Gorilini naj albumi 2011: #15-#11

by

15. M83 – Hurry Up, We’re Dreaming
[576 bodova / 7 glasova]
Ponekad želim zagristi cijev, povući okidač i rascvjetati se, Kurt Kobejn stajl. Dijelom zbog toga što sam melodramatični pizdek kojeg mogućnost suicida zabavlja još od tinejdžerskih dana*, dijelom zbog toga što me moderna muzika ionako ubija. Triput prokleta retromanija proširila se svijetom poput kuge, infiltrirala se u sve pore društva i sada truje našu nejač iz dana u dan. O tempora, o mores i slična sranja.

* (previše sam gledao “My So-Called Life”, priznajem)

Nemojte me krivo shvatiti, i dalje uživam kao prase u novoj muzici, ali volio bih nešto češće čuti zvukove koji nisu iskopani iz kolekcije ploča naših predaka. Zamara me postmoderna, zamaraju me osvrti na prošlost, zamara me preživanje istrunulih lešina bez obzira o kojem se muzičkom pravcu radi. Zašto sam, zaboga, onda glasao za reakcionarni komad muzike poput „Hurry Up, We’re Dreaming“? Zašto sam glasao za Gonzalezovo nekrofilično izdrkavanje nad truplom osamdesetih?

Pod:
1.) zato jer sam malčice licemjer (koji mora prestati pisati jer svaki put otkrije neke stvari koje radije ne bi znao o sebi)
2.) zato jer mi je dobra pop pjesma još uvijek važnija od inovacije

Ovaj je album krcat sjajnim pop-pjesmama, zaraznim hitovima, melodijama mariniranim u gustoj otopini sinteva i ritam mašina koje mirišu na prošlost, ali nemaju vonj naftalina i plijesni; upravo suprotno; one odišu zaraznom svježinom. Kada ih slušam prestaje me biti briga što sam ih već čuo. Samo želim još i još i još. (HF)

14. Tom Waits – Bad as Me
[598 bodova / 5 glasova]
Našao sam se u gabili, napisati crticu o jednom albumu jednog autora. Ispalo je nemoguće, jer to nije samo jedan album, to je dugo kontinuirano voljenje. Još od trećeg srednje i naše emisije na lokalnoj radio-postaji. U subotu popodne. Četiri klinca puštena u eter, koji su tek počeli s glazbenom evolucijom, i onda se dogodio Tom. Dao mi ga je brat, kao što puno tih priča ide. “Frank’s Wild Years”. Jedan od tih albuma, znate na koje mislim, onih koje znamo napamet, onih uklesanih u nas u formativnom razdoblju, svaka nota i slovo sigurno spremljeni u neku memorijsku ladicu. Često smo puštali Waitsa, skoro svaku emisiju. Na čuđenje nadzornog tehničara, i pokojeg slušatelja tih subota na širem zagrebačkom području. Volim mu sve faze podjednako, frendovi su iz dalekih zemalja donosili orginalne CD-e – frend je dobio “Big Time” (danas ga imam na LP-ju), ja “Asylum Years” koji bi, da je kazeta, bio izlizan.

Tom – toliko se dobro i dugo znamo da smo na first-name basis – je bio i ostao glazbena činjenica, I kuriozitet. Ne samo da je još živ i da još snima, već i evoluira. Promišlja što radi, nadograđuje, raste … Tako je nakon šest godina odlučio izbaciti novi materijal. Zadnjih par ploča nisu TOLIKO oduševile (ali ipak je to Tom, nemre on zajebat), a za ovu novu sam baš imao neki dobar filing, ma bit će nešto, mega-tajnim-načinom sam došao do linka i među prvima poslušao novi materijal. Dobro je to, dobro, već na prvo uho bilo. Nikoga ja neću nagovorit da posluša ovaj album, koji je natprosječno dobar za Tomov opus, samo sam htio istaknuti kako je to umjetnik koji je meni puno dao, a možda i vama. Znate koji ste. (LR)

13. Beirut – The Rip Tide
[635 bodova / 9 glasova]
Ja sam veliki fan glazbenika koji pišući riječi pjesama pokušavaju prenijeti verbalnu, razumljivu poruku, i zapravo smatram gadljivim pederlukom isfuravanje na veliku umjetnost koje se očituje u korištenju jezika samo kao akustičkog materijala… Ali, čini se, svako pravilo ima iznimku. U 2011 pojavio se Beirutov «The Rip Tide». Iako nisam Condonov obožavatelj, a još manje poklonik trubačke orkestracije i ispraznog poigravanja verbalizmima – ovaj me predivni album očarao. Živopisan, vrludav, bogat zvučnim slikama poput kornukopije od prve do posljednje pjesme vodi u svijet šarena života, dalekih mora, gusarskih avantura. Svaka naredna pjesma organski izrasta iz prethodne, iznenađujući i sljubljujući skladom. Istovremeno intrigantno egzotičan i uljuljkujuće predvidljiv, rastvara se pred slušateljem poput lotosova cijeta, britak, opojan, obgrljujuće snažan, baš poput protu-plime kojom je imenovan. (DF)

12. Britney Spears – Femme Fatale
[637 bodova / 2 glasa]
“Hold It Against Me” je pjesma koja je redom stavljala kvačice kraj svega što se očekuje od povratničkog singla Britney – bombastični refren s harmonijama koje bacaju na formativne singlove pod palicom Maxa Martina, middle eight sa super-trendi produkcijom (dubstep, naravno), žvakanje strateški odabranih riječi (hazy kao HEJZAEEEJJJJJ) – vrišteći bez imalo šarma: «Eeeej ljudi, vratila se Britney kakvu znate i volite, jeste sretni, jelda da ste sretni, ajmo ruke u zrak, ho-ruk». No koliko god bilo apsurdno stavljati u istu rečenicu riječi ‘Britney’ i ‘organsko’, ostatak albuma ipak, hvala nebesima, jest poručio isto to ali na jedan organskiji, manje isforsiran, i definitivno neusporedivo više zadovoljavajući način: Max Martin na ostalim pjesmama ne pokušava vratiti kazaljke unatrag nego radi ono što i inače danas radi s Dr. Lukeom, rokerski nabrijan bubblegum-dance kakav Britney pristaje ko Bog, a dubstep nije više nasilu naboden modni dodatak već se temeljito prožima s pjesmama, štoviše na dosta inovativne načine («Inside Out» je valjda prva dubstep power-balada ikad, a «Seal It With a Kiss» nudi ženstvenu varijantu brostepovskog miksa hormonalnog i infantilnog, bivajući tako istovremeno i više seksi i više pozitivno creepy). A tu su i Bloodshy & Avant! S trancerskom bajkom «Trip to Your Heart» i totalno opičenom «How I Roll»! «Femme Fatale» nema onaj mračni sleaze «Blackouta», ali to nadoknađuje s još više još boljih pjesama: ne znam kad se zadnji put jedan pop-album uspio toliko približio all killer/no filler-idealu, a kad još i maknem «Hold It Against Me» i «Drop Dead Beautiful», te zamijenim «Big Fat Bass» s bonusom «Up n’ Down» (OMG Britney + «Good Life»!!!) – dobijem nešto što bi bilo čak i sasvim dostojno titule najboljeg albuma, ono, ikada. (TK)

11. Shabazz Palaces – Black Up
[666 bodova / 4 glasa]
Otvorite škrinju i krenite s kopanjem. Kopajte satima, danima, tjednima, godinama. Kopajte, izazivam vas. Znam da nigdje nećete naći nešto slično „Black Upu“. Najorginalnija hip hop ploča od prvog albuma cLOUDDEAD-a  stvorena je u vakuumu, lišena utjecaja i oslobođena prošlosti, presuptilna da bi predvodila revoluciju, presložena da bi jurišala na vrhove top-lista. Njen utjecaj na kulturu 21. stoljeća ostat će ništavan i mizeran, a jedino što će je spasiti zaborava je eventualni kultni status kojeg bi jednog dana mogla imati. No to nije razlog za žaljenje, bar ne za mene. „Black Up“ možda neće ostaviti trag u povijesti pop-glazbe, ali ga zato ostavlja u meni, a to je naposlijetku jedino bitno. (HF)

(pisali: Hrvoje Frančeski, Luka Rukavina, Derza Fanistori, Tonći Kožul)

10 Odgovora to “Gorilini naj albumi 2011: #15-#11”

  1. Goran Says:

    U TOP 10 SAM!!!!!!!!!!!!111!!!!

    CAN I GET A WOOT WOOT?!

    Malo sam tužan što moja recenzija nije poslije Šahbaza😦

  2. Tonći Says:

    “volio bih nešto češće čuti zvukove koji nisu iskopani iz kolekcije ploča naših predaka”

    onda slušaj brostep!🙂

    (zadnjih mjesec-dva slušam samo čalgu i brostep)

  3. Holiga Says:

    uh, podsjetio si me da moram uskoro kod zubara😀

  4. Tonći Says:

    hahaha

    inače nadam se i da će moombahcore zaživjeti, volio bih u životu imati opciju da mogu birati želim li slušati brostep na 140 BPMova ili na 110 BPMova

  5. Goran Says:

    Jel Tomba spada u brostep?
    Ja mu se divim do imbecilnosti.

  6. Tonći Says:

    spada, definitivno

  7. bojan m Says:

    “Bad As Me” je stvarno dobar Tom Waits.

  8. Tonći Says:

    e da, evo i jedan *sjajan* remiks HIAM:

  9. frančeski Says:

    zna san da će tonći uletit s ovim svojim čudesima😀 al mene od brostepa bole uši pa me za njega zaboli uvo.

  10. Ivan Says:

    Tom Waits je ko kava sto ju vise pijes to je vise volis, nemos se drukcije razbudit.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: