Goriline naj igre svih vremena: #30-#26

by

30. Fifa 99 (1998.)
[78 bodova / 2 glasa]
Nisam zapravo siguran je li moj prvi, očaravajući kontakt sa svijetom nogometnih simulacija započeo s ovom igrom ili njenom godinu dana starijom inačicom, ali to nije ni previše bitno. Nogomet me nekada nije uopće zanimao. Gledao sam utakmice reprezentacije, to da, a i poneki derbi bi me znao zainteresirati i znao sam većinu pravila, baš kao svaki pravi samosvjesni muškarac, ali nisam imao pojma gdje igra koji igrač, je li u određenoj sezoni jači Manchester United ili Milan i ljudi s kojima sam se družio, baš kao ni ja, nisu ustvari imali pojma o nogometu. Vatreni su ’98. bili treći na svijetu, ali to nije bio okidač. Gamba mi je doturio ovu igru (ili devestosmicu, jel), ali ni to nije bio okidač. Brat je počeo, iz meni nepoznatih razloga, govoriti o nogometu i pratiti transfere, no, eto, čak ni to nije bio okidač iako sam s njime provodio više vremena nego s prijateljima ili djevojkom. Kada malo razmislim, ne mogu se sjetiti okidača, a čim ga se ne mogu sjetiti to vjerojatno znači da ga nije ni bilo. Ili, preciznije, sve su to bili okidači, situacije koje su u meni, vrlo podmuklo, pripremale teren da nogomet počnem doživljavati kao nešto zanimljivo. I dalje su mi virtualne nogometne simulacije zanimljivije od pravih tekmi, a «Fifa» je važna jer je baš ona pokrenula čitavu stvar. Obožavao sam uklizati golmanu, bez prijeke potrebe, sasvim nesportski, i onda ostatak utakmice igrati s deset igrača. Obožavao sam izvoditi slobodne udarce i još vrlo živo pamtim one strelice pomoću kojih si ga mogao metnuti u rašlje i s trideset pet metara, i to čak i ako nisi bio previše skoncentriran. Divota. Ipak, ono što mi je najviše ostalo u sjećanju jest ingeniozna rečenica jednog od komentatora (da mi život ovisi o tome mislim da bih se još uvijek mogao sjetiti imena komentatorskog dvojca) koju i dan danas izgovaram u prilikama koje nemaju baš nikakve veze s nogometom. „He’s got great football brain, this fellow!“ Koje zlato! Da, često to izgovorim, ponekada i u posve neprikladnim prilikama, a ako me ljudi pogledaju u čudu i ništa im nije jasno, znam barem da sam ja kraj devedesetih proživio veselije od njih. Jedan-nula. Za mene. (AŠ)

29. The Need for Speed (1994.)
[79 bodova / 2 glasa]
Nikad nisam kužio fiziku, zapravo mi je toliko bizarna da je ponekad doživljavam kao neku vudu-magiju (kako je moguće da baciš komad željeza u vodu i on potone, a onda uzmeš komad iste količine istog željeza ali s jedino razlikom da ga oblikuješ kao brod, i on onda odjednom – pluta po površini?!? TO NEMA NIKAKVOG SMISLA), tako da sam u školi prespavao neke lekcije iz fizike pa ih nadoknađivao kod kuće na kompjuteru. Bila je recimo jedna motoristička igrica na komodorcu, zvala se «Speed King», igrao sam je samo zato što je u to doba bila popularna među mojom tadašnjom gejmerskom ekipu u Ražancu, ali sam pritom i naučio jednu bitnu lekciju iz fizike: što brže ulijećeš u krivinu, teže ćeš je savladati!!! I okej, kod «Speed Kinga» sam imao dojam da se spizdim u krivinama tek kad se ubacim u neku ljutu stopedesetu brzinu, to sam mogao još nekako podnijeti, no «Need for Speed» me stvarno brutalno demoralizirao sa svojim realističn(ij)im povinjavanjem zakonima inercije – ono, jedva da bih ubacio u neku brzinu u kojoj sam se osjećao minimalno jebački, i eto ti ga vraže, manje od kilometra kasnije bih se odmah, redovito, bez iznimke, zabio u neko govno sa strane! Jebo aute, jebo fiziku, to su sve nečiste sile. (TK)

28. Baldur’s Gate (1998.)
[82 boda / 2 glasa]
Prva BioWareova bazirana na Infinity engineu, a zahvaljujući kojoj sam se nepovratno zaljubila u CRPG igrice. Slučaj je htio da naletim na «Baldur’s Gate» nakon čitanja Dragonlancea, u kojem me Raistlinova tragedija potresla dublje nego što bih, kao žutokljunac, bila voljna priznati. U tom duhovnom okružju moje prvo igranje «Baldur’s Gatea» trajalo je četiri dana – bez spavanja, bez kuhanja, bez odlazaka na predavanja; četiri dana igranja za stotine sati gameplaya. Nakon ta četiri dana vratila sam se životu, i od petoga dana igrala je ponovo – polako, s novim likom, druge rase, druge klase, ispravnog alignmenta. (DF)

27. Fallout (1997.)
[83 boda / 3 glasa]
Dvije stvari vezane uz Fallout ostale su mi u sjećanju više od ičega. Prva je izuzetna zabava s razornim oružjima u kombinaciji s Bloody Mess perkom, opcionalnom karakteristikom lika koja osigurava da svi oko vas umiru na najgore moguće načine. Budući da sam igrao kao lik velike sreće, vrlo rano u igri naišao sam na srušeni leteći tanjur unutar kojeg sam pronašao krasni mali dezintegrator vrijedan poveću svoticu čepova (primarno sredstvo plaćanja u svijetu poharanom nuklearnim ratom). Zadržao sam ga, jedan pogodak bio je dovoljan da instantno sprži većinu neprijatelja uz uhu tako ugodan “ZZZAP!” zvučni efekt. Kasniji favorit predstavljale su energetske puške nakon čijeg bi djelovanja na tlu ostala samo amorfna masa rastaljenog tkiva, fini postapokaliptični nadomjestak za sirni fondue. A druga stvar se odazivala na ime Dogmeat. Možda “Fallout” i nije bila prva igra u kojoj sam imao kućnog ljubimca, ali s ovim paščetom sam ostvario posebnu emotivnu vezu; bio je tako dirljivo požrtvovan! Uskoro sam više vremena provodio postavljajući se tako da mu blokiram pristup do jačih čudovišta (“Dogmeat, NE napadati supermutan… A u kurac”), nego pazeći na vlastitu kožu; nakon nebrojenih reloadanja odlučio sam da je taljenje protivnika ipak moja prava ljubav, a požrtvovanost samo druga riječ za glupost. Rijetka umješnost u spajanju malih, osobnih trenutaka s urnebesnom akcijom, slobodom istraživanja širokih prostranstava te priličnodobrom pričom – dala je “Falloutu” dugovječnost koju isključivo oslanjanje na retrofuturistički šarm ne bi moglo obezbijediti. I dok je danas žanr zapadnjačkog RPG-a vjerojatno popularniji nego ikad, prije četrnaest godina godina put prema novom Rajskom vrtu vodio je preko samo jedne ozračene pustinje. Počnite skupljati čepove boca na vrijeme. (OL)

26. Fallout 2 (1998.)
[84 boda / 2 glasa]
Sarkazam, cinizam, pop-reference i debeli komadi crnog humora sačinjavali su salatu pop-kulture kasnih 90-ih. Umovi ljudi poput Thoma Yorkea i Quentina Tarantina hranili su nas tim jedinstvenim pogledom na svijet, pogledom koji je golom oku otkrivao kako je nasilje istovremeno krvavo, odvratno i smiješno, kako su ljudi postali karikature i kako su se moral i običaji odavno okrenuli naglavačke. “Fallout 2” se savršeno uklopio u niz nenadmašnih djela pop-kulture koja su na nov način opisivala tu prokletu atmosferu pre-milenijske tenzije. Nasilje, crni humor, cinizam i pop-reference činile su meso koje se obavilo oko kostura ove igre, oko postapokaliptičnog svijeta u kojem je cilj spasiti jedno malo, izolirano pleme od konačne propasti pronalaskom GECK-a, naprave koja bi trebala nuklearnu pustinju Amerike pretvoriti u raj na zemlji. Vaš lik možda je opterećen mesijanskom zadaćom, ali spasenje ne mora uvijek doći u liku bezgrešnog čovjeka okićenog trnovom krunom. Dapače, kroz svijet “Fallout” dvojke zabavnije je kročiti kao primitivna seljačina, brza na obaraču, sklona golemim količinama alkohola i kurvama iz prljavih bordela. Bez obzira kakvog lika stvorili, bez obzira koje ciljeve izabrali, očekujte da ćete na putu prema spasenju raznijeti nekoliko glava, susresti likove iz “Letećeg cirkusa Montya Phytona”, zaigrati šah s mutiranim škorpionom, izliječiti dvoglavu kravu i zabaviti se kao nikad prije, urlajući od smijeha dok vam se pred očima raspliće priča koja otkriva na kakav su sve izopačen, nakaradan i ciničan način ljudi s kraja devedesetih godina 20. stoljeća vidjeli budućnost ljudske rase. (HF)

(pisali: Andrija Škare, Tonći Kožul, Derza Fanistori, Oto Lukša, Hrvoje Frančeski)

9 Odgovora to “Goriline naj igre svih vremena: #30-#26”

  1. oto Says:

    Derza, mene fakat zanima kako si nagurala stotine sati u četiri dana jer to bi mi jako dobro došlo ovih dana😉

    Osim toga, uredniče, umri (al baš je zanimljivo da su Fallout, Fallout 2 i Baldur’s Gate tako blizu)!

  2. DerzaFanistori Says:

    Ha čuj Oto, rezultate tog istraživanja nitko još nije uspio replicirati no sve je moguće uz dobru pripremu😉

    Kaj se tiče ovog ostalog ja se nisam začudila nad urednikom, ali zapitala sam se ako su Fallouti dospjeli tako nisko – za što ste, zaboga!, vas ostalih 18 glasali?!

  3. tomislav Says:

    POMOR FAVORITA!!

    jedva čekam vidjet solitaire (win95) na #1!

  4. Ivan Says:

    Ja sam imo problema s fizikom u stvarnosti, jer igrajuci noviji Need for Speed mogo si u zavoje uletit s vecim brzinama tak da sam pokusavajuci u zbilji, dok me drzala groznica misleci ak mogu u igrici, skoro starom razbio kola.

  5. Matej Says:

    ne znaš koji je ljepši tekst! još da imate ukusa…

  6. oto Says:

    Ha čuj, meni je jedini problem što su neke od spomenutih tako nisko. Već strepim kako će izgledati ostatak liste.

  7. tomislav Says:

    mene baš veseli, pa nije ovo HC gejmerski izbor – šareno šareno!

  8. oto Says:

    Pa ako na prvim mjestima budu stvari poput Jungle Hunta i Giana Sisters, izbor spašen!

  9. tomislav Says:

    giana sisters sigurno neće jer martina nije glasala😦

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: