Gorilini naj albumi 2011: #20-#16

by

20. Mogwai – Hardcore Will Never Die, But You Will
[524 boda / 4 glasa]
Prije svega, problem je što se recenzije post-rock bendova ne mogu započeti britkim citatom kojim će se čitatelj uljuljati u tekst.

Prednost su note. Možda bi mogli prilagodit poznatu izreku i reći: “Koliko teksta, toliko manje muzike.”

U korpusu društvenih tekstova, glazba je vjerojatno najapstraktnija. Postoji razlog zašto gotovo svaki drugi glazbeni kritičar/bloger na vrh svoje godišnje glazbene top liste vješa vječni klišej ‘ovo nije pokušaj objektivnog rangiranja već osobna lista najdražih albuma protekle godine.’ Glazba je subjektivna. Pitajte srednjoškolce u majicama na Iced Earth. Upravo zato ne bi trebalo čuditi zašto je toliko bendova, labavo okupljenih oko glazbenog označitelja ‘post-rock’, uspjelo tako uspješno stvoriti vlastiti autorski izričaj unutar (na prvi pogled) uskih žanrovskih odrednica. Post-rock voli apstrakcije. Mi volimo graditi vlastite glazbene oaze iz njih. Enter, Mogwai.

Škotski giganti su se odavno proširili s instrumentalnih temelja žanra koje su udarili s kanadskim legendama Godspeed You! Black Emperor. Snimili su soundtrack za “The Fountain” s Clintom Mansellom, iskušali se u troakordnim baladama, kao i s korištenjem vokala. S “Hardcore Will Never Die, But You Will” su pronašli i vlastiti smisao za humor.

Dok će vas par sati vrtnje novih uradaka And So I Watch You from Afar, Maybeshewill ili Explosions in the Sky uz sav svoj tornado osjećaja neminovno dovesti i do asocijacija: ‘pretencioznost’, ‘depresija’, pa i zanimljive korelacije između ‘patološka’ i ‘ozbiljnost’…  “Hardcore Will Never Die, But You Will” će vas nasmijati. Prije svega, “Hardcore…” je album gdje Mogwai prestaju sami sebe shvaćati preozbiljno. I k vragu, u buri kao smrt ozbiljnih post-rokera, to je iznenađujuće svjež osjećaj plovidbe na mirnom moru. “White Noise” je jedna od najjednostavnijih pjesama s kojima su Mogwai otvorili album, gotovo anemično mirna sa svojim bezbolnim prijelazima dur-mol, dur-mol, dok je “You’re Lionel Ritchie” nastala nakon susreta na aeorodromu a glavnim likom pjesme. Nakon godina distorzirane potrage za vječito novim zvukom, Mogwai se opustio.

Istovremeno, naravno, kompozicije se mijenjaju. Elektronički elementi su korišteni mnogo konzistentnije, rifovi teku prirodnije (“Rano Pano”!) a vokalne harmonije, makar ne dominiraju, ponovno igraju veliku ulogu. Htjeli-ne htjeli, ovo je Mogwai koji se ne boji mijenjati cipele, makar iz opuštene smirenosti škotskih kauča.

Jer, nakon svega, svi ćemo mi umrijeti jednog dana. Ali kvalitetna glazba neće nikada. (LK)

19. SBTRKT – SBRTKT
[536 bodova / 4 glasa]
Ako nekog zanimaju bio-bibliografski podaci, evo ih. Čovjek iza maske i kratice SBTRKT (“subtract”), Aaron Jerome, nekad je uglavnom remiksirao tuđe stvari i DJ-irao u istočno-londonskom klubu Plastic People, a danas je producent kojeg bije glas da bi mogao postati Timbaland ovog desetljeća. Za etiketu Young Turks izdao je svoj prvi, istoimeni LP s 11 energičnih, plesnih pjesama sinkopiranih ritmova koje se zvukovno naslanjaju na R&B, Chicago house, 2step, UK funky, bass, nu-jazz – u svakom slučaju nekakav eksperimentalni elektronički soul – ali, kao fini kontrapunkt, uglavnom govore o srcobolji.

A sad ono što je meni super u vezi njega i njegovog prvijenca. Osim što je napravio poprilično stajliš pop avangardnu ploču, Jerome je obavio egzemplarni producentski posao okupivši briljantnu postavu gostujućih vokalista, čime je svojim pjesmama osigurao da vokalno zvuče svježe i raznoliko, ali i gurnuo u prvi plan pjevače koji bi inače možda, nezasluženo, ostali nepoznati široj javnosti. Roses Gabor rastura na retro-funky numeri “Pharoahs”, a Jessie Ware na svemirskoj “Sanctuary” i “Right Thing To Do”. U mladom producentu i pjevaču Samphi pronašao je idealnog suradnika, kako za pisanje pjesama, tako za live nastupe (koji su sve samo ne klasični DJ-setovi), a Samphin rubno plačljiv, isprekidan, a opet prilično mesnat vokal obilježava čak sedam pjesama s albuma, uključujući i najdojmljivije srcedrapajuću, perkusivnu “Never, Never” (koja ima prekrasno puno cowbella, i preneseno i u SNL smislu.) No najdraže mi je što je napravio stvarčinu “Wildfire” s Yukimi Nagano iz švedskog benda Little Dragon. Yukimi ima trenutno najseksipilniji glas na planeti, a i samom je pojavom najseksipilnija (nepoznata) pjevačica danas. Kad na početku pjesme ispusti onaj senzualni oooh-oooh, a par sekundi kasnije uslijedi onaj debeli kolebljivi bas, ja ne mogu a da istog trena ne ustanem i počnem plesati. Obožavam tu stvar, i obožavam Yukimi. (LB)

18. General Woo – Verbalni delikt
[537 bodova / 5 glasova]
Jednom prilikom dok sam studirao poljoprivredu razgovarao sam s kolegom koji ima obiteljsko gospodarstvo, i tako smo se dotakli domaće kobasice. Za mene nije domaća kobasica ako je svinja uvezena i ako ju ne hranimo pravilno, svi ubacuju dodatke prehrani. Na šta se on malo naljutio ali kaže još uvijek je bolja od one iz trgovine. Drugi put razgovaram s čovjekom koji oće kupit istu tu kobasicu govoreći kako je domaće najbolje, al kad sam mu počeo pričat kako ih danas uzgajaju on popizdio. “Jebu me politika, šef, žena, djeca stalno nešto zanovijetaju, i sad još i ti mi usereš jedino u čemu uživam.”

Trenutno najbolji boksač je Floyd Mayweather Jr, brzina i tehnika na djelu, u zadnje vrijeme sve rjeđe nastupa jer ne želi se borit protiv bilo koga, traži samo najjače borce, pokida ih, a mi čekamo kad će opet nastupit jer znaš da ćeš guštat u predstavi. Neki ljudi ne vole angažirane albume, al General Woo je snimio odličan album.

U cijeloj Slavoniji i Baranji imamo samo dva kina, jedno kazalište i par vrhunskih producenata koje je General Woo okupio na ovom albumu, i šta da kažem više osim da se još uvijek moze naći dobra domaća rakija, pravi domaći pekmez, i odličan domaći album. (ID)

17. Stephen Malkmus and the Jicks – Mirror Traffic
[549 bodova / 4 glasa]
Malkmusa sam počeo slušati zbog jedne ženske koja mi se jako sviđala a obožavala je Pavement, i kad sam joj to priznao pitala me da li ću ih prestati slušati ako se iz nekog razloga posvađamo i ona mi se ogadi, pitanje u stilu Freuda. Zanimljivo je da sam poslije prvog albuma s Jicksima prestao pratiti nove radove gospodina Malkmusa, možda zato jer ženska koju sam volio prestala pratiti novu glazbu a i prestali smo se viđati. Sva se umjetnost temelji na slikama, tako slušajući “Mirror Traffic” kroz glavu prođe bezbroj prekrasnih slika, svaki njen pogled, svaki osmijeh sa svakom novom pjesmom nova premijera. Nakon toliko vremena ne znam da li bih je prepoznao, dosta toga se promijenilo, ali Stephen Malkmus mi je i dalje ostao drag. (ID)

16. Seven That Spells – The Death and Resurrection of Krautrock: AUM
[550 bodova / 3 glasa]
Seven That Spells imaju najbolji merch table u Hrvata, a najbolje što se na njemu može kupiti je album „The Death And Resurrection Of Krautrock: AUM“. U duhu naslova stvari „Rock ist Krieg“, Seveni su s izraženijim elementom krautrocka postali discipliranijim i učinkovitijim jurišnicima na fronti rock ‘n’ rolla bliže ili dalje budućnosti. Izbacivanjem saksofona iz arsenala prijašnjih albuma, vraćaju se u najrokerskiji format – onaj power-trija. S najboljim materijalom, izvedbom, nastupom i energijom dosad, nastavljaju svoj misionarski pohod širenja rock ‘n’ roll pravovjerja uvjerljivije nego ikad. (DR)

(pisali: Luka Kostić, Lana Brčić, Ivan Debelić, Davor Rončević)

9 Odgovora to “Gorilini naj albumi 2011: #20-#16”

  1. bojan m Says:

    Mogwai na listi pa SBTRKT kao stajliš pop avangarda feat. Stephen Malkmus na 17. mjestu. No Joke.

    Super je crtica o Woou – kobasice i pekmez!🙂

  2. Dražen Says:

    Gdje je nestala najbolja crtica za Mogwai😀

  3. Tonći Says:

    imao sam u glavi i još “boljih” crtica za Mogwai, dok sam nadrkan čekao da ova dođe😉

  4. Ivan Says:

    slavonske kobasice su ljute tera suze na oci a pekmez sladak ko med, dok kod slavonske rakije prva klizne niz grlo i zazari u stomaku i ako nije krkana secerom osijetis sljivu i trazis jos pa kod zadnje ti krenu suze na oci.General Woo je sve to spojio na albumu

  5. bb Says:

    Kako samo dva kina? Ne kužim.

  6. d_r Says:

    koja kalkčuga na kraju sts tekta

  7. Ivan Says:

    nekoc je SB imo dva gradska kina sad ni jedno, kao i Osijek di su zatvorili gradska kina koja su se mogla isplatiti da je doso neko sa barem malo mozga i sad u Osijeku imamo 2 kina 1 u 1 TC a 2 u 2. To je samo jedan od razloga zaostalosti slavonije i baranje.
    u njima ima po nekoliko dvorana tak da se ispricavam na pogresci kad sam reko dva nisam mislio na broj dvorana.

  8. Dražen Says:

    Nisam uspio skužioti zašto se Mogwai ne shvaćaju ozbiljno i teško je reći da su se tek sada opustili. Štoviše, mislim da nemaju pojima što rade pa rade svašta. Ali i to još rade ok pa je Harcore po meni ispao puno bolje nego zadnjih par.

    Inače, najopušteniji album je ujedno meni bio i najdraži i najrazorniji – CODY

    Hm, i And So I Watch You from Afar nisam baš stavljao u isti koš s EITS obzirom da se češće bave matematikom, a onaj jedan hit s novog skroz baca na Do Make Say Think

    Ali mislim, Mogwai u top 20😀 Jesam li slučajno sudjelovao u tome. Zaboravih😮

  9. Tonći Says:

    nisi sudjelovao u tome, ni slučajno ni namjerno🙂

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: