Dan 4 – Stari, kraj? Nije kraj!

by

Ima to neke veze s godinama, bilo bi se glupo praviti da nema, ali jedan od jednako djelatnih uzroka uvelike mi smanjenog broja odlazaka na prave, raskošne kućne tulume, u usporedbi s onim mojih studentskih dana, svakako jest i onaj da ih ljudi danas jednostavno manje organiziraju. Nikome se više ne da baktati s napornom bagrom kojoj uvijek fali pića i koja uvijek kritizira izbor muzike. Ali, čak i ako tulumaška praksa lagano zamire, sjećanje na njezino zlatno doba još je uvijek živo, a barem jednako koliko i sva ludila na tulumima samima pamtim i one razvaljene melankolije dana poslije. Kuća je u kaosu, mortadela ostavljena za krizne trenutke ipak je nekako sinoć otkrivena i pojedena, prike nalaziš na najrazličitijim mistima po stanu, organiziranje odlaska na kavu postaje real-life ekvivalent atomske fizike, a cijelo si vrijeme svjestan da će se za nekoliko godina o svemu pričati kao o jednom od studentskih hajlajta. Prijelaz u stvaran život bude naporan i šokantan. Što sve navodim da priznam kako sam još jednom u startu bio u krivu, pretpostavljajući nebitnost posljednjih dvaju Terraneovih dana, kao, kome će se dati? Organizatori su još jednom bili korak ispred, znajući kako je najbolje da trodnevni trip naslijedi lagano neobavezno čilanje, iz iste familije, ali u manje nabrijanom stilu. Okej, jasno, da nisam uspio dobiti godišnji, da Sašini roditelji ne žive u Šibeniku, da u nedjelju ne moram u Zadar, onda bih vjerojatno već bio napustio grad, ovako sam i sinoć otišao do vojarne, u kojoj se do mojeg odlaska (nešto ranijeg, umor me bio presjekao, a za danas se pokušava organizirati i nekakvo loptanje, pa da budem barem u blizini razine svojeg renomea) okupilo čak i, mislim da nije prehrabro reći, nekih tisuću ljudi. Naravno da su u takvom kontekstu bendovi koji su nastupali zapravo nebitni, u smislu da nikome iskustvo Terranea sinoćnji nastupi neće ni znatno uljepšati niti poružniti. Bilo je kako je bilo, sinoć i danas samo produljujemo šemu. Prvi na koje sam pristigao bili su regatori Bamwise, koji su cijeli svoj nastup, trajanja oko sat vremena, svirali jednu te istu pjesmu. Je li bila dobra ili ne, ne znam, ali prijatelj stručnjak za Jamajku Matija nije izgledao oduševljen. S obzirom na to da nastupaju s nekim hi-tek škartocima na glavama, teško je reći tko to točno sačinjava moderni electro-pop duet Nipplepeople, i Matija je zgodno primijetio kako bi to komotno mogli biti i Tina i Nikša koji su od jednog Škugora prešli drugome. Validna teorija, svakako, osim što sam već prije čuo kako bolju polovicu benda čini legendarna Josipa, čijeg se anđeoskog pjeva na refrenu nezaboravne ‘Na pola puta’ Grgića i Pavlova sigurno sjećate. To joj još uvijek jest najbolja pjesma koju je otpjevala, ali i ovih nekoliko koje sam sinoć čuo skroz su okej. A bile bi mi možda i baš ono dobre da brijem na to, i da mi je važno kako je nešto producirano, i da razumijem što znači fraza inteligentni plesni pop. Jedini problem Nipplepeople bio je taj što je za njima na stejdž došao jedan drugi dvojac, u izravnoj usporedbi s kojima puše i veće face. Kuzma & Shaka Zulu, brale, ne posustaju, sinoć su opet napravili zajebantsko-tudumski show tijekom kojega sam cijelo vrijeme osjećao neki neobjašnjiv osjećaj koji bih najlakše napisao kao istodobni sram i ponos što dolaze iz mojeg grada i što točno znam o čemu govore u svim pjesmama. Kao da mi je netko srce transplantirao bez anestezije, uživo, dodatno još malo svrdlajući u mozak da pronađe najupečatljivije slike fascinantnog života splitskih ulica. Zvuk im je bio nikada plastičniji u ovom periodu revivala, ne bih ni lipu stavio da je Kuzma ijedan stih doista i otpjevao uživo, a Shaka nije ni ponio bubnjeve sa sobom, samo je skakutao i animirao publiku. Za animaciju su, međutim, bile dovoljne isključivo i samo klasične pjesme, na potezu od besmrtne ‘U mojoj ulici’ do oštre kritike tehnološke alijenacije ‘Retardi sa fejsa’. Iako mi se ususret koncertu spoj ovakvog benda i alternativnog imidža Terranea činio nategnut, pokazalo se da se prijatelji dobrih pjesama razumiju bez obzira na pozadinu iz koje dolaze. Vidimo se i danas, a što drugo…

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: