Gorilini naj albumi 2011: fusnote vol. 1

by

Sjećate se možda kako sam prije par tjedana bio predložio da tko god želi napiše crticu o nekom jako dragom im albumu iz 2011. koji nije upao u Gorilin top 50? E, pa četvero ljudi je napisalo takve bonus-crtice. To je bilo pretprošlog tjedna. Moja lijenost je jedini razlog zašto to objavljujem tek sad. Sorkač!

Sad slijede prve dvije, a preostale dvije sutra; ako još tko želi napisati nešto a stigne do srijede – slobodno pošaljite, ja ću objaviti.

Arctic Monkeys – Suck It and See / The Rapture – In the Grace of Your Love / Noah and the Whale – Last Night on Earth / Girls – Father, Son, Holy Ghost

Odmah mi je bilo nešto čudno, ali nisam pomno pratio odbrojavanje. Uslijedio je šok i nevjerica kad sam shvatio da većina albuma s moje liste (5/8) ima samo moj glas, a još jedan svega dva. Nisam to očekivao, nikako, jer nisu to neki avangardni albumi, nezavisniji od nezavisnih, opskurniji od opskurnih. To je skoro pa mainstream, koji je valjda izgubio sposobnost da oduševljava, izgleda da se svijet glazbe svake godine sve više diversificira, zbog interneta, piratstva, dostupnosti, brojnosti, čega god. Ili je taj porazni skor samo rezultat iskrivljenog bodovanja.

Za početak Arctic Monkeys (1 glas), s možda i njihovim najboljim albumom, pjesme koje tresu stakla ne cviležom gitara (a djelomice i time), nego čistom snagom melodija. Razmišljam, možda je to njihov „američki“ album, razveden od zagriženih fanova, a još k tome Alex priča kako je zaboravio napisati hit-pjesmu. Pa, čovječe, hit nikad nije ni bio mjeren top listama, a u ovom vremenu još manje. Po tom je A***e snimila najbolji album zadnja, kajjaznam, tri desetljeća, tu negdje. Koji me, usput, ostavlja posve hladnim, kao da se zove, „61“, IYCMD.

Zatim The Rapture (2 glasa; nisam sam!), koji su se povratkom kod Murphyja vratili nekim sasvim drugim korijenima. Na minimalnom ritmu, hipnotizirali su me pjevušenjem, plesljivošću, općenitom samozatajnošću. Na DFA su i YACHT (1 glas) čije brojalice ulaze u uho tako lako, još lakše od HolyGhost! (0 glasova?) koje sam i ja zaboravio, iako mi jesu na GGG-u. Još k tome ja i nisam neki obožavatelj LCD Soundsystema, čisto da se zna, ali neki od tih bendova na DFA rasturaju, svježinom i razigranošću zvuka, pišu hit do hita. Okej, okej, uz dozu avangarde i malo opskure.

Pa Noah and the Whale (1 glas) sa svojom iskrenutom vizijom pop-glazbe kakva bi trebala biti, s aranžmanima terasa koji zvuče kao najradikalniji Wet Wet Wet 2010ih – stvarno kao zadnja noć na zemlji, što je, jel, jednako kuruzno ime kao i cjelokupni zvuk ovog benda koji – opet! opet! – piše hit do hita, najozbiljnije.

Sve skupa, ne razumijem, očito je ujedinjenje skoro pa nemoguće (osim po pitanju Destroyera), jedino mi je nekako žao, jednako kao što mi je bilo prije 20 i kusur godina kad sam krenuo u avanturu širenja gospela, sa zaboravljenim rezultatima i bez nekog naročitog uspjeha. Kad smo već kod gospela (tko ih je poslušao, zna o čemu pričam), moj novi najbolji album svih vremena za ovaj tjedan je Girls (4 glasa, na pragu Top 50 a bez mog glasa). Nekako sam ga propustio, jer ipak mi fali mjesec i pol života u 2011, pa me je sad opalio svom snagom. Kao najblistavija mješavina Arcade Eyes, Dinosaur Whigs i Lawrencea Houstona, čini mi se da su ta dvojica tu onako propisno pali s Marsa, baš iskonski frikovi s vizijom kako najblistavije zvukovne poremećaje pretvoriti u pop-pjesme nekog prošlog i budućeg vremena istovremeno, što je paradoks koji drži na okupu ovaj album i još štošta drugo. (OM)

Nothing’s Carved in Stone – Echo

Moj broj 1 (s 200 bodova) podijelio je 59. mjesto s još šestoricom drugova.

Da vam kažem par riječi o mom broju jedan.

Nothing’s Carved In Stone je grupa nastala nakon što je Ubukata Shinichi, gitarist Ellegardena, odlučio ne nastaviti druženje s frendovima u projektu Hiatus već je osnovao vlastitu grupu – profilirajući Ellegardenov izričaj u nešto bogatije i melodioznije, bliže japanskom eklekticizmu no zadržavajući čvrstinu različitih podvrsti rocka.

Album Echo nije se “dogodio”.

Nakon Ellegardena, prvi NCIS-ov album bio je „Parallel Lives“ (2009.) koji je na Oriconovoj tjednoj listi debitirao na 11. mjestu. Iste godine izašao je i „Around the Clock“ (maxi singl), a 2010. album „Sands of Time“.

„Paralellel lives“ bio je sramežljivi odmak od Ellegardena što se može najbolje primjetiti u „November 15th“ koju kao da je napisao Hosomi Takeshi pršti životnošću i emocijom u par jednostavnih riječi, ostajući vjerna melodičnom panku.

Na „Sands of Time“ svaka sljedeća pjesma dokaz je novostečenoj samosvijesti i samopouzdanju benda – hrabrost iskoraka više se ne nazire već jasno vidi u svakoj novoj noti zaokreta prema AOR-u.

I onda, u 2011. dolazi „Echo“.

Veličanstveni album japanske grupe koja se između ostalog odlikuje i sasvim suvislim tekstovima na engleskom jeziku, a koje je Muramatsu Taku sposoban i izvrsno, pitko i besprijekorno otpjevati. To je album koji uz otvarajući instrumental i devet pjesama na engleskom sadrži i tri predivne stvari na japanskom – tako emocionalno uključujuće da me već mjesecima motiviraju na sve bolje i bolje ovladavanje japanskim jezikom. Glazbeno idealna mješavina rockerske čvrstoće i elemenata jazza, funka, punka, post-rocka i nježnog eksperimentalizma odlična je pratnja kako večeri provedenih u koncentriranom slušanju glazbe, tako i seksa ili čitanja knjiga. Raznovrsnost doživljaja u različitim okolnostima za mene je najbolji dokaz kvalitete, a ovaj je album nepobitno ima toliko da je višestruko zaslužio prvo mjesto u bivanju soundtrackom moje egzistencije.

Poslušajte ga. Pogledajte spotove. Divotica. (DF)

(pisali: Ozren Milat, Derza Fanistori)

8 Odgovora to “Gorilini naj albumi 2011: fusnote vol. 1”

  1. Stradun Says:

    Artic Monkeys svakako !

  2. bijela misa-o Says:

    I baš u pravo vrijeme:-)

  3. Derza Fanistori Says:

    Jupiiii!!! Moja crtica!😀

    Nego, gospon urednik, “popravili” ste mi pravopis u krivom smjeru: veli Hrvatski Jezični Portal (http://hjp.srce.hr/index.php?show=search_by_id&id=d11kWRk%3D&keyword=sljede%C4%87i) da se “sljedeći” odnosno onaj koji je idući po slijedu piše bez i odnosno ne “slijedeći” nego “sljedeći”. Samo da znaš😛

  4. Tonći Says:

    primljeno na znanje, pogrešan ispravak – ispravljen🙂

    Ozzy, nije mi jasno čemu se čudiš – Arctic Monkeys i The Rapture su bendovi za koje većina ljudi očito misli da je njihovo vrijeme prošlo, a Noah and the Whale nikad ni nisu bili mainstream – pa ni “skoro pa mainstream” – praktički nigdje izvan Velike Britanije… a ne vidim ni nekih naznaka pojačanog diversificiranja/razjedinjenja: albumi koji su na Gorilinoj listi dobijali najviše glasova (James Blake, Bon Iver,Destroyer, tUnE-yArDs, PJ Harvey…) su mahom isti oni albumi koji su se najčešće pojavljivali i najbolje kotirali i na inim domaćim i svjetskim indiecentričnim godišnjim listama

    “hit nikad nije ni bio mjeren top listama”

    lol ti nikad ne odustaješ

    http://en.wikipedia.org/wiki/Hit_single

    “A hit single is a recorded song or instrumental released as a single that has become very popular. Although it is sometimes used to describe any widely-played or big-selling song, the term “hit” is usually reserved for a single that has appeared in an official music chart through repeated radio airplay or significant commercial sales.”

  5. bijela misa-o Says:

    Ah, Tonči, pa ti znaš da sam ja uvijek bio mnogo egocentričniji od Wikipedije. Meni je mnogo zanimljivije proizvoljno, tj. po vlastitoj volji i ukusu, proglašavati nešto hit pjesmom, nego puštati masi da mi neku kuruzu proglašava hitom. Ili puštati to vremenu, kad smo već kod toga (ali to je jedna druga tema). Potpuno je isti princip svedemo li masu na manji broj, sve do jedan. Kažu da je demokracija tiranija većine, ali demokraciji nije mjesto u muzici. Za mene je muzika tiranija jednog. Dakle, da, slažem se da nikad ne odustajem;-)

  6. Tonći Says:

    taj mi je tvoj križarski pohod oduvijek bio bizaran – jedno je reći da to što je nešto popularno ne znači da je automatski dobro i/ili vrijedno pažnje, a skroz drugo ignorirati bazično značenje i funkciju nekih riječi! mislim, termin “hit” označava samo to da je neka pjesma popularna među određenim brojem ljudi (ovisno o tome o kakvoj vrsti hita pričamo), sam po sebi ne govori apsolutno ništa o bilo kojoj drugoj mogućoj kvaliteti te pjesme, tako da stvarno ne kužim što te to toliko dira – jednako bi bilo besmisleno da npr ja sad počnem govoriti da je “naranča” samo ona naranča koja je meni ukusna

  7. Matej Says:

    jebiga, trebalo je dječacima uvalit 996, a onda nije ostalo ništa za majmune. realno, zaslužili su barem jednu stotinu, vjerojatno i dvije.

  8. Derza Fanistori Says:

    “proizvoljno” hahahahaha zakon!

    Nije li život krasan? Slušam jutros Banderasa kako, govoreći o instalaciji na Cvjetnom i primjedbama na sjednici jučer, navodi: “Konji su krasne životinje, a cvijeće je ljubav, ako nije cvijeće zla – a valjda nije. De gustibus non diskutabant – nemojte nametat svoje mišljenje drugima” i sad ovo “proizvoljno” sjeda na pravo mjesto.😀

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: