Gorilini naj albumi 2011: #5-#1

by

5. Jedi Mind Tricks – Violence Begets Violence
[922 boda / 1 glas]
Šteta je što ne postoji termin za fenomen benda koji postane dobar tek nakon što propadne.
Dešava se generacijskim ili bendovima koji su u jednom trenutku bili the next big thing.

Umjetnicima je potrebno par albuma da se pomire s činjenicom da njihova muzika nije više relevantna i počnu raditi:
a) ono što najbolje znaju (Prodigy – “Invaders Must Die”)
b) ono što vole (JMT – “Violence Begets Violence”)

Češći fenomen je da bend krene raditi back to the roots materijal i snimi još nekoliko sramotnih albuma na kojima pokušavaju zvučati kao novi bendovi koji pokušavaju zvučati kao oni.
Ali za to već postoji ime.
Slayer.
Imajući na umu da su Jus Allah i Vinnie Paz duo u kojem je Vinnie musliman jasno je da je not giving a fuck bila premisa projekta i prije desetak godina – sada kad su bijesni i nemaju što izgubiti, nitko ne daje … manje jeba… no less fuck is… oni su Nick Nolte.

“Shit is fucked up”. (Offspring)

Violence Begets Violence ne može biti out više nego što jeste; bijela indie-ekipa sluša Taylor The Creatora (jesam li dobro napisao to sranje?) i Odd Future OMGFGGTY (jesam li dobro napisao to sranje?), crnci su praktično reversed-wiggeri (oznaka za tight jeans crnca u V izrezu i bijelim raybankama je u fazi postprodukcije; moj prijedlog indiegger je neslavno propao) i nitko sa imalo samopoštovanja ne želi znati što slušaju, iako se priča da postoji nešto što nazivaju “Drake”. Izdavanje ovakve hip hop ploče u ovom trenutku je poput dolaska u Starbucks s fudbalerkom i podvrnutim rukavima na majici kratkih rukava. Neki će se zapitati da li oni to ozbiljno, a većina će ignorirati. Istina –  Jedi Mind demographics je praktično nepostojeći: Muškarac, gangsta, militantni musliman iz Philadelphije ili Jerseyja, talijanskih korijena, sluša black metal.

“Mentalitet koji niko nima, rođen za smrt i život bez cilja”. (Žuvi, Hajduk Split)

Kupovina (skidanje s interneta) hip hop ploče (mp3-ca) je za bijelca poput odlaska u low rise pit po junk.  Dolazimo samo po z a j e b a n o  sranje jer loš shit imamo i pred zgradom. Drugim riječima – za butthurt bičanje o životu, rime za koje je potreban Merriam-Webster tab u browseru i uvrnuto sempliranje loše bjelačke muzike imamo… lošu bjelačku muziku.
I gdje je nestalo nasilje? Ne, Action Bronson i njegov toughest-mofo-in-a-special-ed-class horor bulšit se ne računaju. Hip hop pjesme koje ne mogu funkcionirati kao entrance song Nicku Diazu ne trebaju postojati. Ozbiljno. Prestanite pisati ta sranja.

Rap theme-pool koji je dosta dobro fukcionirao do sada:
– potpuno nepoštivanje ljudskog života
– ostalo (kurave, droga i disrespect nakon što je prva tema u potpunosti iscrpljena)
U ovom segmentu JMT briljiraju potpuno: suludo nasilje i mržnja. Neprijatelji su brojni: pederi, “svinjojedi”, katolici (ista stvar, ali isplati se ponoviti zbog količine lajni koja im je posvećena), #Occupy ekipa, MTV cribs rapperi, ostali zamišljeni dileri, svjedoci, slučajni prolaznici koji neće svjedočiti, cinkaroši… papa (očigledno). To je već nešto uz što se može raditi mrtvo dizanje!

Najblistaviji trenuci ovog albuma proizvod su lošeg workflowa između dva MC-ja, tema je načelno dogovorena, ali pristupi su potpuno različiti, često i suprotni. Najbolja pjesma na albumu, “Carnival of Souls”, ujedno je i najbolji primjer toga; nakon što Vinnie Paz završi svoj rant (“AK-s and grenades, matter fact I slay them with blades, They blatantly gays, faggots in berets in parades […] You face the brigade, I hate you and I pray you get AIDS […] I would bomb a nation for God, [I’m a suicide bomber) […] Y’all are swine-eaters, that’s abomination to God”), Jus Allah otvara svoj dio s “All I got is too much hate, not enough love…”. Da stvar bude potpuna pobjeda, različiti pristupi se spoje na refrenu, koji objašnjava duh ovog albuma: “Fuck all the story telling, I don’t like these phony fables/ You niggers sound like cable, fuck you and your fucking label.”

Ostatak albuma prolazi u prekrasnim referencama na borilačke sportove (“You don’t fight, you ducking fights, you Mayweather”), modificirano oružje (“We Islamic wars, we that godbody/ We the Russian AK, we the sawed shotty”) i još nasilja (“I punch you in the face for nothing, I just love the conflict”), uz anti-kršćanstvo (“Fuck a crucifix, I’ll use it just to stab a nun”), usputnu mizoginiju (“I keep a stupid bitch around me just to stash the gun”) i naravno – metal (“I’m Black Sabbath, you savages get a lashing tongue/ I’m black magic and ravenous, you a passive crumb”).  Nekome bi moglo smetati što autor ovih stihova nevjerovatno podsjeća na onog malog jadnika iz “Kralja Queensa” i sawed shotty bi ga vjerovatno izvalio na leđa, ali to ne bi trebalo biti važno. Nije se prigovaralo ni “Predator”-era Ice Cubeu što mu put nije baš bio popločan drive-by leševima, važna je namjera i egzekucija (pun intended).

“When I’m not shooting I get iron deficiency, And I don’t wanna have the guys look at me differently, I would rather have a gun than an epiphany…”

Me too, Vinnie.

Violence Begets Mindless Violence. There. Fixed that for ya. (GP)

4. Bon Iver – Bon Iver
[938 bodova / 12 glasova]
Čuo sam sve uvrede. Sprovodna muzika, depresivno zavijanje neoprane zabiti, makni taj smor mater ti…. Ne kuže. Ne kuže moć tih zvučnih valova koji u sebi nose daleka smrznuta prostranstva bescilja, tračke nade na kraju vijugavog puteljka kao i zavodljivu anonimnost velegrada. Negdje tamo, vani, daleko. U metrou. Na plaži. U gomili i osami, bilo mi je lijepo u Vernonovom snijegu. Puno glazbe dođe i prođe (kao dobitnici Oscara kojih se nitko više ne sjeća nakon par godina – “King’s Speech”?). Bon Iver ostaje. Zima je, proći će me, mislio sam, a onda je došlo ljeto. I nije me prošlo. Postao mi je to zvuk plaže, ljeta, kontra koja se samo trebala dogoditi. Paše. Paše uvijek. Često. I svuda. Moj. Privatan. Najbolji na slušalice. Volim ljude koji vole Bon Iver. Prepoznajemo se u gomili.

Novi album je sljedeći korak u razvoju, neuredniji, prištekan na struju, nova simfonija hipnotičke melankolije i bolji sa svakim slušanjem. Čak se i na “Beth/Rest” navikavam. (Zašto, ali zašto, tako nemaštovit naslov albuma?) Vernon je otkrio mainstream i mainstrem je otkrio njega. Da li je to dobra stvar, tek ćemo vidjeti. Nemoj, pliz, postat arogantni seronja. (LR)

3. Centro-matic – Candidate Waltz
[1114 bodova / 6 glasova]
Sve do prošle godine sam sustavno izbjegavao Willa Johnsona i njegove Centro-Matic. Razlog je banalan: uspio sam sebe uvjeriti da nemam vremena za još jedan katalog i njegove popratne projekte, a hrabrosti za popravni ispit jednostavno nisam imao. Previše gradiva. No, ignoriranje  je bilo uspješno sve dok nisam pao na najjeftiniju foru – slomio me hit! Zamislite, Centro-Matic nakon više od 15 godina karijere imaju hit za koji su snimili i spot. A ta “Only In My Double Mind” je toliko grandiozna i zarazna da bi vrlo vjerojatno mogla preživjeti više od pola godine svakodnevnog puštanja na jednom Otvorenom radiju. O da, tamo neki alt-country bend snimio je univerzalnu monumentalnu pjesmu za samopomoć: “Champion of quarantine! Quarantine your demons, friend. Respect ability, respect what is you.” Taj sam video pokrenuo samo kako bih se još jednom uvjerio da propuštam nešto važno, ali umjesto informativnog pregleda desila se pjesma godine (ajde ju napokon poslušajte). Ubrzo nakon toga počeo se dešavati i cijeli “Candidate Waltz” kojeg sam odmah sam sebi objasnio kao album kojega Wilco nisu snimili između najboljih “Summerteeth” i “Yankee Hotel Foxtrot”, na što je Gogo ponudio još zanimljiviji odgovor u svom detaljnom osvrtu. Nakon nekoliko slušanja bilo je jasno da su Will i njegova družina posebna priča. Ali to sam mogao i očekivati. Trebalo je samo žrtvovati nešto drugo i prilagoditi raspored. Za kaznu će mi se taj lik višestruko vraćati u budućnosti. Pazite samo ovo: za koji dan izlazi “New Multitudes”, album sličan sada već starom i kultnom projektu Mermaid Avenue u sklopu kojega su krajem devedesetih Billy Bragg i Wilco uglazbili neobjavljene pjesme Woodyja Guthriea. U ovom novom projektu čeka nas jedna totalno neočekivana kombinacija urbanih kauboja: Will Johnson, Jim James (My Morning Jacket), Jay Farrar (Son Volt) i Anders Parker (na njega ovom prilikom prvi put nalijećem). (DS)

2. James Blake – James Blake
[1215 bodova / 12 glasova]
James Blake je ležanje u oblacima natopljenima kloroformom, ali onim koji nikad ne omami do potpune besvijesti. Osjećam se ugodno i zapravo se nalazim korak do savršenstva, ali nešto nedostaje. Vječito me bode ta jedna kriva nota, ugodna pulsacija ali na potpuno krivom mjestu, i nije mi jasno zašto jer smo u teoriji apsolutno savršeno stvoreni jedno za drugo.

Vidjela sam ga i prije nego što mi je ikada progovorio, i znala sam da je to to. Gledao me sa stranica i-D-jevog exhibitionist issuea, čitala sam što priča o svojoj muzici, o Londonu, sjećanjima, dubstepu s kojim se prvi put susreo u FWD>>u. Obara me s nogu činjenicom da svira klavir od osme godine, ali kaže da voli i elektroniku. Savršeno, moja kombinacija. Brendel meets Burial u slowmotionu, tako mi mali James izgleda kao da bi mogao zvučati. Ne samo da ga želim, nego ga baš trebam. Još od Saltilla me nitko nije uzeo među dlanove i zgnječio u najnježnijem tonalnom ljubavnom zanosu, onom zbog kakvog plačeš od tuge i vrištiš od sreće istovremeno. James bi mogao biti taj. Nema veze što ne priča previše, bitno je da to što kaže bude moćno poentirano. Želim da mi slomi srce, tako ćemo se najduže voljeti.

I don’t know about my loving anymore, All that I know is, I’m falling… Blakeove pjesme podižu bijele vibrirajuće mramorne zidove u mojoj glavi, toliko nepregledne i glatke da se nemam za što uhvatiti dok potpuno prepuštena njegovom eksperimentu klizim niz njih iz jedne stvari u drugu. Iz “Unluck” u “The Wilhelm Scream” u “Lindisfarne II”. Tu malo zastanem, odmorim na boniverastoj livadi među žutim tratinčicama ispod plavog neba, i uskačem naglavačke u “Limit to Your Love”. Zavodi me pjevajući kako ništa nije trajno, uspijeva mi napola slomiti srce i taman kad počinjem misliti kako imamo nade, “To care like you” me vraća nazad u stvarnost u kojoj je ljubav plutajući označitelj a emocije uvijek potčinjene razumu. Sve bih to nekako i mogla preživjeti da se ne moram kroz “I Mind” i “Measurements” na -10 u pola 5 ujutro vraćati kući iz izlaska za koji mi u tom trenutku postaje jasno da je bio suvišan.

Nažalost, ne odgovara mi kad sam na biciklu i ne volim s njim izlaziti van, dinamike nam se u javnom prostoru nikako ne poklapaju. James i ja najbolje funkcioniramo kada smo solo kod mene doma, samo što sam postala štedljiva s vremenom pa ga sve manje trošim na one s kojima ne mislim ozbiljno. Zavele su me doduše njegova drskost, kreativnost i klasično glazbeno obrazovanje, i iako je još uvijek malo premlad da bismo bili ozbiljni, “Enough Thunder” me strpljivo čeka na hardu. Ili ja njega. A i Saltillu novi album izlazi u veljači, tako da će ova godina biti ok kako god da okrenem. (PB)  

1. Dječaci – Istina
[1461 bod / 9 glasova]
Obraćaju se generaciji stasaloj u vrijeme sanaderijanskog blagostanja, onoj koja sa diplomom može guzicu obrisat, a bez nje cemenat mišat. Onoj čija je budućnost propala kao tržište kapitala. Onoj koja je od malena zadojena suludom mržnjom i bolesnim nacionalizmom, onoj koja je na svojoj koži osjetila kolaps obrazovnog sustava.

Međutim, nismo se predali. Internet nam je prozor u svijet. Kultni sultani multija ga utiliziraju na najbolji mogući način i komuniciraju s nama, svojom militantnom i gnjevnom sljedbom, putem sajta, foruma, majspejsa, fejsbuka, tvitera, lastefema i tumblera. U nama se stvara taj infantilni osjećaj pripadnosti, poput onog navijačkog kojem se rado izrugujemo. Taj nam osjećaj prihvatljivim čini i dotad nezamislivo. Ponosni smo na svoje prijatelje, čak i ako vole mislit da nismo dio njih, i podršku im iskazujemo kupovinom albuma, gubljenjem glasa na rasprodanim koncertima i zajedničkim napadima na svakog neistomišljenika. Razumijemo i nešto starije, one kojima je rat ukrao mladost, ali našu himnu ne izvodi Laufer, nego Papi Batina. Ovo nije svijet za nas, iako smo pročitali jednu knjigu više nego Kerum. Junaci našeg doba su Lisbeth Salander i Vojko Vrućina. (MI)

(pisali: Goran Pećanac, Luka Rukavina, Dražen Smaranduj, Petra Belc, Matej Ivušić)

43 Odgovora to “Gorilini naj albumi 2011: #5-#1”

  1. vedro Says:

    hahahaaaaaa

    Galiju stigla osveta za MSP😀

    Djecaci, prvaci na refrenu, prvaci na terenu!

  2. Anonimno Says:

    Najgluplja lista u povijesti svih gorilinih lisat! Al ikad ono! Tonći, pod hitno nešto minjat! Dok ne bude prekasno!

  3. ga-li Says:

    ruralna gorila RIP

  4. Anonimno Says:

    bilo je tu svakakvih ‘crtica’ ili kako li se vec zovu ti tekstovi al ova za “Jedi Mind Tricks” je stvarno vrhunac – nije mi se dugo dogodil da kod svake recenice izgovorim “koji kurac? o cemu ovaj pise?” a valjda sam glup.

  5. Goran Says:

    mos def!

    Sljedeće godine idem po pobjedu.

  6. Holiga Says:

    crtica za JMI je baš super… ali cijela lista… It’s a joke.

  7. Lana Says:

    bahahahhaah! krepavam na JMT! svinjojedi… indiegger, hahaahhaha, unesi natuknicu u UD.

    dječaci, krepajte.

    lista je katastrofa, ubibože.

  8. bojan m Says:

    MI crtica je odlicna, isto kao i JMT.

  9. Anonimno Says:

    Sad da ja sjednem u raketu i otpičim na Mars, mislim da bih i otamo mogao detektirati problem: pa ne možete na listu stavljati stvari sa samo jednim jedinim glasom! Koji ste vi jebeni amateri, to si ni dica u školskim novinama ne bi dopustila!

  10. Anonimno Says:

    Sad da ja sjednem u raketu i otpičim na Mars, mislim da bih i od tamo mogao detektirati problem: ne može na listu upast stvar s jednim jedinim glasom! Koji ste vi jebeni amateri, pa to si ni dica u školskim novinama ne bi dopustila!

  11. Anonimno Says:

    Nikako da objavi i onda kaže: “prebrzo objavljujete komentare, usporite malo”. I opet mi ne stavi ime. O jebem ti milu mater, stvarno ste amateri!

    Zoran

  12. Gogo Says:

    Svaka lista s St. Vincent, Jamiejem Woonom i Fleet Foxes je joke i katastrofa. Pa tako i naša, jebiga.

  13. Matej Says:

    u čemu je problem? uvijek je isto.

  14. Gogo Says:

    Ma da, ubijaju me te spike po kojem nekom smeta što neko nekom da 900 bodova. Kao to nije okej, a okeje je raznoraznim sranjima davat recimo 500 ili 200 ili čak i 5. Jebote, sistem je takav, debilan ali stvarno zabavan za zbrajanje i očekivanje rezultata, a i ima nešto u tome – ja sebe nisam moga natirat Centro-maticu (mojoj naj ploči godine) dat više od 400. Da jesam, da sam da 700 pobjedili bi. Koga briga? Radije imam Dječake na 1., Centro na 3. i JMT na 5., nego da su mi tu uletili i Waits i PJ Harvey i Radiohead i Black Keys i sva ta mainstream redovita imena.

  15. Tonći Says:

    je, odlična je JMT crtica… tj recenzija pošto je kao takva u međuvremenu izašla na Potlisti🙂

    napravit ću ovih dana javnu anketu pa da odlučimo kakav ćemo sistem bodovanja dogodine, iako već znam kakav će biti ishod😦

  16. Tonći Says:

    “Radije imam Dječake na 1., Centro na 3. i JMT na 5., nego da su mi tu uletili i Waits i PJ Harvey i Radiohead i Black Keys i sva ta mainstream redovita imena.”

    upravo tako! puno mi je zabavnija ovako ekscentrična i nepredvidiva lista od “poštenog” konsenzusa koji bi urodio listom koja bi bila ko i sve druge

  17. bojan m Says:

    Mislim, o čemu mi pričamo, pa broj 1. za Dječake na nekoj listi je najprogresivnija glazbena dogodoviština u Hr. Jedino je 4. mjesto sporno.

  18. Lana Says:

    Meni je sustav sjajan i posljedična idiosinkratičnost liste; ja sam samo jalna i jadna jer sama nisam imala muda davat 900 i što moji favoriti nisu svi redom prvi vrhu. Iako je Blake tu (2. i na mojoj listi), pa je to zadovoljština.

  19. Anonimno Says:

    Markovi…hm, pardon, Tonći odlazi! Prepusti mjesto nekom mlađem, nekome ko se još nije imao vremena izkompromitirati…Previše je blata i sumnjivih radnji na tvojim leđima. Budi častan i dostojanstveno odi!
    Predlažem Mateja za predsjednika savez..hm, pardon, glavnog i odgovornog u Gorili. Mlad je, ambiciozan, ima vrimena i volje, ne libi se ući u klinč i sa eminentnim imenima hrvatskog glazbeno-medijskog prostora da bi obranio svoje stavove. Čovjek je s karakterom.

    Saša

  20. Anonimno Says:

    A i ti Srebri..hm, pardon, Gogo, skupa u paketu sa Marković..hm, pardon , Kožulom moraš otić Pamti se kad si onomad ukrao novin..hm, pardon, glasove.

    UPRAVA ODLAZI!!!

  21. frančeski Says:

    mene recimo ubija to što je vrijednost muzike kroz nomad/gorilu promatrana kao čisto subjektivna stvar i što se onda ljudi s gorile žale “Ma da, ubijaju me te spike po kojem nekom smeta što neko nekom da 900 bodova. Kao to nije okej, a okeje je raznoraznim sranjima davat recimo 500 ili 200 ili čak i 5”. šta nekog boli kurac jel netko drugi voli st vincent ili centro – matic ili đedaje. liste su tu za zajebanciju i zabavu i ne služe ničemu nego tome i glupo je pjenit se oko bilo koje liste isto ko što se glupo pjenit oko bilo čijeg muzičkog ukusa.

  22. frančeski Says:

    inaće, slažem se s pećancem, prava je šteta šta jmt ne idu posli šabaza.

  23. Gogo Says:

    Ne vidim da se itko s Gorile žali, osim kao sprd ljudima koji se žale. Imaš poviše i druge komentare🙂

    Inače, samo za rekord, meni je St. Vincent skroz dobra, Woon me u ona 2 slušanja uopće nije nervirao, a iako su Foxesi podbacili u odnosu na prvi album i dalje su snaga dobra.

  24. Holiga Says:

    pa nema nikakvog problema, niti ja ne mislim da se netko stvarno žali. Ali mogu reć da mi je ova lista glupa. kad je. isto ko što je meni ili nekom drugom glup neki album.

  25. Tonći Says:

    Meni je bitno da lista nije dosadna. Odjebite vi koji pratite tri bloga cijeli život!

  26. bb Says:

    joooooj, ajme, nije ovo gore Tonćijev komentar, ostavila sam greškom njegov nick!!!
    sa štovanjem, BB🙂
    (al ovo gore i dalje stoji)

  27. vedranko Says:

    “Mislim, o čemu mi pričamo, pa broj 1. za Dječake na nekoj listi je najprogresivnija glazbena dogodoviština u Hr.”

    …ovaj….Dječaci bili prvi na godišnjoj top listi Briljanteen-a….. 🙂

    btw, meni lista skroz ok. . .

  28. Goran Says:

    “joooooj, ajme, nije ovo gore Tonćijev komentar, ostavila sam greškom njegov nick!!!”

    Kakav spektakularan digitalni walk of shame.

  29. Ivan Says:

    ovo je najbolji sistem bodovanja jer sto vise bodova dajes jednom albumu to manje albuma mozes stavit na listu.iz slicnog razloga sam se prestao baviti sportom, konkretno kosarkom, jer tamo je sve namjesteno zna se ko moze igrat pa zna nekad treneru i nekim deckima bit neugodno zbog toga al ovdje nema takvih problema ako oces daj jednom iljadu i boli te don jer pravila to dozvoljavaju. samo di je tu ljubav, ja i sad kad poslusam neki album kojeg nisam stavio na listu nekak mi bude sranje ko bivsoj kad sam prizno da ne volim s njom izlazit jer kad popije (ko nepije kad izade?) nemre prestat pricat a ona ce meni pa ti i kad si trijezan ne prestajes s pricom.jebiga, kazem joj, to je zato jer sam uzbuden ko i sad pa se ovo malo razvuklo.

    detroitski djecaci

  30. Anonimno Says:

    O pa super za Briljantin! to je sjajno!

  31. Goran Says:

    Boli vas kurac ja još na poslu.
    Meni je zakon sistem jer donosi veselje i radost nama normalnoj ekipi.

    Nemam problem ni s Dječacima; album ima jednu pjesmu, jednu više nego ostali na listi.

    #NajtvrdjeIkad

  32. vedro Says:

    ja sam danas vozio Zadrom dok je snijeg padao i pustio Bon Ivera na kazetofon B)

  33. ga-li Says:

    …ovaj….Dječaci bili prvi na godišnjoj top listi Briljanteen-a…..

    buuuaaaaaaahahahahahahaahhahahaa

  34. alo Says:

    Jus Allah otvara svoj dio s “All I got is too much hate, not enough love…”
    sinko ne razlikuješ Demoza od Jusa

  35. Tonći Says:

    Bojan predložio da pozovem ljude koji oće da napišu crticu o nekom jako dragom im albumu a koji nije upao u top 50 – imade li možda zainteresiranih?

  36. Goran Says:

    “sinko ne razlikuješ Demoza od Jusa”

    Ne samo da ne razlikujem Demoza, jednom sam preslušao Army Of Pharaohs (do pola) i prepozno bih (bez gledanja) Vinnieja i Crypt Warchilda par puta, ostalo ništa… To je uglavnom zbog toga što Official Pistol Gang u raznim formacijama izbacuje kumulativno previše sranja koja su mi dosadna, ako izuzmemo urenebesne gemove tipa Keep moving on

    WHO DAT FAT GODFATHER?!

    Nekako samo mislio da će se skužit iz recenzije da me ne zanima geekovska strana hip hopa ni muzike načelno. Ja se samo nešto uz šta se zajebajem, treniram….jebem, jedem rebarca s medom.
    Ne znam ni šta je arpeggio, A SVIRAM GITARU.
    Nadam se da niko nije ostao butthurt zbog ove moje greške, nisam ja kriv, jednostavno mi nije stalo dovoljno i ne volim se truditi.

  37. Goran Says:

    Htjedoh reć – “To je samo nešto…”
    Paklena kuhinja je na tv-u nisam fokusirat.

  38. bojan m Says:

    Na TV-u je sou kao rijetko kada. Pao je snijeg! Snijeg je breaking news na domacim televizijama, ekipa je u transu od snijega. Kao da su Bliski susreti treće vrste – stigao je snijeg.🙂

  39. vedro Says:

    Malo slika iz Splita😉

  40. vedro Says:

    mislia san da ce bit objavljeni samo linkovi, kad ono cijeli video prozori..

  41. Goran Says:

    Ureko sam Diaza :”'(

  42. Hugin Says:

    Išao sam youtubati tko je taj James Blake, pa sam skužio da je to onaj lik šta pjeva obradu od Feist. Šta je to ljudima tako dobro? Sjećam se da je Švec s tim davio kad je još radio na 101 i objašnjavao kak je dubstep jebena stvar i kak je prošla godina godina dubstepa.

    Ne ponovilo se.

  43. xxx Says:

    bolje da ste umjesto propalih jmta stavili danny brown xxx

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: