednjih pozdrava igra još uvjerljivije. A duga je i vijugava i cesta koju upravo prelazim trudeći se utjerati dugove dogovorenih zadataka za pisanje, pa zato o ovoj pjesmi ne čitate nekoga tko je voli više od mene. (GP)

48. Can’t Buy Me Love (333 boda / 10 glasova)

Baš slušam nešto ovih dana ‘I’m a G’ Ransoma i Big K.R.I.T.-a (If you know about me, you know I’m a G/ I’m all about my money, you should get like me) tako da mi je… Sad malo teško uživjeti se u poruku ove pjesme! Zapravo mi se malo teško uživjeti u pjesmu i općenito: imam isti onaj problem kao i s masu evergreena, a to je da je nikad nisam doživljavao kao svoju, društvo mi ju je nametalo od malih nogu i ja sam se, svojeglavo magare kakvo već jesam, opirao kako sam god znao i umio, gradeći usput u formativnim godinama neke dosta zajebane mentalne obrambene mehanizme – koje je ‘Can’t Buy Me Love’ naposljetku uspjela zaobići (za razliku od npr. ‘Yesterday’, koju ne doživljavam čak ni kao pjesmu, samo kao ambijentalni ukras), i na tome joj svaka čast. Jest da mislim da Beatlesi imaju mnoštvo superiornijih deep cutova iz mladenačke faze, i da mi se sad s odmakom čini da sam je pozicionirao malo previsoko na svojoj ljestvici (19. mjesto), ali je moguće i da bih pričao drugu priču da nikad nije bila izdana kao singl i da sam joj, kad su mi se Beatlesi našli na dnevnom redu, bio u stanju pristupiti svježijim ušima. (TK)

47. Love Me Do (340 bodova / 11 glasova)

Gadan izazov. Em mi je ni predbilježenoj ni dužnoj dopalo pisanje nekoliko crtica, em mi je slaganje rangirane ljestvice otkrilo mračnu stranu mog odnosa s Beatlesima. Masu stvari koje volim kod njih, volim zato što me podsjećaju na nekog drugog! Sve mi je nekako stizalo prije njih, a prvi album Beatlesa u mojoj kući bio je neki greatest hits kupljen na akciji, nakon što sam od tate iskamčila novu glazbenu liniju (liniju! i dalje mi je smiješno). Bilo je to tijekom srednje škole i, ruku na srce, daleko sam više slušala R.E.M. (opet greatest hits na akciji) nego tamo neke britanske kicoše s karanfilčićem u zapećku (fotka na kaveru bila je debilna, ali ne mora biti da je bilo karanfila). Tako ti je to kad NE odrastaš uz oca ruokera koji će ti za prvi sat glazbene naobrazbe uvaliti Beatlese, zbog čega ćeš poslije sva glazbena otkrića ravnati po njima, i nikako i nipošto tvoj glazbeni razvitak neće biti kronološki potpuno šizofren, sa skokovima, rupama i flešbekovima i flešforvardima, kaotičan zapravo, riječju – divan. Ali dosta o meni, ajmo malo o meni i Beatlesima. I tako, dok me najdraža njihova pjesma zarobila preko Byrdsa (znalci će znati), ‘Love Me Do’ zvuči kao Everly Brothers – i njih sam slušala više nego Beatlese! Što to govori o meni? Aha, to sam već objasnila. Što to govori o njima? Pa ništa posebno, bend ko bend, nisu živjeli u vakuumu. Što uopće želim reći? Nemam pojma! Moram nekako opravdati činjenicu da mi je ova stvar na 15. mjestu. Ne znam… Od svih njihovih pjesama s harmonikicom, ova mi je najdraža? Nadam se da shvaćate – o Beatlesima mi se piše otprilike onoliko koliko mi se piše o zraku ili vodi. (BB)

46. Get Back (349 bodova / 14 glasova)

Zbog ‘Hey Jude’ i ‘Let It Be’, zbog psihodeličnih ‘Tomorrow Never Knows’ i ‘I Am the Walrus’, zbog savršene popističnosti ‘Help!’ i ‘She Loves You’, sasvim je lako zaboraviti da su Beatlesi bili i opako dobar rock bend. Najbolji dokaz za to je ‘Get Back’, pjesma kojom su odali počast mladenačkim herojima poput Chucka Berryja i Elvisa, istovremeno pokazavši koliko je njihov rock’n’roll vrijeme pregazilo za samo desetak godina. Drugim riječima, ‘Johnny B. Goode’ već je tada zvučao zastarjelo, dok će ‘Get Back’ biti jednako moćan i kada automobili budu letjeli iznad naših glava, a imena Johna Lennona i Paula McCartneyja stajala uz ona Mozarta i Beethovena u nekim elektronskim kajdankama daleke budućnosti. (VH)

45. Wait (366 bodova / 10 glasova)

Zanemarujući vrijeme i menadžerske živce koje mi je moderiranje ove ljestvice otelo razbojnički i bez ikakva suosjećanja, u cijelom sam projektu, ruku na srce, uvelike uživao. Kako su glasački listići polagano doticali tako sam se prisjećao pjesama koje već godinama nisam čuo, puštao ih sebi na internetskome gramofonu, snebivao se nad jednim izborima, kimajući se glavom slagao s drugima. Jedini pravi žal za nemogućnošću nestrpljivog iščekivanja oko toga koje su se pjesme plasirale u pedeseticu mi, tako, izaziva ova pjesma, koju možda i bez pravog i stvarnošću opravdanog razloga držim svojom tajnom, ako se o tajnama kod ovoliko obljubljenog benda uopće i smije govoriti. Na određeni način, finalna ljestvica zaobilaznim mi je putem potvrdila početne sumnje u njezin plasman, obilujući povijesnim singlovima, uz tek sitan broj pjesama skrivenih na krajevima drugih strana bendovih ploča. ‘Wait’ je ponosan putokaz takve ekipe, odbačena kao višak s prethodnog albuma da bi naposljetku ipak izronila na ‘Rubber Soul’ i pristojno a opet potpuno samouvjereno potvrdila kako Johnu i Paulu za melodijsku transkripciju presudno važnih nijansi ljudskih osjećaja ne trebaju nikakvi studijski ili instrumentalni eksperimenti. Izvorni rock’n’roll Beatlesi su dotad već bili apsolvirali i ostavili ne toliko iza sebe koliko malo po strani, da bi upravo pjesmama poput ‘Wait’ ocrtali mapu koju će sve do danas pokušavati savladati nebrojeni guitar-pop bendovi, dakle, mapu koja se do nevjerojatnih detalja poklapa s preslikom presjeka mojih mentalnih rastrojenosti i muzičkih ukusa. (GP)

44. Rain (372 boda / 6 glasova)

(igrom slučaja, Vexa sam zamolio da napiše crtice za obje pjesme legendarnog singla ‘Paperback Writer / Rain’, pa je zadanom dodao i kratak uvod o izdanju općenito. Da, ovo je bio i spojler, na ljestvici je završila i A-strana! – GP)

Singl snimljen 1966. godine, točnije u travnju 1966., jedan je od najznačajnijih u mnoštvu singlova koje je liverpulska četvorka snimila tijekom svog postojanja. Osim što je to posljednji singl koji su Beatlesi snimili prije nego što su prestali sa turnejama i okrenuli se isključivo studijskom radu, ovaj singl je prvi koji nema ljubav kao osnovnu tematiku pjesme (okej, ni ‘Nowhere Man’, snimljen pola godine prije, također nije ljubavno obojen). Također, Beatlesi su prvi puta koristili novu, posebnu tehnologiju masteringa u studijima EMI-a koja im je omogućila snimiti svoj najglasniji singl do tada. B-STRANA: Prije nekog vremena razmišljao sam o raznim singlovima u povijesti r’n’r glazbe kod kojih je B-strana singla ubojitija od A-strane. Ima ih nekoliko, npr. ‘Dandelion’ Rolling Stonesa koji je prvotno bio izdan kao B-strana singla ‘We Love You’, zatim ‘I’ll Feel A Whole Lot Better’ Byrds singla ‘All I Really Want To Do’, te ‘Raw Ramp’, meni omiljena stvar T-Rexa, koja je nepravedno samo B-strana singla ‘Get It On’. U ovu grupu spada i pjesma ‘Rain’ Beatlesa. Iako smatram da je ‘Paperback Writer’ nevjerojatno dobra stvar, za mene je ‘Rain’ još bolja. Na ‘Rain’ je McCartneyev bas nešto najposebnije ikad snimljeno na traku. Bas linije su toliko nekonvencionalne i neočekivane da zvuče kao neki zaseban instrument, a opet je sve na svojem mjestu. Ringo je upravo na ovoj pjesmi dokazao da je jedan od ponajboljih bubnjara u povijesti rocka. Gitare imaju poseban istočnjački raga-rock feeling (termin koji je upotrijebio Roger McGuinn da bi opisao pjesmu ‘Why?’). Back vokali možda i nisu originalni kao na ‘Paperback Writer’, ali su u službi cjelokupnog LucyintheSkywithDiamonds ambijenta. Ono što je također važno za ovu pjesmu jesu začeci i početni entuzijazam studijskog eksperimentiranja Beatlesa, koji su poslije do savršenstva doveli na albumima ‘Revolver’ (‘Tomorrow Never Knows’) i ‘Sgt. Pepper’s LHCB’, te otjerali Briana Wilsona na psihijatrijsko liječenje. Lennonovi backward-vokali u današnje vrijeme moderne studijske tehnologije možda će nekome zvučati previše retro i nezanimljivo, ali za mene su jednako inovativni kao da su snimljeni jučer, a ne 1966. (VC)

43. Revolution 1 (380 bodova / 12 glasova)

188 različitih pjesama!!! Za čak 188 različitih pjesama Beatlesa  je 35 Gorilinih glasača glasalo. Ako uzmemo da svaka pjesma prosječno traje, brat bratu, 4 minute (hm, ‘Hey Jude’…), dobijemo 752 minute, odnosno skoro 13 sati muzike. Jebote! I onda kad mi sad netko dođe sa kvaziintelektualnim preseravanjem o tome kako su Beatlesi precijenjeni i kako ima većih bendova u povijesti. Ima kurac. Bilo je i bit će dobrih bendova. Utjecajnih, važnih, bitnih. Bendova koji će svojim talentom obilježiti određene periode. Bendova čija se važnost neće mjeriti samo kroz prizmu sadržaja njihovih pjesmarica. No, Beatlesi su jedni. Dok se muzika te vrste i tog vremena mogla tretirati kao klasičan tinejdžerski rock (što, naravno, ne znači ništa loše), Beatlesi stvaraju svoj unikatan stil, utirući poseban put muzikom koja postaje praznik za uši. McCartney stvara sentimentalnu muziku, dok Lennon, prateći ga, balansira, otkriva, mućka i dodaje – dodaje nešto više, nešto oporo i nešto živo. Upravo taj nevjerojatan sklad, to magično nadopunjavanje njih dvojice rezultiralo je da u samo desetljeće djelovanja Beatlesi napišu povijest. Toliko krasnih pjesama. Pjesama bez kojih ni današnji rock, pop, pop rock, punk rock, indie, kako želite, ne bi postojali. ‘Revolution 1’ je jedna od takvih pjesama. Drska, vrišteća, žestoka, nježna, pametna. Klasična Johnova. A Lennon je ipak bio moj igrač. Svaka čast Paulu, al Johna radije biram u svoj tim. Jer bio je jedan od nas bez obzira kakve su nam boje partijske knjižice, koliko nam se jasno lice vidi u mraku, na koju se stranu krstimo i da li se uopće krstimo, kojim jezikom govorimo i koliko nam vremena ostaje do prelaska u ništa. Dojma sam da Lennon nikada nije promatrao rijeku kako teče. Ako ništa drugo, bacao je u nju kamenčiće koji su se, ne rijetko, pretvarali u gromade, izazivali promjenu toka, pa i katastrofalne poplave. A iz tih poplava se nikad nisu spašavali oni praznih glava i malograđanskih srca. Za takve nije bilo mjesta na Johnovim otocima ni u Johnovim pjesmama. Pjesmama koje su mijenjale svijet i činile ga ljepšim. Da, ‘Revolution 1’ je baš jedna takva pjesma. Johnova. You say you want a revolution/ Well, you know/ We all want to change the world. (SČ)

42. Let It Be (384 bodova / 13 glasova)

Pitanje za milijun kuna: U momentu kad je životna situacija kaotična, kome se obratiti? Mami, naravno! Lennon je 1968. u pjesmi ‘Julia’ svojoj majci poručio da pjeva ljubavnu pjesmu jer ga zove Ocean child (na japanskom Yoko). A McCartney? Paula su mučile trzavice u bendu i u dugogodišnjem prijateljstvu s Johnom, tako da ga je, prema njegovim riječima, u toku 1968. majka posjetila u snu i rekla mudre riječi. Ako je u ‘Hey Jude’ McCartney tješio malog Juliana Lennona, u ‘Let It Be’ mu je zadatak bio utješiti sebe. Inspiriran albumom grupe The Band ‘Music From Big Pink’, McCartney je kasne 1968. složio melodiju i pjesmu koju su Beatlesi u prvoj polovici 1969. snimali u prilično opterećenoj i nabrušenoj atmosferi. Ona je možda pripomogla da snimka pjesme ima intenzitet do ruba katartičnog plača nakon kojeg slijedi konačno pomirenje sa situacijom. Zvuk jecaja najviše dočarava Starrovo bubnjanje po hi-hatu – što je klasičan primjer kako i puko držanje ritma može biti emotivno, a opet funky. Funky zvuk daje i orguljaški upad Billyja Prestona, a albumska verzija pjesme s dosnimljenom solažom Georgea Harrisona po emotivnoj dubini šije pretjerano zakopčanu singl verziju. ‘Let It Be’ je primjer kako oboriti površnu teoriju stereotipa među Beatlesima po kojoj je Lennon emotivac, Harrison mistik, Starr dobar frend, a McCartney oportunist. Pjesma je vrlo mccartneyjevska: melodijski bogata i s optimističnim pogledom u budućnost (For though they may be parted, there is still a chance that they will see), ali bez obzira na to, u cijeloj konstrukciji (a pogotovo Paulovom pjevanju) su tone emocija i suza. U doba kad je izdana kao singl, Paul McCartney je na presici objavio da napušta Beatlese. Na ‘Let It Be’ kao da je otvorio dušu, a onda se suočio s realitetom i krenuo dalje u život. (ZT)

41. Blackbird (398 bodova / 10 bodova)

Imao sam desetak godina, mama me vodila kod tete Nede na Vežicu. Teta Neda je imala sina Erika, dosta starijeg dečka duge kose kome su me dodijelili da ne smetam starijima, a on je taj zadatak, začudo, prihvatio drage volje. Uzeo je gitaru i pitao me što želim da mi odsvira, ja sam rekao Beatlese jer je to bio jedini bend za koji sam čuo. Black-bird/  sing-ing/ in the dead of/ niiiiight, tako je išao tekst, a na gitari je svirao nešto što je zvučalo kao cijeli orkestar, koristeći sve prste od početka vrata prema dolje, pa onda nekako na preskoke nazad. Taj put sam si obećao da ću, ako ikad budem naučio svirat gitaru, vježbat koliko god treba dok ne uspijem to sa svim prstima izvest kao Erik. Dvadeset godina poslije još uvijek to nisam skinuo do kraja, jer da jesam, ne bih više imao zašto vježbat. (MB)

(pisali: Goran Pavlov, Tonći Kožul, Bilanda Ban, Vedran Harča, Vedran Cesarec, Saša Čobanov, Zoran Tučkar i Matko Botić)

5 Odgovora to “Goriline najbolje pjesme Beatlesa: #50-#41”

  1. tonći Says:

    evo stavio sam ti par slika! ubaci slobodno i ti koju drugi put🙂

    “Get Back” i “Let It Be” mrzim iz dna duše al su očito bile neizbježne, pa mi je drago što su barem ovako nisko na listi!

  2. Tonći Says:

    iz ove ture sam glasao za točno… dvije pjesme

    mislim da će ih se otprilike toliko plasirati i iz mog top tena😦

  3. bb Says:

    Gogo, priznaj da si revidirao svoju crticu nakon što si pročitao moju, i ubacio onaj dio s tatom i R.E.M.-om!😀
    Koja tematska konvergencija!
    Ovo se čita kao roman.

  4. Tonći Says:

    “…o raznim singlovima u povijesti r’n’r glazbe kod kojih je B-strana singla ubojitija od A-strane”

    http://en.wikipedia.org/wiki/Tequila_(song) !!!

  5. frnjokla Says:

    mislim da sam zaboravila glasat (zaboravila sam jesam li glasala na kraju ili nisam), a bas sam se veselila. i veselim se ostatku liste!

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: