Sviraj, majko, moju pjesmu!

by

Pa nije valjda da su te zloglasne haške presude aterirajući nepažljivo u naše svakodnevlje ozlojedile i hrvatske indie pacijente, inače tradicionalno blagonaklone prema susjedskim bendovima, čak i golemoj bulumenti onih koji se ni po kojem metru muzičke ljepote ne mogu ni približiti The Mothership Orchestri? Ne znam kako drugačije objasniti činjenicu da su prekrasni Požežani (eto, mogli ste se barem praviti da ste mislili na Velimirovu!) sinoć u KSET dovukli neprimjetnih (dobro, bile su u prvom redu tri itekako primjetne iritantne rodice, koje je doista netko trebao zavidati šakom) tridesetak ljudi. Dosad je bilo bitno samo da si Srbin, odmah si božanstveni genije, makar bio i jadnik kalibra Korni glupe, Samo Ne!KV-a, Neočekivane pizdarije ili tko zna već koga, ali čim su u igru ušli normalni kvalitetni bendovi – truba. Hipstera nije bilo ni na Žuru, kasnije sam doznao, a revolucionarni ladari i ladarice su valjda bili u Močvari, samo mi se čini da ni to ne rješava centralni dio problema. Sad, i meni je već dosta žalopojki o bendovima koji zaslužuju više ljudi pred blagajnama šopova i na koncertima, ali kad svojim nezalaganjem poneki neodgovorni pojedinci utječu i na lagani downgrade meni potencijalno najboljeg ovosezonskog koncerta u samo jedan odličan koncert, onda me boli briga što ću uskočiti sam sebi u usta te počinjem rigati vatru. The Mothership Orchestra, naime, nije samo bend spreman svojom širokom ugodnom muzikom osvajati romantične slušatelje, bend je to ujedno i kao stvoren za velike koncerte, na kakvima onda lakoćom zasjaje u potpunosti, a za kakve im ipak treba nešto malo više ljudi. Jedini im dosadašnji album, doista divni prošlogodišnji ‘Song For You’, koji sam na hardu uporno izbjegavao dok ga netko nije uključio i u svoj prilog Gorilinoj ex-Yu ljestvici te koji me nakon provjere ususret koncertu potpuno osvojio, tek je dio njihova proživljenog i promišljenog repertoara, iz kakvog su bez ikakve frke izvukli sinoćnjih fantastičnih sat i pol svirke. Samo što fantastična svirka lijepih pjesama ne jamči nužno i bezgrešan koncert, jer je u ruku na srce tužnoj atmosferi bilo teško trpjeti negdje zadnjih 25 minuta, u koje je bio uključen i isforsiran bis. Nijedna pjesma mi nije zasmetala, dapače, ali ja sam ipak novopečeni fan, još uvijek u prvom stadiju zaluđenosti, pa smatram da bi u kontekstu slučajno prisutne većine bolje legao nešto kraći, otprilike jednosatni koncert, da eventualno osvojeni dobiju i nešto više vremena za pravilno probavljanje. Ali, što sad, ljudima se, bilo je očito, jednostavno svira, a to nikad ne smije biti predmet spoticanja. Fascinantno je, međutim, koliko bogato The Mothership Orchestra uživo zvuče, vješto balansirajući točno na onoj mitskoj granici apsolutnog podudaranja sa zvukom na ploči – a ‘Song For You’ je album baš stvoren za lijeno popodnevno vrćenje vinila, u nizu između ‘Music From Big Pink’ i ‘Scott 2’, recimo – i dorađenog, neposrednijeg živog pristupa. Efektan kmečeći vokal Lazara Šijka (baš sam bio pomislio kako sam im napokon pronašao zamjerku i kako im doista nimalo ne treba jeftina biblijska metaforika u pjesmi ‘Wake Up, Lazarus’, kad se tip predstavio! Sori na revolveraškom ispucavanju predrasude!), koji se za cijelog koncerta nije ustao sa stolice, predvodi opasan šestočlani bend (povremeno se pridružuju još i harmonikaš i ženska pjevačica) koji uporišta svoje ljupke widescreen epike istovremeno nalazi u velikoj keltskoj muzici Mikea Scotta kao i svjetskoj zabavi jednokratnog mu kolege Karla Wallingera, u orkestriranom velegradskom ennui-u Tindersticksa i kozmopolitskom mamurluku The Poguesa iz faze ‘Hell’s Ditch’. Najljepše od svega je što se sva ta širina ne gubi u neizbrojivim smjerovima, nego se svodi na osobnu, obuhvatljivu mjeru krasnih pop-folk pjesama kao što su ‘You’re Amazing’, ‘London Breeze’ ili ‘Then She Kissed Him’, da navedem samo trenutne osobne favorite. Bend je ovo koji bi svojim melankoličnim pjesmama bio izrazito prikladna predgrupa i redovitim nam gostima The National, i skorašnjoj posjeti dezertera iz Mercury Rev, pri čemu nema ni najmanje teorije da bi ih publika zanemarila čekajući zvijezde večeri. Samo što nekako nisu stvoreni za biti predgrupa, ako kužite što hoću reći, jer ovo je orkestar za važne prilike. Vjenčanja i sprovode? Pa, drugo definitivno ne, a prvo… Zašto ne?

4 Odgovora to “Sviraj, majko, moju pjesmu!”

  1. Dražen Says:

    evo i fotke: http://www.potlista.com/dnevniboravak/fotopot.html?func=viewcategory&catid=56

    ne kuži se da nema ljudi😀

  2. Dražen Says:

    totalno me šokiralo kada sam ušao u Grič, a kad ono – propuh!

    dobro de, Kečiga se leluja na redjohed, a Vatroslav pušta ko da mu je kraj školske godine… ali sve u svemu ko u Ksetu.

    Navodno je u Močvari bila gužvetina, ali sumnjam da bi nešto te ekipe došlo na ovo.

    niš ne kapim

  3. Tonći Says:

    “Pa nije valjda da su te zloglasne haške presude aterirajući nepažljivo u naše svakodnevlje ozlojedile i hrvatske indie pacijente”

    možda nisu i dalje ozlojađeni – nego i dalje slave😉

  4. Hugin Says:

    Gogo, pa zar su zbilja hrvatski indijanci takvi anacionalni kozmopoliti?

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s


%d bloggers like this: