Dan 5 – Iscrpljenost je neprijatelj inspiracije

by

Možda bi bilo bolje da su se najjača imena (Kuzma & Shaka Zulu od petka, te jučerašnji indie-festivalčić niza Nežni Dalibor, Peach Pit, Hemendex, Petrol, što izgleda kao solidan lajnap za, recimo, oproštaj s ljetom u eSCeovom atriju) posljednja dva Terraneova dana spojila u samo jedan, jer se po jučerašnjoj posjeti od nekih pet-šest stoja lijepo vidjelo da je karavana velikim dijelom napustila grad, ali kao prilika za nekoliko kompilatorskih, nadoknađujućih i planirajućih razgovora završni dan nije nimalo podbacio. Koncentraciju za gledanje bendova sakupio sam na jedno jedino mjesto, tom količinom doskočio umoru, i pogledao jedini jučerašnji bend koji doista jako volim, Nežni Dalibor. Divan set u kojem su na svoj prepoznatljiv način kombinirali klasični ’90s alter-pop, kakav bi se lijepo uklopio u ‘120 Minutes’ ili ‘Alternative Nation’, s vokalnim pristupom post-rocku na način jednih – a ne znam, podsjetilo me – Telstar Ponies ili čak i Stony Sleep (znam, nemaju ni p od post-rocka, njih sam se samo sjetio, a ne znam gdje ih uvaliti), bio je taman onoliko zahtjevan koliko sam mu mogao pružiti. Peach Pit sam mislio duhovito otpisati u stilu: Ja neću Peach Pit, ja ću ić pit!, ali piti mi se stvarno nije dalo (u tome trenutku večeri, do njezina kraja već sam si osigurao zavidan mamurluk), a bend je bio dobar. Nisam ih znatno volio ni kada su letjeli, što se poklapalo s mojim aktivnijim interesom za žanrove u kojima operiraju, ali ih poštujem. Zato jer briju svoje šeme i ne jebu živu silu, odnosno, tako to barem zvuči meni neiniciranom. Hemendex zvuče odlično kao pozadina tamanjenju ćevapa, a koliko god sam doista htio po prvi ih put poslušati kako spada i kako zaslužuju, nisam se uspijevao dići od stola. Isto s Petrolom. Logično bi onda bilo očekivati raniji polazak na sanak, ali ne, uvik te prike sjebu, inzistira Đira da s njim i Draženom odem na Martinsku feštu. Moje ispeglane majice i nove najkice ne sjedaju skladno u čru pankersko okruženje, znam, ali kao komentator kojem se vjeruje i izvan scene morao sam iskoristiti jedinstvenu priliku za upoznavanje s ovim kultnim fenomenom. Bendovi koje sam čuo zovu se, čekaj malo, da nađem na netu… Total Chaos su prvi, za njih sam čak i prije čuo, a drugi su Al2Ruin, koji niti nemaju svoju last.fm stranicu (valjda zato izdaju fanzin ili newsletter), i o njima nemam što reći, krlja je od mojih šonjera s akustarama daleko koliko Hajduk od titule hrvatskog prvaka (iako, Anas se budi!!! Golovi jesu bili bolidni, ali poklonjenom golu se ne gleda u greške obrane). Razočaran sam bio samo slabom posjetom, koja je onda generirala i spuštanje iskustvenog kvocijenta. Nigdje riganja, tučnjave, poga, ljudi samo pričaju i pijuckaju. Kažu Ugledni i Škugor iz Zagrada da je to bio uvjerljivo najslabije posjećen festival. Takve sam ti ja sreće. A možda su samo skrivali svoje pravo lice od šminkerskih prolaznika. Još danas rokenrol, pa tjedni odmor. Treba mi godišnji za odmor od godišnjeg, šta je ovo došlo…

Jedan odgovor to “Dan 5 – Iscrpljenost je neprijatelj inspiracije”

  1. Dražen Says:

    Sjeo u bus za ST. Nakon 7 dana prvi put da sam se totalno opustio. Nastupa godišnji od godišnjeg. Idem navit budilicu da se ne probudim i DU. Uživajte u Zadru i najlakše s pivom😉

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: