Dan 3 – Home run!

by

Ma zajebi umor, ono što sam platio želim iskoristiti do kraja, čak i ako nisam platio, jer radim u jednoj od firmi koje su sudjelovale u organizaciji festivala pa sam dobio mjesto na popisu gostiju. Dok je god narukvica na ruci, spreman sam uporno pratiti sve u okvirima svojih realnih mogućnosti, a osobno mi je uvijek lakše pokrenuti se u 4 i po popodne nego budan čamiti do 4 i po ujutro. Tako da sam treći Terraneov dan, koji se s kasnija tri jebomepasmaterfenomenalna nastupa i još jednim skroz okej pride, prometnuo u daleko najbolji festivalski dan, promatrano ukupno, započeo već s uvodnim nastupom benda Dok Analogx. Ni vi niste nikad čuli, jel? Znači da niste iz Šibenika, jer rečene predvodi, iskusno mi je šibensko novinarsko lice prišapnulo, gradska legenda, kojoj sam zaboravio ime. Ne žalim se na raspored, jer je poslije doista bilo udarnički, ali skroz vjerujem da bi ovaj šansonjersko neo-gypsy swing zajebantsko-promućurnih tekstova raju pod gasom u kasnijim satima naložio još i više. Zamislite Ramba Amadeusa više orijentiranog na pjesme, ili Gegu s malo funkcionalnog mozga u glavi i to je to, osim što je ujedno i totalna ludara. Ne brijem ja na takve spike ala Les Négresses Vertes (previše, ili trijezan), tako da nekako nisam siguran je li riječ o dobrom bendu ili klasičnom primjerku skupine lokalnih šegatora koje prijatelji podupiru isključivo iz prijateljskih, a ne glazbeno-estetskih razloga. Ali, neka, uvijek je kul vidjeti lika koji nastupa u trlišu.

East Rodeo nisu bend, to je zvučna instalacija. Mislim, Rayka mi je drag prika i sve, i baš mi je žao što zanemarujem njegov rođendanski poklon, ali koji će kurac meni, starom rokeru i ljubitelju dobre melodične kapljice, njihov album? Važne su namjere, znam, ali ja se još uvijek, niti pola godine nakon primitka, nisam ni jedan jedini put odvažio poslušati bendov album ‘Morning Cluster’. Nakon ovoga što sam čuo i neću, to je muzika za filozofe, ili religiologe, ili teoretičare novih tehnologija, ne znam, za nekoga tko umije proniknuti u tajnu koja se krije iza naslaga abrazivne zvučne neugode. A pitanje je bi li se i takvima doista dalo raditi na tom projektu. Svejedno, East Rodeo su mi zapravo i dobro legli, da mi uši očiste od svega što je bilo prije, da se mogu svjež i odmoran prepustiti svirci mojih omiljenih kauboja.

My Buddy Moose mogu gledati, majke mi, svaki dan, odnosno barem svaki put kada sviraju u gradu u kojem se u tome trenutku nalazim, i nikad mi nisu loši, uvijek mi je zabava i rokenrol. Jučer su, međutim, bili jako moćni, prilično sam siguran da im je to bio jedan od najboljih nastupa uopće. Iako bi meni i dva sata bila malo, činjenica još uvijek stoji da su riječki americanci nekako uvijek uvjerljiviji u kraćem nastupu minutaže primjerene festivalskom rasporedu, nego u cjelovečernjem programu koji neinficiranima može postati malo zamoran u kasnijim stadijima. Kao da svojih 45 minuta žele iskoristiti kako treba, do kraja, za regrutaciju još pokojeg fana, kao i za svoj vlastiti gušt. Glavna stvar jučerašnje svirke bile su tri nove pjesme, od kojih su ‘If You Don’t Know’ i ‘She Knows’ razigrani garage-country-rock kakav su češće drmali na debitantskom albumu, ali je tek treća, još uvijek neimenovana, pravi dragulj. Pustinja, melodija, Young, gitare. Sve. Bomba. Set lista: Something To Cry About – Bad Day – If You Don’t Know – Streets – She Knows – I Know I’ve Gotta Stop – Scary Feeling – nova pjesma – Finally – Music – Ocean – Waiting Around To Die

Kao da su htjeli već jednom razriješiti vjekovnu dilemu o najboljem aktualnom hrvatskom bendu, organizatori su My Buddy Moose i Overflow stavili da sviraju back-to-back, pa su s odjavom Moosea na srednjem stejdžu Koprivničanci počeli izlaziti na glavni. Sudim li samo po svirkama koje su odradili jučer, pobjeda ide u Rijeku, što ne znači da su Overflow bili loši, naprotiv, ali moram priznati da sam im vidio i boljih koncerata. Otegotna okolnost nastupa pred golemim prostorom u kojem baš i nije bilo previše ljudi – sinoć je i inače bilo znatno manje nego preksinoć – ponešto je utjecala na pogon benda, kojem je trebalo neko vrijeme da se potpuno zagrije i razludi, tamo otprilike do ‘Wasted’. Tako da mi je malo žao što omiljena mi ‘Brown Eyes’ nije bila totalni zakon kakav mora biti, ali mi je puno drago da sam je napokon i čuo uživo. Znači da jest u širem repertoaru, a popravne će prilike biti. Ne obraćajući pažnju na činjenicu da bi slučajnoj, prolaznoj festivalskoj publici možda bolje sjeo klasičniji greatest hits tip koncerta, Overflow su odsvirali cijeli novi album minus jednu pjesmu, s potpunim vrhuncem u ‘Surprise’ (singl godine?) i sjajnoj završnoj ‘The World Beneath Your Feet’. Set lista: Hit Me – I Hate Everything – Nice And Fine – Brown Eyes – Ebony + Ivory – Spinning The Blind Man – Wasted – So Sexy – Girls From Montpellier – Papa Part Two (The Inevitable Son) – Doraaa – Panic Attack – Surprise – The Sweetest Lullaby – Your Pack Of Lies – The World Beneath Your Feet

Nakon domaćih majstora melodičnog punka, na red su došli i inozemni, i to jedni od najvećih u žanru ikad dosad, briljantni The Thermals. Stari hrvatski gosti, svaki put kada se pojave u nas razore, ali sinoć kao da su se željeli još jednom zahvaliti za cjelokupno gostoprimstvo i ekstazu kojom redovito bivaju primani. U malo manje od sat vremena predivne nesputane energije proletjeli su kroz ključne točke cijele karijere, koja se do danas već prometnula u nešto što bi moralo izazivati neizdrživu zavist kolega i konkurenata. U kontekstu nezaboravnih pjesama s prvih triju albuma, čak se i nešto manje moćne stvari s zadnjih dvaju čine himnama, koje se jedna za drugom izmjenjuju bez predaha. Okej, slušanju himni baš i ne priliči nezaustavljivo skakutanje i deranje do trošenja glasnica (ovih ću se dana morati malo rekuperati, ali ne znam kako, raspored je neumoljiv), ali kako drugačije reagirati na ‘Returning To The Fold’ ili ‘A Stare Like Yours’? Ja ne znam. Set lista je malo falična jer sam se tek nakon sedme pjesme sjetio ukucavati je u mobitel, a onda se nikako nisam mogao sjetiti s čim su otvorili, ako ima dobrih duša neka dojave pa ću editirati: ? – It’s Trivia – Brace And Break – We Were Sick – Returning To The Fold – I Don’t Believe You – Never Listen To Me – Here’s Your Future – I Might Need You To Kill – A Stare Like Yours – Not Like Any Other Feeling – No Culture Icons – A Passing Feeling – Back To Gray – How We Know – Overgrown, Overblown! – Now We Can See – A Pillar Of Salt

Ne znam ovisi li uvjerljivost The Fall o tome koja postava ga uopće trenutno čini, ili što je tih dana na Smithovoj pameti, samo znam da su me sinoć utlačili u pičku materinu. Da naiđem na neki naš demo bend i da zvuče kako su ovi sinoć, istog bi se trena okrenuo i išao doma gledat reprize ‘Prijatelja’. Ali kultne bendove moraš provjeriti, da ne ispadneš pozer, iako sam pozer prije ispao zbog toga što sam gotovo cijeli nastup The Fall i poslušao. Okej, iz daljine, kao pozadinu razgovora s ekipom, ali ipak, pravi frajeri bi se okrenuli i otišli na Lollobrigidu, koja je svirala istodobno. Prije koju godinu, kad su svirali na Jarunu, bili su mi okej, što možda treba pripisati ponešto mi izmijenjenom stanju tadašnje svijesti, ovo sinoć je bila kurčina. Da želim gledati engleske colatore kako pijano trabunjaju, ovih bih dana gledao CNN, tamo su barem u igri i rekviziti iz akcijskih filmova.

Ali, život ipak jest velika sudbinska ravnoteža, koliko god se svima nama počesto činilo da nije, da smo zauvijek u banani i da izlaza nema. I Kosorici će skoro kraj, ne bojte se! No, da se vratim na festival, nakon najgoreg pojedinačnog nastupa na festivalu, morao je doći i najbolji, ali čak ni ja, kao veliki fan, nisam mogao pretpostaviti da će ga osigurati banda veteranskih zajebanata The Baseball Project. Da se i u nas pojavio originalni basist Peter Buck, moglo bi se sasvim slobodno reći kako u bendu sviraju trojica od deset najvažnijih imena američkoga nezavisnog rocka osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ovako, Steve Wynn i Scott McCaughey ipak dokazuju da s kim si takav si, a bez Pere su samo legende za znalce i sladokusce. Koje rokenrol imaju u malom prstu. Jer ovo što su oni jučer odsvirali mogu samo ljudi kojima rock nije ništa sakrio ni zanijekao. Načelno, The Baseball Project jesu ad-hoc zajebancija, da si ljudi dobiju priliku ispoljiti svoju ljubav prema sportu, a već sam i ovdje pisao o dvjema najvažnijim stvarima na svijetu, sportu i muzici. Jučer, međutim, bili su najbolji bend na svijetu, što im je, paradoksalno, omogućio baš Buckov izostanak. Da je stigao, bend bi se osjećao dužnim repertoar složiti od svojih standardnih bejzbolskih pjesama, ovako je to bila proslava rokerskog rada Wynna i McCaugheya. Hoćete li malo The Minus 5? Evo vam ‘Aw Shit Man’ i ‘Lies Of The Living Dead’. I The Dream Syndicate biste, nezahvalnici jedni? Okej, ‘The Days Of Wine And Roses’ se možda i mogla očekivati, ali ‘The Medicine Show’ baš i ne! Juhu! Ima i solo Wynna, a ima i nemoguće epska verzija ‘Revolution Blues’. Da, ona od Neila Younga, normalno. Rock and roll. Pobjeda gitare. Linda Pitmon (heh, baš kad sam pomislio da ću morati sliniti sam, u drugom se redu do mene pojavio stari sudrug u pitanjima zgodnih glazbenica, Dražen!). Dogodine odjebite sve synth-pizdarije! Set lista: Past Time – Ted Fucking Williams – Panda And The Freak – Cindy, It Was Always You – Southern California Line – 1976 – Aw Shit Man – Tell Me When It’s Over – Ichiro Goes To The Moon – Lies Of The Living Dead – Resolution – The Medicine Show – Revolution Blues – That’s What You Always Say – Amphetamine – The Days Of Wine And Roses

Nouvelle Vague nisam ni pomišljao gledati, normalno. The Raveonettes su bili skroz okej, to je fina muzika za curice u kojoj i sam mogu uživati. St!llness smo okrznuli tražeći Sašu da možemo doma. Terraneo, bio si odličan! A i danas je show!

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: