Zanemarivanje ljubimaca

by

Uf, jebote, totalno sam se zanio… Ad-hoc pauza izazvana sumnjivim krčanjem iz pojačala, koja je valjda trebala biti kratkotrajna, otegla se i na dvoznamenkasti broj minuta, pa sam totalno smetnuo s uma da se prekjučerašnjem koncertu Mladonijemaca Modern Pets treba prvo vratiti, a onda o njemu nešto i napisati. Mislim, momci doista nisu imali sreće, u, pretpostavljam, planirani energični polusatni set mučki se su provukle i dvije nepredviđene poteškoće – drugu sam već naveo, iako im se mora priznati kako se nisu povukli na prvi nagovještaj frke, nego su je pokušavali ignorirati sve dok nije postalo potpuno jasno da nešto ne štima, a prva poteškoća bila je pucanje žice gitarista s hipsterskim brčićima i prevelikoj majici na The Estranged. Šminker. Dok ju je on mijenjao, ostatak kvarteta bez predavanja je otpičio jednu pjesmu, ali čulo se i previše jasno da im fali netko za udaranje gromkih akorda, pa je bilo teško otkačiti se uz ipak suhonjavu varijantu nečega što je nominalno i inače žestoki melodični pankić. Muzika je to koja znatno računa na startni zamah koji se zakotrlja nakon nekoliko uvodnih pjesama, pa kad se iz navedenih razloga zamah nije uspijevao ostvariti bilo je i, logično, znatno teže isključiti klišej-detektor kakav vam u susretu s ovakvim garažnim popom ne predstavlja ugodno i zabavi orijentirano društvo. Modern Pets inače zvuče kao The Cute Lepers, samo bez istaknutije kompozitorske komponente, šarenih keči refrena i zgodne bekvokalice i njezinih plesnih pokreta. Okej, na prve dvije stvari ne mogu utjecati, što valjda i sami osjećaju, jer izostanak nešto većeg udjela originalnosti, makar one rezervne, temeljene isključivo na ljubavi prema muzici koja se svira, nadoknađuju energijom i očitim veseljem što se, eto, nalaze daleko od doma, u nekakvom kul kafiću Spunk, u koji se natiskao zavidan broj ljudi (tko bi rekao da The Cigarettes više nisu toliko in?) da bi ih gledao. A, bome, ne mogu utjecati ni na treći problem jer, kako bi to rekao partizansko-šovinistički kreten u meni, gdje uopće u Berlinu i mogu pronaći zgodnu macu za def i čagu? Zato valjda i sviraju i putuju utabanim stazama evropske garažne internacionale, koja svako malo u neko zagrebačko svratište ispljune pokoji ovakav ili srodan bend, i svi uglavnom budu ili baš dobri ili ajde ipak dobri. Ovi su ipak za stepenicu ispod.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: